Milo Đukanović je devedesetih godina prošlog vijeka novac za izbore obezbjeđivao iz Rusije. To tvrdi Aleksandar Vladimirovič Ruckoj, nekadašnji potpredsjednik Ruske Federacije. On je to prije nekoliko dana izjavio na ruskoj televiziji Cargrad.
Na pitanje voditelja šta se dešava u Crnoj Gori i ima li sličnosti sa dešavanjima u Ukrajini, Ruckoj je, kako su prenijeli mnogi mediji kod nas i u inostranstvu, odgovorio:
„To su ljudi koji okreću zastavu na onu stranu na koju vjetar duva. Znam Đukanovića od 1991. godine. Meni su tada pozvonili iz administracije Borisa Nikolajeviča (Jeljcina), i zamolili me da se sretnem sa njim i porazgovaramo. Sa kakvim ciljem je on došao? Đukanović je došao u Rusiju da prosi novac za izbore. I sumu je naznačio – od 10 do 15 miliona dolara. Mi u to vrijeme nijesmo baš bogato živjeli, no tu sumu je bilo moguće dati i mi smo tu sumu dali.”
Na pitanje novinara da li je novac dat lično Đukanoviću, nekadašnji zamjenik Borisa Jeljcina je odgovorio: „Da! I kad slušam šta danas govori Đukanović, ja se sjećam šta je on tada govorio, kada smo se susreli. Da smo mi jedne vjere, da smo mi Sloveni, da smo mi pravoslavni, da je nemoguće zaboraviti podvig sovjetskog oficira i vojnika, da smo mi jedno… šta sve nije govorio”.
Osvrćući se na Đukanovićeve današnje izjave, Ruckoj tvrdi da će Đukanović ,,sigurno završiti loše”.
,,Ne pretendujem na predviđanje, ali ja osjećam da će on završiti loše, zato što je on stao protiv svih”.
Početkom oktobra ove godine, uoči parlamentarnih izbora Đukanović je pominjao ruski novac, ali u sasvim drugom kontekstu.
Sada već bivši premijer i aktuelni lider Demokratske partije socijalista rekao je da Rusija ,,velikim novcem, tajnim kanalima” pokušava da utiče na rezultate izbora u Crnoj Gori.
Gostujući na televiziji Pink M, Đukanović je kazao da razumije globalne interese i potrebu Rusije da se ponaša u skladu s njima, ali ne da Rusija kao tradicionalni saveznik Crne Gore ne poštuje njenu slobodu izbora.
Optužujući opoziciju da pokušava da Crnu Goru usmjeri prema interesima nekad Srbije, a sada Rusije, Đukanović je ustvrdio da su predstavnici opozicije ,,klečali” na nekim važnim međunarodnim adresama, moleći da se Crnoj Gori ne dozvoli referendum o obnovi nezavisnosti, nosili su navodno komprimitujuće papire protiv Đukanovića ,,nekom tribunalu” u Italiji i pozivali strane investitore da ne ulažu novac u razvojne projekte u Crnoj Gori. Obratite pažnju na ovo – klečali!
Nekoliko dana kasnije, tačnije tri dana pred izbore, u intervjuu za Rojters, Đukanović se požalio da Rusija zasipa novcem predizbornu kampanju u Crnoj Gori kako bi poremetila napredovanje ka članstvu u NATO.
,,Rusija je angažovala ozbiljna finansijska sredstva koja su, pretpostavljam, omogućena preko njihovih oligarha i kanalisana tajnim putevima kroz Srbiju i Republiku Srpsku”, rekao je Đukanović.
Rusija i opozicione partije su za Rojters negirali navode da je Moskva intervenisala u predizbornoj kampanji. Prema Rojtersu, najsnažniji aduti opozicije protiv Đukanovića predstavljaju optužbe da se premijer služi taktikom zastrašivanja, nepotizmom, optužbama da Crnu Goru tretira kao lično vlasništvo, kao i to da su interesi Rusije u Crnoj Gori povećani upravo za vrijeme negove vlasti.
Vlast u Crnoj Gori se tri decenije održava korupcijom, a podjele na podobne i nepodbne vode autokratiji, ocijenio je u utorak njemački poslanik i izaslanik za Zapadni Balkan i Crnu Goru Josip Juratović.
,,Vjerujem opoziciji kad tvrdi da se državne institucije zloupotrebljavaju u političke svrhe osobnih interesa jedne klike koja se korupcijom održava već tri decenije na vlasti”, kazao je Juratović, uz opasku ,,da je uspostavljanje vlade bez učešća gotovo pola parlamenta jako neukusno”.
Ne smije se nikako dozvoliti da vlada radi bez kontrole od strane opozicije”, poručio je Juratović.
Prema njegovim riječima ,,politička situacija u Crnoj Gori je krhka i nestabilna zbog neizgrađenih stabilnih institucija političkog i pravnog sistema”.
Poslanik Bundestaga je uvjeren da su na regularnost parlamentarnih izbora uticala hapšenja zbog državnog udara, konstatujući da se ,,nešto sumnjivo dešavalo”.
,,Neko je očito imao neki interes da to medijski plasira, međutim teško je odgonetnuti ko i zašto. Naravno da takve situacije utiču na odluke građana na izborima i to je još jedna činjenica koja govori o tami političkog života u Crnoj Gori”, ocijenio je Juratović, dodajući da dileme u vezi sa udarom treba riješiti argumentima i dokazima.
Time se, kako je rekao Juratović, mora baviti nezavisno državno tužilaštvo bez političke spekulacije, poput one doskorašnjeg premijera Mila Đukanovića da su odgovorni političari iz DF-a a da su tome doprinijeli mediji i NVO.
,,Svaka optužba koja nije potkrijepljena dokazima trajno nanosi štetu i baca sjenu na državni sistem te opravdano izaziva nesigurnost i nepovjerenje građana. Jedno demokratsko društvo je otvoreno sa mnogo različitih aktera a podjela društva na podobne i nepodobne vodi ka autokratiji koja je, pak, predvorje diktature”, rekao je Juratović Vijestima.
DPS i njegovi mediji na sve ovo odgovoriće, po starom običaju, hvalospjevima da je Crna Gora – lider u regionu. Naravno, lider za primjer.
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE
Đukanović i Rusi
Komentarišući za Monitor tvrdnje Aleksandra Ruckoja, analitičar geopolitike Blagoje Grahovac kaže:
– U svojoj političkoj karijeri Milo Đukanović je strastveno zagovarao najmanje pet političkih ideologija. Na svakoj od njih (koje su inače bile opozit onoj prethodnoj) , on je još strastvenije gradio svoju političku karijeru i učvršćivao svoju političku moć. Kako mu je to pošlo za rukom kada je ideologije mijenjao brže nego što vrcava preljubnica mijenja svoje partnere? Tako što mu nagoni ličnog interesa imaju veću snagu od snage njegovih svih ideologija zajedno i što je u sveopštem duhovnom i moralnom potonuću u Crnoj Gori odabrao dovoljnu diviziju glasača nalik sebi, pa je postao vrlo vješt i prodavac i preprodavac svojih ideologija. U tom kontekstu treba posmatrati petnaest miliona dolara iz 1991. godine oko kojih se spore Milo Đukanović i Aleksandar Ruckoj, tadašnji potpedsjednik vlade RF. Tada su njih dvojica bili čvrsti zagovornici iste političke ideologije. Javnosti je poznat pokušaj Aleksandra Ruckoja da izvrši državni udar zbog čega je bombardovan ruski Beli dvor u kojem se on, zajedno sa zavjernicima, bio zabarikadirao. Javnosti ću otkriti neke nepoznate detalje. Pukovnici Aleksandar Ruckoj, Džohar Dudajev i Ljubiša Veličković , inače svi piloti MIG-a 29, su 1989. godine bili u istoj klasi Ratne škole u Moskvi. Tada su se jedan drugom zakleli na vjernost da će životima braniti komunizam sovjetskog tipa. Saznavši za tu njihovu zakletvu na vjernost iz komande RV i PVO JNA pokrenut je postupak za prekid školovanja Ljubiši Veličkoviću. Bio sam jedan od učesnika u pokretanju tog postupka. Tadašnji savezni skeretar za narodnu odbranu general Veljko Kadijević to nije prihvatio. Vrijeme je potvrdilo kolike su štete nanijeli Aleksandar Ruckoj ruskom, Džohar Dudajev čečenskom, Ljubiša Veličković srpskom, a Veljko Kadijević jugoslovenskim narodima. Javnosti je poznat zvaničan odnos Crne Gore i RF, ali se postepeno otvara ono manje poznato, a to je odnos Đukanovića i pojedinih Rusa koji, inače, imaju specifičan odgovor na bilo čije prevare. Upravo to je razlog za paranoičan strah Mila Đukanovića, koji na sve načine pokušava da svoj odnos sa pojedinim Rusima prebaci na odnos između Crne Gore i RF. Nažalost, na taj njegov trik su se upecale pojedine birokrate briselske i vašingtonske administracije, te mnogi građani Crne Gore. Moja sugestija državnim organima Crne Gore je da ostave Đukanovića da sam rješava sve svoje sporazume i nesporazume sa pojednim Rusima. Dugoročno to će biti najbolje i za Crnu Goru i za RF.
Veseljko KOPRIVICA