Iz Sindikata Telekoma osporavaju tvrdnje uprave da bi prihvatanjem štrajkačkih zahtjeva kompanija ugrozila poslovanje. Objašnjavaju da Telekom svake godine ostvaruje operativnu dobit od oko 40 odsto ukupnih prihoda, što je prošle godine iznosilo preko 30 miliona eura. Zaposleni traže manje od dva miliona eura za povećanje zarada na godišnjem nivou
Štrajk u Crnogorskom Telekomu počeo je 15. novembra, a gotovo 200 radnika jedne od najprofitabilnijih kompanija u Crnoj Gori već tri mjeseca ne primaju plate.
Iz Sindikata Telekoma za Monitor kažu da je na samom početku štrajka poslodavac zaposlenima poslao Informacije u vezi sa štrajkom, čime je izvršio pritisak i zastrašivanje zaposlenih nakon čega je u startu njih 18 istupilo iz štrajka.
Pritisci na zaposlene, koji su u štrajku, od strane menadžmenta su konstantni i intenzivni, tvrde iz Sindikata. „Sama činjenica da Uprava ne želi da u socijalnom dijalogu riješi problem, je svojevrsna vrsta pritiska“, kaže za Monitor Željko Burić, čelnik Sindikata Telekoma.
On kao pritisak tumači i najave uprave da neće ispoštovati član 86 Kolektivnog ugovora Telekoma i neće isplatiti zaostale zarade zaposlenima koji su učestvovali u štrajku. „U posljednje vrijeme na snazi su i dodjele beneficija i omugućavanje veće zarade zaposlenima koji nisu u štrajku, što je jasno zabranjeno Zakonom o štrajku, kao i upošljavanje radnika putem eksternih firmi na nezakonit način, čime se obesmišljava štrajk i pokušavaju anulirati njegovi efekti“, objašnjava Burić uz opasku da Telekom na angažovanje takvih zaposlenih iz eksternih kompanija u ovom trenutku troši mnogo više novca nego što je potrebno da se zatvore sva pitanja iz štrajkačkih zahtjeva.
„Menadžment Crnogorskog Telekoma ne želi pregovore već izgovore kako bi taktikom zastrašivanja i finansijskog iscrpljivanja ostvarili svoj maliciozan cilj“, naglašava Burić.
Na pitanja Monitora, iz uprave Telekoma dobili smo odgovore, koji su dva dana prije objavljivanja našeg lista, objavljeni na brojnim portalima kao promo sadržaj pod naslovom – Štrajkuju većinom radnici sa srednjom stručnom spremom i platom od preko 1.000 eura.
Ispada da radnici sa srednjom školom, koji za crnogorske uslove imaju dobre plate, ne bi smjeli ni da pomisle na štrajk. Telekom uporno insistira na tome da štrajkači to rade maltene iz „bijesa“. Navode da je prosječna plata u Telekomu u prethodnoj godini iznosila 1.300 eura, a najniža nešto manje od 900, te da su zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima tokom prošle godine svi zaposleni dobili poklon kartice u vrijednosti od 300 eura, a da je kompanija svim zaposlenima najavila povećanje zarada od šest odsto od januara ove godine.
S druge strane, Sindikat tvrdi da je Telekom od nekadašnjeg lidera u zaradama 2008, došao do toga da je prosječna zarada na kraju 2021. u Telekomu iznosila 1.128, u M-telu 1.401, a u Telenoru 1.678 eura. Objašnjavaju da se radi o prosjeku u koji ulaze enormne zarade menadžmenta Telekoma, bonusi koje svake godine menadžment sebi isplaćuje, varijabile menadžmenta, kao i nezakonite brojne ugovorene zarade, koje u međuvremenu jednostranim odlukama menadžmenta jesu povećavane, dok svim ostalim zaposlenima cijena rada nije povećana nijedan cent od 2008.
Zahtjevi Sindikata su produženje svih prava i benefita koji u Kolektivnom ugovoru egzistiraju više od 16 godina uz zahtjev za uvećanje cijene rada za 30 odsto. Povećanje obrazlažu činjenicom da je od 2008, od kada cijena rada u kompaniji nije povećana, zvanična stopa inflacije u Crnoj Gori prevazišla 50 odsto. Napominju da su u istom periodu zaposleni kompaniji ostvarili stotine miliona eura profita.
U kompaniji su izveli, kako kažu, grubu računicu, koja pokazuje da bi povećanje zarada od 30 odsto značilo dodatni trošak za kompaniju od oko 3,5 miliona eura godišnje, dok je neto dobit Telekoma u 2021. godini iznosila 2,8 miliona eura: „Prihvatanje takvih ultimatuma (a zahtjev za povećanje plate 30 odsto nije jedini) značilo bi da Kompanija posluje s minusom“.
Uprkos tome što je Aneks Kolektivnog ugovora u kojem su sadržani najvažniji benefiti za zaposlene istekao 31.12. 2022. nakon što nije postignut dogovor sa rukovodstvom Sindikata, iz uprave Telekoma tvrde da su garantovali nastavak benefita zaposlenima do potpisivanja novog Aneksa KU-a. Ističu da su garancijama obuhvaćeni benefiti u trajanju tri godine vrijedni 3,1 milion eura.
„Kompanija je spremna odmah potpisati Aneks Kolektivnog ugovora kojim se gore pobrojani benefiti produžavaju na rok od tri godine i ovim putem demantujemo netačne i manipulativne tvrdnje čelnika Sindikata o tobožnjem ukidanju kolektivnog ugovora ili čak i više – ukidanju sindikata u našoj kompaniji“, navode u Telekomu.
Aneks koji nudi uprava, a kojim se po riječima Sindikata modifikuje Kolektivni ugovor je upravo ono što sindikalce zabrinjava. „Zašto se mijenjaju višedecenijska rješenja iz Kolektivnog ugovora, na koja niko od zaposlenih nije imao primjedbe. Sve se svodi na pokušaj eliminacije uloge Sindikata i stvaranje ambijenta da se Kolektivni ugovor i prava zaposlenih stave pod njihovu kontrolu. Da oni odlučuju kako im se prohtije ili ih, čim poželi, ukine, u kojim uslovima bi izvršni direktor (i onaj iznad njega) bio dominus et deus. Da nas on plaća koliko hoće i nagrađuje koga hoće“, tvrdi Burić.
On tvrdi da ih na to upozoravaju porazni rezultati takvog koncepta za prava i standard zaposlenih u Mostarskom i Hrvatskom Telekomu. „Sindikat je davno prozreo namjere čelnog dvojca Siniša Đuranović – Stjepan Udovičić, kadrova Hrvatskog Telekoma, i zato smo iz dana u dan sve uvjereniji u opravdanost i uspjeh štrajka“, kaže Burić.
Iz Sindikata osporavaju tvrdnje uprave da bi prihvatanje štrajkačkih zahtjeva značilo da Kompanija ugrožava poslovanje. Objašnjavaju da je svake godine, čak i u uslovima pandemije, Telekom ostvarivao planirane poslovno-finansijske kompanijske rezultate, te operativnu dobit u procentu od oko 40 odsto ukupnih prihoda, što je u posljednjoj godini preko 30 miliona eura.
„Tu dobit, najvećim dijelom menadžment usmjerava svojim odlukama. Po tom osnovu, menadžment je svake godine, pored veoma visokih zarada sebi isplaćivao bonuse, akcionarima je dijeljena dividenda, dok zaposleni koji su najvažniji resurs i činilac Kompanije, za svo to vrijeme nijesu dobili ni cent povećanja cijene rada“, ističe Burić.
„Štrajk će biti okončan kada se g. Burić i čelnici Sindikata – koji su se ‘zaigrali’ toliko da ne vide izlaz iz situacije u koju su uveli dio zaposlenih – urazume i prihvate dijalog zasnovan na argumentima. Niko ne osporava pravo 168 zaposlenih (koliko ih je trenutno u štrajku) da štrajkuju, kao što niko ne smije osporiti pravo 307 zaposlenih da ne učestvuju u štrajku“, kažu u Telekomu.
Kako to kompanija koja ima operativnu dobit od preko 30 miliona eura, ne može da izdvoji manje od dva miliona za zarade zaposlenih koji joj garantuju tako uspješno poslovanje, nego prijeti stavljanjem ključa u bravu, pitaju se u Sindikatu i pitaju menadžment zašto javno nudi preko tri miliona eura za Kolektivni ugovor, a planira da stavi ključ u bravu ako ispuni njihove zahtjeve koji su manji od toga.
Sem javnog prepucavanja, dijaloga između dvije strane nema. Iz Telekoma napominju da socijalni dijalog treba da se vodi između relevantnih subjekata unutar svake kompanije, a ne u medijima, na ulici ili uz posredovanje političkih subjekata.
U Sindikatu strahuju da se iza pokušaja, kako kažu, potpunog obespravljivanja zaposlenih u Telekomu, krije i drugi krajnji cilj – da nakon maksimalnog isisavanja kapitala po svim mogućim osnovama sa ovog tržišta i iz ove države, ovaj strateški investitor napusti Crnu Goru i kompaniju što povoljnije proda sa obespravljenim radnicima.
Strahuju da im predstoji autsorsovanje poslova „u skladu sa planovima i poslovnom politikom Poslodavca, a na osnovu odgovornog restrukturiranja” (kako se to kaže u Odluci izvršnog direktora objavljenoj 30. decembra 2022), a samim tim i svođenje zaposlenih na drastično manji broj. Nakon odgovornog restrukturiranja zaposleni može biti raspoređen na rad kod drugog poslodavca u istom stepenu stručne spreme, a ako odbije, biće mu isplaćena „garantovana” otpremnina, tvrde u Sindikatu.
„Kao što su i oni kupili ovu kompaniju 2005, ali sada sa dvije trećine manjim brojem zaposlenih nego tada, koji namjeravaju dodatno da prepolove kroz autsorsing i tehnološki višak, kako su to i najavili u obraćanju zaposlenima umjesto čestitke za Novu godinu, i tako lakše ustupe ovu kompaniju, nekom novom, možda još bezobzirnijem i ako je moguće, još brutalnijem investitoru“, navodi Burić.
Štrajk radnika u Telekomu ulazi i u četvrti mjesec, a pozicije su betonirane kao i na početku.
Država ćuti
U Sindikatu Telekoma kažu da je tokom protekla tri mjeseca štrajka samo Ministarstvo rada i socijalnog staranja regovalo adekvatno, dok je izostalo prioritetno rješavanje njihovih inicijativa i žalbi, u skladu sa Zakonom o štrajku, od strane nadležne inspekcije. Smatraju da je na taj način inspekcija omogućila poslodavcu da u produženom trajanju krši Zakon o štrajku, Zakon o radu, Ustav CG i međunarodne konvencije rada, osporavajući najosnovnija garantovana prava iz rada i po osnovu rada, kao i pravo na štrajk.
„Razočaravajuće je da i pored tri obraćanja premijeru nijesmo dobili nikakvu zvaničnu reakciju. Ovo posebno imajući u vidu da se menadžment ponaša kao da je iznad Ustava i zakona ove države, što mu do sada očigledno i polazi za rukom i to bez obzira na činjenicu da su pod hipotekom najveće korupcionaške afere ikada u Crnoj Gori. Sve to otvara prostor za sumnju u određene zakulisne radnje menadžmenta s nekim institucijama ili pojedincima u njima. Zato smo i organizovali brojna protestna okupljanja kako ispred Ambasade SR Njemačke, tako i ispred Vlade Crne Gore“, naglašava Burić.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice