Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI POSLOVI:  Kako se ko snađe

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori mnogi studenti rade honorarno, privremeno ili sezonski. Razne poslove. O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikoga ko je na taj način našao posao

 

Cijena osnovnih studija u Crnoj Gori u prosjeku iznosi hiljadu eura po školskoj godini. Oni koji žele da nastave školovanje, za specijalističke, magistarske ili doktorske studije moraju da izdvoje još novca. Osim za znanje, studenti se bore i za socijalni život. Kako, dovijaju se na razne načine.

Jovana Ivanović je iz Mojkovca. Studira Primijenjeno računarstvo na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Već dvije godine radi u kladionici i od tog posla finansira sebi fakultet. ,,Naporno je paralelno raditi i studirati. Obično fakultet trpi. Meni je najteže padalo to što dosta kolega sa kojima sam radila nije shvatalo studije toliko ozbiljno, pa mi nisu izlazili u susret kada su u pitanju radne smjene. Zbog toga sam većinom išla na privatne časove, a ispite odlagala za popravne rokove. Umor je ogroman“, priča Jovana.

Podgorica je glavni univerzitetski grad Crne Gore, u koji se svake godine sjati veliki broj studenata sa sjevera i juga zemlje. Neki “zarade” poene za studentski dom i upis na budžet , a drugi su, osim školarine, prinuđeni da plaćaju smještaj, hranu i prevoz.

Ahmed Hasanagić, iz Bijelog Polja studira u Podgorici zahvaljujući sezonskim poslovima. Radnih mjesta ima: od stražara do prodavaca sladoleda. Zarade variraju, i nije lako ustanoviti kolike su. Većina kaže da je minimum 400 eura, a oni najsrećniji zarade čak i do 800 eura mjesečno. Sezonski poslovi su za studente posebno izazovni jer nema slobodnih dana. Nekada rade i duple smjene. Ljeti na primorju Ahmed radi kao šanker i kasir. ,,Na početku studija na Elektrotehničkom fakultetu nisam ostvario pravo na stipendiju i studentski kredit. To je bio veliki finansijski izazov jer su troškovi koje ima student pozamašni. Ispite uvijek polažem što ranije mogu, kako bih mogao da odradim sezonu i tako isplatim iduću studijsku godinu. Polazilo mi je za rukom da ispunim zahtjeve poslodavaca koji očekuju da počnem sa radom od datuma koji mi oni ponude. Njih ne zanima da li do tada imam sve ispite položene. Stvari su se malo popravile kada sam, velikim trudom, na drugoj godini upao na budžet. Studentski kredit koji sada primam dobro dođe. Trudim se da olakšam roditeljima”, kaže Ahmed.

Studentska priča Baranke Tijane Mujičić je rijetkost. Ona je uspjela da uskladi obaveze na poslu i fakultetu. ,,Počela sam da radim kada sam bila na početku specijalističkih studija na Pravnom fakultetu u Podgorici. Prijavila sam se na Program stručnog osposobljavanja. Imala sam strah od svega što me je čekalo: ispitnih rokova, specijalističkog rada, osam sati koje ću ‘izgubiti’ na poslu. Taj osjećaj je nestao kada sam kroz praksu uvidjela da sam izabrala pravu stvar za sebe. Veliku podršku sam imala od porodice, mentora i kolega koji su imali razumijevanja za mene. To je vjerovatno igralo bitnu ulogu u tome što sam uspjela sve da postignem”, priča Tijana.

Nikoleta Kićović, studentkinja je Računarstva i informacionih tehnologija na Prirodno-matematičkom fakultetu. Honorarno radi kao promoterka. Kaže da se za to odlučila kako bi sebi obezbijedila barem džeparac, dok ostale troškove snose roditelji. ,,Nisam htjela da fakultet ispašta zbog posla.  Promoterski posao ne zahtijeva previše vremena, a zaradi se dovoljno. Posao sam dobila tako što me je prijateljica, koja je već tu radila, preporučila. Radno vrijeme je fleksibilno, a pojedina predavanja na fakultetu nisu obavezna, pa su mi to olakšavajuće okolnosti”, kaže Nikoleta. ,,Mnogi studenti, ipak, nisu te sreće”, brzo naglašava.

O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikog ko je na taj način našao posao. Omladinske zadruge su u regionu, naročito u Srbiji, popularniji put do posla. Ima ih više a uslov za članstvo je da budete privremeno nezaposlena osoba od 17 do 30 godina. Najveća je potražnja za osobama koje obavljaju fizičke poslove poput dijeljenja letaka, pranja čaša i sudova, berbe voća, popunjavanja rafova u supermarketima ili pomaganja majstorima u svom zanatu.

U Crnoj Gori najsigurniji put do zaposlenja su lične veze i preporuke, tvrde naši sagovornici. Preko Zavoda za zapošljavanje do sada nisu pokušavali da potraže posao. Oglasi stoje na nešto boljem glasu, a najposjećeniji su sajtovi Prekoveze.me i Zaposli.me.

O ugovorima ovi studenti nerado govore: ili rade pod ugovorom o djelu na određeno radno vrijeme, ili bez ugovora.

Ovakvo stanje potvrđuju i nalazi novije Studije o mladima u Crnoj Gori iz 2018. godine, koju je sproveo Centar za građansko obrazovanje. U studiji se navodi da je procenat mladih koji imaju stalno zaposlenje manji od onih koji rade na određeno vrijeme: ,,Zaposlenja na određeno vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom dominantni su oblici zaposlenosti mladih u svim oblastima. Mladi uglavnom rade po ugovorima na određeno vrijeme, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje manji, što indikuje pojavu prekarnog rada, odnosno nesigurnih poslova koji otežavaju i usporavaju tranziciju u svijet odraslih”.

Ima studenata koji su sami pokrenuli posao. Marija Strugar studira Matematiku i računarske nauke u Podgorici. Istovremeno drži privatne časove, a do učenika se, kaže, najbrže stiže dobrim glasom koji prati  učitelja. ,,Jedno vrijeme sam radila kao zamjena u školi i tada mi je bilo mnogo teže da ispunim obaveze i na fakultetu i na poslu. Zato sam se odlučila za varijantu u kojoj sama odlučujem o radnom vremenu”, kaže Marija čija je radna norma u prosjeku oko dvadesetak sati nedjeljno. ,,Situacija je takva da završen fakultet nije dovoljan za pronalaženje posla. Osim zbog novca, počela sam da radim i kako bih sjutra bila konkurentnija na tržištu. Mnogima je preduslov za zaposlenje iskustvo u radu”. Marija kaže i da je zanimljivo kako joj je posao pomogao u suočavanju sa obavezama na fakultetu.   ,,Sada imam mnogo bolji osjećaj za vrijeme i obaveze.  Nema više iluzije da ‘imam kad’, tako da ne odugovlačim sa učenjem”, objašnjava naša sagovornica.

U aprilu mjesecu ove godine studenti su imali sukob sa  Univerzitetom Crne Gore. Povod  je bila odluka UCG-a da ukine predrokove završnih ispita za studente koji odlaze u Ameriku da rade na Work and Travel programu, ali i za one koji rade sezonski u Crnoj Gori. Studenti su, revoltirani, prikupljali potpise protiv te zabrane UCG-a. Akcija je tada urodila plodom, ali studenti još čekaju na konačno zakonsko riješenje kako se ovakvi incidenti ne bi ponovo događali i kako bi i ubuduće mogli nesmetano da rade i studiraju.

Pritisci na studente dolaze sa svih strana: od ispita i poslodavaca, ali i od očekivanja porodice i društva. Neki tvrde da je i odmor pritisak. ,,Ako ispit ostane za avgust, odmora nema”, kaže Nikoleta Kićović. Grize savjest ako se ne uči, čak i onda kada bi valjalo odmarati.

Treba raditi i zaraditi. Uredno polagati ispite i imati normalan društveni život. Pomagati i kući. To može samo student.

 

                                                                 Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAVIČAJNI MUZEJI NA SJEVERU: Izložba nebrige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak adekvatnih uslova za čuvanje zbirki u zavičajnim muzejima na sjeveru Crne Gore  predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje kulturnog nasljeđa tog regiona. Muzejima često nedostaju sredstva i infrastruktura koja bi omogućila pravilno skladištenje i izlaganje zbirki, čime se povećava rizik njihovog trajnog propadanja

 

 

„Katastrofa“,  tako direktor Muzeja u Bijelom Polju Željko Raičević za Monitor počinje priču o uslovima u kojima već pet godina, koliko traje rekonstrukcija te ustanove, rade zaposleni, ali i uslovima u kojima se čuvaju vrijedne zbirke.

Rekonstrukcija muzeja, koja je trebalo da bude dobar primjer brige o kulturnoj baštini na sjeveru, počela je 2020. godine i trebalo je da bude završena iste godine. Međutim, ni sada se ne nazire kraj radova rekonstrukcije zgrade, na kojoj su se smjenjivali različiti izvođači radova, gradilo, a potom i, zbog lošeg kvaliteta radova, rušilo već urađeno. Zaposleni i zbirke Muzeja smještene su godinama u metalnom kontejneru.

„Ne znam kada će radovi biti okončani. Nedavno sam se obratio resornom ministarstvu. Trudimo se da obavljamo adekvatnu zaštitu sedam zbirki, koje su zajedno sa nama zaposlenima u istom kontejneru, ali to, nažalost, utiče, prije svega, na naše zdravlje. Složeni procesi zaštite uključuju i upotrebu hemijskih sredstava, a mi to obavljamo u prostoriji koja je jednim vratima odvojena od ostalog radnog prostora. Naravno, zbirke su nedostupne javnosti, a da bih vam odgovorio na pitanje kada bi radovi mogli biti završeni, treba i sam da dobijem precizne informacije od nadležnih“, kaže Raičević.

Koliko mogu, tvrdi, njegove se kolege trude oko zaštite. Redovno kontrolišu stanje predmeta i tretiraju ih hemijskim sredstvima (lavandom, sredstvima protiv sipca i moljaca). „U takvim uslovima je radilo i stručno osoblje muzeja, pa zbog smještaja u neadekvatnom prostoru nisu bili ugroženi samo predmeti muzeja, već i zdravlje zaposlenih“, kaže sagovornik Monitora.

Radove na rekonstrukciji Ministarstvo kulture i medija finansira preko Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Opštine Bijelo Polje. Prema onome što je do sada poznato javnosti, prethodni izvođač, nadzor i projektant radova načinili su niz grešaka koje su usporile obnovu ustanove. Povodom toga je i formiran predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI SLUČAJ ČEDOMORSTVA: Dva uništena života

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je novi slučaj čedomorstva uznemirio javnost, stručnjaci i aktivisti  upozoravaju da nije vrijeme za sijanje mržnje, nego za sagledavanje uzroka, kako bi se takvi slučajevi pokušali prevenirati

 

 

Tijelo bebe pronađeno u podgoričkom Bloku 9 šokiralo je većinu građana protekle sedmice. Novorođenče je pronađeno u korpi za otpatke u blizini dječjeg parka. Nekako je upravo ta vijest odjeknula na naslovnicama portala i u komentarima na društvenim mrežama, kao da bi manja tragedija bila da je tijelo pronađeno na nekom drugom mjestu.

Policija je istog dana saznala da je riječ o čedomorstvu i za to krivično djelo osumnjičila I.Š. (28), majku bebe. Istraga je otvorena nakon što je radnik “Čistoće” pronašao mrtvu bebu.

Ljekari su pregledali osumnjičenu, na osnovu čega je potvrđeno izvršenje krivičnog djela koje joj se stavlja na teret. Dvadesetosmogodišnja djevojka trenutno se nalazi u KCCG na liječenju. Nju je, prema navodima ovog portala, policija zatekla na ivici smrti u stanu u kojem živi. Ona se još nije izjašnjavala o svemu za što je osumnjičena. Izvor iz istrage kazao je Libertasu da se djevojka porađala sama i da njena porodica nije ni znala da je trudna. Jedan od detalja iz istrage govori i da je I.Š. identifikovana na način što je njeno ime pisalo na kutiji od cipela u kojoj je i pronađena beba.

Psihološkinja Snežana Repac smatra da, ukoliko se utvrdi da je riječ o čedomorstvu, mora se temeljno ispitati psihičko stanje majke, kao i odnos prema okolnostima u kojima se beba rodila. Kaže da se tu postavljaju pitanja, da li je ta trudnoća bila kontrolisana, da li je ona bila zdrava,  kakvo je zdravlje fetusa, te da li se dijete dobro razvilo. Ona ističe da tokom trudnoće postoji i mogućnost emotivnog naprezanja usljed spoznaje da će žena postati majka.

“Čedomorstva su kod nas rijetka, pojedini slučajevi ukazuju najčešće na neželjenu trudnoću koja nije na vrijeme prekinuta, ali i na druge faktore koji su pratili život trudnice”, kazala je ona.

Dostupni podaci pokazuju da je od 2000. do početka 2021. godine ubijeno 13 novorođenčadi. Za ubistvo djeteta pri porođaju ili tzv. čedomorstvo, Krivični zakonik propisuje kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Za kvalifikaciju krivičnog djela ubistva djeteta pri porođaju koje je poznato još kao i čedomorstvo, od značaja je  period od nekoliko dana nakon rođenja bebe, jer zakonom nije jasno definisano vremensko trajanje poremećaja izazvanog porođajem.

“Zato je u krivičnom postupku od velikog i suštinski od presudnog značaja vještačenje kojim je potrebno utvrditi psihičko stanje žene. S obzirom da se ne radi o učestalim krivičnim djelima, sudske odluke i kod nas ali i u zemljama regiona znaju biti različite”, kazao je advokat Dejan Dragović.

Policija je navela da je “osumnjičena podvrgnuta ljekarskom pregledu na osnovu čega je potvrđeno izvršenje krivičnog djela koje joj se stavlja na teret”. Tom hapšenju je prethodila istraga u okviru koje je izuzet veliki broj snimaka sa video-nadzora, prikupljena obavještenja od većeg broja građana, sprovedena brojna ispitivanja i provjere…

“Sprovedene tužilačko-policijske aktivnosti rezultirale su identifikacijom majke novorođenčeta, tako da je postupanje u navedenom predmetu ustupljeno na nadležnost Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, kod činjenice da postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo iz nadležnosti tog tužilaštva”, kazali su iz Višeg državnog tužilaštva.

Ovo je drugi slučaj čedomorstva koji je uzdrmao crnogorsku javnost od 2018. godine, kada je tada osamnaestogodišnja Edina Kastrati iz Plava bacila u rijeku dijete od četiri mjeseca. Ona je tada rekla istražnim organima da je sa tim djetetom „nijesu htjeli ni muž, ni otac“. Pravosnažno je osuđena na 12 godina zatvora.

Direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević smatra da su iza posljednjeg čedomorstva, ili stručno nazvanog neonaticid, krije mnogo dublji problem.

Rana istraživanja o neonaticidu su pokazala da su žene koje počine ovakav čin uglavnom bile mlade, neobrazovane, neudate i siromašne (Resnick, 1970.). Novija istraživanja (Amon i saradnici, 2012.) su u svojoj studiji identifikovala visoku stopu fertiliteta , jako  negiranje trudnoće, traume iz ranog djetinjstva i neinformisanost okoline o trudnoći, kao najvažnije faktore rizika za žene koje su to učinile.

U oko 20% slučajeva, bilo je prisutna ozbiljna mentalna bolest koja je mogla dovesti  do psihotičnog negiranja trudnoće (Resnick, 1970.).  Međutim,  za sve  grupe žena je kao visok faktor rizika utvrđena neinformisanost njihove okoline o trudnoći, zbog čega su ostale izolovane i bez podrške.

„Vjerujem da niko od nas ne može ni da zamisli očaj  mlade žene koja je ovih dana glavna tema  u medijima. Ono što možemo je da pokušamo da razumijemo uzroke i načine da se takve pojave preveniraju“, kaže Raičević.

Pojašnjava da je poznato je da je u jednom trenutku jedan izabrani ginekolog u Domu zdravlja u Bloku 5 u Podgorici bio zadužen za 7.000 žena i da već duže vrijeme nijedan nije slobodan,  da savjetovališta o reproduktivnom zdravlju žena i psiho-socijalna podrška još uvijek nisu lako dostupni, posebno u manjim sredinama  gdje je veliki pritisak tradicionalne  sredine.

„Nije vrijeme za sijanje mržnje, krajnje je vrijeme da razmišljamo i kako god možemo pomognemo da se ovakve stvari nikad više ne dese i da to tražimo od vlasti koja je tu da služi nama, a ne mi njoj“, kaže Raičević.

 

Raičević: Odgovornost medija je velika

Maja Raičević kaže da nije lako pisati o ovoj pojavi na pravi način i da je odgovornost medija  velika. Ocijenila je da su mnogi toga svjesni, ali da se, pak, često koristi senzacionalizam i podržavaju  postojeći kulturni mitovi i zablude. Navodi primjer da je u mnogim medijima posljednji slučaj čedomorstva ilustrovan kantom za smeće u Bloku 9.

„Laički se, a često i zlonamjerno, opisuje kontekst, a žene koje ovo učine kao monstruozne.  Ta kvalifikacija nesumnjivo utiče i na  odgovor pravosudnog sistema, sjetimo se slučaja osamnaestogodišnje  majke iz Plava koja je kao  maloljetna rodila dvoje djece, a koja je osuđena za teško ubistvo svoje bebe“, podsjetila je ona.

Međutim, kaže da je, na sreću, bar naš zakonski okvir daleko iznad svijesti jednog velikog broja oštrih komentatora sa društvenih mreža, jer  ovo krivično djelo tretira drugačije od ostalih oblika ubistva, razumijevajući specifično psihološko stanje i ranjivost majki nakon porođaja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo