Odgovor na reagovanje dr Zorana Miladinovića pod nazivom Struka i rezultati  bili su jedino mjerilo, objavljenom u Monitoru broj 1781

Uključio sam se, na  poziv za polemiku, zbog naslova ,,Ima li spasa za Plantaže” a ne da spašavam dr Zorana Miladinovića, vd izvršnog direktora od oktobra 2021. do dobijenog otkaza. Zato ću,,pretrčati” lične relacije. Dr Miladinović se prije 25 godina zaposlio u Plantažama, đe mu je radila majka. Vrijedno je  radio, usavršavao se, doktorirao, postao priznati stručnjak, primao visoku platu, dobio stambeni kredit 140.000, bespovratno 70.000 eura, i bio član šireg menadžmenta Plantaža prije prelomnog avgusta 2020.godine. Naravno, nikada nije dao primjedbu na rad i rezultate tog menadžmenta kojim se sada bave sudski  organi. Na mjesto vd izvršnog direktora ga je postavio Demokratski front (i dao mu otkaz) čiji su ,,politički plijen” bile Plantaže. Dr Miladinović će ostati zapamćen, jer je to stvarno kuriozitet, da jedan dr nauka prvo ugasi razvojni sektor i razriješi rukovodioca sektora  i to nakon senzacionalnih otkrića, genetskim analizama, jedinstvenih sorti crnogorskih vinovih loza, dokaza o crnogorskom porijeklu kratošije i vranca koje bi rado prisvojili mnogi iz regiona , a neće biti zapamćen po tome (jer je to ,,klasika”) što je svog dugogodišnjeg kolegu direktora Kontrole kvaliteta  bez razgovora i profesionalnog objašnjenja ,,ladno” razriješio.

Neće biti zapamćen ni po tome što je plaćao (sredstva Plantaža) za istrage u Predstavništu Beograd koje je vodio, takođe, njegov kolega direktor Prodaje i marketinga, sin prvog direktora Plantaža. Ima toga još,  što mogu i međusobno raspravljati ali pravda je zadovoljena zato što je dr Miladinović ,,poginuo” od svojih nakon što im je očistio teren. Ja sam svoju motivaciju iscrpio za polemiku sa dr Miladinovićem a za Plantaže nijesam pa ću nastaviti o tome.

Ima li spasa za Plantaže? IMA ! Ajmo redom.

Pomenuo sam , namjerno, lijepi običaj Plantaža da zapošljavaju đecu svojih radnika. To je praksa u nekim od  najrazvijenijih zemalja i  svjetskih kompanija npr. Tojota. Logika je da će potomci osjećati vezanost i pripadnost, a biti i spremni za da se bore za firmu uz koju je živjela njihova porodica. A u Plantažama, kako reaguju potomci onih koji su izgradili Plantaže? Primaju plate, snishodljivo se smješkaju onima koji su došli iz nekog drugog svijeta i ruše djelo njihovih roditelja. Niko ni riječ. Novi, iako su već stari,  i dalje prebacuju krivicu na bivše a već su prošle četiri berbe, pa su pokazali  pravo lice. Oni i nijesu došli da spasu i unaprijede. Oni su došli zbog opasnog nauma: da satru, da raskomadaju,  rasprodaju i da se lično dobro okoriste. A Potomci, ćute i snishodljivo se smješkaju. Sada im je dobro. Plate redovne, dobre, niko ih ne pritiska da rade, mogu izaći na ,,teren” što nije  vinograd, nego potrgovat, do vrtića…lagano… I vjerovatno misle: ,, Pa da se pobunim, da me smijene, pošalju na gore mjesto i manju platu….. Pušti dok traje, traje”. Kad se raskomadaju Plantaže, rasproda procesna oprema itd,  kad ne bude plata,  a to može brzo doći, okupljaće se na kružnom toku i blokirati put, pokisli, poniženi kao mnogi prije njih koji su ćutali i okretali glavu. I prijetiće da će radikalizovati mjere. Umjesto toga, mogli bi da se organizuju, da se povežu, ako je njihov sindikalni vođa na istoj strani kao menadžment, sa republičkim sindikatom da urade uporedne analize i druge analize poslovanja, kojima bi medijima poslali istinu i izvršili pritisak na političare sad kad još ima vremena i razloga da se brane Plantaže.

STEGA se angažovala da građanima Crne Gore ukaže na jedan od najdestruktivnijih procesa ugrožavanja crnogorske privrede. Plantaže, koje su jedna od rijetkih, još živih, kompanija iz Crne Gore evropskog kredibiliteta. Sadašnje stanje Plantaža je odraz Upravnog odbora i menadžmenta: beskrvnog, nekreativnog i nedoraslog reputaciji  ove evropske firme. Menadžmenta, neuporedivog sa onima,  koji su pokrenuli i ostvarili ovaj veličanstveni projekat. Pravi menadžment bi shvatio da postoje dva nivoa na kojima mora uspješno djelovati. Viši nivo: Plantaže su strateško preduzeće u državnom vlasništvu. To znači da Upravni odbor mora naći način da Vladi, odnosno resorima poljoprivrede i finansija, na njima razumljiv način,  prikaže što  su Plantaže: u smislu vlasništva nad zemljom, vodom, ratnim hangarom, borbenom pistom, procesnim objektima, tehnološkom opremom,infrastrukturom, renomeom, veličinom tržišta, itd. U poslovnom smislu: da stvaraju novu vrijednost i to iz  kamena i sunca. Da izvoze po čitavom svijetu. Da plaćaju poreze i isplaćuju plate; da pomažu, sponzorišu, stipendiraju, da podupiru: trgovinu, ugostiteljstvo, turizam itd. U državotvornom smislu: da pronose slavu Crne Gore- male zemlje velikih vina. Da brane višemilenijumsku tradiciju vinogradarstva.Da i dalje istražuju i čuvaju ovo neprocjenjivo vrijedno nasljeđe. Da vode razvoj u najvažnijem poljoprivrednom sektoru i najvažnije: da Plantaže predstavljaju model kako Crna Gora može biti ekonomski samoodrživa, oslanjajući se samo na sopstvene resurse: na svoje stručne i vrijedne ljude, na svoju kamenitu zemlju i sa svojim  autohtonim lozama.

I drugi niži nivo: da  menadžeri uspješno obavljaju aktivnosti koje imaju i svi drugi menadžeri u svojim firmama. Organizovati proces rada, finansijske, marketinške, socijalne i druge aktivnosti. Svi menadžeri imaju i principijeno iste probleme: ljudski resursi, tržišni uslovi, finansijski problemi, krize i nedaće ali neki to uspješno rješavaju a neki ne! Ovaj menadžment nije sposoban! Upravo je to glavni problem Plantaža. A ako ima zadatak da uništi Plantaže, kao što ja mislim da ima, e onda svoj užasni posao uspješno radi. A to je za drugu nadležnost. Ali, stanje u državi je takvo, da partije dijele po dubini i po širini, radna mjesta kao dio pobjedničkog partijskog plijena, ne obazirući se na stručnost, kompetentnost i profesionalizam svojih partijskih kadrova . I dok bude tako, da je važnija partijska pripadnost nego reference, propadaće i preduzeća i ukupna privreda.

Iz dostupnih analiza i menadžerskih planova koji su  stručno, po formi, urađeni ali se sa nekim strateškim odlukama nikako ne slažemo: ,,da se proda ,,utrživa“  imovina koja se ne koristi“!! umjesto da se nađe način da se koristi! ,,Da se smanji površina pod vinogradima“ umjesto povećanja površina pod vinogradima i voćnjacima kao što to rade svi u okruženju, prije ulaska u EU; Čak treba razmotriti nove lokacije: okolina Nikšiča, Dragalj, limska dolina itd

Zatim: ,,Krčenje starih vinograda“ iako oni daju grožđe najboljeg kvaliteta od koga se prave najskuplja vina- umjesto pojačavanja marketinških aktivnosti za odličnu liniju Stari podrum.Prodaja nekretnina : obradivog zemljišta umjesto sadnje novih zasada. Odgovor na klimatske promjene je u umnožavanju najotpornijih starih čokota, sadnja bijelih loza prije svega žižak, bioka  i drugih novootkrivenih sorti na vinogradarska područja Crne Gore itd. Dakle Plantaže se moraju spasiti ali to neće, niti može sa postojećom Upravom i menadžmentom. Ovo je posao za sve dobronamjerne građane Crne Gore! i  NE DAMO PLANTAŽE ( ovako da neko  ne stavi stavi zarez poslije NE)

Vladimir Nikaljević, ekonomska redakcija STEGE