Crna Gora sve više liči na onu pjesmu Džonija Štulića – Svijet se okrenuo naopačke. Ili na san dječaka u kom zvijezde sjaje na zemlji, a čizme gaze nebo. Ali za razliku od dječije mašte, nema ničeg naivnog u izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti. Ona je oružje protiv neugodnih svjedoka raznih nepočinstava režima. Vladajuće tumačenje stvarnosti kaže: Darko Šarić, Safet Kalić, Naser Keljmendi, Brano Mićunović, Stanko Subotić su korektni momci, kako je svojevremeno narkobosa Darka i njegovog brata Duška Šarića krstio gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković. Zovu ih još: ugledni biznismeni, trgovci i konačno prijatelji . I Crne Gore i njene vlasti.
Da je neko neznaven slušao riječi zahvalnosti koje je početkom sedmice portparol DPS-a Rajko Kovačević posredstvom medija uputio Naseru Keljmendiju, mogao bi pomisliti da se poslanik DPS-a obraća svom kolegi poslaniku, pripadniku proevropske i lijevo orijentisane sestrinske partije sa Kosova.
Kovačević je kazao da je to što je Keljmendi, prema sopstvenim tvrdnjama „pomogao nezavisnost Crne Gre” treba da „služi na čast Crnoj Gori i svim njenim građanima”. Kovačević je Keljmendijevu pomoć protumačio kao znak njegove zahvalnosti što je „Crna Gora primila talas izbjeglica od više desetina hiljada sa Kosova”.
Koji dan ranije Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a kazao je: „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi. Vidite šta se sada radi sa tim čovjekom”. Keljmendi u Ulcinju ima hotel, izgrđen bez dozvole.
S druge strane, šef DPS-a Milo Đukanović, njegovi partijski saborci i državni mediji, kao neprijatelje Crne Gore označavaju: opozicionare, slobodoumne studente, intelektualce, privatne medije, civilni sektor… Sve one koji kritikuju režim i koji su neugodni svjedoci. Đukanović je ove sedmice ponovio da ne žali zbog svojih riječi kojima ih sve češće čašćava, a koje su ništa drugo do verbalno nasilje i poziv za linč.
Istovrmeno je iz budvanskog katastra stigla vijest da su , uz pristanak suda, dozvolili da Stanko Subotić proda svoju Vilu Montenegro, iako je postojala zabrana prometa nad tom nekretninom zbog procesa koji se protiv Subotića vodio u Srbiji. Subotić je u Srbiji ove jeseni i osuđen za šverc cigareta.
Sam Đukanović zalagao se da Darko Šarić dobije crnogorsko državljanstvo, Mićunović i Subotić su mu prijatelji. Mićunovića je srpsko tužilaštvo označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama.
No Keljmendi and friends ne služe samo da pomognu nezavisnost i održanje mlade demokratije. Kulturan, uljudan i „samo trgovac”, kako sam sebe predstavlja, Keljmendi je ove sedmice u intervjuu za dnevni list Vijesti optužio lidera Pokreta za Promjene, Nebojšu Medojevića da je „pokušao da dođe do njega kako bi mu finansijski pomogao stranku”. Lider PzP demantovao je te optužbe, tražeći od tužilaštva da to ispita i potvrdi ili demantuje Keljmendijeve optužbe na njegov račun.
Medojevića su više puta u crnogorskim medijima optuživala lica sa potjernice ili narkobosovi. I oni čiji motivi nijesu samo informisanje javnosti. Subotić je tako prošle godine na Televiziji IN optužio Medojevića da radi za Milana Beka i Miroslava Miškovića . RTCG je svojevremno objavila saopštenje Subotića, tada lica sa međunarodne potjernice, u kom je ovaj demantovao Medojevićeve navode. Kalić ga je nazvao „narkomanom”. Bratanić Brana Mićunovića, Nenad, fizički je nasrnuo na njega nakon Medojevićeve ocjene da Crnu Goru ne vodi aktuelna vlast već Brano Mićunović. Mladi Mićunović kažnjen je sa tek 400 eura.
Medojević u kontinuitetu upozorava na veze kriminalnih struktura i crnogorske vlasti. On je otuda, za režim i njegove prijatelje – nezgodan svjedok. Zanimljivo je i da su optužbe Keljmendija i prijatelja vrlo slične, i u terminologiji, optužbama koje na račun Medojevića iznose državni organi, vrh DPS-a i državni mediji – od onih da ga finansiraju u Srbiji , do onih da tamo ko zna šta radi.
Majstor je n[a vlast u proiuyvodnji stvarnosti> tu kao od igre Heroji postaju zločinci, napadnuti novinari i urednici slobodnih medija nasilnici, a opozicionari kriminalci.
Kada je Demir Hodžić, jedan od organizatora studentskih protesta prije nekoliko dana obznanio da je na njega vršen pritisak kako bi odustao od protesta i kako mu je u te svrhe DPS nudio zaposlenje, iz te je partije stiglo saopštenje da je Hodžić već tri godine član njihove partije. Mladi student „pretvoren” je u depeesovca veterana. Slučaj Damira Hodžića potrvrđuje: nije bitno koliko imaš godina da bi te režim „uprljao”. Dovoljno je samo zrno otpora.
Model izvrtanja stvarnosti je priča Slobodana Pejovića, penzionisanog policajca iz Herceg Novog koji je po svojoj savjesti prvi progovorio o zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Pejović je, u režiji režima, od heroja pretvoren u zločinca, najodgovornijeg za taj zločin. Autor filma Karneval Šemsudin Radončić je u svom novom filmu Heroj našeg doba Pejovića, heroja svog prvog filma, predstavio kao zločinca.
Svjedoci prekograničnog šverca, pet policajaca iz Rožaja napustili su Crnu Goru u strahu za goli život. Prethodno su ostali bez posla, prijećeno im je.
Vlasnike , urednike i novinare nekontrolisanih medija mjesecima blate u državnoj novini, dok ih pred sudovima pokušavaju finansijski iscrpiti upravo Đukanovićevi saradnici i prijatelji.
Srđan Kusovac, urednik Pobjede i bivši savjetnik Đukanovića raspoređen u tu novinu nastavlja sa istjerivanjem neprijatelja. Sada apeluje da u istrazi afere listing nadležni ne smiju nikog da poštede. Posebno ne Dan . Upoređujući taj list sa srpskim medijima i atmosferom u tim medijima uoči ubistva Đinđića, Kusovac kaže da Dan ne smije ostati ,,netaknut” jer bi ,,operacija makar po vjerovatnoći, mogla da uspije. Kad-tad”.
Dok general Kusovac priča o metama i nasilju, Pobjeda pod njegovim vođstvom crta mete nad svim kritičarima režima i poziva na linč svih koji vide da su stvari izokrenute i opasne. Na te opasne poruke niko ne reaguje. To poruke vlasti, nasilje režima, aono je bogougodno.
Baš je tako na braniku otadžbine Pobjeda stajala i kad se išlo na Dubrovnik. I neprijatelj je isti: svako ko je sačuvao bar zrno normalnosti i vidi da je stvarnost obrnuta naopačke.
Keljmendi, Medojević, Vijesti
Nakon što je u Vijestima objavljen intervju sa Naserom Keljmendijem, Nebojša Medojević je optužio je šefa diplomatije Milana Roćena da je on naručio intervju sa kontroverznim kosovskim biznismenom kako bi ,,politički diskreditovao” .
Medojević je u Skupštini uvrijedio novinarku TV Vijesti, nakon čega je reagovalo uredništvo te kuće, tražeći od lidera PzP da se javno izvini. Reagovao je i Mihailo Jovović, urednik Vijesti koji je ocijenio da je objavljivanje optužbi Nasera Keljmendija na račun Medojevića u tom listu opravdano u kontekstu interesa javnosti ,,da se neko klupko odmota, kao što je to bio slučaj u aferi listing”.
Novinar Duško Vuković za Monitor ukazuje na profesionalne propuste u ovom intervjuu. ,,Oprez novinara mora biti posebno naglašen ako kontroverzni izvor nudi informacije koje su optužujuće za druge ljude”, kaže Vuković. ,,Profesionalni standard nalaže da se, prije svega, provjere motivi izvora. Osim toga, ako za svoje informacije izvor ne može da ponudi dokaze, profesionalna etika nalaže da novinar takve informacije na uzima zdravo za gotovo, nego provjerava njihovu tačnost prije eventualnog objavljivanja”
Milena PEROVIĆ- KORAĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice