Sistem funkcioniše. A Agencija za sprječavanje korupcije pod komandom Sretena Radonjića radi kako je planirano. Teško je, samo, procijeniti – jesu li to dobre ili loše vijesti za građane Crne Gore.
Krajem prošle godine Agencija je odbila zahtjev Mirjane Drašković, glavne veterinarske inspektorke, da joj se dodijeli status zviždača i pruži odgovarajuća zaštita, pošto joj je „onemogućeno napredovanje zbog zviždačkih aktivnosti u prethodnom periodu, a sada se planira raspoređivanje na niže radne rasporede”.
Uz detaljnu elaboraciju nepravilnosti na koje je ukazivala tokom prošle godine (tokom epidemija kvrgave kože i plavog jezika), i podsjećanje na djelić onoga kroz šta je – zbog nespremnosti da šuti na uočene nezakonitosti – prošla od početka vijeka, Draškovićeva Agenciju obavještava kako Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) „treba moje znanje ali ne i moja navika da poštujem propise, posebno kada treba zaštititi zdravlje potrošača i javni interes u oblasti veterinarstva i bezbjednosti hrane…”. Istovremeno, Draškovićeva otkriva naum da se postojeća Veterinarska inspekcija kojoj je ona na čelu podijeli na inspekciju za bezbjednost hrane i veterinarsku inspekciju – kao dvije odvojene službe u dva različita sektora UBHVFP.
„Agencija za sprječavanje korupcije u ovom postupku nije utvrdila osnovanost zahtjeva za zaštitu zviždača”, stoji u Mišljenju koje je potpisao direktor Sreten Radonjić.
Obrazloženje otkriva da je Agencija provela Ispitni postupak, u suštini, tako što je razgovarala sa onima koji se – mjesecima unazad, manje ili više javno konfrontiraju sa Draškovićevom. Agencija je tako zadovoljila formu, izbjegavajući suštinu. To potvrđuje i stav da se „zahtjev za zaštitu zviždača zbog eventualnog raspoređivanja na niža radna mjesta, usljed novog zakonskog uređenja, ne može smatrati opravdanim”.
Ovo Mišljenje samo potvrđuje šta mi se sprema, piše Mirjana Drašković početkom februara, u obraćanju ministarki javne uprave Suzani Pribilović u Zahtjevu za kontrolu rada veterinarskih inspektora. Sredinom prošle godine u Crnoj Gori se utvrđuje prisustvo bolesti kvrgava koža i plavi jezik podsjeća, ili informiše, Drašković novu ministarku. „Pokušavajući da utičem na nadležni organ (UBHVFP) da blagovremeno preduzme sve preventivne mjere, nijesam uspjela jer je neko htio da se zaraze pojave. Sa skupljenim dokazima podnosim Specijalnom tužiocu za organizovani kriminal prijavu i kasnije dopunu (predmete sa graničnih prelaza iz kojih se vidi da je uvoz tekao nesmetano, iako su odgovorni iz Uprave za bezbjednost hrane i ministar poljoprivrede Patar Ivanović tvrdili da uvoza nema i da su ranije izdata rješenja za uvoz povučena)”, piše Draškovićeva.
Podsjetimo na njenu petnaestogodišnju (i dokumentovanu) borbu sa vjetrenjačama.
Crnogorski mediji su zabilježili kako se Mirjana Drašković, tada kao republički veterinarski inspektor, još u avgustu 2002. godine suprotstavila naumu moćnika da se laka zarada stavi ispred zdravlja ljudi. ,,Predlog Sektora za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede da se mlijeko od grla koja su bolesna od mastitisa otkupljuje u podgoričkoj Mljekari po cijenama nižim za 10 do 20 odsto od mlijeka zdravih grla, služba Veterinarske inspekcije ne može, niti će prihvatiti”, saopštila je ona tada.
Tadašnji ministar, aktuelni potpredsjednik Vlade Milutin Simović i njegovi saradnici prećutali su bruku.
Tišina je pratila i slučaj sa firmom Vesta Nuova iz 2003. godine. Kao glavna veterinarska inspektorka, i pored protivljenja koja su stizala sa svih strana (proizvođač, uvoznik, nadležni iz Ministarstva poljoprivrede) istrajala je na primjeni propisa i vratila u Holandiju pošiljku „neupotrebljivog i nebezbjednog” sira sa isteklim rokom trajanja i bez potrebnih dokumenata, odnosno, sa falsifikovanom deklaracijom.
Bez demantija ili adekvatnog objašnjenja prošli su i navodi Mirjane Drašković iz 2004. godine o trgovini leukoznim mesom iz Ulcinja. Prema njenim tvrdnjama, Simović je dozvolio da se dio zaraženog mesa proda prerađivačima u Srbiji, dok je ostatak navodno uništen u Crnoj Gori. Potom se ispostavilo da je država vlasnicima ovdašnjih hladnjača platila preko 10 hiljada eura za čuvanje (uništenog?) leukoznog mesa.
„Tada sam počela zaobilaženja i neuključivanja u poslove za koje sam zadužena. Pošto nijesam htjela da budem na tom mjestu a da ne znam šta se uvozi i radi, podnijela sam zahtjev za razrješenje i sredinom maja 2004. sam razriješena”, informiše nedavno Mirjana Drašković ministarku Pribilović.
Raspoređena je na mjesto veterinarskog inspektora.
Uslijedila je priča o uvozu mesa iz Brazila i Argentine. Brazilsko meso je, zbog dozvoljene upotrebe GMO hrane i sporne kontrole moralo od ranije biti pod lupom. Dodatno, tokom epidemija svinjskog i ptičijeg gripa 2007. godine koje su jedno od žarišta imale i u Južnoj Americi, stekli su se i novi uslovi da se uvoz mesa zabrani. Što je konačno i učinjeno, kada je zvanično saopšteno: „ … do daljnjeg će se suspendovati saglasnosti za uvoz svih vrsta roba životinjskog porijekla iz Južne i Sjeverne Amerike…”
Suprotno javno proklamovanim principima, VU odlučuje da negira vlastitu odluku i firmi LL Korać doo dozvoljavaju uvoz 55 tona pilećeg filea. Za odluku Uprave da promijeni zvaničan stav i dozvoli uvoz mesa iz Južne Amerike inspektori VU, konkretno Mirjana Drašković, saznali su tako što su kontrolom u podgoričkim mesarama pronašli odmrznute, navodno domaće svježe pileće filete.
„Na staklenoj vitrini sa strane lijepili su stare deklaracije Agroživa ili domaćih proizvođača, i tako odmrznuti pileći file prodavali kao domaći”, navodi Drašković u krivičnoj prijavi koju je 2009. podnijela Vrhovnom državnom tužiocu, protiv direktora, glavnog veterinarskog inspektora i pravnog savjetnika direktora Veterinarske uprave (VU).
Inspektorka je o svom otkriću obavijestila nadležne u VU, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi policije i Tužilaštvu. I svi su ignorisali njena upozorenja. Tada je odlučila da o potencijalnoj opasnosti za njihovo zdravlje obavijesti i građane Crne Gore.
Odgovorili su i zvaničnici VU. Ali ne da objasne nedoumice, već da zaprijete i presude: ,,Ograđujemo se apsolutno od svih navoda koje javnosti iznosi inspektorka Drašković…”.
Vlast ponekad i održi obećanje. Rješenje o otkazu uručeno je Mirjani Drašković u septembru 2009. U obrazloženju odluke Disciplinske komisije VU stoji kako je inspektorka ,,prekoračila ovlašćenja davanjem izjava da se brazilsko meso prodaje kao domaće”, te da je zbog toga ,,uzbuđivala javnost tokom turističke sezone”. Primjećujete da ništa od onoga što je tvrdila inspektorka nije demantovala. A ona je, očigledno, govorila istinu.
„Još prije dvije godine pokazala sam da u Crnoj Gori nema pravog sistema kontrole. Uništeno je i ono što je bilo, zbog dila nadležnih sa uvoznicima”, opominje Draškovićeva tada, u razgovoru za Monitor, „Ja nisam izgubila posao zato što ne umijem da radim, nego zato što sam pričala i ukazivala na propuste koji su se pokazali i u ovom slučaju”.
Na naše pitanje da li se mi to, možda, trujemo hranom koju jedemo odgovara kako „svijet nije bez dobrog razloga prihvatio termin bezbjednost hrane. Do skoro se govorilo o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti. Evropa je davno spoznala velike rizike od prenosa bolesti – do raznih eksperimenata koji bi se mogli provoditi preko hrane. I otud taj bezbjedonosni pristup pitanju kontrole hrane. Kod nas oni koji su odgovorni za ova pitanja jedno rade, drugo pričaju a treće misle – i pune džepove”.
Pravnici su joj dali za pravo. Komisija za žalbe Vlade poništila je odluku o otkazu tražeći da se postupak ponovi. I tako četiri puta. Potom je na stranu Mirjane Drašković stao i Upravni sud. Tek potom je ona, krajem jula 2010. godine, vraćena na posao.
Četiri godine kasnije, Mirjana Drašković je ponovo imenovana za glavnu veterinarsku inspektorku. Od tada je na čelu Veterinarske inspekcije koja je radila pod okriljem Uprave za inspekcijske poslove. Jedna od „operacija” po kojima će ovdašnji potrošači pamtiti taj period jeste i kontrola korišćenja vinobrana u proizvodima od svježeg mljevenog mesa. Pokazalo se da je mnogo lakše izbrojati one koji nijesu posegnuli za ovim otrovom. U daljem postupku počinioci su, ipak, minimalnim kaznama, praktično amnestirani. Što je, pokazalo se, bio uvod u nove i opasne probleme pod pokroviteljstvom nadležnih. A sve pod parolom da je biznis važniji od (tuđeg) zdravlja.
Koliko god da vam neki detalji ove priče zvuče poznato, treba je čitati sve iznova i iznova – dok god se ne eliminišu makar očigledne opasnosti po zdravlje ljudi i životinja u Crnoj Gori.
,,Skoro dvije decenije javno ukazujem na opasnosti od bolesti životinja virusnog porijekla koje mogu biti uzrok kancerogenih oboljenja kod stanovnika Crne Gore, posebno djece”. Možda nam upozorenje Mirjane Drašković drugačije zvuči sada – nakon što smo samo u minulih 30 dana u dva navrata prikupljali novac za liječenje djece oboljele od raka. Uz informaciju da godišnje, u Crnoj Gori, od kancera oboli i više od 20-oro djece. Ili neki, poput ljudi iz Agencije za antikorupciju i njenog direktora Sretena Radonjića, misli da bi nam svima bilo lakše ako bi Mirjana Drašković i svi njoj slični zviždači ćutali o onome što vide i znaju.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice