Kapije moderne stočne pijace u Andrijevici, izgrađene prije deset godina sredstvima međunarodnih donacija, sa ciljem da pospješi razvoj stočarstva u Gornjem Polimlju, zaključane su i poslije toliko vremena.
Tačnije, ovaj vrijedni komunalni objekat nikada nije proradio.
To je činjenica koja za opozicione partije u ovom malenom gradu, u kojem je na vlasti Demokratska partija socijalista, znači signal da država ne vodi računa o selu i poljoprivredi i da na tržištu vlada nered.
,,To je upozoravajući i poražavajući signal da monopolistički i uvoznički lobi, u dobroj mjeri, uništavaju domaću stočarsku proizvodnju”, kažu u lokalnom odboru SNP.
Oni dodaju da bi, da nije tako, stočna pijaca u Andrijevici služila svojoj namjeni, umjesto što urasta u korov.
,,Stočarima iz naših krajeva ovako ostaje da se snalaze kako sami znaju i umiju, dok crnogorski zvaničnici na sva zvona pričaju da se velika sredstva izdvajaju za agro budžet i da svi koji hoće da se bave stočarstvom i poljoprivredom mogu da žive od te djelatnosti. Primjer stočne pijace u Andrijevici vam govori da je to samo prosipanje magle od izbora do izbora”, kažu u ovoj opozicionoj partiji.
Prema njihovim riječima državni zvaničnici izbjegavaju da kažu da ljudi koji drže monopol i koji se se bave uvozom mesa i mlijeka sputavaju domaću proizvodnju i da je i to glavni uzrok zbog čega je zatvoreno stočno pazarište u Andrijevici.
I pored toga što je stočna pijaca u Andrijevici, uz ulaganja od preko 50.000 eura, urađena po savremenim standardima, sa štandovima i vagom za mjerenje stoke, kao i pratećim objektima i opremom, njene kapije su više od jedne decenije zatvorene.
Cijeli objekat se nalazi van funkcije iako je prilikom otvaranja stočne pijace rečeno da potencijali za ekonomski razvoj Andrijevice uglavnom leže u poljoprivredi i turizmu, s tim što je uzgoj stoke jedna od primarnih poljoprivrednih aktivnosti.
Sve se to dešava iako je poslednji popis pokazao da preko osamdeset odsto stanovništva u opštini Andrijevica živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji oko četiri hiljade grla krupne i nekoliko hiljada grla sitne stoke.
Ponedjeljkom, kada je u Andrijevici pazarni dan, za razliku od nekih ranijih i boljih vremena, na stočnom pazarištu se ne može naći nijedno grlo stoke namijenjeno prodaji.
Andrijevički farmeri prinuđeni su zbog ovakve situacije da eventualne kupce potraže na stočnoj pijaci u Beranama. Od nekih velikih mjesnih centara, kao što su ona ispod Komova, poput Konjuha, to je čak trideset kilometara u jednom pravcu. Sa sve rizikom da stoku ne prodaju i da uzaludno pređu ukupno šezdeset kilometara.
,,S obzirom na to da ni na tamošnjoj pijaci nema organizovanog otkupa i da nakupci, po svom slobodnom nahođenju, formiraju cijene dešava se da se pojedini stočari iz Potkomovlja i po nekoliko sedmica uzastopno vraćaju kući sa neprodatom stokom, plaćajući visoke cijene transporta”, pričaju sagovornici Monitora.
Nakon što je u pogledu industrijalizacije, poslije tajkunskih i pljačkaških privatizacija, sjever vratila čitav vijek unazad, država se maćehinski potrudila da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre u kojima je postojala mogućnost plasmana tržnih viškova.
Otkupni centri su mahom gašeni do dvijehiljadite godine, a prije dvije godine Crna Gora je donijela i Zakon o kooperativama koji je objavljen u službenom listu 43/15. Po tom zakonu sve nekadašnje zemljoradničke zadruge, ako su i sačuvane u bilo kojem obliku, morale su da se preregistruju u kooperativne centre.
Prema onome što je dostupno u javnosti, do sada je samo nekoliko kooperativa registrovano, i to kao nevladine organizacije. Nigdje više, na čitavom sjeveru Crne Gore, ne postoje druga mjesta u kojima se mogu prodavati poljoprivredni tržni viškovi, a poljoprivredni proizvođači su prepušteni na milost i nemilost nakupaca.
Otkupni centri, kao i sve drugo, postoje samo u planovima bez obzira što podaci sa posljednjeg popisa ukazuju da i u opštini Berane veća polovina stanovništva živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji značajan broj grla krupne i sitne stoke.
Tako, na primjer, predsjednik velike beranske mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić ističe da je privatizacija u posljednjih dvadesetak godina nanijela neprocjenjivu štetu svim razvojnim granama, pa i poljoprivredi.
„U sklopu bivših poljoprivrednih zadruga funkcionisali su otkupni centri koji su, kako je vrijeme odmicalo, brisani iz registra. To je za posljedicu imalo smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji se odlučuju da se bave stočarstvom”, kaže Anđić.
Ovaj čovjek smatra da ništa nije urađeno u cilju oživljavanja otkupnih centara, i da najveću krivicu za tako nešto snosi država koja ne preduzima ništa da se stanje u ovoj oblasti bitnije popravi.
Sagovornici Monitora smatraju da su otkupni centri namjerno gašeni kako bi se, po unaprijed pripremljenom konceptu, uništilo selo i poljoprivreda.
„Posljednjih decenija vlast je od seljaka namjerno pravila siromaha, kako bi ga kasnije lako kupovala uoči svih izbora. U tome je i uspjela, jer danas u našim selima uzorna gazdinstva postaju rijetkost. Ta ista vlast je za početak ugasila otkupne centre koji su davali mogućnost individualnim proizvođačima da na lak način plasiraju svoje tržne viškove”, pričaju mještani beranskih i andrijevičkih sela.
Prostor za nakupce je do te mjere otvoren da regularno ucjenjuju prodavce stoke i maksimalno snižavaju cijene. Tako, na primjer, dok u marketima plaćate kilogram telećeg mesa deset ili dvanaest eura, zapravo ne znate da je nakupac za taj kilogram žive vage platio individualnom stočaru iz nekog sela sa sjevera svega osamdeset centi. Naravno, pod pretpostavkom da uopšte kupujete domaće meso.
Sagovornici Monitora smatraju da je, uz hitne mjere u cilju organizovanja otkupa, potrebno uvesti dodatne podsticajne mjere koje bi stimulisale mlade ljude da se bave stočarskom proizvodnjom.
„Slaba kupovna moć građana i poremećeni odnosi na tržištu uslovili su slabu prodaju stoke. Sve to uslovljava smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji odlučuju da se bave stočarstvom. To dovodi do drastičnog smanjenja stočnog fonda na sjeveru, konkretno u Andrijevici”, upozoravaju oni.
Iz lokalnog odbora SNP u Andrijevici postavljaju zbog toga logično pitanje, kako nekom iz Evropske unije možete objasniti činjenicu da je uzaludno potrošen njihov novac koji su donirali za izgradnju moderne stočne pijace u tom gradu, i da ona ne radi deset godina. Dok se država priprema da otvori najskuplje i najzahtjevnije poglavlje u pristupnim pregovorima koje se tiče poljoprivrede i ekologije.
Tufik SOFTIĆ