Vlada je protekle nedjelje usvojila Predlog strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine. Dokument predstavlja dopunu neispunjene istoimene strategije do 2025. godine.
Proklamovano je – energetika je stub dugoročno stabilnog razvoja Crne Gore. Brojni podaci u Strategiji govore o mogućem energetskom i svakom drugom blagostanju ukoliko se iskoristi bar dio bogatog energetskog potencijala. Izračunato je da proizvodnja 1 GWh električne energije iz domaćih izvora doprinosi povećanju BDP-a za 33.000 eura.
Jedini problem je što vlast za više od tri decenije nije uspjela da izgradi nijedan veći energetski objekat. Termoelektrana u Pljevljima izgrađena je 1982. i od tada ništa.
Stručnjaci s kojima je Monitor razgovarao kažu da ne postoji ozbiljan odnos prema ovom pitanju. I sama strategije čija je izrada počela 2010. a usvojena je sada, već je zrela za inovacije. Kao jedan od problema vide i to što Vladi ovu i razne druge strategije rade stručnjaci iz inostranstva, bez ikakve profesionalne ili druge odgovornosti, dok domaći kadar malo ili nimalo ne učestvuje.
Tokom proteklih godina bilo je više javnih rasprava na kojima su stručnjaci davali primjedbe na strategiju. U primjedbama koje je dostavio MANS navodi se da Nacrt Strategije predstavlja nerealan dokument, jer potpuno neargumentovano projektuje ulaganja od nevjerovatnih 4,3 milijarde eura u energetski sektor do 2030. godine.
Kao nedostatak Strategije navodi se i nedovoljna briga o održivom energetskom razvoju države, koji je proklamovan kao jedan od njenih glavnih ciljeva. ,,Sama činjenica da je planirana izgradnja najmanje dvije nove termoelektrane, pet velikih hidroelektrana i desetine malih hidroelektrana, uz dvije velike vjetroelektrane, te elektrane na biomasu i izgradnju gasovoda, pokazuje da bi realizacija, makar i dijela ovih investicija, imala za posljedicu ogroman uticaj na prirodnu sredinu, biljni i životinjski svijet, kao i na imovinu i zdravlje ljudi”, navodi se u primjedbama MANS-a.
Po Strategiji prvi veliki projekat koji bi mogao da se ostvari su hidroelektrane na Morači. ,,Projekat HE na Morači je daleko najbolje ispitan i dokumentovan projekat”, navodi se. Još samo treba da se nađe odgovarajuća ponuda za gradnju HE.
Tender za gradnju HE na Morači je propao krajem 2011. jer niko od potencijalnih investitora nije poslao ponudu za gradnju elektrane s nižom kotom najveće HE na Morači-Andrijevo. Nakon ovog tendera Ministarstvo ekonomije je obavilo razgovore sa potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine u vezi dostavljanja njihovih ponuda za izgradnju HE na Morači. Ipak, ni jedna ponuda nije stigla.
Sistem hidroelektrana na Morači obuhvatao bi četiri objekta: HE Andrijevo, HE Raslovići, HE Milunovići i HE Zlatica. Predviđeni period izgradnje za sve četiri hidroelektrane je šest godina, a procijenjeni ukupni troškovi oko 540 miliona eura.
Iako se radi o skupom projektu, prof. dr Ilija Vujošević smatra da su HE zlatni rudnik i da bi bilo isplativo da se država zaduži za ovakve investicije. Vujošević pripada stručnjacima koji su se zalagali za očuvanje 80 km kanjona rijeke Tare koji je pod zaštitom, ali i za iskorišćavanje u energetske svrhe 60 km Tarinog gornjeg toka. Po toj računici struja dobijena iz HE na Morači bila bi skupa bez prevođenja dijela voda iz Tare, cijenu struje bi poskupila i gradnja niske brane na Andrijevu.
Vujošević smatra da država, kao onaj koji daje koncesije, treba da radi nove energetske objekte sa što većim svojim udjelom: ,,To što će neko uložiti više od 500 miliona i vratiti objekat poslije nekoliko decenija, uz naš godišnju dobit od koncesije od manje od milion, nije isplativo, sav profit otići će van zemlje”.
Iz NVO sektora najavljuju kampanju protiv gradnji HE na Morači. Iz NVO koalicije Za život vode Crne Gore kažu da će inicijativom pokušati da ukažu na neodrživost ideje o gradnji sistema velikih HE na Morači. Tvrde da validna procjena uticaja na životnu sredinu ne može da preporuči taj projekt, a da pored toga nema ni osnovnih ekonomski parametara koji mogu da potvrde isplativost gradnje.
,,Vjerujemo da je projektovani profit preuveličan i da čak i takav nije dokaz da treba da uništimo ‘spomenik prirode’ kakav je kanjon rijeke Morače ili Komarnice. Po dilu kojeg sada Vlada pokušava da ‘progura’, koncesionar bi za period od 25 godina imao čist profit od gotovo milijardu eura! Dok bi država morala da uloži više od 150 miliona! Vlada svjesno krije procjene da su rizici veliki i sa stanovišta seizmičkog aspekta, ali i istorijskog i sociološkog jer su mještani svih naselja u dijelu tih teritorija protiv gradnje”, kaže za Monitor Velibor Ivanović iz koalicije Za život voda Crne Gore.
Još prije četiri godine grupa profesora s Građevinskog fakulteta je prva pokrenula pitanja u vezi s načinom valorizacije prostora Morače. Isticali su ozbiljne propuste koji su napravljeni u pripremnoj fazi: obrađivač studije uticaja na životnu sredinu uopšte se nije bavio seizmičnošću zone akumulacija; opasno je potcijenjen uticaj akumulacija na postojeća i potencijalna klizišta u kanjonu Morače; nedozvoljeno je potcijenjena šteta koja bi nastala po postojeća naselja, puteve, vodovode, elektromrežu, ali i istorijske spomenike, te kulturnu i prirodnu baštinu.
U kasnijoj doradi planskog dokumenta, dio nedostataka je otklonjen, ali je dio i dalje marginalizovan.,,Problem s Moračkim elektranama, kako ga ja vidim, i dalje je u samom konceptu: prostor nije valorizovan kao vrlo skupa stavka”, kaže za Monitor prof. dr Jelisava Kalezić.
Kako se brane na Morači planiraju u seizmičkim zonama VII i VIII, Kalezić smatra da problem ugroženosti Podgorice u slučaju jačeg zemljotresa od pretpostavljenog na osnovu mikroseizmičke rejonizacije, ostaje otvoren. „Već imamo primjere neodgovornog upravljanja akumulacijama zbog kojih su i Nikšić i Bjelopavlići i Zeta doživjeli dvije poplave u deset godina Naravno, šteta je pripala građanima i državi. Profit EPCG i A2A”, kaže Kalezić.
Nedavno su i iz međunarodne nevladine organizacije CEE Bankwatch Network upozorili da su tri velika nova projekta čija se gradnja planira simultano, drugi blok Termoelektrane Pljevlja i HE na Morači i Komarnici – preambiciozni. Brane na Morači i Komarnici po njima su kontroverzne zbog negativnog uticaja na zaštićena prirodna područja, kao i TE Pljevlja II.
Kalezić smatra da se izborom pažljivih i primjerenih projektnih rješenja hidropotencijal Morače može valorizovati, ali bez očekivanja da ta energija može biti jeftina ako se pažljivo vrednuje i štiti prostor. ,,Nije moguće ustupiti taj prostor bilo kom koncesionaru. To je kao da Vlada dođe na ideju da neku od opština ustupi na trideset godina na korišćenje i upravljanje, pa šta ostane poslije, preuzme država”, kaže Kalezić.
Strategija upravo to predviđa jer je do 2030. planirano da privatni sektor u energetiku uloži 2,3 milijarde, a država 1,1 milijardu eura. Kako i na koji način nije objašnjeno. Jedan od proklamanovih ciljeva je i da Crna Gora poslije 2020. postane izvoznik električne energije.
I mimo strategija, još prije nekoliko godina premijer Milo Đukanović je sublimirao da Crna Gora ima samo dvije mogućnosti – da povećava uvoz, a time i zavisnost od drugih ili da što bolje iskoristi potencijale kojima raspolaže. Problem je samo što ova vlast u obje kombinacije računa na pomoć drugih.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice