MONITOR: Šta dominantno karakteriše aktuelnu političku scenu u Hrvatskoj?
MESIĆ: Ima više tema koje sada zaokupljaju hrvatsku političku javnost. Prije svega to je implementacija odluke Arbitražnog suda u vezi spora Hrvatske i Slovenije, onda zaoštravanje odnosa sa Srbijom povodom posjete hrvatske parlamentarne delegacije Srbiji i skandala koji je navodno izazvao Vojislav Šešelj, i dalje se raspravlja o implementaciji Istanbulske konvencije, a ima dosta rasprava i o rejtingu stranaka, jer je na treće mjesto po rejtingu izbio Živi zid što je malo iznenađujuće za sve.

MONITOR: Odnosi Hrvatske i Srbije od ključne su važnosti za regionalnu stabilnost. Da li će incident koji je napravio Šešelj u Beogradu prilikom posjete delegacije Hrvatske Srbiji i diplomatski rat u vezi ministra odbrane Srbije uticati na duži rok na odnose između Hrvatske i Srbije?
MESIĆ: Mislim da to neće utjecati na duži rok na odnose između Hratske i Srbije, ali prije svega to je jedan beznačajan događaj kojem nije trebalo davati posebnu važnost. Šešelj ne predstavlja ništa što bi bilo od posebnog značaja za Srbiju. Srpsko vođstvo se od njega ogradilo i ja mislim da je naša delegacija krivo procijenila Šešeljevu provokaciju. Mislim da su trebali samo zanemariti ono što se dogodilo.

MONITOR: Prošle nedjelje u Jarku kod Hrtkovaca Šešeljevi radikali održali su miting na koji srpske vlasti nisu reagovale iako su zabranile skupove u Hrtkovcima. Sve je to bio svojevrsni test za Srbiju. Je li ga Srbija položila?
MESIĆ: Dobrim dijelom jeste, jer postoji tamo nekoliko političara koji kao da su zaduženi za dizanje tenzija, ali stvari treba gledati u globalu. Surađuje se na gospodarskom planu, delegacije se razmjenjuju i mslim da bi političke elite morale uložiti malo više truda da se situacija smiri i da se normalno funkcionira.

MONITOR: Prema hrvatskim medijima danas u Hrvatskoj bujaju nacionalizam i klerikalizacija. Jesu li to tačno?
MESIĆ: U javnosti sam više puta istupio govoreći o tome. Klerikalizacija se osjeti, posebno u medijima, a i uplitanje crkve u škole i u programe na Hrvatskoj televiziji je pretjerano. Inače mislim da je crkva previše uzela maha iako je crkva odvojena od države i u daljim raspravama, posebno kada je u pitanju reforma školstva, trebalo bi što biti manje crkvenog uplitanja jer to nije posao crkve.

MONITOR: Svojevremeno ste kazali da je ustašizacija osvojila Hrvatsku i ne da joj da diše. Važi li i danas taj Vaš stav?
MESIĆ: Svakako da važi. Postoji inflacija raznih tekstova, knjiga, novina koje nisu baš tako nezamjetne u Hrvatskoj, a koje pokušavaju izmijeniti povijest. Pokušaj revizije povijesti ide dotle da se pobjednici prikazuju kao gubitnici, a gubitnici pobjednicima. Ima takvih natruha i kod drugih, ali jedinstven je slučaj ovo što se kod nas događa. Naime, pravilo je da svako uvijek ide u šator pobjednika. Kod nas se događa da dobar dio njih želi da ide u šator gubitnika. Zašto je to tako? To je problem obrazovanja zato je važno da se provede obrazovna reforma, jer ovi koji viču na stadionima „Ubij Srbina!” i uzvikuju druge neprihvatljive parole pitanje je samo njihovog obrazovanja. Ti mladi ljudi o mnogo čemu nemaju pojma, a onda se vladaju na protestan način, jer misle da je to izraz mladenačkog bunta. A, u stvari, to je opasno šurovanje sa ustašstvom, a ustašstvo nije ništa drugo nego jedan ogranak nacifašizma.

MONITOR: Kada govorimo o intenzivnoj reviziji istorijske prošlosti svjedoci smo da se u Srbiji rehabilituju četnici, u Hrvatskoj ustaše, jačaju desničarski pokreti, fašizam, nacionalizam… Ko se i kako može tome uspješno suprotstaviti?
MESIĆ: Što se tiče zakonske regulative i Ustava Hrvatske to je sasvim jasno – ova država je nastala na osnovama antifašizma. Jer je kao i cijela Jugoslavija iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjednika, na strani saveznika, dakle na strani antifašizma i u tom smislu nema nikakve dileme. Međutim, sada je potrebno poduzeti mjere koje moraju razobličiti one koji nastoje unijeti nesporazume, odnosno jednostavno falsificirati povijest. Ali to moraju da urade i mediji i političke elite. Jer ako se pojavi uzvik „Za dom spremni” kao da je to hrvatski povijesni pozdrav što nije istina, to je bio ustaški pozdrav i jedino ustaški pozdrav, i tu ne može biti nikakvog popuštanja. A još manje kad je riječ o Jasenovcu, gdje je utvrđeno da je preko osamdeset tri hiljade ljudi ubijeno samo zato što su bili Srbi, Židovi ili Romi ili Hrvati ili protiv režima, odnosno nisu se slagali sa ustaškim režimom. To je davno utvrđeno i neprihvatljivo je da se sada postavlja pitanje šta je bilo u Jasenovcu, jer je to sasvim jasno i tu nema nikakve dileme. Ali tu je potrebna odlučnost, prije svega odlučnost političkih elita da budu određene prema tome i onda će sasvim biti jasno javnosti o čemu se radi.

MONITOR: Prije nekoliko dana obilježena je trideset osma godišnjica smrti Josipa Broza Tita i proslavljeno sedamdeset pet godina od bitke na Neretvi. Na toj svečanosti prisustvovalo je više hiljada ljudi iz svih republika bivše Jugoslavije i poručeno da se mladim ljudima kazuje da su borci protiv fašizma i nacizma bili na pravoj strani, a sluge fašizma na pogrešnoj, te da se Tito i antifašistička borba ne mogu razdvojiti…
MESIĆ: Svakako da se Narodnooslobodilačka borba ne može odvojiti od maršala Tita koji je bio veliki državnik poslije rata, a za vrijeme rata bio je najistaknutiji borac protiv nacifašizma. To mu priznaje cijeli svijet. Drugo, on je inicijator Pokreta nesvrstanih i kada je bio sukob između Istoka i Zapada, takozvani hladni rat, on je sa svojom inicijativom o firmiranju Pokreta nesvrstanih olabavio taj sukob, smirio taj sukob, tako da su preko nesvrstanih slali poruke Istok Zapadu, Zapad Istoku i na taj način se, kako kažem, smirio hladni rat. Dakle, cijeli svijet priznaje Titove zasluge. Sjetimo se samo da je preko 150 delegacija, na čelu sa šefovima vlada, krunisanim glavama ili predsjednicima država, došlo na Titov pogreb. On je čovjek koji je apsolutno najzaslužniji što smo mi iz Drugog svjetskog rata, u koji smo ušli kao unitarna kraljevina pod kućom Karađorđevića, ali upravo zahvaljujući Narodnooslobodilačkoj borbi, na čijem su čelu bili komunisti, izašli kao federacija sa šest republika i dvije pokrajine sa mogućnošću po Ustavu iz 1974. godine da se, ako se ne može održati federacija, traži novi politički dogovor i ako se ne ne nađe novi politički dogovor da se republike, odnosno jedinice kao konstitutivni elementi federacije, mogu izdvojiti.

MONITOR: Ali, to se, nažalost, nije desilo…
MESIĆ: Nažalost, Slobodan Milošević je ratom htio ostvariti svoje političke ciljeve i to je problem. Federacija je u onom modelu bila neodrživa i bio je potreban novi politički dogovor. Ali do njega nije moglo doći, jer Milošević nije htio ni federaciju ni konfederaciju. A onda je na drugoj strani našao predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana, koji je mislio ako svijet dozvoljava Miloševiću osvajanja i stvaranje velike Srbije, da bi trebalo nekako zaštiti hrvatske interese u Bosni i Hercegovini, pa je sve skupa završilo katastrofom. Dakle, danas treba jednostavno pogledati šta se to u povijesti dogodilo, jer to je sve sasvim jasno i ne dozvoliti ova zastranjivanja koja samo štete mladoj generaciji, koja nije doživjela ono što smo doživjeli mi stari.

MONITOR: Vladimir Putin je prije nekoliko dana otpočeo četvrti mandat predsjednika Rusije. Valentina Matvijenko, predsjednica Gornjeg doma Ruske Federacije, nedavno je u Domu parlamenta BiH u Sarajevu održala govor koji je u političkim krugovima protumačen kao obračun sa zapadnim interesima na Balkanu i sa politikom SAD. Kako Vi tumačite politiku Rusije prema našem regionu?
MESIĆ: Velike sile uvijek imaju interese i izvan svoga prostora. To je sasvim jasno i to se može primijeniti i na Rusiju. Amerika ima svoje interese, Rusija svoje i uvijek žele biti prisutni na prostorima koji su udaljeni od njihove teritorije. To ništa ne čudi. Rusija je i dalje velika sila iako je za vrijeme Jeljcina imala silaznu liniju ali se oporavila i šteta je da se prema Rusiji ide sa ekonomskim sankcijama koje imaju odraza na puno toga, pa i na politiku Rusije prema inozemstvu. Smatram da nikoga nisu, ma gdje bile, pomogle takve sankcije, jer one samo štete. Kuba je, na primjer, toliko godina bila pod sankcijama, a kome je to koristilo? Nikome, a štetilo je svima. Tako je i sa sankcijama prema Rusiji. Globalna politika se mora voditi na onim mjestima koja su za to najprikladnija. A to su Ujedinjene nacije. Sada se vode i ratovi i imamo razne događaje u međunarodnoj javnosti, ali izvan Ujedinjenih nacija. Ujedinjene nacije moraju dobiti novu važost, pa će onda biti i manje sukoba među velikim silama.

Do rata ne može doći

MONITOR: Analitičari kažu da u našem regionu i dalje živimo u nekoj vrsti hladnog rata. Da li su po Vašem mišljenju mogući novi ratni sukobi kakvi su se desili devedesetih?
MESIĆ: Osobno mislim da do ratnog sukoba ne može doći, jer je sada druga konstelacija snaga u svijetu i na kraju iskustvo je tako blisko da znamo šta se dogodilo i šta bi se moglo dogoditi tako da do rata ne može doći. Ali postoji jedna izjava književnika Miroslava Krleže, koji je otprilike rekao – znate, kada se na Balkanu za stolom raspravlja o povijesnim pitanjima onda se pod stolom bruse noževi! To je njegovo iskustvo i pokazalo se da je ipak bio u pravu. Međutim, uz sadašnje odnose, uz sadašnje funkcioniranje Evropske unije, smatram da ne može doći do novog rata. Jedino šta je porebno jeste prije svega ukloniti one u Bosni i Hercegovini koji ne priznaju Bosnu i Hercegovinu. Ne može neko biti na istaknutoj političkoj funkciji a da ne priznaje Bosnu i Hercegovinu. Mislim da bi tu trebalo primijeniti Bonske ovlasti i stvar bi onda krenula, meni se čini, pozitivnim smjerom. Treba učiniti i još nešto. Službeni Beogad treba da pošalje poruku Srbima u Bosni i Hercegovini – vaša domovina je Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo i svoju politiku morate kreirati sa dva ostala konstitutivna naroda. A to mora poslati i službeni Zagreb Hrvatima – vašu politiku kreirajte sa druga dva naroda u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini i vaš glavni grad je Sarajevo. Ne možete govoriti mi smo za cjelovitu BiH i u svemu podržavati Milorada Dodika, koji ne priznaje državu Bosnu i Hercegovinu.

Veseljko KOPRIVICA