MONITORING

Sto hiljada razloga za otpor

Objavljeno prije

12 godina

14 Decembra, 2012

Objavio:

Sredinom januara sljedeće godine znaće se da li će afera Telekom dobiti sudski epilog u Njujorku ili će se tamošnji federalni sud proglasiti nenadležnim i odustati od slučaja.

Ukoliko se njujorški sud proglasi nenadležnim sve su prilike da će i afera Telekom, kao i druge koje vode do samog vrha, do Mila Đukanovića i njegovih, završiti u slijepoj ulici: u ladicama crnogorskog tužilaštva koje je tu aferu pokopalo još 2007, kada je Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, ustvrdila da korupcije prilikom privatizacije Telekoma nije bilo.

Istim putem nastavila je i tužiteljica Ranka Čarapić. Ima godina otkako tužilaštvo navodno čeka spise američkih kolega koji ne samo da tvrde da su crnogorski zvaničnici primili mito Mađar Telekoma prilikom privatizacije državne telekomunikacione kompanije, već i znaju kome je mito otišao. To je nedavno saopštila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) koja je utvrdila korupciju. Tužilaštvo je prošlog mjeseca, javili su mediji, dobilo spise od Mađara, u kojima ,,nijesu našli dokaze za korupciju”. Zašto su dokaze tražili u Mađarskoj umjesto u Njujorku gdje je korupcija utvrđena, nijesu pojasnili.

I kao u svakoj priči o sumnjivim poslovima familije, opet će biti kažnjeni mediji, kritičari i svjedoci, oni koji ne pokrivaju oči pred očiglednim.

Familija zavodi red. Kazna neće čekati da sudija Ričard Salivan 17. januara sljedeće godine razmotri argumente SEC koja smatra da je njujorški sud nadležan i zbog toga što je koruptivno ponašanje Mađar Telekoma oštetilo američke investitore.

Prethodne sedmice je na adresu Monitora stigla tužba Ane Kolarević, Đukanovićeve sestre, čije se ime prepoznaje među onima koji su, kako tvrde Amerikanci, primili mito prilikom privatizacije Telekoma. Ona je nešto ranije, a tek što je Đukanović po sedmi put postao novi premijer, tužbe adresirala i na Vijesti i Dan, jer su izvještavali o aferi Telekom. Advokatica od sva tri medija traži po 100 hiljada eura. Visoki iznos je u maniru vladajuće familije, još jedan pokušaj da se finansijski unište mediji koje ne kontrolišu.

SEC, poznato je, trojicu bivših rukovodilaca Mađar Telekoma tereti da su sa 7, 3 miliona eura podmitili crnogorske zvaničnike, sestru jednog visokog funkcionera (čitaj Ana Kolarević) i menadžere Telekoma kako bi Mađari nakon kupovine državnog, većinskog paketa akcija Telekoma, došli i do paketa manjinskih akcija crnogorske telekomunikacione kompanije. To im je jedino mogao omogućiti Đukanović.

SEC u posljednjem obrazloženju upućenom njujorškom sudu navodi da su trojica optuženih ,,znali ili vjerovali da će čitav ili dio novca biti uplaćen crnogorskim državnim zvaničnicima”. Monitor je više puta pisao da je najveći dio novca od 7,3 miliona eura otišao na račune dvije of-šor kompanije koje su povezane sa Đukanovićevim prijateljem, crnogorskim tajkunom Duškom Kneževićem. Manji dio novca legao je na račun kompanije Sigma inter corp, odnosno na račun advokatske kancelarije Ane Kolarević.

Zabrinutost zbog tužbi Ane Kolarević protiv medija izrazio je ove sedmice i Evropski parlament. Tužbe opravdano privlače pažnju domaće i strane javnosti, ocijenila je za Monitor Tea Gorjanc Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava. ,,Nesporno je opravdan javni interes koji prati slučaj korupcije crnogorskih zvaničnika u privatizaciji Telekoma, jer je davalac mita tu korupciju priznao i pristao da zbog toga plati ogromnu kaznu”, ocijenila je ona.

,,Ostaje da sudovi pažljivo provjere tekstove i utvrde da li je napisano nešto bez opravdanog razloga, na način protivan dužnoj novinarskoj pažnji. Problem je što standard dužne novinarske pažnje iz prakse Evropskog suda za ljudska prava nije definisan u crnogorskim zakonima, pa čak ni u Kodeksu crnogorskih novinara pa će zbog toga biti neophodno da sudije neposredno primijene praksu suda u Strazburu”, kaže direktorica Akcije za ljudska prava. Ona smata da bi trebalo ozbiljno razmotriti predlog da krivično djelo korupcije ne zastarijeva, kako bi neki budući policajci i tužioci mogli da se jednog dana pozabave slučajevima za koje nije pronađeno dokaza.

No, Ana Kolarević Monitor ne tuži samo zbog toga što je svjedočio o aferi Telekom. Ona naš nedjeljnik tuži i zbog tekstova koji se odnose na druge sumnjive poslove, i njene i braćine. Ona je tako tužila naš nedjeljnik između ostalog i zbog teksta o ocjeni Amerikanaca da je Crna Gora mafijaška država. Prosto, ne dopada joj se porodični profil porodice Đukanović u našem nedjeljniku.

Slučaj Telekom nije jedini slučaj koji vodi do Đukanovića a koji ovdašnje pravosuđe nije rasvijetlilo i kaznilo odgovorne, a u kom su kažnjeni svjedoci. I ovdje, kao i u slučaju deportacija bosanskih izbjeglica 1993, zločin postoji ali krivaca nema. Crnogorsko pravosuđe krajem prošlog mjeseca oslobodilo je devetoricu pripadnika policije koji su bili optuženi za taj zločin. O tome da je slučaj deportacija od početak guran pod tepih, iz samo jednog razloga – abolicije Mila Đukanovića, Monitor je već pisao.

Zbog tekstova da je Đukanović jedan od najodgovornijih za taj zločin, državna Pobjeda je u kontinuitetu pisala najprljavije tekstove o novinarima, direktorima i urednicima Monitora. U tim tekstovima osnovni tužilac nije našao ništa sporno. A svjedok tog zločina Slobodan Pejović, penzionisani policajac koji je prvi progovorio o tom zločinu, pretrpio je razne pritiske: od uništavanja imovine, preko sudskih procesa za klevetu do filma u kom je ovaj hrabri policajac predstavljen kao zločinac.

Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora MANS-a za Monitor podsjeća da su brojni primjeri dokazanih afera i da je samo MANS prethodne sedmice javnosti prezentovao dokazni materijal za skoro 500 krivičnih prijava koje je podnio u posljednih pet godina.

,,Brojni slučajevi, počev od gradonačelnika, ministara, kontraverznih biznismena poput Veska Barovića, Dragana Brkovića i Aca Đukanovića, pa sve do individua poput Šarića, Kalića, Keljmendija i Brana Mićunovića koje je MANS istraživao, još uvijek skupljaju prašinu u fiokama Ranke Čarapić”, kaže Milovac. Većina tih prijava, ne samo da nije procesuirana, kaže on, nego je MANS došao pod udar sistema i onih koje taj sistem štiti upravo zbog toga što je uspijevao da razobliči brojne korupcionaške poslove.

On podsjeća da tužilaštvo umjesto da procesuira afere istražuje odakle MANS-u podaci i kako su mediji o tome izvještavali. ,,To je očigledno podstrek za one koji se povezuju sa takvim aferama da pred crnogorskim sudovima podnose tužbe zbog navodnih duševnih bolova. MANS je proteklih godina bio predmet brojnih sudskih sporova za naknadu štete, koji su imali za cilj da nas zastraše i obeshrabre u daljoj borbu protiv korupcije. I dok su za istragu slučajeva koji uključuju sam vrh vlasti potrebne godine, privatne tužbe protiv medija i nevladinih organizacija se procesuiraju po hitnom postupku i u suprotnosti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu”, kaže Milovac.

On ne vjeruje da u crnogorskom tužilaštvu postoji neko ,,ko se ne bi ‘libio’ da udari na Prvog brata ili Prvu sestru”.

To tužilaštvo utvrđuje je li bilo političke korupcije u Nikšiću, dirigovane od strane DPS-a i njihovog šefa Mila Đukanovića.

Ima li iko ko vjeruje da će ako u Njujorku zatvore slučaj, istina o tome biti raspletena ovdje?

Ima li iko ko vjeruje da je Ana Kolarević nevina žrtva medija koji su krivi jer nijesu ćutali? Kazne od sto hiljada eura služe da bi ih ućutkali. Da bi profil porodice Đukanović u javnom albumu bio poput onog u Pobjedi. To je sto hiljada razloga za otpor nedodirljivima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1156

Sljedeće

Prijatelji pišu, prijatelji brišu

Ne propusti

Duboko zamrznuti

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama

Objavljeno prije

3 dana

7 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Joanikije Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”, “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP). Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

7 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

21 Februara, 2025

Objavio:

Monitor online

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih, da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto. Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca, najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ