Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena?  

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

Razlike u politikama i pristupima su uvijek prisutne i vjerujem da ih ne treba potencirati ali ih ne treba ni skrivati već otvoreno raspravljati i tražiti puteve sporazumijevanja. Takođe, treba osnaživati sinergiju među različitim pogledima i aktivnostima koje zajedno treba da doprinesu zajedničkom cilju.

MONITOR: Trenutno imamo tri pokreta –  Odupri se, Do slobode i Ne boj se.  Koliko je to dobro?  Da li vam to liči na dosadašnje borbe oko tog ako će predvoditi i promjene, zbog čega su neki od pokušaja promjena i propali ?

MUK: Postoje neke suštinske razlike između te tri strukture, “Odupri se“ je autentični građanski pokret, “Ne boj se” je koalicija tri političke stranke, a ”“Do slobode” je pokret koji je okupio Duško Knežević i o kojem ne znamo mnogo. Građani koji podržavaju ove pokrete imaju zajednički cilj – političke promjene.

Istina je da kao i među partijama, tako i među različitim protestima postoje određene tenzije i nesuglasice, ali su do sada uspješno prevazilažene. Partije nisu načisto sa mogućim političkim ambicijama organizatora protesta ”Odupri se “ što je iz njihove perspektive razumljivo. Zato su se organizatori protesta mogli jasnije distancirati od takve mogućnosti, jer ih u suprotnom postojeće partije doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju a ne kao saradnike. Bojim se da relaksaciji tih odnosa nije doprinijela ideja da se u predizbornoj vladi nađe trećina nestranačkih ličnosti. Bez obzira što je opozicija potpisala Sporazum koji sadrži takav koncept, i iako te nestranačke ministre na kraju krajeva moraju izglasati poslanici vlasti i opozicije.

Ali ovdje nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Okupljanja su poželjna, podsticajna i šalju snažnu poruku i drugim građanima u zemlji ali i međunarodnoj javnosti. Na kraju, to je jedna velika škola demokratije i građanskog društva. Međutim, potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana. To može uključiti spoljnopolitičku platformu i zajednički tim koji će komunicirati sa međunarodnom zajednicom, ali i specijalizovane timove za pripremu ključnih pravnih i institucionanih izmjena u cilju stvaranja fer uslova za parlamentarne izbore. Na kraju, opozicija mora proaktivno promišljati o ličnostima koje će predložiti na mjesta onih čije ostavke traži, od VDT i članova Sudskog savjeta, pa do Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije i dr.

MONITOR: Kako vidite dalji razvoj situacije? Početak kraja ili kraj početka ?

MUK: Riječ je o živom političkom procesu, u kojem je po prirodi stvari najveća odgovornost političkih partija odnosno njihovih lidera i rukovodstava. Vjerujem takođe da je još mnogo slojeva nepovjerenja prisutno u odnosima opozicionih stranaka. Tom nepovjerenju trenutno najviše doprinose inicijativa SDP u Kotoru za smjenu gradonačelnika Jokića, kao i medijski istupi pojedinaca iz Demokratskog fronta. Ali nije bilo davno kad su i druge partije trošile značajnu energiju na međusobne sukobe. Ponekad se čini da je neprijateljstvo unutar opozicije snažnije od zajedničkog protivljenja ovoj vlasti. Koliko bude svijesti o potrebi zajedništva i saradnje toliko će i pobjeda opozicije biti izvjesnija.

Ključno pitanje je hoće li režim pristati da se sa opozicijom dogovori o uslovima za parlamentarne izbore. Da ključne institucije vode profesionalci, da prestane kupovina glasova i da se ne zloupotrebljavaju javna sredstva za pobjedu DPS-a. Ne smatram da predizborna vlada može predstavljati rješenje za sve probleme izbornog procesa.

Na kraju, opozicija pojedinačno i u cjelini mora ubijediti dovoljan broj građana da je ono što nudi bolje od onoga što imamo sada. Mnogi građani koji priželjkuju promjene, nisu načisto šta bi nova vlast donijela u pogledu ekonomskih i socijalnih politika, ali i spoljnopolitičkog kursa zemlje. Opozicija ne može kao jedinu alternativu nuditi poštenje, kao što je jasno da odlaskom jednog čovjeka ili jedne vlasti neće biti riješeni svi naši društveni problemi. Opozicija mora pokazati da je sposobna da ozbiljno i odgovorno vodi državne poslove i osmišljava bolje, kvalitetnije javne politike koje će jasno biti u javnom interesu.

MONITOR: Protesti su pokrenuti nakon afere Koverta,  koja je tek jedna u nizu potvrda i afera o pokradenim izborima. Kako po vama institucije tretiraju ovu aferu?

MUK: Uskoro će 100 dana od objavljivanja video snimka, a javnost nema informacije o radnjama koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u postupku koji vodi osim saznanja da je saslušan Slavoljub Stijepović i jedan broj aktivista DPS iz Zete, te da je iz mjesnog odbora DPS u Zeti izuzeta određena dokumentacija.

Nažalost, iako se DPS zajedno sa ASK trudi da prikaže “koverat“ kao incident i izolovan slučaj,riječ je samo o vidljivom dijelu dugodošnje masovne prakse.  Istovremeno, DPS se solidariše sa odgovornima za taj slučaj. Migo Stijepović je i dalje na istoj funkciji- generalnog sekretara Predsjednika Crne Gore, a i dalje je član Predsjedništva DPS-a što znači da je sve od početka bilo i poznato i podržano iz DPS-a, a da se oni u suštini ponose njime, jer niti se distanciraju od njega I drugih aktera niti ih sankcionišu u okviru partije ili smjenjuju sa funkcija koje obavljaju. No, to je samo nastavak prakse da osuđeni aktivisti DPS-a i funkcioneri SD-a ostaju na funkcijama, napreduju ili bivaju nagrađeni.

MONITOR: Nedavno je vaš Institut Alternativa uputio tužbu Upravom sudu radi poništenja rješenja Agencije za sprečavanje korupcije kojim  vam je odbijen pristup dokumentu u kom je ASK  utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.  Agencija ogoljeno štiti vlast?

MUK:  Agencija koju vodi Sreten Radonjić, prijatelj Duška Markovića, zajedno sa drugim institucijama koje je režim zarobio, uvijek kada je riječ o nekom osjetljivom slučaju koji zadire u interese vlasti, pokušava da svim silama odbrani režim. Smatramo da ASK to čini i u ovom slučaju, jer  svoje postupanje vezuje za postupak koji se vodi u SDT i time javnost lišava sadržaja odluke koju je ASK već donio. Međutim, slučaj Koverta nam govori da je mandat koji ima ASK ograničen I da ova institucija ne može stati na put sistemu koji je razvio DPS. To može jedino nezavisno i profesionalno specijalno tužilaštvo koje će biti spremno da vodi kompleksne istrage nezakonitog finansiranja stranaka i kupovine glasova. Upravo ono što je SDT praktično odbilo da uradi tokom 2016. godine  kada je imalo sve pravne pretpostavke i resurse.

Nije utvrđena istina u slučaju državni udar

MONITOR: Proces vijeka, kako zovu suđenje u slučaju državni udar, koji se  veže za izbore 2016. i koji dio javnosti, opozicija i civilni sektor vide kao još jedan način na koji je vlast uticala na izborni proces i volju građana, završen je i očekuje se presuda. Ona, kazali ste, neće donijeti istinu o onome što se dešavalo 16. oktobra. Šta će donijeti i kako bi se ta presuda mogla odraziti na trenutnu političku situaciju? 

MUK:  Nažalost, živimo u zemlji gdje nema mnogo povjerenja u tužilaštvo i sudstvo. U brojnim velikim i osjetljivim slučajevima, godinama i decenijama unazad, pravosuđe je pokazivalo da nije nezavisno.  Od početka se javnost podijelila u skladu sa svojim političkim stavovima na one koji vjeruju u krivicu lidera DF i verziju koju nudi tužilaštvo i one koji smatraju da je cijeli slučaj farsa.  Vođenje cijelog slučaja i u tužilaštvu i tokom suđenja ne doprinosi nadi da će biti utvrđena nesporna istina u ovom slučaju

U slučaju oslobađajuće presude DF će dobiti zadovoljenje i slobodu punog političkog djelovanja. U slučaju osuđujuće presude za lidere DF-a, može očekivati politički odgovor DF-a i usložnjavanje političkih prilika. U svakom slučaju, sudanija će biti nastavljena žalbama na presudu pa je dug put do pravosnažnosti i konačnog pravosudnog epiloga. Vjerujem da će ovaj slučaj i narednih godina, a svakako do narednih izbora, izazivati političku i medijsku pažnju i izazivati brojne kontroverze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ