Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ADOM BOJANOM: Prifatizacija, opet?

Objavljeno prije

na

Bez strategije, u neopravdano kratkom roku, odbor direktora Ulcinjske rivijere i Vlada traže višedecenijskog zakupca dijela Ade Bojane, ne tražeći od njega bilo kakve reference i garancije. Samo projekat koji je, smatraju stručnjaci, praktično nemoguće izraditi u ponuđenom roku. Zvući poznato

 

Javnost je iznenadila vijest da su nadležni naumili da Adu Bojanu iznesu na tržište i brzopotezno valorizuju. Za sedam dana.

Kad se podigla bura planirani postupak prijavljivanja „strateških investitora“ produžen je sa jedne na skoro tri sedmice. Tačnije, 20 dana. Malo li je?

Redom. Odbor direktora (državnog) Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera donio je 9. maja, na telefonskoj sjednici, odluku o davanju u zakup na 25 godina 34 kućice na Adi Bijani. U pitanju su, kao što možete vidjeti na fotografiji koju objavljujemo, prelijepo pozicionirani ali zapušteni i devastirani objekti spratnosti prizemlje + prvi sprat (po četiri apartmana u jednoj „kućici“). Plus parcela pokraj njih, površine 105.000 kvadrata čija namjena, u ovom trenutku, nije najjasnija.

Dva dana kasnije pojavio se javni poziv. U formi malog oglasa na dnu stranice Pobjede. „Ponuđač je u obavezi da u sklopu ponude dostavi detaljno idejno rješenje za turističko naselje u kojem posebnu pažnju treba posvetiti tome da se zadrži postojeći gabarit objekata, planiran u modernijem stilu i vizurama prema otovorenom moru. Sva zainteresovana fizička i pravna lica svoje ponude mogu dostaviti u zatvorenim kovertama u roku od sedam dana od dana objavljivanja oglasa u dnevnom listu Pobjeda”, navodi se u pozivu koji je naišao na brojne osude stručne i laičke javnosti.

Prvo – nejasna je žurba u kojoj su Ulcinjska rivijera i Vlada „utrčale“ u posao. Bez jasne slike i plana o tome šta se želi dobiti, i bez odgovora na pitanje zašto se država nije prihvatila projektovanja i finansiranja obnove tog dijela Ade. Da novca u državnoj kasi ima – to nas ubjeđuju iz dana u dan, a ekonomska logika navodi na pretpostavku da Ada Bojana nije manje značajan resurs od ostataka nikšićke Željezare. U koju je Vlada usula  tri-četiri puta više nego što je potrebno za obnovu devastiranog turisičkog naselja na Adi (iz borda Ulcinjske pominju pet miliona eura).

„Ponavlja se kao mantra: strateški partner, strateški investitor. Za strateškog treba država da ima strategiju za cjelokupnu Adu“, oglasio se na svom FB profilu ulcinjski aktivista Džemal Perović. „Treba nam vizija kakvu Adu želimo i kakva treba da bude sjutra, za pet, za 10 godina… Za to nije dovoljno produžiti rok oglasa od jedne na 3-4 nedjelje. Oglas treba anulirati. Treba u transparentnom procesu doći do međunarodnog tendera za cjelokupnu i pametnu valorizaciju tog blaga, tog rudnika zlata. Ako se pokaže da je najbolja odluka privatizacija. Može u jesen da se započne. A ne sada, na mala vrata uvesti nekog šarlatana, kome treba zagonetno dati i onih onih 105.000 m2. Na brzinu, pred izbore, kao pred sudnji dan“.

Drugi problem bio je prekratak rok za prijave zainteresovanih, koji je navodio na sumnju da se posao planira za poznatog partnera, odnosno, da je neko već započeo/završio izradu traženog idejnog rješenja budućeg naselja.

Iz borda Ulcinjske rivijere pravdaju se tvrdnjom da nije prvi put da se ozbiljni poslovi obavljaju u (neozbiljno) kratkom roku. Ali, ni tu više ne vlada jednoglasje.

Član borda direktora Mehmed Mila kazao je Vijestima da je javni oglas trebalo drugačije raspisati. „Recimo, da svi zainteresovani dobiju priliku da otkupe dokumentaciju, da vide šta je u pitanju, neke osnovne informacije, fotografije… To ovdje nije bio slučaj i mislim da je to propust”, kazao je Mila. On tvrdi da  nakon pomenute elektronske (telefonske) sjednice nije bio upoznat sa dinamikom događaja: „Želim da istaknem da se na ovom elektronskom sastanku uopšte nije razgovaralo ni o formi, ni o sadržaju i dinamici procesa dugoročnog zakupa kućica na Adi… To me je navelo da podržim ove dvije tačke, počevši od činjenice da će način, proces, rokovi i uslovi biti sastavljeni u skladu sa zakonom i uz potpunu transparentnost. Nisam bio dio organizacije tehničke i proceduralne strane za famozni sedmodnevni oglas. Čak, kao arhitekta, izjavljujem da je zahtjev da se u roku od sedam dana dostavi detaljni idejni plan besmislica“.

Drugačijeg mišljenja je predsjednik borda Ulcinjske Simo Dedić. On je potpisao saopštenje u kome se navodi da je rok za dostavljanje ponuda za zakup objekata i zemljišta na Adi produžen sa sedam na 20 dana „povodom velikog interesovanja javnosti a na zahtjev premijera Dritana Abazovića“. „Želim da se zahvalim građanima i civilnom sektoru na izraženoj zabrinutosti oko ovog pitanja i Ade uopšte. Onima koji su htjeli da ubiraju političke poene, savjetujem da gledaju svoj minuli doprinos koji su dali Ulcinju i vidjeće da je njihov doprinos skoro ravan nuli“, stoji u njegovom saopštenju.

Oglas je, dakle, produžen do početka juna. To nije dovoljno, smatraju kritičari takve odluke. Osim ako se ne ide tragom onoga kako je DPS, u svoje vrijeme, pokušavao riješiti pitanje budućnosti Vladanosa, Jaza, Buljarice…

„S obzirom na to da se u oglasu traži detaljan plan novog turističkog naselja, rok od nekoliko sedmica za tako zahtjevan zadatak je i dalje izuzetno kratak da bi se dobilo kvalitetno rješenje na najvišem svjetskom nivou, kakvo jedinstveni biser Mediterana kakav je Ada Bojana zaslužuje“, navodi se u saopštenju Udruženja za zaštitu Ade Bojane Srcem za Adu. „Budući da građevinska sezona na crnogorskoj obali startuje tek od 1. oktobra, ne postoji nijedan racionalan razlog za toliku žurbu, osim opravdane bojazni javnosti da se želi izabrati ponuđač prije održavanja predstojećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“.

Na ove primjedbe nijesu uslijedili valjani odgovori. Samo izgovori. Poput onoga koji je stigao iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma (MERT).

Ulcinjska rivijera obratila se za mišljenje da li je ono (Ministarstvo) saglasno da se valorizuju objekti u dijelu Ade kroz dugoročan zakup“, saopšteno je iz kabineta ministra Gorana Đurovića. „Imajući u vidu trenutno loše stanje kompleksa, MERT je dao mišljenje da treba ići u proceduru valorizacije potencijala koji 25 godina stoji neiskorišćen i devastiran, ali uz strogo primjenjivanje zakona kada je u pitanju javni poziv i na tome se nadležnost MERT-a zaustavila. Kako po Statutu Ulcinjske rivijere odluke koje se odnose na manje od 20 odsto vrijednosti imovine donosi odbor direktora tog preduzeća, smatramo da su oni nadležna adresa za pitanje o uslovima javnog poziva”.

Zašto je, onda, premijer Abazović našao za shodno da se umiješa i zatraži (nedovoljno) produženje oglasnog postupka? I da li bi – po tom rezonu – uprava Ulcinjske u pet-šest pojedinačnih odluka mogla raskrčmiti svu imovinu tog državnog preduzeća?

Dok čekamo Vladu, nezadovoljstvo i zebnje rastu.

„Ovo ne može ovako“, ustvrdio je građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. „Očigledno je da se investitor već zna, da nije riječ o javnom pozivu i da se iza kulisa dogovarao ovaj posao. Sve ovo liči na poslove koje su svojevremeno sprovodili DPS prvaci kada su svojim investitorima ustupali najbolje djelove Crne Gore da tamo rade šta hoće i kako hoće“. Predlaže: „Poziv se potpuno mora povući, ozbiljno se pristupiti problematici, organizovati javne rasprave i tačno navesti kako država vidi razvoj ovog lokaliteta. Ponuditi bolje uslove investitorima i objaviti ozbiljan poziv a ne dvije rečenice. Onda  novoj Vladi i građanima ostaviti da odluče kakva će biti budućnost ove ekskluzivne lokacije“.

Stižemo, tako i do trećeg problema postojećeg oglasa. U njemu se od potencijalnog investitora, bio on pojedinac ili privredno društvo, ne traže reference (iskustvo u turizmu, aktuelni poslovi, godišnji promet…) ali ni garancije da će to što obeća i predoči biti završeno.

Neminovno, to je ponovo pobudilo asocijacije na DPS vremena. I posljedice njihovih odluka koje i danas osjećamo. Zato se dobronamjerni nadaju da će  Vlada odlučiti da započeti posao prekine i odloži ga za neka bolja vremena.

Z.RADULOVIĆ/P.NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo