Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ADOM BOJANOM: Prifatizacija, opet?

Objavljeno prije

na

Bez strategije, u neopravdano kratkom roku, odbor direktora Ulcinjske rivijere i Vlada traže višedecenijskog zakupca dijela Ade Bojane, ne tražeći od njega bilo kakve reference i garancije. Samo projekat koji je, smatraju stručnjaci, praktično nemoguće izraditi u ponuđenom roku. Zvući poznato

 

Javnost je iznenadila vijest da su nadležni naumili da Adu Bojanu iznesu na tržište i brzopotezno valorizuju. Za sedam dana.

Kad se podigla bura planirani postupak prijavljivanja „strateških investitora“ produžen je sa jedne na skoro tri sedmice. Tačnije, 20 dana. Malo li je?

Redom. Odbor direktora (državnog) Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera donio je 9. maja, na telefonskoj sjednici, odluku o davanju u zakup na 25 godina 34 kućice na Adi Bijani. U pitanju su, kao što možete vidjeti na fotografiji koju objavljujemo, prelijepo pozicionirani ali zapušteni i devastirani objekti spratnosti prizemlje + prvi sprat (po četiri apartmana u jednoj „kućici“). Plus parcela pokraj njih, površine 105.000 kvadrata čija namjena, u ovom trenutku, nije najjasnija.

Dva dana kasnije pojavio se javni poziv. U formi malog oglasa na dnu stranice Pobjede. „Ponuđač je u obavezi da u sklopu ponude dostavi detaljno idejno rješenje za turističko naselje u kojem posebnu pažnju treba posvetiti tome da se zadrži postojeći gabarit objekata, planiran u modernijem stilu i vizurama prema otovorenom moru. Sva zainteresovana fizička i pravna lica svoje ponude mogu dostaviti u zatvorenim kovertama u roku od sedam dana od dana objavljivanja oglasa u dnevnom listu Pobjeda”, navodi se u pozivu koji je naišao na brojne osude stručne i laičke javnosti.

Prvo – nejasna je žurba u kojoj su Ulcinjska rivijera i Vlada „utrčale“ u posao. Bez jasne slike i plana o tome šta se želi dobiti, i bez odgovora na pitanje zašto se država nije prihvatila projektovanja i finansiranja obnove tog dijela Ade. Da novca u državnoj kasi ima – to nas ubjeđuju iz dana u dan, a ekonomska logika navodi na pretpostavku da Ada Bojana nije manje značajan resurs od ostataka nikšićke Željezare. U koju je Vlada usula  tri-četiri puta više nego što je potrebno za obnovu devastiranog turisičkog naselja na Adi (iz borda Ulcinjske pominju pet miliona eura).

„Ponavlja se kao mantra: strateški partner, strateški investitor. Za strateškog treba država da ima strategiju za cjelokupnu Adu“, oglasio se na svom FB profilu ulcinjski aktivista Džemal Perović. „Treba nam vizija kakvu Adu želimo i kakva treba da bude sjutra, za pet, za 10 godina… Za to nije dovoljno produžiti rok oglasa od jedne na 3-4 nedjelje. Oglas treba anulirati. Treba u transparentnom procesu doći do međunarodnog tendera za cjelokupnu i pametnu valorizaciju tog blaga, tog rudnika zlata. Ako se pokaže da je najbolja odluka privatizacija. Može u jesen da se započne. A ne sada, na mala vrata uvesti nekog šarlatana, kome treba zagonetno dati i onih onih 105.000 m2. Na brzinu, pred izbore, kao pred sudnji dan“.

Drugi problem bio je prekratak rok za prijave zainteresovanih, koji je navodio na sumnju da se posao planira za poznatog partnera, odnosno, da je neko već započeo/završio izradu traženog idejnog rješenja budućeg naselja.

Iz borda Ulcinjske rivijere pravdaju se tvrdnjom da nije prvi put da se ozbiljni poslovi obavljaju u (neozbiljno) kratkom roku. Ali, ni tu više ne vlada jednoglasje.

Član borda direktora Mehmed Mila kazao je Vijestima da je javni oglas trebalo drugačije raspisati. „Recimo, da svi zainteresovani dobiju priliku da otkupe dokumentaciju, da vide šta je u pitanju, neke osnovne informacije, fotografije… To ovdje nije bio slučaj i mislim da je to propust”, kazao je Mila. On tvrdi da  nakon pomenute elektronske (telefonske) sjednice nije bio upoznat sa dinamikom događaja: „Želim da istaknem da se na ovom elektronskom sastanku uopšte nije razgovaralo ni o formi, ni o sadržaju i dinamici procesa dugoročnog zakupa kućica na Adi… To me je navelo da podržim ove dvije tačke, počevši od činjenice da će način, proces, rokovi i uslovi biti sastavljeni u skladu sa zakonom i uz potpunu transparentnost. Nisam bio dio organizacije tehničke i proceduralne strane za famozni sedmodnevni oglas. Čak, kao arhitekta, izjavljujem da je zahtjev da se u roku od sedam dana dostavi detaljni idejni plan besmislica“.

Drugačijeg mišljenja je predsjednik borda Ulcinjske Simo Dedić. On je potpisao saopštenje u kome se navodi da je rok za dostavljanje ponuda za zakup objekata i zemljišta na Adi produžen sa sedam na 20 dana „povodom velikog interesovanja javnosti a na zahtjev premijera Dritana Abazovića“. „Želim da se zahvalim građanima i civilnom sektoru na izraženoj zabrinutosti oko ovog pitanja i Ade uopšte. Onima koji su htjeli da ubiraju političke poene, savjetujem da gledaju svoj minuli doprinos koji su dali Ulcinju i vidjeće da je njihov doprinos skoro ravan nuli“, stoji u njegovom saopštenju.

Oglas je, dakle, produžen do početka juna. To nije dovoljno, smatraju kritičari takve odluke. Osim ako se ne ide tragom onoga kako je DPS, u svoje vrijeme, pokušavao riješiti pitanje budućnosti Vladanosa, Jaza, Buljarice…

„S obzirom na to da se u oglasu traži detaljan plan novog turističkog naselja, rok od nekoliko sedmica za tako zahtjevan zadatak je i dalje izuzetno kratak da bi se dobilo kvalitetno rješenje na najvišem svjetskom nivou, kakvo jedinstveni biser Mediterana kakav je Ada Bojana zaslužuje“, navodi se u saopštenju Udruženja za zaštitu Ade Bojane Srcem za Adu. „Budući da građevinska sezona na crnogorskoj obali startuje tek od 1. oktobra, ne postoji nijedan racionalan razlog za toliku žurbu, osim opravdane bojazni javnosti da se želi izabrati ponuđač prije održavanja predstojećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“.

Na ove primjedbe nijesu uslijedili valjani odgovori. Samo izgovori. Poput onoga koji je stigao iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma (MERT).

Ulcinjska rivijera obratila se za mišljenje da li je ono (Ministarstvo) saglasno da se valorizuju objekti u dijelu Ade kroz dugoročan zakup“, saopšteno je iz kabineta ministra Gorana Đurovića. „Imajući u vidu trenutno loše stanje kompleksa, MERT je dao mišljenje da treba ići u proceduru valorizacije potencijala koji 25 godina stoji neiskorišćen i devastiran, ali uz strogo primjenjivanje zakona kada je u pitanju javni poziv i na tome se nadležnost MERT-a zaustavila. Kako po Statutu Ulcinjske rivijere odluke koje se odnose na manje od 20 odsto vrijednosti imovine donosi odbor direktora tog preduzeća, smatramo da su oni nadležna adresa za pitanje o uslovima javnog poziva”.

Zašto je, onda, premijer Abazović našao za shodno da se umiješa i zatraži (nedovoljno) produženje oglasnog postupka? I da li bi – po tom rezonu – uprava Ulcinjske u pet-šest pojedinačnih odluka mogla raskrčmiti svu imovinu tog državnog preduzeća?

Dok čekamo Vladu, nezadovoljstvo i zebnje rastu.

„Ovo ne može ovako“, ustvrdio je građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. „Očigledno je da se investitor već zna, da nije riječ o javnom pozivu i da se iza kulisa dogovarao ovaj posao. Sve ovo liči na poslove koje su svojevremeno sprovodili DPS prvaci kada su svojim investitorima ustupali najbolje djelove Crne Gore da tamo rade šta hoće i kako hoće“. Predlaže: „Poziv se potpuno mora povući, ozbiljno se pristupiti problematici, organizovati javne rasprave i tačno navesti kako država vidi razvoj ovog lokaliteta. Ponuditi bolje uslove investitorima i objaviti ozbiljan poziv a ne dvije rečenice. Onda  novoj Vladi i građanima ostaviti da odluče kakva će biti budućnost ove ekskluzivne lokacije“.

Stižemo, tako i do trećeg problema postojećeg oglasa. U njemu se od potencijalnog investitora, bio on pojedinac ili privredno društvo, ne traže reference (iskustvo u turizmu, aktuelni poslovi, godišnji promet…) ali ni garancije da će to što obeća i predoči biti završeno.

Neminovno, to je ponovo pobudilo asocijacije na DPS vremena. I posljedice njihovih odluka koje i danas osjećamo. Zato se dobronamjerni nadaju da će  Vlada odlučiti da započeti posao prekine i odloži ga za neka bolja vremena.

Z.RADULOVIĆ/P.NIKOLIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo