Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA: Tatjana Begović neće imati moju podršku u slučaju reizbora za v.d tužiteljku 

Objavljeno prije

na

Žao mi je što je većina prihvatila tezu da v.d VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redva državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima

 

MONITOR: Saopštili ste da v.d državna tužiteljka Tatjana Begović nema vašu podršku u slučaju reizbora na tu poziciju, te da bi takva odluka bila nezakonita.  Koliko je izvjesno da ona opet  bude izabrana na to mjesto?

MUK: Čini se veoma izvjesnim, sudeći po nekim diskusijama članova TS na ranijoj sjednici kao i izostanku većine za raspisivanje javnog poziva. Ukoliko bude tako, takav izbor neće imati moju podršku, jer se tako ozakonjuje ranija nezakonita odluka. Dodatno, jer je nastavila sa praksama, na kojima sam zamjerao i pethodnoj vd VDT.

 MONITOR: Njen prethodni izbor  kritikovala je i Evropska komisija u posljednjem non pejper dokumentu. I tada ste bili usamljeni u kritici takve odluke, odnosno izbora.  Šta to govori o Tužilačkom savjetu?

MUK: Evropska komisija je kritikovala takvu odluku zbog sukoba interesa Tatjane Begović kao članice Tužilačkog savjeta, kršenja zabrane napredovanja za vrijeme članstva u Tužilačkom savjetu. Ove kritike su jasno saopštene na Pododboru za slobodu pravdu i bezbjednost kao i u tzv “non paper“ o vladavini prava. Žao mi je što je većina prihvatila tezu da vd VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redova državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima.

MONITOR: Više puta bili ste usamljeni ili u manjini kada su u pitanju pojedine odluke Tužilačkog savjeta.  Kako vidite rad  tog tijela u prethodnom periodu?

MUK: U prvoj godini su donijete neke dobre i važne  odluke na koje sam lično ponosan i gdje je postojala neophodna solidarnost, ali onda kada je trebalo tražiti više i otvoriti prostor za suštinske reforme, prevladala je težnja za održavanjem postojećeg stanja. Od inicijative da se promijeni zakon o državnom tužilaštvu i tadašnjoj vd VDT utvrdi neograničeni mandat, slijedili su dalji koraci na pogrešnom putu. Pokušaj da se isključi konkurencija u postupku utvrđivanja predloga VDT, višestruko problematična odluka o određivanju vd VDT u februaru, odluka o obustavi postupka za utvrđivanje odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici itd

MONITOR: Jedna od takvih je i odluka da se iz proceduralnih razloga odbije ispitivanje odgovornosti više državne tužiteljke Lepe Medenice. Taj slučaj bacio je sumnju na volju Tužilačkog savjeta da doprinose ključnim reformama u tužilatvu.  Kako vidite taj slučaj?

MUK: Vidim ga kao propuštenu priliku da se donese odluka u jedinom slučaju kada je Tužilački savjet ( kao cjelina) to mogao, a smatram i morao da uradi. Umjesto toga, izbjegnuto je da se postupak sprovede do kraja, utvrdi puna istina i donese odluka. Čak je i prethodno organizovano saslušanje aktera tog slučaja na zatvorenoj sjednici ostalo bez zaključka.

MONITOR: U javnosti se čulo više mišljenja da se slučaj institucionalno ipak može nastaviti. Nastavka nije bilo. Kako to komentarišete?

MUK: Zamjenica disciplinske tužiteljke je u zakonskom roku podnijela žalbu Vrhovnom sudu na odluku Tužilačkog savjeta. Članovi Tužilačkog savjeta su se upoznali sa sadržajem žalbe. Vjerujem da je iznijela niz argumenata koje će sud morati ozbiljno da razmotri.

MONITOR: Šta bi trebalo  prvo mijenjati u zakonskom okviru radi postizanja  bolje efikasnosti rada TS?

MUK: Komisija za normativnu djelatnost radi na pripremi polaznih osnova za moguće izmjene Zakona o državnom tužilaštvu. Tužilačkom savjetu treba omogućiti mehanizme da obezbijedi funkcionalnost tužilaštva. Aktuelni zakonski okvir nam ne daje prostor da riješimo problem koji već dugo postoji u nekoliko osnovnih državnih tužilaštava gdje imamo samo jednog državnog tužioca koji je istovremeno i rukovodilac tužilaštva. Moglo bi se čak dogoditi da u nekim od njih uskoro ostanemo bez tužilaca, a da nemamo zakonske mogućnosti da reagujemo. Potrebno je da se reformiše sistem disciplinske odgovornosti, kako u pogledu opisa osnova za odgovornost, tako i u pogledu kruga inicijatora koji se mora proširiti. Disciplinski postupak treba pojednostaviti, precizirati u samom zakonu. Aktuelni sistem ocjenjivanja ne ostvaruje svrhu, jer su čak i nakon izmjena Pravila ocjenjivanja, tužioci i dalje “odlični“.  To je možda i najteže otvoreno pitanje – kako izgraditi pravedan I podsticajan sistem ocjenjivanja.

Važno je i da se utvrdi efikasniji sistem nadzora državnoh tužilaštava, jer primjer započetog nadzora Vrhovnog državnog tužilaštva nad radom SDT, govori da u tom dijelu imamo zabrinjavajuće izazove. Nadzor traje već punu godinu dana, a bez informacije I objašnjenja u kojoj je fazi I kada će biti okončan.

MONITOR: Kako komentarišete nedavno mišljenje ASK kada su u pitanju izmjene Zakona o specijalnom tužilaštvu, da neka rešenja imaju „visoke korupcijske rizike“ ?

MUK: Korišćenje takvih fraza iz zakona u ovom slučaju je besmisleno. Glavni Specijalni državni tužilac traži upućivanje tužilaca u SDT, jer ima ograničene kadrovske kapacitete, a Tužilački savjet pozitivno odgovara na takav zahtjev GSDT. Dakle, naši napori su bili usmjereni upravo na osnaživanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nije sporno da bi pravne norme koje uređuju ovo pitanje mogle da budu kvalitetnije izvedene, i radiće se na izmjenama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu. Međutim, teško je oteti se utisku da je oglašavanje ASK selektivno, da iza svega stoje drugi motivi i da sve liči na pokušaj da se umiješa u neke aktuelne sudske postupke. Tužilački savjet se argumentovano izjasnio o ovome u javnoj izjavi koju sam podržao.

MONITOR: Rijetke pohvale kada je u pitanju posljednji non pejper Evropske komisije o vladavini prava stigle su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva. To tužilaštvo i  dalje čeka poboljšanje kadrovskih i prostornih kapaciteta. Kako to vidite?

MUK: Država je dužna da obezbijedi bolje uslove za rad, i to će vjerujem uskoro biti slučaj nakon preseljenja SDT u prostorije stare zgrade vlade. Moguće da je to moglo da se realizuje brže, uz jasnije dogovore i koordinaciju, i uz punu finansijsku podršku države, bez čekanja na inostrane donatore. Kadrovski kapaciteti zavise od više faktora. Najprije od stare kadrovske politike i kapaciteta specijalnih tužilaca, zatim od kapaciteta ekspertskog kadra gdje hronično nedostaju IT struka i finansijska forenzika. Otvoreno je pitanje direktnog pristupa bazama podataka. Vlada je propustila da ovo pitanje stavi na dnevni red, nakon što je na inicijativu Instituta Alternativa organizovana tematska sjednica radne grupe za poglavlje 24 “Stepen funkcionalnosti sistema za bezbjednu razmjenu podataka“ u novembru 2022.godine. Bio sam na toj sjednici i svjedočio zapanjujućem izostanku komunikacije i koordinacije državnih organa.

MONITOR: Koliko rezultati SDT mogu  biti valorizovani ukoliko ostatak pravosuđa nije reformisan, ili je u vd stanju?

MUK: Najvažnije je da dio sudstva koji je specijalizovan za slučajeve iz nadležnosti SDT, specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici, bude sposobno da u razumnim rokovima donese prvostepene presude.

To sada nije slučaj. Pogledajte broj optužnica SDT od osnivanja do danas i broj prvostepenih presuda i sve će biti jasno. Svjedočimo da se optužena lica nakon isteka maksimalno dozvoljenog trajanja pritvora od tri godine, sada nalaze na slobodi, a da će se na presude još dugo čekati. Suđenja traju predugo, između ostalog i zbog zloupotrebe procesnih prava.

Drugo,  čak ni presude bez trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalom, neće dati značajnije efekte. Tu hronično izostaju odgovarajući kadrovi. Nedavno je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, uz podršku ambasade SAD akreditovan master program za forenzičke računovođe, kao važan element u bori protiv korupcije I organizovanog kriminala. Možda bi država mogla da obezbijedi stipendije za ovaj ili neki sličan program u inostrastvu za jedan broj lica koja bi se obavezala da će u narednom periodu raditi za SDT ili policiju na poslovima finansijskih istraga.

Treće, već se predugo kasni sa efikasnim korišćenjem mehanizama obezbjeđenja integriteta službenika policije, a koji su  uspostavljeni novim Zakonom o unutrašnjim poslovima. Bezbjednosne provjere, poligrafsko testiranje  jedinica za antikorupciju .

Četvrto, neophodno je da se reformišu uslovi u kojima borave lica kojima je određen pritvor. Pritvor ne smije biti prostor za dalje, nesmetano vođenje aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa.

MONITOR: Kako vidite stanje u pravosuđu generalno?

MUK: Aktuelno stanje je posljedica višedecenijskog srastanja sa ranije vladajućom partijom, dijelom i kriminalom, ali i izgrađenog mentaliteta i organizacione kulture koja teži održavanju postojećeg statusa. Aktuelno stanje je i rezultat propuštanja da se suštinske reforme izvedu u trogodišnjem periodu koji je za nama. Nakon što je javnost upoznata sa razmjerama infiltracije organizovanog kriminala i korupcije u sam vrh policije, tužilaštva i sudstva, sada je jasno da se mora uvesti vjerodostojan sistem dodatnih provjera i garancija integriteta. Za razliku od mišljenja da tzv “vetting“ ili tranzicionu reevaluaciju sudija i tužilaca treba posmatrati kao jednokratni mehanizam, vjerujem da treba uspostaviti sistem redovnih, periodičnih kontrola koji bi uključio potpunu kontrolu imovine i prihoda, bezbjednosne i druge provjere tužilaca i sudija.

MONITOR: Očekujete li da će nova parlamentarna većina uspjeti da odblokira procese u tom smjeru?

MUK: Nastavak pravosudne reforme treba da stavi u sam vrh prioriteta, ne samo zbog ispunjavanja obaveza u pregovorima o članstvu u EU, već zato što bez nezavisnih sudova i samostalnog, proaktivnog i efikasnog tužilaštva nema ni vladavine prava, ni funkcionalne demokratije ni zaštite ljudskih prava. Nova vlada i skupština moraju pokušati da pronadju kompromis u vezi sa izborom ključnih pravosudnih funkcija. Međutim, ne podržavam izbor bilo koga i po svaku cijenu. U dijelu zakonodavnih aktivnosti, čeka ih dosta posla, između ostalog, priprema i usvajanje Zakona o sudskom savjetu i sudijama, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, izmjene Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu i Zakonik o krivičnom postupku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo