Povežite se sa nama

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, OSNIVAČICA I KOORDINATORKA MREŽE ŽENA U CRNOM, BEOGRAD: U Srbiji vlada strah

Objavljeno prije

na

Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila

 

MONITOR: Više od trideset godina suprotstavljate se ratnohuškačkim politikama, nacionalizmu, neofašizmu… Sudeći prema ovome što se danas dešava u našem regionu sve su prilike da će biti još zadugo razloga za takav aktivizam?

ZAJOVIĆ: Nažalost, danas se – možda i u većoj mjeri nego devedesetih godina – suočavamo s retrogradnim tendencijama, što važi naročito za Srbiju, ali takve tendencije vidljive su i u drugim zemljama regiona. Nacionalistička matrica ne dovodi se u pitanje, a političke elite mobilišu stanovništvo povremenim korišćenjem ratnohuškačke i šovinističke retorike. U Srbiji, konkretno, to ne rade samo stranke koje čine aktuelnu vlast, nego nažalost i značajan dio opozicije, koji se takmiči s režimom u lažnom patriotizmu. Podrška istorijskom revizionizmu je neupitna, a odsutnost političke volje da se suočimo sa zločinima koji su u ratovima devedesetih godina činjeni u naše ime je sasvim očigledna. Ako se niko ne suprotstavlja takvim tendencijama, onda se od budućnosti ne može očekivati ništa drugo osim sve dubljeg moralnog, političkog i društvenog sunovrata.

MONITOR: Danas  u parlamentu Srbije sjede osuđeni ratni zločinci. Umjesto zadovoljenja pravde rehabilituju se ratni zločinci, što je kulminiralo rehabilitacijom Draže Mihailovića.

ZAJOVIĆ: Nije rehabilitovan samo Draža Mihailović (koji je zahvaljujući revizionističkom tumačenju Drugog svjetskog rata postao predvodnik jednoga od dva srpska antifašistička pokreta, što je danas opšte mjesto i u školskim udžbenicima) nego se rehabilituju (zasad bez konačnog uspjeha) i takvi evidentni kvislinzi kao što su Nedić i Ljotić. Međutim, veći je problem odnos režima (i značajnog dijela opozicije) prema ratnim zločincima iz devedesetih godina, koji su se vratili u zemlju nakon što su odslužili svoje kazne u Haškom tribunalu. Kao što su u Hag bili ispraćeni kao heroji, tako su se i vratili s najvišim državnim počastima. Pozivaju ih na zvanične ceremonije, generali među njima drže predavanja po vojnim školama, učestvuju na tribinama vladajuće stranke… Ukratko, oni su neupitni heroji, moralni i politički autoriteti, revidiraju sudski utvrđene činjenice, rugaju se žrtvama! I zato je nužno uporno insistirati na istini o zločinima koji su počinjeni u naše ime (a najveći dio zločina počinjen je upravo sa srpske strane), i tek tako možemo da se nadamo da će sve strane koje su učestvovale u ratovima smoći snage da se suoče sa sopstvenim zločinima, kako bismo došli do trajnog i pravednog mira.

MONITOR: Vlasti u Srbiji, kako ste jednom saopštili, više ne kriju da stoje iza raznih takozvanih patriotskih, profašističkih organizacija…

ZAJOVIĆ: Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila (navijačke grupe i ekstremističke pokrete i partije, čiji su vođe na platnom spisku države), koje su s jedne strane zadužene da Vučića u očima međunarodne zajednice prikažu kao umjerenog političara koji uspješno suzbija ekstremizam, a sa druge strane imaju zadatak da unose strah i da – kada to režim procijeni – sprečavaju pokušaje da se postojeća vlast dovede u pitanje.

MONITOR: Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Aleksandar Vulin bili su dio politike i vlasti koja je podsticala, pomagala i inspirisala brojne zločine po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj  i na Kosovu, a i dalje su u vrhu vlasti.

ZAJOVIĆ: Tu se zaista nema šta dodati. Niko se od njih nije čak ni ogradio od svoje uloge u vremenima vladavine Slobodana Miloševića, sistematski brišu tragove svojih zlodjela. Tu je veoma problematičan stav tzv. međunarodne zajednice, koja je ovu ekipu prihvatila kao garante stabilnosti na Balkanu, iako bi moralo da bude sasvim jasno da se oni nisu nimalo promijenili, nego samo prilagodili novim okolnostima, u kojima je projekt Velike Srbije odgođen za neka „bolja vremena“, ali se od njega nipošto nije odustalo. Oni koji su za njih glasali, amnestirali su društvo od odgovornosti za rat i ratne zločine.

MONITOR: Je li teško danas u Srbiji biti slobodnomisleća osoba i kritički javno govoriti protiv Vučićevog režima?

ZAJOVIĆ: Danas u Srbiji vlada strah i samo se mali broj ljudi usuđuje da javno iskaže svoje neslaganje s režimom. Ipak, ima građanki i građana koji se to usuđuju – i baš to nudi nadu.

MONITOR: Da li je, kako tvrde mnogi analitičari, uticaj Srpske pravoslavne crkve u Srbiji veliki i da  li ona zloupotrebljava religiju u političke svrhe?

ZAJOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva u nedavnoj je prošlosti odigrala sramnu ulogu u blagosiljanju ratnih zločina i slavljenju zločinaca. Nakon demokratskih promjena 5. oktobra 2000. SPC se izborila za privilegovanu poziciju u državi i društvu, i to kako na materijalnom planu (stekavši restitucijom velika materijalna bogatstva) tako i na duhovnom planu (ušavši u sve pore društva i namećući se kao bitan faktor u obrazovanju, kulturi, medijima a nadasve, vršeći brutalnu propagandu protiv prava žena…). Istovremeno, SPC je u Srbiji značajan faktor podrške Vučićevom režimu, razmjenjujući svoje privilegije za počasti kojima obasipa vodeće ličnosti režima. Nismo nikad čuli da se crkveni velikodostojnici kritički osvrću na moralno dno pink-kulture, na psihičko i fizičko nasilje koje se propagira u tabloidnim medijima ili na spregu kriminala i politike, ali smo zato čuli kako patrijarh Irinej proklinje oni koji dovode u pitanje božanski legitimitet predsjednika Vučića.

MONITOR: Jesu li aktivisti Žena u crnom i dalje izloženi raznim prijetnjama, progonu, demonizaciji…?

ZAJOVIĆ: To je konstanta koja nas prati od samog početka 1991. Našim aktivistkinjama posebno je teško u malim sredinama, gdje su zahvaljujući demonizaciji koja se sprovodi posredstvom medija pod kontrolom režima, izložene raznim vrstama pritiska. Svi počinioci nasilja nad nama sudski su oslobođeni!

MONITOR: Povodom Svjetskog dana mira, 21. septembra, vlada španske pokrajine Navare uručila Vam je nagradu za mir. Koliko je ta nagrada značajna za Vas i Žene u crnom?

ZAJOVIĆ: To nije prva međunarodna nagrada koju sam dobila bilo ja lično bilo Žene u crnom. Sve te nagrade, uključujući i pomenutu, pokazuju da demokratske institucije na Zapadu cijene i podržavaju ono što radimo na suočavanju sa prošlošću i na oslobađanju društva od tereta zločina počinjenih u naše ime. Takve nagrade ujedno predstavljaju i izvjestan oblik naše zaštite od onih koji bi najradije da nas nema.

MONITOR: *Žene u crnom godinama insistiraju na suočavanju s prošlošću, prije svega u Srbiji. Ali, iako su ratovi u našem regionu završeni prije više od 25 godina, i dalje se u Srbiji, BiH i Hrvatskoj koristi ratna retorika, jačaju nacionalizmi, četništvo, ustaštvo, slave ratni zločinci… Čemu to vodi?

ZAJOVIĆ: Vodi moralnom, pa i emotivnom ništavilu, normalizaciji nasilja i gubljenju dostojanstva. Vodi učvršćivanju neograničene moći kriminalnih i pljačkaških elita koje su se izgradile na ratu i s ratom povezanoj privatizaciji industrijskih i uopšte ekonomskih resursa i koje autoritarnim metodama koje sprovodi režim, sistematskim zastrašivanjem i zaglupljivanjem stanovništva i širenjem ksenofobije nastoje  da ovjekovječe svoje privilegije.

MONITOR: Utisak je da ni u Evropskoj uniji nemaju interes da se bave ljudskim pravima i građanskim slobodama kod nas i režimima koji ta prava i slobode ugrožavaju?

ZAJOVIĆ: Evropska unija je, kao što znamo, u krizi, ali to nije opravdanje za indolentan pristup regionu. Čini se da je dominantnom dijelu evropskih struktura više stalo do osiguranja evropskih investicija u regionu nego do ljudskih prava. Njima su prihvatljivi autoritarni i kriminogeni režimi ukoliko obezbjeđuju stabilnost.

Mora se, međutim, naglasiti da pomenute strukture predstavljaju samo jedno, birokratsko i pragmatično lice Evropske unije. Evropska unija je mnogo više od toga: to su građanke i građani koji se zalažu za mir, solidarnost i ljudska prava, koji se protive nacionalizmu i fašizmu i koji od svojih vlada zahtijevaju dosljedniju i principijelniju politiku prema zemljama koje klize u nove oblike fašizma. Najvažniji ispit demokratičnosti EU nije položila, a to je odnos prema izbjeglicama. Za razliku od birokratije EU, solidarna i odgovorna Evropa u vidu društvenih pokreta predstavlja naše glavne saveznike/ce.

 

Taoci veliksrpskog projekta

MONITOR: I dalje su zategnuti odnosi između Beograda i Prištine. Postoji li politička volja da se konačno riješi status Kosova i kako bi po Vašem mišljenju taj problem trebalo najpravednije riješiti?

ZAJOVIĆ: Ne znam ima li političke volje da se taj status riješi. Kako režim tako i većinski dio društva u Srbiji taoci su velikosrpskog projekta ( a režim je i sam učvršćivao taj projekat, čiji je i sam izdanak), Kosovo je i dalje „najskuplja srpska riječ“ i slična mitomanija. Jedino racionalno rješenje je uzajamno priznavanje Srbije i Kosova uz međunarodne garancije za poštovanje ljudskih i manjinskih prava Srba na Kosovu i Albanaca u Srbiji. Pitanje je, međutim, ko je danas u stanju da preduzme taj korak.

                                              Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo