Ukoliko nadležne službe (sa naslovne strane ovog broja Monitora) nijesu svoj posao odradile besprijekorno, a to im nije običaj, ministar saobraćaja Ivan Brajović svoj profil u našem nedjeljniku čitaće tek po povratku iz Kine. Tamo je zahvaljujući megalomanskim državnim poslovima, postao čest i rado viđen (čitaj – dobroplatežan) gost.
Ove nedjelje Brajović je skoknuo do zapadnih obala Tihog okeana (a bilo je tu i neko šire društvo) kako bi prisustvom uveličao porinuće novoizgrađenog broda Budva, naručenog za račun Barske plovidbe. Podrazumijeva se, ceh ,,obnove crnogorske pomorske flote” platiće građani. Iako su korist od njenog potapanja (bila su tu nekada, ne četiri, nego 42 trgovačka broda) imali samo malobrojni, među kojima važno mjesto zauzima Brajovićev poslodavac – premijer Milo Đukanović. Ali, to je neka druga priča.
Ministar je, to se broji, ponosan na sebe i svoj posao. Dobra ekonomska saradnja sa Kinom se, kaže, nastavlja ,,uprkos tome što smo udaljeni hiljadama kilometara”. Opet, baš u maniru DPSDP koalicije zna da sve to može i bolje: ,,Kada se realizuju neke druge investicije, a posebno kad počnemo da gradimo autoput Bar-Boljari, ta saradnja će biti takva gotovo kao da smo susjedne zemlje.”
A nas i Kineza – broja se ne zna. Zato domaćini sa dalekog istoka ministra Ivana i njegovog najčešćeg saputnika Filipa (Vujanovića) redovno kore: ,,Ama, što nijeste svi došli?”.
Uglavnom, možda će prva četvrtina pomenutog autoputa početi sa gradnjom prije sljedećih parlamentarnih izbora (krajnji rok – kraj 2016) Ministar saobraćajni je optimista. A ima i zašto.
Kineska Exim banka je, nakon višemjesečnih pregovora, odobrila Crnoj Gori kredit od 687 miliona eura. Taj aranžman treba da potvrde vlasti u Pekingu. Potom bi predstavnici crnogorskog Ministarstva finansija, pod komandom Radoja Žugića, sa kolegama iz Kine potpisali međudržavni ugovor o finansiranju i izgradnji dionice auto-puta od Smokovca do Mateševa. Tek onda bi, kao puku formalnost, Vlada od Skupštine zatražila saglasnost za posao vijeka kojim bi povezali nigdje i ništa po cijenu da Crna Gora postane jedna od najzaduženijih zemalja na svijetu (prema kriterijumu odnos javnog duga – BDP).
,,Vjerujem u siguran prolaz ove priče kroz parlament Crne Gore”, ubjeđuje sve oko sebe Ivan Brajović od kada je čuo za odluku Exim banke da nam pozajmi novac. ,,Nakon toga biće stvoreni uslovi za početak realizacije projekta. Početak radova očekuje se do kraja godine.” Kakav trijumf politike SDP-a! Državotvorne.
Postoji, doduše jako mala, i mogućnost da se ovi planovi izjalove. Ekonomski analitičari ne dijele vladin entuzijazam po pitanju svrsishodnosti i ekonomske održivosti auto puta Smokovac – Mateševo. Renomirana agencija za određivanje kreditnog rejtinga Standard and Pors ljetos je obznanila da gradnja autoputa predstavlja fiskalni rizik za Crnu Goru, koji ,,može imati implikacije na državni dug i eksterne indikatore”.
Zakonske osnove za ovaj posao ne postoje, tvrdi Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za finansije, jer je na snazi Zakon o koncesiji za autoput Bar-Boljare iz oktobra 2008. Poslanik SNP kaže da se postupak pregovora sa kineskim partnerima svo vrijeme sprovodi suprotno ovom Zakonu.
Ideju da se gradnja najkontroverznije dionice puta Bar – Boljare finansira na kredit, novcem poreskih obveznika, umjesto najavljenih koncesija i javno-privatnog partnerstva, kritikuje i Rade Bojović, predsjednik Pravedne Crne Gore. ,,Nepromišljenim kreditom od 800 miliona eura Crna Gora će uvećati javni dug, koji će vrlo brzo preći 80 odsto bruto društvenog proizvoda. Time će samo obaveze po osnovu kamata nadmašiti godišnje kapitalne investicije”.
Ima momenata kada bi se i Ivan Brajović složio sa Radom Bojovićem. Oni su, doduše, rijetki. I traju, uglavnom, koliko i ministrovi susreti sa zapadnim diplomatama i poslovnim ljudima. Nema ni dva mjeseca kako se Brajović požalio njemačkoj ambasadorki Gudrun Stajnaker. ,,Iako veoma zainteresovani za realizaciju ovih velikih infrastrukturnih projekata, odgovornost Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Vlade Crne Gore je da vode računa o javnom dugu i mogućnosti zaduživanja države”. Za svaki slučaj – budu li prinuđeni da, iz ovih ili onih razloga, odustanu od planiranog posla, i to će biti prikazano kao trijumf SDP politike.
Javnost i parlament ne znaju ništa o namjerama vlade vrijednim 800 miliona eura, iako je to pitanje toliko važno da su se njime bavili i partijski prvaci tokom pregovora o koalicionoj vladavini u Podgorici (pitanje autoputa obuhvaćeno je, navodno, i jednim aneksom tog sporazuma)!?
Odgovor zašto je to tako možemo pripisati ministrovim pravilima komunikacije. Kada ga novinari žele priupitati o novcu koji zarađuje po osnovu partijskih naimenovanja, on odgovara: ,,Na sastanku sam”. Na pitanje da li je uskršnje praznike proveo na italijanskom ostrvu Kapri, gdje noćenje u hotelu košta 1000 eura po osobi, Brajović Danu objašnjava: ,,Tačno je da sam tamo bio, ali nije tačno da sam potrošio toliki novac. Kad budem odlučio da reklamiram hotele i ostrva po Italiji, sam ću se javiti”.
I o poslu Ivan Brajović govori na sličan način. Kada se ispostavilo da su nemar (nesposobnost ili zla namjera) nekoga od nadležnih u Ministarstvu i Upravi policije Crnoj Gori donijele štetu od devet miliona eura (po tužbi Aca Đukanovića) Brajović, kao tadašnji ministar policije odgovara: ,,Ugovor nikada nijesam video”.
Ni o kokainskoj aferi i mjestu braće Duška i Darka Šarića u crnogorskoj političko-ekonomsko-kriminalnoj hijerarhiji ministar nije želio da govori. ,,Dok su stvari još pod velom tajnosti, bolje je sprovoditi akcije nego davati previše izjava”, kazao je. Nije zabilježeno da je uradio bilo što.
Potom je, odgovarajući na pitanje da li je provjeravana eventualna veza Šarića sa pojedinim političarima u Crnoj Gori, kao i to da li je vlasnik akcija u Pobjedi, kazao da će podatke o tom dati ,,nadležne institucije kada akcija bude okončana”. Akcija, izgleda, traje. Na aferu Listing osvrnuo se u istom maniru. ,,Neću komentarisati ništa dok ne dobijem zvaničan stav nadležnih organa kakav je njihov definitivan sud o tome”, kazao je. I do danas nije komentarisao ništa.
Dio odgovora na pitanje gdje je Brajović izučio te visoke škole nemuštog jezika, sadržan je u njegovoj poslovno-političkoj biografiji (u slučaju ministra saobraćaja nemoguće je odvojiti jednu od druge). Brajović je uvođenje višepartijskog sistema dočekao kao već iskusan kadar komunističke omladine (delegat u SO Danilovgrad, član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, sekretar omladine Crne Gore, potpredsjednik Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore), i jedan od zapaženih aktivista tzv. Antibirokratske revolucije (unutarpartijskog prevrata kojim je u Crnoj Gori uspostavljena vlast odana Slobodanu Miloševiću).
I nakon toga Brajović živi za i od politike. Od danilovgradskog parlamenta do Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope. Kinezi ga dobro razumiju. I zarađuju.
Zoran RADULOVIĆ