MONITORING
STANKO SUBOTIĆ, KROJAČ NAŠEG DOBA: Moć novca, politike i medija
Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor onlineU poplavi informacija na temu mafija – mediji – Šarić – Crna Gora – Đukanović- Vučić – kriminal – policija, na površinu su ponovo isplivala dva i dobro poznata imena – Stanko Subotić Cane i Vladimir Beba Popović. Prvi, manje galami ali je mnogo moćniji.
Veze Centa i Bebe, prema tvrdnjama različitih izvora, datiraju odavno. Kurir je nedavno ilustovao njihovu povezanost i kroz saradnju u iznajmljivanju poslovnog prostora. Institut za javnu politiku, čiji je osnivač i direktor Beba Popović, nalazi se u stanu Stanka Subotića u Ulici kneza Miloša 68, objavio je Kurir na osnovu uvida u katastar. I stanari te zgrade su to potvrdili.
Subotić je optužen da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom 1990-ih. Njemu je sud, tri od četiri stana u vlasništvu u pomenutoj zgradi, uključujući i onaj u kojem je kancelarija Popovićevog Instituta, stavio pod zabranu otuđenja ili opterećenja dok ne bude završeno suđenje!
Prema Subotićevom advokatu Radoslavu Tadiću, njegov klijent može da izdaje te stanove. Po kojoj ceni Popović rentira 164 kvadratna metra u strogom centru, te da li uopšte plaća mjesečnu nadoknadu, nije poznato.
Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni direktor Radio televizije Srbije, tvrdio da je Beba Popović ključni medijski savjetnik Stanka Stubotića: „On stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića”.
Ratko Knežević, nekadašnji saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, je tvrdio da je Popović svojevremeno u Beogradu dočekao Canetov avion sa pet miliona eura keša!
Stanko Subotić je ponovo u žiži. Jedan je od najmoćnijih ljudi u regionu. Na vlasti u Bogradu i u Podgorici su njegovi prijatelji, partneri i zaštitnici. Đukanović, Nikolić i Vučić. Mnogi od njegovih konkureta u raznim poslovioma su u nevoljama. Cane je najznačajnija karika koja spaja moć novca, politike i medija. No ukoliko 18. jula sudije prihvate predlog Tužilaštva za organizovani kriminal, on bi narednih osam godina mogao da provede u zatvoru. Tužilaštvo smatra da je i tokom ponovljenog suđenja dokazalo navode svoje optužnice da su Subotić i njegovi saradnici švercom cigareta devedesetih oštetili budžet Srbije za 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.
Subotić je u vrijeme prethodne vlasti, oličene u predsjedniku Borisu Tadiću iz DS, bio označen kao kriminalac u bjekstvu, jedan od najodgovornijih za šverc cigareta 1990-ih. Bio je u odsustvu osuđen ne šest godina zatvora. Godinu dana po Tadićevom padu 2012, kada zemljom upravlja Srpska napredna stranka (SNS) Vućiča i Nikolića, u Srbiju se Subotić vratio skoro pa kao slobodan čovjek. Crvena Interpolova potjernica za njim je ukinuta, sa slobode se brani od optužbi koje su i dalje na snazi, nakon što je pevostepena presuda ukinuta. To pravo je ostvario pošto je, kao jemstvo, položio 538.000 evra, odnosno upisao je hipoteku na kuću u korist suda.
Skoro istovremeno, sud je značajno stroži prema tajkunu Miroslavu Miškoviću. Njegova kompanija je zarad puštanja iz pritvora svog vlasnika (optužen za utaju poreza i zloupotrebu položaja) morala da uplati čak 12 miliona eura.
To iznova postavlja pitanje: ko je Subotić?
Subotić je od medija u Srbiji, regionu a i na zapadu označen kao biznismen sumnjive prošlosti koji je poslije 5. oktobra pokušаo da legalizuje stečeni kapital.
NIN je postavio 2013. pitanje da li je Subotić bio tajni saradnik Jovice Stаnišića, dugogodišnjeg moćnog šefa Državne bezbednosti Srbije iz vremena Slobodana Miloševića? Dalje, da li je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаveštаjcа Arnoа Dаnžаnа, doskora uticajnog poslanika Evropskog parlamenta na listi ranijeg predsjednika Nikole Sarkozija “Pokret za okupljanje građana sumnju u „posebne veze” Subotićа sа službаmа, na što podstiče to što su Švаjcаrskа i Rusijа odlučile dа gа ne isporuče Srbiji, kаo i što je, i pre ukidanja presude od šest godinа zаtvorа skinut sа Interpolove potjernice.
Za neke posmatrače Subotić je skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije dа vide sаdа аktuelnog predsednikа Tomislаvа Nikolićа. Ratko Knežević je julа 2009. tvrdio dа je Arno Dаnžаn obаvještаjаc koji je preko sаdаšnjeg predsjednikа Nikolićа pokušаo dа ostvаri veći uticаj nа Bаlkаnu. „Sаstаnаk u pаriskom hotelu Ric krаjem oktobrа 2007. imаo je zа temu kаko omogućiti Nikoliću dа preuzme pаrtiju (SRS), umije je i preobrаti.”
Knežević je svojevrememeno izjavio da Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije. Još 2010. su glavni urednici dnevnih novina Večernje novosti, Blic i Pres upozorili Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i njemačka korporacija Vac (WAC) pokušavaju da preuzmu kompletno tržište stampe u Srbiji.
Knežević je u ljeto 2009, tvrdio da su plod mašte Subotićevog medijskog gurua Bebe Popovića bile tvrdnje da je ambasador Montgomeri bio „motor” afere Nacional iz ranih 2000-ih.
Montgomeri je u svojoj knjizi Kad ovacije utihnu napisao kako je Beba Popović napustio kabinet Zorana Đinđića pošto je tadašnji premijer otkrio da je njegov blizak saradnik organizovao hajku na B92 i njihovog osnivača Verana Matića.
Cane, na svoj način, brine i o svetovnoj sferi. Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu piše: „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”. Ovu privilegiju, Cane je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni”.
Subotić nije u septembru 2011. bio na ceremoniji osveštenja crkve u Ubu u čijoj je blizini rođen. Bježao je od zakona.
Sada pokojni publicista Mirko Đorđević, poznavalac crkvenih prilika, tim povodom ukazao je na fenomen široke ruke kontroverznih biznismena koji crkvi poklanaju novac koji su nelegalno stekli. „Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema.”
To je svijet u kojem se savršeno snalazi Stanko Subotić Cane. Krojač naših dana.
Najbolji prijatelj E-novina
Kada je Subotić stigao u Beograd posle ukidanja prvostepene presude, jedna od prvih adresa koju je posjetio bila je ona njegovih, “najboljih prijatelja”. Upravo tako stoji na sajtu E-novine, koje vodi novinar Petar Luković, a gdje je proteklih godina objavljen niz tekstova ispisanih radi odbrane Subotića. “Najdraži gost”, “član familije E-novina”, pisalo je u tekstu objaljvenom poslije Subotićeve posete. Đorđe Padejski, šef Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), rekao je kako su analize pokazale da su prikriveni vlasnici dvije trećine medija u Srbiji tajkuni, u najvećem broju slučajeva u saradnji sa državom. “Tek sada se jasno vidi da ti mediji rade samo u interesu svojih vlasnika a ne u interesu javnosti,” naveo je Padejski. Miroljub Radojković, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, kazao je za RSE da sadašnje stanje prikrivenim vlasnicima pogoduje jer se mediji koji su pod dugoročnom starategijskom kontrolom mogu aktivirati kada je to potrebno. “To je čista politička pragma i borba za vlast u medijskoj sferi. Drugi nivo je upotreba medija za zbunjivanje javnosti, često fabrikovanjem raznih afera. U tim slučajevima na mig određenog centra moći, koji je uvek u politici, i uz blagoslov drugog centra moći, koji je u novcu, na volšeban način se otvaraju razne arhive itd… To služi za međusobno pritiskanje i političko obračunavanje političkih aktera.”
Veze sa Šarićerm
Subotića su mediji dovodili i u vezu sa Darkom Šarićem. U emisiji “Reakcija” TV B92 objavljeno je da je Subotić poslije podizanja optužnice protiv njega izbjegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, kako bi spriječio državne institucije da uđu u trag njegovim finansijskim tokovima. Zbog toga je, kako je navedeno, on od Šarića uzeo keš, a zauzvrat mu ustupio Futuru. U prilog tome išla je činjenica da je istovremeno za generalnog direktora Future postavljen Šarićev školski drug Nebojša Jestrović. Ovaj je i suvlasnik Municipiuma S, beogradskog ogranka of-šor kompanije iz Delavera u SAD, preko kojeg je, kako se sumnja, Šarić kupovao preduzeća u Srbiji i Crnoj Gori. Subotić je 2010. u intervjuu i TV IN rekao da je upoznao Darka Šarića oko dvije godine ranije, te da ga je s njim upoznao Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića. Subotić je naveo i da je Šarića sretao “sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije” i da je “on u Srbiji bio čovek koji je prihvaćen kao ozbiljan biznismen, ozbiljan poslovan čovek zadnjih deset godina”. Kako je rekao, nije imao saznanja o tome čime se Darko Šarić bavi. O Futuri nije rekao ni riječ. Nebojšа Joksović, bliski Šarićev sаrаdnik, je pred Specijаlnim sudom rekаo dа je Šаrić novcem od prodаje droge finаnsirаo Subotićа. On je detаljno opisao nаčin distribucije kokаinа i prаnjа novcа u kojem je, premа njegovim nаvodimа, sudjelovаo Subotić.
Veze s Đukanovićem
Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni director Radio televizije Srbije, primijetio: „Čim Caneta pitaju odakle toliko mrtvih oko njega i kako je zaradio više evra nego što zna da broji, on krene u gluposti tipa: ‘Ko napada mene, napada Đinđića i Đukanovića!’ Stvari su vrlo jednostavne – on prosto treba da kaže kako je desetak ljudi ubijeno u poslu s cigaretama i odakle mu dve milijarde evra,” kazao je Tijanić. Poslovno partnerstvo i blisko prijateljstvo između Đukanovića i Subotića, odavno je poznato. Bili su zajedno i na italijanskoj optužnici, za šverc duvana. Oslobođeni su. Makedonski novinar Zoran Božinovski, koji se već dugo nalazi u pritvoru, u intervjuu portalu In4s kazao je da su “duvanski interesi” Stanka Subotića Caneta i Vladimira Bebe Popovića podudarni sa interesima njihovog zajedničkog prijatelja, crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Božinovski je redakciji In4s-a, kako se navodi na njihovom portalu, ustupio dokument, takozvanu “crnu knjigu” koja bilježi nelegalne trase balkanskog duvanskog puta i za koju tvdi da je, uz asistenciju crnogorskog diplomate i visokog funkcionera ANB-a, završila u rukama Caneta Subotića.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Decembra, 2024U ponedjeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima. U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i „jedinstvenog PES-a“. Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa. Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte
Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.
U ponedeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja). Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu. U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament ističe 5. januara naredne godine. U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.
Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog izbora čelnika ANB-a. Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast. Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu. Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud. I otvori šampanjac. Vlasti su brujale o izdaji. Iako im je tekovine sve teže razlikovati od tekovina DPS-a.
Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali jedan tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom. No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.
U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu. Osvanuo je tvit predsjednika Milatovića da budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES . I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud preko noći jedinstveni PES i građanski centar, blok vlasti i Milatovićev blok sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“. Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.
Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi. On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.
Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.
“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast. Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.
Učinak pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.
Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću, pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga. Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.
Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“. Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili. Ko je koga izbavio i od čega. Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES. Da li je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.
Teško da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati, ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana, oko formiranja vlasti u Podgorici, vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .
Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu. Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.
I Brisel je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske. Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine, pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.
U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.
Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Decembra, 2024Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“
Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude…
Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.
Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.
Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.
Prethodno je, na dan oslobođenja (dan opštine) Pljevalja, Vraneš obilježio polažući vijenac na mjesto na kome su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine. “Pomolili smo se Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu”, poručio je. Nije mu smetalo što su među tim “herojima” i počinioci nepojmljivih zločina koje Pljevljaci dobro pamte.
Pomenimo, za primjer, Boža Bjelicu. Kod njega je, nakon likvidacije 1951., pronađen popis sa 54 žrtve. Ili Josif Babić, kome se sudilo za više od 500 ubistava. On je na sudu priznao i opisao 219 zločina. Najzanimljiviji je, može biti, sveštenik Milorad Vukojičić koga je Srpska pravoslavna crkva 2005. godine proglasila za “sveštomučenika postradalog za živu veru”. Vukojičić, u Crnoj Gori poznatiji kao Pop maca (nadimak nije dobio po maloj mački nego po velikom čekiću) osuđen je na smrt nakon što je optužen za 57 ubistava od kojih je većinu počinio klanjem. Maca se branio da je sve radio u strahu od Bjelice, Babića i njima sličnih.
Kada se Milosava Strunjaš iz Pljevalja obratila Sinodu SPC povodom kanonizacije popa Mace s pitanjem: „Može li ubica biti svetitelj“, odgovorio joj je sekretar Sinoda, protođakon Momir Lečić, obavještenjem da se Sinod „ne bavi istoriografskim analizama i ovlašćenjima“.
Drugi su zadaci i ciljevi njima na umu. Poput odlikovanja dodijeljenog Vranešu na ovogodišnjoj proslavi Svete Petke, gradske slave u Pljevljima. “U slozi i bratskoj ljubavi da čuvamo, radimo, gradimo naša Pljevlja, naše srpske zemlje, naše Kosovo i Metohiju. Da svakog momenta znamo da su sva naša stradanja zakopana u jednu grobnicu na Kosovu i Metohiji. Draga braćo i sestre, dogodine u Prizrenu”, poručio je razdragani laureat.
Sada se, nakon najnovijih optužbi za promociju četnika i njihovih zločina, Dario Vraneš brani objašnjenjima da je njegova “ideja borbe za slobodu i bolji život vanvremenska”. A kritike doživljava kao dokaz da “vrijeme diskriminacije još nije prošlo.”
Kovačević i Vučurović ćute. Šta bi objašnjavali, uostalom?
Marka Kovačevića ovdašnja javnost zna koju godinu duže od njegovog kolege iz Pljevalja. Samo mjesec dana nakon što je postao predsjednik Opštine Nikšić (maj 2021.) zadobio je regionalnu prepoznatljivost ponavljajući: “Nije bilo genocida u Srebrenici”. Uprkos tome što je negiranje ratnih zločina krivično djelo, Viši sud u Podgorici ga je oslobodio tih, ali i optužbi za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje.
Uslijedilo je Kovačevićevo razračunavanje sa himnom Crne Gore. Njeno intoniranje prvi čovjek Nikšića pozdravio je ispruženim srednjim prstom. Što se u istražnom postupku pretvorilo u “malo duže namještanje sata na ruci”. Pa je nikšićko tužilaštvo odbacilo prijavu tamošnje policije.
A Kovačević je nagrađen poslaničkim mjestom u Skupštini Crne Gore. Nezakonito, tvrde u ASK-u, pošto poslanik ne može pokrivati druge javne funkcije. Pa šta onda? “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”, podijelio je Kovačević jednu od prvih impresija iz parlamenta, aludirajući na porijeklo poslanika DPS Oskara Hutera i zgradu administracije koja je upravljala teritorijom Crne Gore nakon njene nasilne aneksije od strane Srbije.
Pošto je vidio da može, Kovačević je podigao ljestvicu netrpeljivosti. U govoru povodom obilježavanja 166 godina od bitke na Grahovu, obratio se političkim neistomišljenicima a, po nekim interpretacijama, i svim građanima Crne Gore drugih vjera i nacija. “Bićemo strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća. A ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda ćemo bogami u budućnosti prema njima i postupati kao prema Turcima“.
Evo šta je uslijedilo: trebalo je da prođu 33 dana prije nego što je nadležno tužilaštvo formiralo predmet protiv Kovačevića (16. jula). Još dva mjeseca putovao je njihov zahtjev Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore da se Kovačeviću ukine imunitet. Od tada čekamo odluku parlameneta. “O tome ćemo odlučivati kad se steknu uslovi”, kazala je predsjednica Odbora Jelena Nedović (PES). “Stvar je administrativne prirode”. Baš jeste.
Ni Jovan Vučurović nije zalutao na fotografiju čete male… ”Poslanik Jovan Vučurović je u Skupštini Crne Gore negirao genocid u Srebrenici, tvrdio da ‘Crnogorci ne postoje’, a u nekim od ranijih istupa sa omalovažavanjem je govorio o jednoj od najmarginalizovanijih društvenih grupa – LGBT populaciji”, konstatovali su krajem 2020. iz civilnog sektora, protiveći se odluci da se Vučuroviću povjeri funkcija predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode. Pogriješili su. Pošto može biti da su ga baš ti i takvi stavovi kvalifikovali da ga 30-to avgustovska većina prepozna kao pravog čovjeka na pravom mjestu.
S vremena na vrijeme on pritvrdi kako nijesu pogriješili. Kao nedavno, kad se obratio učesnicima protesta pred podgoričkom Gimnazijom koji su tražili ostavku/smjenu direktorice te škole. Njegove supruge. “Ako su krenuli, ako žele nečiju glavu, onda moraju biti spremni i na svoju žrtvu… Svakako, biće dočekani onako kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini…”, napisao je Vučurović. I institucije su zaćutale.
Ispalo je kao da je najnovija prezentaciji neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati po nešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“, napisao je Spajić na mreži X. Onda su se, po službenoj dužnosti, oglasili i Vranešovi koalicioni partneri.
Opštinski odbor PES u Pljevljima saopštio je da ne podržava “retrogradnu politiku”. Iz URA su poručili da “ne žele da daju legitimitet za njegove poteze kojima Pljevlja i Pljevljake stavlja u negativan fokus javnosti”, dok su Demokrate pozvali “sve funkcionere” da se u javnim saopštenjima i objavama “uzdržavaju od sadržaja koji će uzrokovati podjele”. I iz SNP-a su poručili da ostaju čvrsto na građanskom političkom kursu.
Dakle, nema razloga za brigu. Dogodine u Prizrenu. Ovaj, u Briselu. Milan Knežević, obećao je, na leđima nosi jednoga od onih što ne budu kadri stići na svojim nogama. Mada, on sumnja u opoziciju. Njegovi su, računa, spremni.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže
Objavljeno prije
4 sedmicena
20 Decembra, 2024Iz vlade (resornog Ministarstva) brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice
Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.
Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.
Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.
Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.
Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.
Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.
“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid u ponuđeni dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.
Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.
“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.
“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “ Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”
Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”
Ministar Radunović sve je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.
Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu poruku shvatili na takav način.
“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.
Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.
Na kraju, Velje brdo je došlo kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.
Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici
Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom mišljenju.
“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:
– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;
– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;
– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;
– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.
Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
“Preča posla”
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Mafija ruls, dva
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Eto nama nas, blagoš
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 1 mjesec
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 mjesec
Ugled
Milena Perović
Novi broj
CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti
VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja
MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Istina će nas zaboljeti
-
DRUŠTVO4 sedmice
BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine
-
INTERVJU4 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, PROFESORKA FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POSLANICA ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Studentkinje i studenti daju primjer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu
-
FOKUS4 sedmice
VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi proizvođači haosa
-
Izdvojeno4 sedmice
SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže
-
HORIZONTI4 sedmice
NOVI ŠPIJUNSKI SOFTVERI U BORBI PROTIV NEPRIJATELJA PRIVATNE DRŽAVE: BIA cilja novinare i građanske aktiviste
-
Izdvojeno4 sedmice
SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi
-
Izdvojeno4 sedmice
KADRIRANJE U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet