Sekretarijat za kulturu Podgorice pred premijeru zabranio je predstavu Pjer Paolo Pazolini. Pazolini, kojeg je ubila sprega italijanskih političara, mafije i Crkve, je idealna tema za Crnu Goru. Zlatko Paković ogoljava patrijarha Srpske pravoslavne crkve, ali ono što je zasmetalo Sekretarijatu je što ne preskače ni „patrijarha“ njihove partije
Već dugo jedna predstava nije izazvala toliko pažnje u domaćoj i regionalnoj javnosti kao Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud, pisca, glumca i reditelja Zlatka Pakovića. Ansambal ove predstave je dvije nedjelje prije premijere, koja je bila zakazana za 3. oktobar, okusio strašni sud partije.
„Nalogodavac sadržaj dramskog teksta ne smatra adekvatnim za ciljeve i vrijednosti koje Nalogodavac promoviše“. Tim je rečima ‘Nalogodavac’ Sekretarijat za kulturu i sport, Glavni grad Podgorica, usred probe, autoru preko kurira dostavivši pečatiran nalog, zabranio rad na predstavi Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud”, obavijestio je Paković javnost preko Fejsbuka o zabrani predstave uz objavu slika Mila Đukanovića i patrijarha SPC Porfirija.
Iz Sekretarijata su objasnili da su tražili predstavu koja će se odnositi na teme mizoginije, lijeve intelektualne misli Evrope, šovinizma, ali su naknadno spoznali da „sadržaj dramskog teksta nije odgovarajući“.
„Trebalo je da to bude predstava o evropskoj ljevici, antimizoginiji i srpskom šovinizmu“, objašnjava jedan od likova Pakovićevog dramskog teksta koji je objavio na Fejsbuku.
Paković, poznat po provokativnom izrazu i oštroj kritici, u dramskom tekstu objašnjava da postavlja – predstavu o Pazoliniju, u kojoj nema Pazolinija! Pazolini, kojeg je ubila sprega italijanskih političara, mafije i Crkve, je idealna tema za Crnu Goru. U skladu sa tim, Paković ogoljava patrijarha Srpske pravoslavne crkve, ali ono što je zasmetalo Sekretarijatu što ne preskače ni „patrijarha“ njihove partije.
Možda se radi i o zabuni, kao u komedijama, ili su u Glavnom gradu i partiji povjerovali domaćim i regionalnim intelektualcima i analitičarima koji uporno ponavljaju da mimo DPS-a nema ljevice, antifašizma, sekularizma, države, i uopšte ničeg što valja. Paković nije od tih vjernika, pa su morali da mu zabrane predstavu.
Možemo samo zamisliti koliko su u Sekretarijatu i partiji bili sablažnjeni kada su pročitali tekst scene Odricanje predsjednika Crne Gore. U njoj se predsjednik, na sceni CNP-a, poslije tri decenije vlasti odrekne vlasti, pa se kobajagi odrekne i cjelokupne svoje imovine – one koja se manjim dijelom vodi na njegovo ime, a neuporedivo većim na ni sam ne zna koliko tuđih imena. Pa ni to nije sve nego poziva svog brata i najbliže saradnike da se odreknu privilegija i bogatstva, tobož u ime pravde, istine, slobode i jednakosti. Vjerovatno im nije bilo dobro na što su planirali da daju 11.000 eura koje su dobili od Ministarstva kulture i medija. Zanimljivo je da u zvaničnim poslovima Sekretarijata koji su predstavljeni na njihovom sajtu nema pozorišne produkcije, s obzirom na to da je to djelatnost Gradskog pozorišta Podgorica čiji je osnivač Glavni grad. Al’ dobro, predizborna su vremena pa se planiralo da se kampanja poduprijedi i predstavom o ljevici.
Paković je na Fejsbuku objavio i tekst scene Nemoguća i nevjerovatna molitva patrijarha srpskog. Nazivajući crkvu propastom i grobnicom, aždajom, patrijarh se pita da li Sotona govori iz njega moleći da mu Gospod pokaže put. „Crkva se pretvorila u okrutnu hijerarhiju, u firmu čiji je profit postao njena metafizička svrha. Sveštenici, monasi, episkopi bludniče, truju jedni druge, kradu, lažu i ubijaju, ulagujući se političarima. Sve je u Crkvi laskanje i taština i manija za moći. Crkva je moja aždaja. Je li ovo Sotona govori iz mene, Gospode? Obuzdaj me! Pokaži mi izlaz! Podari mi život! Religiju su organizovali kao policijsko nasilje! Holokaust su počinili nad anđelima Tvojim! Nijesu sažaljivi na starce, lakomi su na djecu! Krv Tvog Sina kaplje iz svih kutaka Crkve! Evo, moje ruke su nakvašene krvlju iznova mrcvarenog Tvog Sina“. Predstava obećava da se pored „ljevičara“ iz DPS-a i njihovih satelita, ne svidi ni dobrom dijelu „pravovjernih“ iz sadašnje vlasti.
Ovaj slučaj cenzure bi mogao završiti i na sudu. „Sadržaj dramskog teksta im se ne dopada, ili im ne odgovara, ili ih dovodi u neugodan položaj. Kako god to bilo, riječ je o dramskom tekstu, morali bi imati uvid kad se na njega pozivaju. Ja sam dramski tekst poslao na vrijeme, i imam dokument. Sve se to nalazi kod advokata koji me zastupa i u organizaciji koja prati ovaj slučaj“, izjavio je Paković.
Red je da pomenemo i ostale koji rade na ovoj predstavi i pored partijskih i ostalih presuda. Uloge – predsjednik CG: Slaviša Grubiša, predsjednikovica: Anđelija Rondović, patrijarh SPC: Pavle Prelević, mitropolit SPC: Slaviša Grubiša, direktorka CNP: Danica Rajković, djevojčica-patrijarh: Anđelija Rondović, prijestolonasljednik: Pavle Prelević, angelus ex machina: Ilija Gajević, P. P. Pazolini: Zlatko Paković, scenografkinja Smiljka Šeparović, kostimografkinja Lina Leković.
Inače, Pazolini je bio italijanski filmski režiser, pisac, pjesnik, scenarista, glumaci, slikar, političar, novinar… Ubijen je 1975. a okolnosti ubistva su ostale nerazrješene. Mnogi sumnjaju da se radilo o politički mortivisanom ubistvu jer je umjetnik bio ljevičar. Njegov prijatelj, reditelj Serđo Ćiti izjavio je: „Njegova smrt je bila pogodna svima koji su se plašili njegovog uma i slobodnog duha“.
A kad smo kod takvog duha, Paković je najavio da će publika moći da vidi predstavu noć prije lokalnih izbora. Javna generalna proba i livestream predstave biće upriličeni 22. oktobra u 22 časa u Podgorici. Adresa će biti objavljena 24 sata prije generalne probe.
Mimo predstave, kakva god bila, dragocjenija je poruka kojom je umjetnik ošamario jednu interesnu grupaciju koja se lažno predstavlja ljevičarskom, antifašističkom i slobodarskom. Osujetio je njihovu namjeru da za male pare dobiju predizborni kulturni marketing od renomiranog autora.
„U ovom veku ovo je jedinstven primer zabrane pozorišne predstave sa overenim dokumentom i potpisom o zabrani. Da, predstave će biti. Moj je zadatak da dokažem da je čin slobode moguć čak i u Podgorici“, zaključuje Paković.
Predrag NIKOLIĆ