Kao što se i slutilo, za direktora RTCG izabran je Rade Vojvodić, bivši direktor Televizije IN. Za Vojvodića je glasala većina članova Savjeta RTCG, dok su protiv bili Goran Đurović i Slavica Striković.
Slavica Striković za Monitor objašnjava zašto je glasala protiv Vojvodića: ,,Znajući radnu biografiju Vojvodića, da su ‘laki’ mediji njegov domen djelovanja, a da je ugašeno ili pred gašenjem sve što je stvarao, prirodan je strah šta ce biti sa RTCG u skorom vremenu”.
Goran Đurović je, obrazlažući, svoj glas protiv Vojvodića podsjetio da je Televizija IN pod vođstvom Vojvodića poslovala sa gubitkom. Taj je podatak pred članovima savjeta Vojvodić i potvrdio. Kako će, tajna je, Vojvodić voditi RTCG koja je u dugovima i bez modela održivog finansijskog sistema, kada to nije uspio sa komercijalnom televizijom.
Da će RTCG poslovati bolje pod Vojvodićevim vođstvom smatra Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. On za Monitor objašnjava svoj glas za Vovojvodića: ,,On je po mom sudu bio bolji od ostalih kandidata, sa potrebnim iskustvom”.
No, menadžerske sposobnosti Vojvodića manji su problem. Ranije, dok se još spekulisalo da je mjesto direktora upražnjeno upravo za bivšeg direktora TV IN, iz dijela opozicije i javnosti Savjetu je sugerisano da bi, ako se RTCG zaista želi transformisati u javni servis, trebalo poništiti konkurs i tražiti boljeg kandidata , ukoliko se desi da je Vojvodić jedini izbor. I to prvenstveno zbog bliskih veza sa vrhom vlasti.
Iz Pokreta za promjene su upozorili da će Vojvodić na čelu RTCG, kao stari kadar državne televizije i čovjek blizak sa vlašću, nastaviti da onemogućava da RTCG krene sa transformacijom u javni servis. Iz te partije je ocijenjeno da bi izborom Vojvodića ,,Milo Đukanović i Stanko Subotić dobili svoj privatni medij”. Da iza TV IN stoji kapital Stanka Subotića tvrdio je i Ratko Knežević, bivši bliski saradnik Đukanovića.
Simonović za Monitor objašnjava zašto nijesu poništili konkurs. ,,Plašio sam se da ćemo nepotrebno izgubiti dragocjeno vrijeme a ostati bez boljeg kandidata”.
Da mu menadžerstvo nije glavni adut , bio je izgleda svjestan i sam Vojvodić, pa je na razgovoru sa članovima Savjeta iz rukava izvukao keca: podršku premijera Igora Lukšića.
Vojvodić je kazao pred Savjetom da ima ,,snažnu podršku premijera” koji mu je obećao novac za digitalizaciju i socijalni program. Vojvodić je pri tom bio jasan da se radi o novcu, a ne garancijama za kredit ili preporuci za donacije. Lukšić nije komentarisao niti demantovao Vojvodićeve tvrdnje.
Sad je svakako jasnije da bivšeg direktora RTCG Branka Vojičića nije smijenio onaj dio Savjeta koji je istinski zainteresovan za promjene i transformaciju RTCG u javni servis. Vojičića je smijenio onaj koji ga je u sjenci i postavio. Konačno, ni Vojičić nije izabran na mjesto direktora RTCG na osnovu menadžerskih sposobnosti, a sigurno ni zbog programa koji je na jednom listu papira ponudio Savjetu, kako je nedavno podsjetio Goran Đurović, uz napomenu da se radilo o svojevrsnoj demonstraciji moći. Interesantno je takođe da su protiv Vojvodića glasali oni članovi Savjeta koji su glasali i za smjenu Branka Vojičića . I to govori o svojevrsnom kontinuitetu.
Vojvodić je sem našeg novca, iz budžeta, Savjetu obećao vrlo moguću ,,vladinu pomoć” kako bi sagradili novu zgradu, pošto je postojeću proglasio nefunkcionalnom za održavanje. Nije se obazirao na to da je baš ta zgrada u Strategiji RTCG 2011 – 2015 označena kao ,,jedan od najvećih aduta RTCG”. Obećao je da će smanjiti broj zaposlenih , napraviti novu sistematizaciju i dovesti ,,svoje ljude”, kako bi podigao rejting RTCG.
Istraživanje koje je za RTCG sprovela agencija Ispos strategic marketing pokazalo je da je rejting te televizije mnogo slabiji nego što se mislilo, i da državna televizija ne uživa povjerenje građana.
Građani RTCG prema tom istraživanju vide kao ,,stanicu koju je najlakše zamijeniti nekim drugim kanalom”.
Vojvodić je, o čemu je Monitor više puta pisao, stari kadar državne televizije. Bio je urednik Trećeg kanala, kada je RTCG vodio Goran Sito Rakočević, kum Mila Đukanovića, a kada su u RTCG napravljeni milionski gubici i stvoren ogroman višak zaposlenih. On je dio one RTCG u koju crnogorski građani s pravom nemaju povjerenja i smatraju da je pod političkim uticajem.
Vojvodić je na čelu RTCG u tom smislu još jedan korak unazad na putu transformacije RTCG u javni servis građana. Vojvodić je svojevremeno odbio da prisustvuje medijskom skupu zbog toga što su na skupu bili predstavnici Vijesti i Monitora, uz obrazloženje da ti mediji podstiču tabloidno novinarstvo. ,,Tabloidno novinarstvo” je termin koji je prvi počeo da koristi Đukanović, kao ubojito oružje protiv slobodnih medija i svojih kritičara. Vojvodić je termin rado prihvatio, kao značku raspoznavanja.
Savjet nije razmatrao ni mogući konflikt interesa koji bi Vojvodić, kao direktor firme Montepano koja je registrovana da obavlja ,,djelatnost reklamnih agencija”, te firme Displej koja se bavi medijskim predstavljanjem mogao, kao direktor RTCG da ima. Za direktora u tom smislu važe ista pravila kao i za članove Savjeta.
Praksa je pokazala, u slučaju Radmile Vojvodić koju su takođe optuživali da je kao članica Savjeta i direktorica MAPE bila u mogućem konfliktu interesa, da se zakon tumači široko kad su u pitanju prijatelji bivšeg premijera. Ili da se ni ne tumači.
Stvari su odavno tako postavljene da vladajuća koalicija ima direktan uticaj na Savjet, najveće upravljačko tijelo RTCG. Kada je ozakonjeno da Skupština može da bira članove Savjeta, a RTCG vraćena na državni budžet, razbijen je i posljednji san o javnom servisu.
Zato ne treba mnogo mudrosti da bi se zaključilo da će na čelu sa Vojvodićem RTCG i dalje biti državna televizija po mjeri šefa partije. Kao što mu je po mjeri i državna Pobjeda koja već duže vrijeme vodi rat sa slobodnim medijima, u kom je sve dozvoljeno.
Bar njima ne mora dijeliti lekcije iz novinarstva.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ