Živimo u vrijeme globalizacije. Ništa novo time nisam rekla, i znam da ste primijetili kako smo sve počeli nekako da skraćujemo i svodimo na najjednostavniju moguću formu, lišenu svake suštine?

Bioskopi i knjižare na primjer. Prvo što vam pada u oči kada pogledate u repertoar posljednjih živućih CG bioskopa (zaboga postoji li ijedan više osim onog u Delti) jeste nevjerovatna količina ispraznih naslova namijenjenih prije svega mlađoj, tinejdžerskoj publici. Ako se uredniku programa i omakne neki valjan film u kom postoji i nešto više od ogromne količine specijalnih efekata, a mi stariji smo to nekada davno nazivali pričom, obično je na programu u nekom suludom terminu, koji teško možete da uhvatite, osim ako svoj život niste posvetili želji da dobar film odgledate u bioskopu.

Knjižare su takođe žrtva tržišta. Sve su uniformisane, postale su nešto kao junk food za dušu. Imate trenutno aktuelne naslove u nekoliko nijansi sive, crne, ili koje li već boje, teorija zavjere globalnih razmjera Dena Brauna, ili tome slično. Naravno, reći ćete, postoje i biblioteke u kojima se još mogu naći sjajni naslovi i to za smiješnu godišnju članarinu, no izgleda da ljudi koji vole da čitaju postaju posljednji Mohikanci. Možete zamisliti, sjedite u ultra hype kafiću, a sto pored vašeg zauzima čovjek ili žena, sa knjigom umjesto nekog hipsterskog telefona sa kog prati najnovije objave na društvenim mrežama? Ne ide brate, što bi rekao jedan moj drugar, konobar po profesiji. A ne ide, ali što ćemo.

Još nešto uspješno egzistira u našoj svakodnevici. Stres. Ljekari ga definišu kao neželjenu reakciju organizma kada je dugo pod pritiscima ili zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Spisak fizičkih znakova da ste pod stresom je poduži, od glavobolje do napada panike, koji povremeno uključuju i iritaciju kože. Ali ko nije danas pod stresom? Gdje je nestao čitav dijapazon osjećanja koje možemo opisati kao: ljuta sam, tužna sam, bijesna sam-zato se ne osjećam dobro? Zašto smo dozvolili da jedna riječ zamijeni skoro čitav rječnik? Stres je izgovor za sve. Kada odete u ambulantu zbog kijavice, gripa ili ne daj bože nečeg trećeg, dijagnoza i bez pregleda biće to vam je sve od stresa. Dobro de, i promaje, naročito ako ste pravi, autentični,nepatvoreni Balkanac, ali o tome drugi put.

Možete li da zamislite situaciju u kojoj ljekar izlazi na vrata ambulante i kaže: Trudnice neka ostanu, svi ostali možete kući, sve vam je to od stresa.

I šta nam onda ostaje? Ništa. Da se protiv uniformisanog sivila borimo riječima sa jasnim značenjem. Da što više pričamo o tome šta osjećamo, ili kako se zapravo osjećamo. Ako ste ljuti, budite ljuti. Imate svo pravo ovoga svijeta da vam dopizdi i da otjerate šefa, i svu bližu i dalju rodbinu dođavola. Da budete glasni, jako glasni jer će vas samo tako razumjeti. Da kao dio terapije izađete sa društvom umjesto da preblejite čitavu noć pričajući sa imaginarnim prijateljima, jer ste u međuvremenu zaboravili da imate nekoliko stvarnih koji možda čekaju na vaš poziv. Kao što kaže u reklami- prijatelji se stiču a ne dodaju.

Ako ste zaljubljeni, zaljubite se na glas i nemojte kriti. Volite kišu. Da, obožavajte kišu, jer će sada početi da pada i neće stajati do maja, na to bi trebalo da smo svi već navikli, to je jedan od onih facts of life koji su nepromjenjivi. Ma uradite šta bilo, samo nemojte ignorisati život koji je tu oko vas samo zato što vam meteorološka prognoza nije po volji.

Iva BAJKOVIĆ