Sagovornici Monitora tvrde da će neka državna preduzeća još neko vrijeme biti pod kontrolom Demokratske partije socijalista i nakon što se nova većina u crnogorskom parlamentu konsoliduje
Tokom trideset godina svoje vladavine Demokratska partija socijalista (DPS) i koalicioni partneri koristili su najveća državna preduzeća kao lične „kasice prasice“. Riječ je o kompanijama sa milionskim obrtima, u nekim slučajevima (energetske kompanije) i sa stotinama miliona eura godišnjeg obrta, a koje u svojim sistemima zapošljavaju i do nekoliko hiljada ljudi. Zapošljavanjem svojih kadrova, ali i raznim zloupotrebama u tim kompanijama, DPS je godinama jačao svoju partijsku infrastrukturu.
Sagovornici Monitora tvrde da, po svemu sudeći, neka državna preduzeća će još neko vrijeme biti pod kontrolom Demokratske partije socijalista, i nakon što se nova većina u crnogorskom parlamentu konsoliduje. Većina državnih kompanija organizovane su kao akcionarska društva (AD), a među njima su gotovo sva preduzeća sa velikim obrtom novca, što će proceduru preuzimanja učiniti znatno komplikovanijom za (potencijalno) novu Vladu.
Saradnik na projektima u Institutu Alternativa Marko Sošić pojašnjava da forma privrednog društva određuje proceduru biranja novog rukovodstva. Najsloženije je, tvrdi, u akcionarskim društvima, a relativno jednostavne u društvima sa ograničenom odgovornošću (DOO) i javnim preduzećima (JP) koja još nisu transformisana.
„U akcionarskim društvima, kojih imamo najviše, Vlada ne može na sjedinici mijenjati rukovodstvo – to mora učiniti skupština akcionara, gdje glas Vladinog ovlašćenog predstavnika vrijedi koliko i njen vlasnički udio. Vlada kao većinski akcionar može sazvati vanredne sjednice skupština akcionara i predložiti promjene, razrješenja i postavljenja“, pojasnio je Sošić za Monitor.
Kod društava sa ograničenom odgovornošću je, kaže on, ta procedura značajno jednostavnija, naročito ako je riječ o takozvanom jednočlanom DOO koje nema skupštinu (kakva su gotovo sva državna DOO), pa Vlada može na svojim sjednicama jednostavno vršiti kadrovske promjene ili ih inicirati. Bez obzira na pravne finese i procedure, Sošić je uvjeren da nema dileme da Vlada ima pravo i mogućnost da vodi kadrovsku politku u rukovodstvima svojih preduzeća.
U Crnoj Gori imamo 49 javnih preduzeća na centralnom nivou, od kojih su 26 akcionarska društva, njih 19 su društva sa ograničenom odgovornošću i tri javna preduzeća (po starom, nevažećem zakonu), uz Montefarm koji je organizovan kao ustanova. U njima je preko 300 rukovodećih lica u društvima – direktora, članova i predsjednika odbora direktora ili upravnog odbora – članova, kao i najmanje 11.200 zaposlenih, prema zvaničnim podacima (bez privremenih/sezonskih radnika). Na gotovo svim rukovodećim pozicijama postavljeni su kadrovi Demokratske partije socijalista ili iz redova njihovih manjinskih partnera – Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS) ili albanske koalicije FORCA.
Na primjer, kada je riječ o najvišem rukovodstvu u kompanijama sa najvećim obrtom novca – Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) i Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS), kadrovi DPS-a na čelu su i Odbora direktora i izvršnog menadžmenta. Tako je u Elektroprivredi, koja je prošle godine, prema finansijskim iskazima Poreske uprave, prihodovala 323,6 miliona eura, predsjednik Odbora direktora kadar DPS-a Đoko Krivokapić, dok je izvršni direktor takođe funkcioner te partije Igor Noveljić. I u CEDIS-u, koji je prošle godine prihodovao 100,5 miliona eura, obje funkcije zauzimaju kadrovi Demokratske partije socijalista – Miodrag Čanović i Zoran Đukanović. Druga manja državna preduzeća, preko kojih se godišnje obrne nekoliko desetina miliona eura, dijele obično sa Socijaldemokratama ili Bošnjačkom strankom (detaljno prikazano na tabeli).
Sošić smatra da ukoliko opozicione partije, koje su porazile DPS na nedavnim izborima, uspiju da formiraju vladu – ne smiju nastaviti sa dosadašnjom politikom upravljanja javnim preduzećima. Tvrdi da se ta privredna društva ne smiju gledati samo kao „partijski kolač“, već bi se moralo voditi računa o javnom interesu.
„Ako nova vlada nastavi upravljati preduzećima koristeći metode prethodne i gledajući na javna preduzeća kao na dio partijskog kolača koji treba podijeliti, napuniti svojim ljudima i budućim glasačima, uz toleranciju zloupotreba i neracionalne potrošnje – kao što je bio slučaj u pojedinim opozicionim opštinama nakon smjene vlasti – onda smo ’džaba krečili’. Jedna garnitura nesposobnih i neodgovornih će biti zamijenjena novom, a javni interes će opet biti na posljednjem mjestu“, ocjenjuje Sošić.
Smatra da bi, umjesto toga, cjelovita i dubinska strategija za rješavanje problema u javnim preduzećima mogla biti podijeljena u dva dijela – kratkoročne i dugoročne mjere. Kratkoročno je, kaže, neophodno nastaviti posao ograničenja njihovih zarada.
„Ministarstvo finansija je do kraja avgusta trebalo da obavijesti Vladu šta su javna preduzeća uradila u pogledu uređivanja politike zarada (u sklopu trećeg paketa mjera), ali te informacije još uvijek nema. Ta informacija bi trebalo da pokaže ono o čemu su mediji na pojedinačnim primjerima već pisali – i pored odluka i zaključaka Vlade, javna preduzeća nisu smanjivala zarade, čak ni u vrijeme korona krize, čak ni kada su to po zaključku Vlade radili funkcioneri u Vladi i javnim ustanovama. To će ostati, nadam se, posljednja sramota u nizu brojnih, kojima se su se nedomaćinska rukovodstva javnih preduzeća do sada odlikovala“, pojasnio je on.
Ističe da je kratkoročno, neophodno osvježiti rukovodeće strukture u najvećim i najproblematičnijim preduzećima sa ljudima koji posjeduju integritet, stručnost, posebna znanja i upravljačke vještine kako bi rješavali nagomilane probleme. „Moguće da se radi o ljudima koji su već angažovani u tim preduzećima, ali bez značajnih ovlašćenja. Politika revanšizma koja bi smijenila svako lice samo zbog toga što je postavljen od strane prethodne Vlade ili njenih predstavnika bi bila pogrešna“, rekao je Sošić.
Kratkoročno je, tvrdi, potrebno obavezati sva preduzeća (kroz predstavnike državnog kapitala) na zabranu diskrecione potrošnje i jednokratnih transfera, kao i obustavljanje politike rješavanja stambenih potreba.
Dugoročno se, smatra Sošić, mora usvojiti zakon o preduzećima u većinskom vlasništvu države – kao poseban ili kao dopuna zakona o privrednim društvima. Takav akt bi uveo mehanizme preko kojih bi država mogla efikasnije i bolje da upravlja preduzećima, a ona bila transparentnija i odgovornija za poslove koji su im povjereni i imovinu kojom upravljaju.
On ističe da važna dugoročna mjera treba da bude i izrada ,,ličnih karti preduzeća”, odnosno baze detaljnih informacija o svakom javnom preduzeću uz obavezu stalnog ažuriranja – finansijskim izvještajima, popisom i procjenom vrijednosti imovine, popisom obaveza, kupaca, dobavljača, hipoteka, sudskih sporova koji bi se redovno i kvartalno postavljali.
„Sličnih pokušaja je bilo i u regionu, i na njihovim uspjesima i greškama možemo učiti. Značajan dio tih informacija sada je rasut po brojnim bazama koje se neredovno ažuriraju ili imamo razloga da sumnjamo u tačnost. To ne bi bio samo posao koji se odnosi na objedinjavanje i prikaz informacija, nego bi zahtijevao i dubinsko istraživanje i provjeru bilansa preduzeća, od novih rukovodstava ili novih revizorskih kuća“, pojasnio je on.
Postavlja se pitanje koliko će vremena trebati da, ukoliko se formira nova vladajuća većina, državna preduzeća dođu na dnevni red. I koliku štetu dodatno može napraviti DPS za to vrijeme?
Vlast će lako doći do preduzeća, ali teško do dokaza
Za državne kompanije se u prethodnom periodu vezivalo mnoštvo afera, od masovnih porodičnih zapošljavanja u Plantažama i Pošti, preko neracionalnog trošenja kod nacionalnog avio-prevoznika Montenegro Airlinesa, finansijskih malverzacija u Nacionalnim parkovima Crne Gore, masovnom zapošljavanju u željezničkim preduzećima, netransparentnom poslovanju energetskih kompanija, pa do poklanjanja stanova, povoljnih kredita, nagrada…
Iako cjelokupnu javnost kopka šta će opozicija naći kada uđe u državna preduzeća, pravnik i bivši ministar u Vladi izbornog povjerenja Boris Marić ne vjeruje da će pronaći nešto veliko.
„Mislim da bi nova Vlada, ukoliko se formira, mogla lako da promijeni rukovodeće kadrove u državnim preduzećima. Sada je pitanje koliko se ti sistemi mogu mijenjati po dubini i da li ima potrebe za tim. Međutim, ne mislim da će oni moći da nađu neke krupne nezakonitosti i korupciju u samim kompanijama, eventualno neke zloupotrebe državnih resursa i radnika, ali sumnjam da će novi rukovodioci pronaći nešto krupno“, kazao je Marić za Monitor.
Ivan ČAĐENOVIĆ