Povežite se sa nama

MONITORING

STANJE ANTIFAŠIZMA: Sila i nepravda

Objavljeno prije

10 godina

na

filip-antifa

Džabe počasni plotuni i vojni orkestri, zalud crveni tepisi i šareni buketi, proslava Dana pobjede u Podgorici pokazala je samo koliko antifašizam ovdašnjoj vlasti loše stoji. Što ne ide – ne ide.

A i krenulo je šugavo. Da proslavi 70 godina od pobjede nad fašizmom u svojoj zemlji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sjetio se kad je riješeno da ne treba da ide na vojnu paradu u Moskvu. Jeftinije bi, a i nekako ljepše, bilo da je izmislio da ga boli slijepo crijevo.

Ovako su objašnjavali kako je tačno da je Vujanović bio pristao da ide u Rusiju, samo je u tom trenutku bio smetnuo da je i Crna Gora učestvovala u Drugom svjetskom ratu, pa kad ga je SUBNOR, vazda mu fala, podsjetio, eto nama slavlja.

,,U čast 70 godina pobjede nad fašizmom, 9. maja na Trgu Republike biće održan veliki narodni zbor boraca antifašista i građana Crne Gore”, najavljivao je SUBNOR. Djeca u Crnoj Gori i danas u osnovnoj školi uče kako je glavna odlika ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma bilo to da je bio – opštenarodni. Ni od narodnog zbora, ni od naroda na Dan pobjede u Podgorici nije bilo ni traga.

Metalnu ogradu oko Trga Republike čuvali su pripadnici privatnog obezbjeđenja dok su u ograđeni prostor mogle da uđu samo zvanice, učesnici programa i obezbjeđenje državnih funkcionera. Ono malo svijeta što je pokušalo da odgleda priredbu ostalo je iza ograde, podaleko.

Datu situaciju je objasnio premijer Milo Đukanović. ,,Na svakoj akademiji se učestvuje kada dobijete poziv, tako da niko nije bio spriječen da sa vrlo pristojne mogućnosti odgleda uživo tu Akademiju, ili putem malih ekrana. Ne bih dijelio kritičke odnose u odnosu koncepcije i sadržaja Akademije”, kazao je komentarišući na Atlas televiziji proslavu na Trgu Republike.

Malo li je demokratije i slobode, ko god ‘oće može da gleda televiziju. Pored toga, iako se mogao polakomiti i poželjeti da mu narod zapjeva Druže Milo, ljubičice bijela, premijer je postojano ostao u ulozi evropejskog, modernog političara. Akademija, ej.

U priči oko antifašizma u Crnoj Gori škripi na sve strane, ne samo u glavama ljudi koji su rasli slušajući ponosite priče o Savi Kovačeviću i Peku Dapčeviću, znali napamet sedam neprijateljskih ofanziva i sve o Sutjesci, Neretvi i Kozari. Na razne strane misli vode, nije im lako ni zamisliti pravce, kamoli ih nabrojati. Recimo: zašto Đukanović i njegovi ne slave svoje, nego se lijepe na partizanske bitke. Pa bi tako svake jeseni obilježavali proboj ka Slanom, bitku za Ravno i oslobađanje Ćilipa. Našao bi se već način da se zabašuri fakat da taj blic krig nije uspio.

Umjesto 21. jula, datuma kad je u Beranama 1941. osnovan prvi narodnooslobodilački odbor na teritoriji SFRJ, kao osnov za formiranje buduće vlasti, red bi bio da se u današnjoj Crnoj Gori slave oni januarski datumi koji su 1990. na vlast doveli Mila,Sveta i Momira. I tu bi dobro legla akademija koju bi radnici Radoja Dakića mogli da gledaju na televiziji; ako im nije isključena struja.

Ova vlast je očuvala Crnu Goru kao multinacionalnu , multivjersku, multikulturnu zajednicu – slušamo već petnaestak godina. Svako podsjećanje da nije bilo tako računa se u antidržavnu djelatnost. Svoje kristalne dane pokušavaju da izbrišu iz sjećanja svim raspoloživim sredstvima.

Ipak se zna. Devedesetih je, zahvaljujući tadašnjoj i sadašnjoj vlasti, Crnom Gorom tekla bujica mržnje prema drugim vjerama i nacijama, kao i prema svima koji se toj mržnji nijesu htjeli da pridruže. Slali su vojnike da pokušaju da osvoje susjednu Hrvatsku. Pljačka je bila dopuštena, uključivala je i državno staranje o onome što je opljačkano. Srcem su bili uz Miloševića i Karadžića u pokušajima da zgrabe ili satru Bosnu. Deportovali su bosanske izbjeglice i slali ih u sigurnu smrt. Obezbijedili su ambijent u kojem je bilo moguće da zločinci zaustave voz i iz njega izvedu ljude bošnjačkih i hrvatskih imena i, opljačkaju ih i ubiju. Nije bilo kažnjivo za vikend otići u Bosnu, ubijati i silovati.

Pored velikih zločina, bilježili su sitne podvige iz kojih je sijao fašizam u svoj svojoj strahoti. Briga o izbjeglicama, kojom se tako neumjesno diče, često se svodila na dopuštenje da oni koji su jedva glavu spasili po Trebinju ili Foči prekonače poneku noć u podgoričkoj džamiji. Vlast, na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem, bila je smislila policijski propis po kojem je pasoše produžavala samo Srbima iz Bosne. Ostali su imali da čekaju dopuštenje da pobjegnu dalje. Mali fašista iz jednog lokalnog radija ukinuo je mogućnost da pozdrav i čestitku upute ,,babo” ili ,,amidža” – zar da se ,,oni” na ,,našem” radiju tako reklamiraju.

Sve u svemu, kad se na brzinu premota film nije teško uočiti da je, tokom četvrt vijeka vladavine ova vlast ubilježila samo jedan antifašistički trenutak: onaj kad je albanskim izbjeglicama sa Kosova uoči NATO bombardovanja dopustila da glave sklone u Crnoj Gori.

Bilo pa prošlo, vole da računaju crnogorski vlastodršci i njihovi sljedbenici. Samo, nije fašizam kijavica, da se tek tako preboluje.

U međuvremenu, tretman ranije namijenjen pripadnicima manjinskih naroda rezervisan je za druge vrste manjina: nepodobne ljude, medije, neistomišljenike uopšteno, a sumnjivi su i oni koji ne aplaudiraju dovoljno glasno.

Sve skupa dešava se u svijetu koji s pravom ovih dana može da slavi tek pobjedu nad verzijom fašizma koju je pokušao da ostvari Hitler.

,,Od onog vremena, kada je o fašizmu sve bilo jasno, do danas stvoren je svekoliki okoliš koji bi da zamete vrijednosti antifašizma. Očigledan je projekat da se stvore uslovi u kojima se ni ta prošlost neće više prepoznavati i čitati jasno i nedvosmisleno kao ranije. Istovremeno, mutirali su u svijetu mnogi pojavni oblici fašizma koji su ‘genetski’ isti, samo se manifestuju na nove načine, uz nove metode ,ali sa istim ciljem”, napisao je ovih dana novinar i nekadašnji diplomata Zlatko Dizdarević. Po njegovim riječima, cjelokupni novi svjetski ambijent, nametan i prihvatan u ime globalizacije i tržišta, nerijetko i ljudskih prava, postao je prvo jedva primjetan, a kasnije i sasvim transparentan ambijent za nametanje sile u raznim oblicima koja lako mutira u represiju, ponižavanja i agresije, sve do fašizma.

Slično je i mišljenje Srećka Puliga filozofa i novinara: ,,Sve tu počinje naoko lijepo i liberalno: sloboda, jednakost, tolerancija i multikulturalizam. No čim dobiju priliku vladati, zastupnici ove struje fašizacije uvode propise koji praktično diskriminiraju, pretjerano iskorištavaju radnike i prekariziraju radne odnose”. Pulig, nekadašnji urednik Arkzina, Ferala, Zareza, zaključuje kako je fašizam sastavni dio kapitalizma te da je zato svaka suvisla borba protiv njega ujedno i borba protiv kapitalista. Sila i nepravda se, međutim, ne daju.

Jedna od bitaka koja se u svijetu trenutno vodi je bitka oko toga ko baštini koliku ulogu u borbi protiv fašizma. Dan iskrcavanja u Normandiji prošle godine zapadne zemlje pokušale su da predstave kao presudnu bitku u borbi protiv Hitlera. Rusi, sa milionima žrtava u Domovinskom ratu nikako ne pristaju na tu interpretaciju. Donjeck i policajce iz, recimo, Baltimora koji strijeljaju mlade Afroamerikance niko ne broji.

Pored mijenjanja oblika u kojima se javlja, fašizam solidno stoji i kad pokušava da prikaže da nije bio ono što je bio. Evo je u Srbiji, nakon dugogodišnjih napora, zvanično rehabilitovan Draža Mihailović. Vijest glasi: Viši sud u Beogradu rehabilitovao je komandanta Kraljevske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko-ideološkom procesu komunističkog režima 1946. godine. Ne postoji pravo žalbe. Sud je poništio presudu kojom je Mihailović 15. jula 1946. godine bio osuđen na smrt, a dva dana kasnije streljan, prenio je Tanjug. Još da mogaše da ga vaskrsnu. Kako god, biće to dodatno ohrabrenje vojvodama u regionu.

Kod nas je mitropolit Amfilohije podviknuo da se ne smije zaboraviti kako je Pavle Đurišić, nakon 13-julskog ustanka oslobodio Berane. Što je djelimično tačno, za razliku od ostatka mitropolitove ode Đurišiću, kolaboracionisti. Premala je Crna Gora zemlja da bi se tek tako zaboravio četnički zatvor u Kolašinu, na primjer.

U Hrvatskoj je već godinama na dnevnom redu pitanje jesu li korijeni današnje nezavisne države u odlukama AVNOJ-a ili u NDH. Ipak u toj zemlji nijesu slabe struje koje se opiru fašističkoj prošlosti. Predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović koja je nedavno iz svog ureda makla bistu Josipa Broza, na jednoj od svečanosti posvećenih Danu pobjede, pored govornice su antifašisti postavili Titovu bistu. Naši antifašisti dodjeljuju ordenje vlastodršcima i srećni su što njihova organizacija, sva je prilika besplatno, stanuje u prostorijama stare vlade.

S koje god strane da se pogleda, fakat da fašizam trenutno ne stupa, nego puzi – varka je. Uz savremena sredstva komunikacije i sve naprednija i naprednija oružja uspon fašizma lako bi mogao imati istu brzinu kakvu je na početku Drugog svjetskog rata imala njegova vojna sila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo