„Odrasla sam u porodici u kojoj su svetinje čast i poštenje. Vi iz Monitora treba od mene da naučite šta su te kategorije”, saopštila je Ana Kolarević na prošlonedjeljnom suđenju našem listu. Kolarevićeva je od Monitora tražila 100 hiljada eura zbog duševnih bolova. „Žalim vas”, rekla je sa visine advokatica familije, dok je iskrio broš na sivom kompletu, koji se takođe presijavao.
Sestra premijera Mila Đukanovića pozvana je na suđenje da se izjasni o težini svojih patnji. Na sudu nije htjela da svjedoči ni o objavljenim činjenicama u tekstovima zbog kojih je tužila Monitor, ni o emocijama jer se „o emocijama ne govori u civilizovanom svijetu”. „Moćna sam, mnogo sam moćna, jer je na mojoj strani istina”, rekla je, dok je mnogobrojni advokatski tim sa podsmjehom pratio izjave predstavnika odbrane.
U Aninom svijetu moćnih valjda se samo govori jezikom novca, koji sestri premijera Mila Đukanovića ne nedostaje, zbog poslova do kojih je došla, kako tvrdi, „zahvaljujući radu, istini, i odličnom uspjehu u školi”. Njeni časni poslovi, međutim, često završavaju na sudu. Baš tog dana mediji su objavili da je njen štićenik, biznismen Zoran Ćoćo Bećirović dobio spor pred Visokim sudom pravde u Londonu.
Bećirović je spor pokrenuo da bi dokazao dio vlasništva u kompaniji Beppler & Jacobson Ltd koja između ostalog posjeduje budvanski hotel Avala. Uprkos tome što, prema svjedočenju njegovog partnera, nije ulagao novac, uspio je da dobje spor. Jer je dokazano i na sudu da je u Avalu – uložio prijateljstvo i veze sa familijom.
Avala je Beppleru data najviše zahvaljujući presudi Vrhovnog suda Crne Gore u čijem je vijeću bila sutkinja Ana Kolarević. Odmah nakon te presude Kolarevićeva je napustila sud i prešla u advokaturu. Bećirović je bio jedan od njenih prvih klijenata. Ostalo je istorija.
Svjedočenje pred londonskim sudom dodatno je podstaklo sumnje da je u temelju privatizacije Avale ugrađena visoka korupcija povezana sa premijerom Đukanovićem. Taj, jedan od najljepših crnogorskih hotela prije više godina, ustupljen je u bescjenje nepoznatoj londonskoj firmi, koju je zastupao Bećirović.
Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović sporio oko vlasništva u Avali na sudu u Londonu je potvrdio da je u aranžman oko kupovine hotela ušao sa Bećirovićem – zbog njegovih veza sa crnogorskim vrhom, prije svega sa Đukanovićem.
„Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem koji je dugo bio na poziciji premijera i predsjednika države. Kako god, Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko.
Prema tvrdnjama ruskog vlasnika upravo zbog tih veza Bećirović je dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji, u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude Vrhovnog suda da se tender za Avalu ne poništi, što je naložio Savjet za privatizaciju. Tu presudu je, ponovimo, donijela Ana Kolarević.
Prema pisanju štampe Avala će nakon presude londonskog suda najvjerovatnije ići na prodaju jer Lazurenko nema novca da isplati Bećiroviću 25 odsto vlaništva. Prije godinu i po Bećirović je bukvalno „istjeran” iz hotela, nakon što su vlasništvo preuzeli ruski biznismeni sa kojima je bio u ortakluku. Bećirović je zbog toga podnio tužbu u Londonu, gdje je firma registrovana.
Kada je Kolarevićeva hotel Avalu dodijelila Beppleru, o čemu je Monitor više puta pisao, ta kompanija je u britanskom registru osnovana za djelatnost drumskog transporta i nije imala nikakve reference za hotelijerske poslove što je bio jedan od uslova tendera. Prema dokumentima iz britanskog registra, koje je Monitor objavio, stajalo je da je ova kompanija u momentu kada je konkurisala za Avalu posjedovala akcija u vrijednosti od – dvije funte!
Kolarevićeva je donijela presudu u korist Beppler-a iako je još tokom privatizacinog procesa Mark Harison, tada zvanični pravni savjetnik ovdašnjih privatizacionih vlasti upozorio Savjet i Tendersku komisiju da se u najmanju ruku radi o sumnjivoj kompaniji. On je upozorio da je ta kompanija formirana samo pet mjeseci prije nego što je krenuo tenderski proces za prodaju Avale; da nema dosije o predatim bilansima; da je registrovana kao preduzeće za drumski saobraćaj, da su oba direktora koji vode firmu ,,iz domena of-šor jurisdikcije”.
Harison je istakao i da je većinski vlasnik Beppler-a kompanija sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, opet of-šor firma, što ga navodi na zaključak da se glavni vlasnik ne zna.
Uzalud upozorenja. Avala je prodata za 3.200.000 eura, iako je danska kompanija Merienlist hoteli i kasina, sa odličnim referencama u hotelijerstvu, ponudila čak 7.500.000 eura!
Mnogi izvori tvrdili su da je Bećirović u stvari samo front za Đukanovića i njegovu familiju, te da je zastupnik kompanije koja je od preuzimanja Avale narasla i posjeduje cijeli lanac firmi i ogromne nekretnine.
Ta sumnjiva privatizacija nikada nije bila pod lupom našeg pravosuđa. Ovdje nikada nijesu ispitani ni detalji oko uloge Ane Kolarević u privatizaciji Telekoma. Zbog još jednog časnog posla u koji je bila uključena premijerova sestra, Mađarski Telekom isplatio je blizu 100 miliona dolara američkim berzanskim vlastima zbog poravnanja i sumnjičenja za korupciju.
Američka komisija za hartije od vrijednosti tvrdila je da je tokom privatizacije Crnogorskog Telekoma potpisano više fiktivnih ugovora, preko kojih je navodno isplaćivan milionski mito. Jedan od tih ugovora potpisan je sa kompanijom Sigma za koju je radila Ana Kolarević. Tužilaštvo još nije pokrenulo postupak vezan za ove tvrdnje, iako se činjenice utvrđuju dugi niz godina. Istraga se vodi još od 2006.
Još jedan od poslova u koji je bila uključena sestra premijera, privatizacija nikšićke Željezare, završio je na međunarodnom sudu. Kolarevićeva je bila u upravnom odboru Željezare Nikšić pošto je fabriku preuzela MNSS. Ta of-šor kompanija skrivene vlasničke strukture, po uhodanoj je šemi isisavala profit, a ubirala subvencije i garancije od države. Umjesto da ulažu u modernizaciju Željezare, vlasnici MNSS su novac deponovali u Prvu banku familije Đukanović. Konačno MNSS je napustila uništenu fabriku, ostavila građanima da vraćaju milionske kredite. Spor pred međunarodnim arbitražnom sudom mogao bi crnogorske građane koštati dodatnih stotinu miliona.
Ni o jednom od ovih poslova Ana Kolarević nije htjela da govori tokom svjedočenja u procesu protiv Monitora, iako je naše uporno istraživanje o ovim poslovima poslužilo da pokrene tužbu i traži nadoknadu za duševne bolove od 100.000 eura. „Stavljajući moje slike na naslovnu stranu, oni su samo htjeli da podignu tiraž”. Kolarevićevoj kao da nije jasno da je ona na naslovnim stranicama bila zbog javnog interesa, a da je zbog praćenja njenih poslova i poslova familije, Monitor sa ostalim kritičkim medijima pod najvećim pritiskom vlasti. O tome se govori i u brojnim izvještajima međunarodnih institucija za zaštitu slobode medija. Zbog spora koji je pokrenula protiv Dana, Vijesti i Monitora, reagovala je i zastupnica Evropskog parlamenta Ulrike Lunaček.
Kolarevićeva i njeni punomoćnici posebno su isticali na sudu da se protiv nje ne vodi krivični postupak niti postoji sudska presuda protiv nje.
Tako će biti dok ovu zemlju vodi Anin brat. Kada se oslobodi pravosuđe koje je i po ocjenama mnogih međunarodnih instanci zarobljeno i pod kontrolom politike, moglo bi biti drugačije. Zbog toga duševne boli ima Ana.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice