U Crnoj Gori mnogi studenti rade honorarno, privremeno ili sezonski. Razne poslove. O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikoga ko je na taj način našao posao
Cijena osnovnih studija u Crnoj Gori u prosjeku iznosi hiljadu eura po školskoj godini. Oni koji žele da nastave školovanje, za specijalističke, magistarske ili doktorske studije moraju da izdvoje još novca. Osim za znanje, studenti se bore i za socijalni život. Kako, dovijaju se na razne načine.
Jovana Ivanović je iz Mojkovca. Studira Primijenjeno računarstvo na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Već dvije godine radi u kladionici i od tog posla finansira sebi fakultet. ,,Naporno je paralelno raditi i studirati. Obično fakultet trpi. Meni je najteže padalo to što dosta kolega sa kojima sam radila nije shvatalo studije toliko ozbiljno, pa mi nisu izlazili u susret kada su u pitanju radne smjene. Zbog toga sam većinom išla na privatne časove, a ispite odlagala za popravne rokove. Umor je ogroman“, priča Jovana.
Podgorica je glavni univerzitetski grad Crne Gore, u koji se svake godine sjati veliki broj studenata sa sjevera i juga zemlje. Neki “zarade” poene za studentski dom i upis na budžet , a drugi su, osim školarine, prinuđeni da plaćaju smještaj, hranu i prevoz.
Ahmed Hasanagić, iz Bijelog Polja studira u Podgorici zahvaljujući sezonskim poslovima. Radnih mjesta ima: od stražara do prodavaca sladoleda. Zarade variraju, i nije lako ustanoviti kolike su. Većina kaže da je minimum 400 eura, a oni najsrećniji zarade čak i do 800 eura mjesečno. Sezonski poslovi su za studente posebno izazovni jer nema slobodnih dana. Nekada rade i duple smjene. Ljeti na primorju Ahmed radi kao šanker i kasir. ,,Na početku studija na Elektrotehničkom fakultetu nisam ostvario pravo na stipendiju i studentski kredit. To je bio veliki finansijski izazov jer su troškovi koje ima student pozamašni. Ispite uvijek polažem što ranije mogu, kako bih mogao da odradim sezonu i tako isplatim iduću studijsku godinu. Polazilo mi je za rukom da ispunim zahtjeve poslodavaca koji očekuju da počnem sa radom od datuma koji mi oni ponude. Njih ne zanima da li do tada imam sve ispite položene. Stvari su se malo popravile kada sam, velikim trudom, na drugoj godini upao na budžet. Studentski kredit koji sada primam dobro dođe. Trudim se da olakšam roditeljima”, kaže Ahmed.
Studentska priča Baranke Tijane Mujičić je rijetkost. Ona je uspjela da uskladi obaveze na poslu i fakultetu. ,,Počela sam da radim kada sam bila na početku specijalističkih studija na Pravnom fakultetu u Podgorici. Prijavila sam se na Program stručnog osposobljavanja. Imala sam strah od svega što me je čekalo: ispitnih rokova, specijalističkog rada, osam sati koje ću ‘izgubiti’ na poslu. Taj osjećaj je nestao kada sam kroz praksu uvidjela da sam izabrala pravu stvar za sebe. Veliku podršku sam imala od porodice, mentora i kolega koji su imali razumijevanja za mene. To je vjerovatno igralo bitnu ulogu u tome što sam uspjela sve da postignem”, priča Tijana.
Nikoleta Kićović, studentkinja je Računarstva i informacionih tehnologija na Prirodno-matematičkom fakultetu. Honorarno radi kao promoterka. Kaže da se za to odlučila kako bi sebi obezbijedila barem džeparac, dok ostale troškove snose roditelji. ,,Nisam htjela da fakultet ispašta zbog posla. Promoterski posao ne zahtijeva previše vremena, a zaradi se dovoljno. Posao sam dobila tako što me je prijateljica, koja je već tu radila, preporučila. Radno vrijeme je fleksibilno, a pojedina predavanja na fakultetu nisu obavezna, pa su mi to olakšavajuće okolnosti”, kaže Nikoleta. ,,Mnogi studenti, ipak, nisu te sreće”, brzo naglašava.
O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikog ko je na taj način našao posao. Omladinske zadruge su u regionu, naročito u Srbiji, popularniji put do posla. Ima ih više a uslov za članstvo je da budete privremeno nezaposlena osoba od 17 do 30 godina. Najveća je potražnja za osobama koje obavljaju fizičke poslove poput dijeljenja letaka, pranja čaša i sudova, berbe voća, popunjavanja rafova u supermarketima ili pomaganja majstorima u svom zanatu.
U Crnoj Gori najsigurniji put do zaposlenja su lične veze i preporuke, tvrde naši sagovornici. Preko Zavoda za zapošljavanje do sada nisu pokušavali da potraže posao. Oglasi stoje na nešto boljem glasu, a najposjećeniji su sajtovi Prekoveze.me i Zaposli.me.
O ugovorima ovi studenti nerado govore: ili rade pod ugovorom o djelu na određeno radno vrijeme, ili bez ugovora.
Ovakvo stanje potvrđuju i nalazi novije Studije o mladima u Crnoj Gori iz 2018. godine, koju je sproveo Centar za građansko obrazovanje. U studiji se navodi da je procenat mladih koji imaju stalno zaposlenje manji od onih koji rade na određeno vrijeme: ,,Zaposlenja na određeno vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom dominantni su oblici zaposlenosti mladih u svim oblastima. Mladi uglavnom rade po ugovorima na određeno vrijeme, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje manji, što indikuje pojavu prekarnog rada, odnosno nesigurnih poslova koji otežavaju i usporavaju tranziciju u svijet odraslih”.
Ima studenata koji su sami pokrenuli posao. Marija Strugar studira Matematiku i računarske nauke u Podgorici. Istovremeno drži privatne časove, a do učenika se, kaže, najbrže stiže dobrim glasom koji prati učitelja. ,,Jedno vrijeme sam radila kao zamjena u školi i tada mi je bilo mnogo teže da ispunim obaveze i na fakultetu i na poslu. Zato sam se odlučila za varijantu u kojoj sama odlučujem o radnom vremenu”, kaže Marija čija je radna norma u prosjeku oko dvadesetak sati nedjeljno. ,,Situacija je takva da završen fakultet nije dovoljan za pronalaženje posla. Osim zbog novca, počela sam da radim i kako bih sjutra bila konkurentnija na tržištu. Mnogima je preduslov za zaposlenje iskustvo u radu”. Marija kaže i da je zanimljivo kako joj je posao pomogao u suočavanju sa obavezama na fakultetu. ,,Sada imam mnogo bolji osjećaj za vrijeme i obaveze. Nema više iluzije da ‘imam kad’, tako da ne odugovlačim sa učenjem”, objašnjava naša sagovornica.
U aprilu mjesecu ove godine studenti su imali sukob sa Univerzitetom Crne Gore. Povod je bila odluka UCG-a da ukine predrokove završnih ispita za studente koji odlaze u Ameriku da rade na Work and Travel programu, ali i za one koji rade sezonski u Crnoj Gori. Studenti su, revoltirani, prikupljali potpise protiv te zabrane UCG-a. Akcija je tada urodila plodom, ali studenti još čekaju na konačno zakonsko riješenje kako se ovakvi incidenti ne bi ponovo događali i kako bi i ubuduće mogli nesmetano da rade i studiraju.
Pritisci na studente dolaze sa svih strana: od ispita i poslodavaca, ali i od očekivanja porodice i društva. Neki tvrde da je i odmor pritisak. ,,Ako ispit ostane za avgust, odmora nema”, kaže Nikoleta Kićović. Grize savjest ako se ne uči, čak i onda kada bi valjalo odmarati.
Treba raditi i zaraditi. Uredno polagati ispite i imati normalan društveni život. Pomagati i kući. To može samo student.
Andrea JELIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice