Povežite se sa nama

INTERVJU

STANKO MARIĆ, PREDSJEDNIK SENATA UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Tužilaštvo kupuje vrijeme za vlast

Objavljeno prije

na

MONITOR: Istraživanje o Prvoj banci koje je uradio OCCRP novi je slučaj da mediji i civilni sektor otkriju i dokumentuju zloupotrebe vlasti a da državno tužilaštvo ne reaguje. Tu su i Telekom, Akva park, deportacija bosanskih izbjeglica i slične priče. Da li je tužilaštvo u obavezi da reaguje i šta kad oni to ne čine? MARIĆ: Prema Ustavu Crne Gore državno tužilaštvo je jedinstven i samostalan ali ne i nezavisan državni organ. Državni tužilac se imenuje (a ne bira) na vrijeme od pet godina. Samostalnost u radu državnog tužilaštva i državnih tužilaca obezbjeđuje Tužilački savjet. Treba li podsjećati da je vrhovni državni tužilac predsjednik Tužilačkog savjeta i da je tužilaštvo jedinstven organ sa naglašenom subordinacijom?

Ta neizvedena, protivurječna, nelogična i nefunkcionalna rješenja značajno utiču na ostvarivanju funkcije državnog tužilaštva, što ima pogubne posljedice na ostvarivanje prava i sloboda i jednakost svih pred zakonom. To nije slučajno i zahtijeva opširniju elaboraciju.

Ustavnopravna određenja nedvosmisleno utvrđuju pravo i dužnost državnog tužioca da blagovremeno i efikasno preduzima sve radnje u cilju otkrivanja i krivično pravnog progona svih za koje postoje osnov, odnosno osnovana sumnja da su počinili krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.

Ako tužilac to ne radi iz bilo kojih razloga, on mora biti razriješen. Zakonom o državnom tužiocu propisano je da se državni tužilac razrješava (znači imperativno) kada ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate u ostvarivanju funkcije državnog tužioca.

Pošto u dužem vremenskom periodu nema ni pomena o bilo kakvoj odgovornosti državnog tužioca za nepreduzimanje radnji (ne može se javnost potcjenjivati kontiniranim višegodišnjim izjavama vrhovnog državnog tužioca da se radi na rasvjetljavanju više slučaja), koje mora da preduzme – istraga, pritvor, optužnica, onda postoji ozbiljna sumnja da se radi o političkim odlukama, koje se donose vaninstitucionalno.

MONITOR: Nadležni se u slučaju Prve banke bave utvrđivanjem ,,krivca” koji je odao povjerljive podatke iz Centralne banke, a niko se ne bavi zloupotrebama koje su otkrivene. Zašto ? Kada se povjerljive informacije otkriju u interesu javnosti, kakav bi trebalo da bude tretman insajdera?
MARIĆ: To je krunski dokaz da postoje ozbiljne indicije da državni tužilac ne donosi odluke u skladu sa obavezama iz Ustava i zakona, već da postupa po vaninstitucijalnim nalozima.

Da postoji nezavisni Tužilački savjet, više je nego sigurno da Vrhovni državni tužilac i određeni broj tužilaca već odavno ne bi bili na tim funkcijama. Umjesto da se afirmiše apsolutna zaštita insajdera, državni organi se bave njihovim otkrivanjem a ne procesuiranjem odgovornih. To je još jedna u nizu brojnih negativnih poruka Evropskoj uniji.

MONITOR: Premijer Igor Lukšić saopštio je, komentarišući slučaj Prve banke, da su i druge banke kršile propise. Da li to Prvu i one koji nijesu sankcionisali zloupotrebe oslobađa od odgovornosti?
MARIĆ: Ustavno ovlašćenje predsjednika Vlade je da predstavlja vladu i da rukovodi njenim radom. Predsjednik vlade nije inokosni državni organ, kao što je to predsjednik države, da autonomno donosi bilo kakve odluke, naročito ne one koje je Ustav opredijelio kao izuzetno bitne za vladavinu prava, kao uslov za pristupanje EU.

Jedno od temeljnih nadležnosti vlade je izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata. Kada su u pitanju banke, od izuzetne je važnosti za stabilnost finansijskog sistema sprovođenje zakona iz te oblasti. Izjava prvog čovjeka vlade, znači u ime vlade, da su i druge banke kršile zakon je najblaže rečeno neodgovorna sa nesagledivim posljedicama za funkcionisanje pravnog poretka.

Nažalost, predsjednik Vlade eksplicite šalje poruku državnog tužiocu da nema potrebe da se bavi ni Prvom ni drugim bankama, iako je stanjem u bankama dobro upoznat kao dugogodišnji ministar finansija.

MONITOR: Tužilaštvo je tek nedavno poslalo dopis američkim kolegama povodom afere Telekom. U međuvremenu, ništa nije učinjeno iako je nesporno američko pravosuđe utvrdilo da je riječ o visokoj korupciji. Šta je trebalo tužilaštvo da učini?
MARIĆ: Efikasnost, ekonomičnost, efektivnost, profesionalnost i zakonitost su osnovne odrednice rada državnih organa, međutim u našoj državi upravo je izraženo nepostupanje po datim principima, što uveliko dovodi u pitanje vladavinu prava i značajno usporava naš put u EU.

Međutim u konkretnom slučaju, polazeći od datih okolnosti, osnovano se sumnja da nije to samo u pitanju, već da se radi o kupovini vremena, kao i mnogim drugim slučajevima koji su vezani za lica iz vlasti ili licima povezanim sa pojedinim nosiocima vlasti.

S obzirom na to da se radi o osnovanoj sumnji korupcije na visokom nivou vezane za prodaju izuzetno značajnih državnih resursa, tužilac je morao hitno da naredi istragu protiv osumnjičenih lica, obavezno obezbjeđenje dokaza i prikupljanje drugih podataka. Uz to zbog težine djela i negativnih posljedica, kao i opasnosti od sakrivanja i uništavanje dokaza i uticaja na svjedoke bilo je neophodno hitno određivanje pritvora za osumnjičena lica.

Kod izostanka mjera koje je tužilac bio dužan preduzeti po zakonu, nije teško predvidjeti ishod postupka, čak i kada bi se stekli uslovi da državni tužilac, konačno posle dužeg vremena slučaj procesuira.

MONITOR: Slučaj Zavala dobio je nedavno sudsku presudu. Poslanik koji je osuđen i dalje je u parlamentu?
MARIĆ: Kao u slučaju ustavnopravnog uređenja državnog tužilaštva, takođe imamo neizvedeno i suprotno ustavnim određenjima uređeno pitanje imuniteta, što zbog svog značaja zaslužuje posebnu analizu. Za ovu priliku neophodno je ukazati samo na činjenicu da je pored osnovnog ustavno pravnog određenja podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i toga da vlast počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, imamo rješenje da nosioci zakonodavne i izvršne vlasti uživaju imunitet dok nosioci sudsko-tužilačke vlasti, izuzev predsjednika vrhovnog suda i vrhovnog državnog tužioca, imaju tzv. funkcionalni imunitet , koji je po svom sadržaju daleko ispod imuniteta nosilaca dvije druge grane vlasti. To upućuje na činjenicu da u sudstvu i tužilaštvu imamo naglašenu hijerarhiju tako da su samostalnost i nezavisnost tužilaca i sudija dovedeni u pitanje.

Prema Ustavu poslaniku prestaje poslanička funkcija ako bude pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci. Ustav ne propisuje suspenziju u slučaju pokretanja krivičnog postupka do pravosnažnosti. Naglašavam da je to logična posljedica pokretanja krivičnog postupka koja mjera traje do pravosnažnosti presude.

Posebno je etičko i političko pitanje kada bilo kojem skupštinskom tijelu, a posebno Odboru za ljudska prava, predsjedava neko protivu koga se vodi krivični postupak za koji je propisana visoka zatvorska kazna.

MONITOR: Kada je otkriveno da je Naser Keljmendi, kojeg je SAD označila kao narko bosa, u Ulcinju nelegalno izgradio hotel, tužilaštvo je sa njim napravilo dogovor i on je uplatio novac vrtiću i jednoj osnovnoj skoli u Ulcinju. Istovremeno, takvih dogovora nije bilo u slučaju Zavale.
MARIĆ: Zakonom o krivičnom postupku je dato ovlašćenje državnom tužiocu da može odložiti krivično gonjenje za krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ukoliko na to upućuju okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca i njegova lična svojstva, s tim što osumnjičeni mora da otkloni štetnu posljedicu nastalu izvršenjem krivičnog djela ili da naknadi pričinjenu štetu.

Znači, tužilac cijeni sve date okolnosti i na osnovu brižljive ocjene provedenih dokaza može da donese odluku o odlaganju krivičnog gonjenja, s tim što osumnjičeni mora da izvrši naložene obaveze najduže u roku od šest mjeseci.

To mora da bude pravilo gdje se god steknu uslovi, a ne da se radi od slučaja do slučaja, pri čemu je veoma upitno ko o tome donosi odluku i sa kojih razloga. Poseban je problem različito postupanje u istim slučajevima, čime se gubi povjerenje u pravosudne organe i druge institucije sistema.

U slučajeve mogućeg odlaganja krivičnog gonjenja ne spada slučaj „Zavala”, jer se radi o krivičnim djelima za koje je propisana visoka zatvorska kazna i što se radi o djelu izuzetne društvene opasnosti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo