MONITOR: Istraživanje o Prvoj banci koje je uradio OCCRP novi je slučaj da mediji i civilni sektor otkriju i dokumentuju zloupotrebe vlasti a da državno tužilaštvo ne reaguje. Tu su i Telekom, Akva park, deportacija bosanskih izbjeglica i slične priče. Da li je tužilaštvo u obavezi da reaguje i šta kad oni to ne čine? MARIĆ: Prema Ustavu Crne Gore državno tužilaštvo je jedinstven i samostalan ali ne i nezavisan državni organ. Državni tužilac se imenuje (a ne bira) na vrijeme od pet godina. Samostalnost u radu državnog tužilaštva i državnih tužilaca obezbjeđuje Tužilački savjet. Treba li podsjećati da je vrhovni državni tužilac predsjednik Tužilačkog savjeta i da je tužilaštvo jedinstven organ sa naglašenom subordinacijom?
Ta neizvedena, protivurječna, nelogična i nefunkcionalna rješenja značajno utiču na ostvarivanju funkcije državnog tužilaštva, što ima pogubne posljedice na ostvarivanje prava i sloboda i jednakost svih pred zakonom. To nije slučajno i zahtijeva opširniju elaboraciju.
Ustavnopravna određenja nedvosmisleno utvrđuju pravo i dužnost državnog tužioca da blagovremeno i efikasno preduzima sve radnje u cilju otkrivanja i krivično pravnog progona svih za koje postoje osnov, odnosno osnovana sumnja da su počinili krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.
Ako tužilac to ne radi iz bilo kojih razloga, on mora biti razriješen. Zakonom o državnom tužiocu propisano je da se državni tužilac razrješava (znači imperativno) kada ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate u ostvarivanju funkcije državnog tužioca.
Pošto u dužem vremenskom periodu nema ni pomena o bilo kakvoj odgovornosti državnog tužioca za nepreduzimanje radnji (ne može se javnost potcjenjivati kontiniranim višegodišnjim izjavama vrhovnog državnog tužioca da se radi na rasvjetljavanju više slučaja), koje mora da preduzme – istraga, pritvor, optužnica, onda postoji ozbiljna sumnja da se radi o političkim odlukama, koje se donose vaninstitucionalno.
MONITOR: Nadležni se u slučaju Prve banke bave utvrđivanjem ,,krivca” koji je odao povjerljive podatke iz Centralne banke, a niko se ne bavi zloupotrebama koje su otkrivene. Zašto ? Kada se povjerljive informacije otkriju u interesu javnosti, kakav bi trebalo da bude tretman insajdera?
MARIĆ: To je krunski dokaz da postoje ozbiljne indicije da državni tužilac ne donosi odluke u skladu sa obavezama iz Ustava i zakona, već da postupa po vaninstitucijalnim nalozima.
Da postoji nezavisni Tužilački savjet, više je nego sigurno da Vrhovni državni tužilac i određeni broj tužilaca već odavno ne bi bili na tim funkcijama. Umjesto da se afirmiše apsolutna zaštita insajdera, državni organi se bave njihovim otkrivanjem a ne procesuiranjem odgovornih. To je još jedna u nizu brojnih negativnih poruka Evropskoj uniji.
MONITOR: Premijer Igor Lukšić saopštio je, komentarišući slučaj Prve banke, da su i druge banke kršile propise. Da li to Prvu i one koji nijesu sankcionisali zloupotrebe oslobađa od odgovornosti?
MARIĆ: Ustavno ovlašćenje predsjednika Vlade je da predstavlja vladu i da rukovodi njenim radom. Predsjednik vlade nije inokosni državni organ, kao što je to predsjednik države, da autonomno donosi bilo kakve odluke, naročito ne one koje je Ustav opredijelio kao izuzetno bitne za vladavinu prava, kao uslov za pristupanje EU.
Jedno od temeljnih nadležnosti vlade je izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata. Kada su u pitanju banke, od izuzetne je važnosti za stabilnost finansijskog sistema sprovođenje zakona iz te oblasti. Izjava prvog čovjeka vlade, znači u ime vlade, da su i druge banke kršile zakon je najblaže rečeno neodgovorna sa nesagledivim posljedicama za funkcionisanje pravnog poretka.
Nažalost, predsjednik Vlade eksplicite šalje poruku državnog tužiocu da nema potrebe da se bavi ni Prvom ni drugim bankama, iako je stanjem u bankama dobro upoznat kao dugogodišnji ministar finansija.
MONITOR: Tužilaštvo je tek nedavno poslalo dopis američkim kolegama povodom afere Telekom. U međuvremenu, ništa nije učinjeno iako je nesporno američko pravosuđe utvrdilo da je riječ o visokoj korupciji. Šta je trebalo tužilaštvo da učini?
MARIĆ: Efikasnost, ekonomičnost, efektivnost, profesionalnost i zakonitost su osnovne odrednice rada državnih organa, međutim u našoj državi upravo je izraženo nepostupanje po datim principima, što uveliko dovodi u pitanje vladavinu prava i značajno usporava naš put u EU.
Međutim u konkretnom slučaju, polazeći od datih okolnosti, osnovano se sumnja da nije to samo u pitanju, već da se radi o kupovini vremena, kao i mnogim drugim slučajevima koji su vezani za lica iz vlasti ili licima povezanim sa pojedinim nosiocima vlasti.
S obzirom na to da se radi o osnovanoj sumnji korupcije na visokom nivou vezane za prodaju izuzetno značajnih državnih resursa, tužilac je morao hitno da naredi istragu protiv osumnjičenih lica, obavezno obezbjeđenje dokaza i prikupljanje drugih podataka. Uz to zbog težine djela i negativnih posljedica, kao i opasnosti od sakrivanja i uništavanje dokaza i uticaja na svjedoke bilo je neophodno hitno određivanje pritvora za osumnjičena lica.
Kod izostanka mjera koje je tužilac bio dužan preduzeti po zakonu, nije teško predvidjeti ishod postupka, čak i kada bi se stekli uslovi da državni tužilac, konačno posle dužeg vremena slučaj procesuira.
MONITOR: Slučaj Zavala dobio je nedavno sudsku presudu. Poslanik koji je osuđen i dalje je u parlamentu?
MARIĆ: Kao u slučaju ustavnopravnog uređenja državnog tužilaštva, takođe imamo neizvedeno i suprotno ustavnim određenjima uređeno pitanje imuniteta, što zbog svog značaja zaslužuje posebnu analizu. Za ovu priliku neophodno je ukazati samo na činjenicu da je pored osnovnog ustavno pravnog određenja podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i toga da vlast počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, imamo rješenje da nosioci zakonodavne i izvršne vlasti uživaju imunitet dok nosioci sudsko-tužilačke vlasti, izuzev predsjednika vrhovnog suda i vrhovnog državnog tužioca, imaju tzv. funkcionalni imunitet , koji je po svom sadržaju daleko ispod imuniteta nosilaca dvije druge grane vlasti. To upućuje na činjenicu da u sudstvu i tužilaštvu imamo naglašenu hijerarhiju tako da su samostalnost i nezavisnost tužilaca i sudija dovedeni u pitanje.
Prema Ustavu poslaniku prestaje poslanička funkcija ako bude pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci. Ustav ne propisuje suspenziju u slučaju pokretanja krivičnog postupka do pravosnažnosti. Naglašavam da je to logična posljedica pokretanja krivičnog postupka koja mjera traje do pravosnažnosti presude.
Posebno je etičko i političko pitanje kada bilo kojem skupštinskom tijelu, a posebno Odboru za ljudska prava, predsjedava neko protivu koga se vodi krivični postupak za koji je propisana visoka zatvorska kazna.
MONITOR: Kada je otkriveno da je Naser Keljmendi, kojeg je SAD označila kao narko bosa, u Ulcinju nelegalno izgradio hotel, tužilaštvo je sa njim napravilo dogovor i on je uplatio novac vrtiću i jednoj osnovnoj skoli u Ulcinju. Istovremeno, takvih dogovora nije bilo u slučaju Zavale.
MARIĆ: Zakonom o krivičnom postupku je dato ovlašćenje državnom tužiocu da može odložiti krivično gonjenje za krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ukoliko na to upućuju okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca i njegova lična svojstva, s tim što osumnjičeni mora da otkloni štetnu posljedicu nastalu izvršenjem krivičnog djela ili da naknadi pričinjenu štetu.
Znači, tužilac cijeni sve date okolnosti i na osnovu brižljive ocjene provedenih dokaza može da donese odluku o odlaganju krivičnog gonjenja, s tim što osumnjičeni mora da izvrši naložene obaveze najduže u roku od šest mjeseci.
To mora da bude pravilo gdje se god steknu uslovi, a ne da se radi od slučaja do slučaja, pri čemu je veoma upitno ko o tome donosi odluku i sa kojih razloga. Poseban je problem različito postupanje u istim slučajevima, čime se gubi povjerenje u pravosudne organe i druge institucije sistema.
U slučajeve mogućeg odlaganja krivičnog gonjenja ne spada slučaj „Zavala”, jer se radi o krivičnim djelima za koje je propisana visoka zatvorska kazna i što se radi o djelu izuzetne društvene opasnosti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ