Dugometražni igrani film reditelja Pavla Simonovića Ispod mosta, među stijenama biće premijerno prikazan u subotu, 6.avgusta u okviru glavnog programa 30. Hercegnovskog filmskog festivala – Montenegro film festivala. Scenario zajednički potpisuju Stefan Bošković i Sehad Čekić, a Bošković tumači i glavnu ulogu. Film je nastao u produkciji kompanije Cut-Up.
Stefan Bošković je dramaturg po profesiji, napisao je nekoliko drama i scenarija za filmove. Njegov roman Šamaranje je drugonagrađeni na konkursu za Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori za 2013. godinu, a od tada je doživio dva izdanja. Scenarista je filma Umir krvi u režiji Senada Šahmanovića, filma koji je imao veliki uspjeh na mnogim festivalima. Takođe, scenarista je sitkoma Dojč kafe. Dobitnik je i druge nagrade na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču Fashion and friends.
MONITOR: Volio bih da nam kažete o filmu „Ispod mosta, među stijenama”, kako je nastao, koliko dugo je sniman… Koliko je bilo teško završiti cijeli projekat?
BOŠKOVIĆ: Nastao je veoma brzo. Napisan je za kratko vrijeme, snimljen je za kratko vrijeme, i postproduciran je za kratko vrijeme. Cijelo vrijeme smo bili u nabijenom tempu i taj naboj nas je dobro držao. Takav je i film. Nisu baš česte situacije da se unutrašnjost filma podudari s njegovim nastajanjem i onim što se dešava oko njega. Nekako se mnogo stvari kretalo unisono, i tada imate osjećaj da sve ide u dobrom pravcu, i otišlo je. Napravili smo hrabar film. Svi smo ponosni na to.
MONITOR: Sudeći po sinopsisu, žanrovski film je kriminalistički – postoji leš, istraga, mafija… Kako je nastao scenario, šta Vas je inspirisalo da se bavite ovom temom?
BOŠKOVIĆ: Film je nastao dok smo Sehad i ja razgovarali o drugom scenariju, koji smo pisali i razrađivali do trenutka u kojem je on usput pomenuo neku zakopanu situaciju o dvojici inspektora, koji pokušavaju da riješe problem među njima. Problem koji je prouzrokovao situaciju je bio i više nego dovoljan da odustanemo od rada na prethodno započetom scenariju i uđemo u novu priču od koje je nastao film o kojem upravo razgovaramo. Scenario smo napisali relativno brzo i poslali ga na konkurs, bez opterećenja i bilo kakve ambicije. Onda su naišle nove ,,ruke”, uglavnom smo pisali naizmjenično, jedan od nas je uvijek čekao svjež, čekao je onog drugog dok se totalno ne iscrpi, i tako smo prevrtali i okretali scenario dok nismo došli do vrlo visokog i kompleksnog nivoa, do scenarija koji ima veoma zanimljivih referenci, dijaloga koji upućuju na mnogo štošta i scena koje se ispaljuju jedna u drugu sve do samog kraja. Nije bilo lako napraviti film koji nema nijednu situaciju ili scenu predaha. Pritom, konstatno je prisutan element sna, koji vam dodatno otežava situaciju pri razmišljanju i pisanju, pošto sa snovima i nije baš lako izaći na kraj. Reklo bi se da je film po strukturi najbliži trećem činu nekog djela.
MONITOR: U filmu tumačite glavnu ulogu. Kao glumac debitovali ste u ,,Bisernoj obali” Dušana Kasalice nagrađenom na Sarajevo film festivalu. Kako je uopšte došlo do toga?
BOŠKOVIĆ: Nikada u životu ne bih stao na daske. Niti sam sposoban za to. Filmska gluma je nešto potpuno drugo. Sve je u velikom platnu. U Bisernoj obali sam debitovao kao glumac, i uživao. Bio sam na moru desetak dana i izigravao sam usamljenog trenera, sve dok se ne upali kamera. Onda sam morao da glumim i da ponavljam neke scene po dvadeset puta. Jednostavno sam se odazvao na Dušanov poziv. Imao je dobar scenario i dobro sam se zabavljao. Sa filmom Ispod mosta, među stijenama je bila drugačija situacija. Zajedno smo razmišljali o podjeli i do samog kraja nismo znali ko će da igra inspektora Redžepagića. Mislim da su Pavle i Sehad odlučili da ja treba da ga igram mnogo ranije nego što su mi rekli. U jednom trenutku dok smo radili na scenariju pitao sam pomalo uplašeno ko nam je glavni lik, jer početak snimanja se bližio, i rekli su mi da su imali neku vrstu testa, nekoliko ljudi iz ekipe je na listici napisalo ime glumca koji misli da bi trebalo da bude taj lik. I u velikoj većini stajalo je moje ime. Nisam znao što da radim, nisam bio siguran da treba da prihvatim ulogu, u prvom mahu mi se nije svidjela ideja. Glavna uloga u dugometražnom filmu je užasno ozbiljna stvar, velika odgovornost. Nakon snimanja sam se uvjerio da je i mnogo ozbiljnija nego što sam tada mislio. Ali u trenutku kolebanja dobio sam poziv od prijatelja koji mi je rekao da sjedi s jednom glumicom koja tvrdi im uzimam glumački hljeb, i tada sam prihvatio da glumim inspektora. Inače ne jedem hljeb, glumački me pogotovo ne zanima. Ja sam čovjek koji samo voli film. Zamislite da nekom reditelju ili glumcu koji piše kažem: uzimaš mi spisateljski hljeb? Vjerovatno bih se momentalno pretvorio u karfiol.
MONITOR: Nakon nagrade i uspjeha romana ,,Šamaranje”, dobili ste i drugu nagradu na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču ,,Fashion and friends”. I u ostalim pričama bavite se temama koje provociraju, o kojima se bar ovdje ne piše i malo priča – da li je prostitucija i pornografija metafora za stanje u društvu?
BOŠKOVIĆ: Ne znam koga bi danas to moglo ili trebalo da provocira? Ljudi upražnjavaju seks na javnim mjestima odavno, Džon Apdajk je napisao Parove, čini mi se sedamdesetih. Bitno je kako prilaziš temi, u koji kontekst je smještaš i na koji način izvodiš. Većinu priča nisam pisao po istom ključu. Neke zahtijevaju pretjeranu sirovost, druge plastičnost ili golu emociju. Mnogo ljudi je pročitalo priču, kao i roman, i to me veoma raduje. Metaforu nikad ne možete da promašite, bitno je da ona nije povod. Pripadam grupi stvaralaca koji se vode kao zapisivači, i koji su uvijek u službi čula, tako da racionalizacija i uvidi dolaze mnogo kasnije. Većinu djela nisam umio da objasnim dok su nastajala, a nekad ni kasnije. Uvijek bih mijenjao odgovore, od nastupa do nastupa, od intervjua do intervjua, i u takvim razgovorima često bih saznavao o čemu sam zapravo pisao.
MONITOR: Jeste li razmišljali da od romana ,,Šamaranje” nastane scenario, da se snimi film?
BOŠKOVIĆ: Jesam. Vodili smo neke razgovore u vezi s tim. Volio bih da neko drugi piše scenario za Šamaranje. U osnovi postavili smo dobar i hrabar koncept, ali kad izađem iz ostalih stvari počeću da razmišljam o ekranizaciji, ozbiljnije nadam se.
MONITOR: Mnoge Vaše priče su objavljivane u raznim časopisima. Planirate li da objavite zbirku priča i možemo li uskoro očekivati i roman?
BOŠKOVIĆ: Da, nakupilo ih se nekoliko, pisao sam i neke nove, planirao sam krajem godine objavljivanje zbirke, i pisanje priča ću definitivno napustiti. Bar neko vrijeme. Vraćam se romanu. Zapravo jedino što želim je da pišem romane. Miroslav MINIĆ
Miroslav MINIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice