Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Starim putem

Objavljeno prije

na

Kao što se i slutilo, za direktora RTCG izabran je Rade Vojvodić, bivši direktor Televizije IN. Za Vojvodića je glasala većina članova Savjeta RTCG, dok su protiv bili Goran Đurović i Slavica Striković.

Slavica Striković za Monitor objašnjava zašto je glasala protiv Vojvodića: ,,Znajući radnu biografiju Vojvodića, da su ‘laki’ mediji njegov domen djelovanja, a da je ugašeno ili pred gašenjem sve što je stvarao, prirodan je strah šta ce biti sa RTCG u skorom vremenu”.

Goran Đurović je, obrazlažući, svoj glas protiv Vojvodića podsjetio da je Televizija IN pod vođstvom Vojvodića poslovala sa gubitkom. Taj je podatak pred članovima savjeta Vojvodić i potvrdio. Kako će, tajna je, Vojvodić voditi RTCG koja je u dugovima i bez modela održivog finansijskog sistema, kada to nije uspio sa komercijalnom televizijom.

Da će RTCG poslovati bolje pod Vojvodićevim vođstvom smatra Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. On za Monitor objašnjava svoj glas za Vovojvodića: ,,On je po mom sudu bio bolji od ostalih kandidata, sa potrebnim iskustvom”.

No, menadžerske sposobnosti Vojvodića manji su problem. Ranije, dok se još spekulisalo da je mjesto direktora upražnjeno upravo za bivšeg direktora TV IN, iz dijela opozicije i javnosti Savjetu je sugerisano da bi, ako se RTCG zaista želi transformisati u javni servis, trebalo poništiti konkurs i tražiti boljeg kandidata , ukoliko se desi da je Vojvodić jedini izbor. I to prvenstveno zbog bliskih veza sa vrhom vlasti.

Iz Pokreta za promjene su upozorili da će Vojvodić na čelu RTCG, kao stari kadar državne televizije i čovjek blizak sa vlašću, nastaviti da onemogućava da RTCG krene sa transformacijom u javni servis. Iz te partije je ocijenjeno da bi izborom Vojvodića ,,Milo Đukanović i Stanko Subotić dobili svoj privatni medij”. Da iza TV IN stoji kapital Stanka Subotića tvrdio je i Ratko Knežević, bivši bliski saradnik Đukanovića.

Simonović za Monitor objašnjava zašto nijesu poništili konkurs. ,,Plašio sam se da ćemo nepotrebno izgubiti dragocjeno vrijeme a ostati bez boljeg kandidata”.

Da mu menadžerstvo nije glavni adut , bio je izgleda svjestan i sam Vojvodić, pa je na razgovoru sa članovima Savjeta iz rukava izvukao keca: podršku premijera Igora Lukšića.

Vojvodić je kazao pred Savjetom da ima ,,snažnu podršku premijera” koji mu je obećao novac za digitalizaciju i socijalni program. Vojvodić je pri tom bio jasan da se radi o novcu, a ne garancijama za kredit ili preporuci za donacije. Lukšić nije komentarisao niti demantovao Vojvodićeve tvrdnje.

Sad je svakako jasnije da bivšeg direktora RTCG Branka Vojičića nije smijenio onaj dio Savjeta koji je istinski zainteresovan za promjene i transformaciju RTCG u javni servis. Vojičića je smijenio onaj koji ga je u sjenci i postavio. Konačno, ni Vojičić nije izabran na mjesto direktora RTCG na osnovu menadžerskih sposobnosti, a sigurno ni zbog programa koji je na jednom listu papira ponudio Savjetu, kako je nedavno podsjetio Goran Đurović, uz napomenu da se radilo o svojevrsnoj demonstraciji moći. Interesantno je takođe da su protiv Vojvodića glasali oni članovi Savjeta koji su glasali i za smjenu Branka Vojičića . I to govori o svojevrsnom kontinuitetu.

Vojvodić je sem našeg novca, iz budžeta, Savjetu obećao vrlo moguću ,,vladinu pomoć” kako bi sagradili novu zgradu, pošto je postojeću proglasio nefunkcionalnom za održavanje. Nije se obazirao na to da je baš ta zgrada u Strategiji RTCG 2011 – 2015 označena kao ,,jedan od najvećih aduta RTCG”. Obećao je da će smanjiti broj zaposlenih , napraviti novu sistematizaciju i dovesti ,,svoje ljude”, kako bi podigao rejting RTCG.

Istraživanje koje je za RTCG sprovela agencija Ispos strategic marketing pokazalo je da je rejting te televizije mnogo slabiji nego što se mislilo, i da državna televizija ne uživa povjerenje građana.

Građani RTCG prema tom istraživanju vide kao ,,stanicu koju je najlakše zamijeniti nekim drugim kanalom”.

Vojvodić je, o čemu je Monitor više puta pisao, stari kadar državne televizije. Bio je urednik Trećeg kanala, kada je RTCG vodio Goran Sito Rakočević, kum Mila Đukanovića, a kada su u RTCG napravljeni milionski gubici i stvoren ogroman višak zaposlenih. On je dio one RTCG u koju crnogorski građani s pravom nemaju povjerenja i smatraju da je pod političkim uticajem.

Vojvodić je na čelu RTCG u tom smislu još jedan korak unazad na putu transformacije RTCG u javni servis građana. Vojvodić je svojevremeno odbio da prisustvuje medijskom skupu zbog toga što su na skupu bili predstavnici Vijesti i Monitora, uz obrazloženje da ti mediji podstiču tabloidno novinarstvo. ,,Tabloidno novinarstvo” je termin koji je prvi počeo da koristi Đukanović, kao ubojito oružje protiv slobodnih medija i svojih kritičara. Vojvodić je termin rado prihvatio, kao značku raspoznavanja.

Savjet nije razmatrao ni mogući konflikt interesa koji bi Vojvodić, kao direktor firme Montepano koja je registrovana da obavlja ,,djelatnost reklamnih agencija”, te firme Displej koja se bavi medijskim predstavljanjem mogao, kao direktor RTCG da ima. Za direktora u tom smislu važe ista pravila kao i za članove Savjeta.

Praksa je pokazala, u slučaju Radmile Vojvodić koju su takođe optuživali da je kao članica Savjeta i direktorica MAPE bila u mogućem konfliktu interesa, da se zakon tumači široko kad su u pitanju prijatelji bivšeg premijera. Ili da se ni ne tumači.

Stvari su odavno tako postavljene da vladajuća koalicija ima direktan uticaj na Savjet, najveće upravljačko tijelo RTCG. Kada je ozakonjeno da Skupština može da bira članove Savjeta, a RTCG vraćena na državni budžet, razbijen je i posljednji san o javnom servisu.

Zato ne treba mnogo mudrosti da bi se zaključilo da će na čelu sa Vojvodićem RTCG i dalje biti državna televizija po mjeri šefa partije. Kao što mu je po mjeri i državna Pobjeda koja već duže vrijeme vodi rat sa slobodnim medijima, u kom je sve dozvoljeno.

Bar njima ne mora dijeliti lekcije iz novinarstva.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo