Ne bi da se miješamo u strateške državne poslove, ali predlažemo da se pod hitno i u kompletnom sastavu vrati Đukanovićeva vlada, da se do daljeg ništa ne mijenja u ovoj zemlji i zabrani Galup Balkan Monitoru da ubuduće ispituje crnogorsko javno mnjenje. Zašto baš sada sve to?
E, pa zato što Crna Gora ima najbolju vladu na zemljinom šaru , građane koji pucaju od sreće i zadovoljstva i što je Galup istraživanje o svemu tome prezentirao tek kada je Đukanović napustio premijersku poziciju, a sa njim otišli i neki važni ministri. Samo Crna Gora može sebi priuštiti luksuz da mijenja tim koji dobija.
Prema rezultatima istraživanja Galup Balkan Monitora za prošlu godinu, crnogorski građani imali su u svoju vladu imali najveće povjerenje u odnosu na sve druge u regionu. Vladi je vjerovalo čak 70 odsto ispitanika!
Porasla je u odnosu na 2009. godinu i prosječna stopa zadovoljstva životom u Crnoj Gori. Sa 4,8 skočila je na 5,5, na skali od nula do deset.
Fantastični rezultati iako će kritizeri režima primijetiti da je isto istraživanje pokazalo da Crna Gora ima najveći procenat građana ,,u regionu zapadnog Balkana” koji se plaše da iskažu svoje političko stanovište.
Idiličnu sliku crnogorske stvarnosti upotpunjuje još jedno optimističko saznanje iz pomenutog istraživanja. Procenat crnogorskih građana koji su naveli da nijesu ,,njihovi svakodnevni životi pogođeni organizovanim kriminalom” daleko je manji nego u ostalim balkanskim državama, ili ako to neko više voli – visok je i procenat ispitanika koji su zadovoljni naporima Vlade da se izbori sa organizovanim kriminalom (41 odsto).
Sve u svemu – Crna Gora je srećna zemlja. Zato se u njoj može, recimo, desiti da funkcioneri godinama ne primijete da mjesečno imaju dodatni prihod od tričavih 800 eura. Upravo ovih dana saznali smo da direktor Uprave carina i poslanik DPS-a Božidar Vuksanović već dvije i po godine ne prijavljuje Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa prihode od sportske penzije. On od 1. juna 2008. godine mjesečno prima 800 do 900 eura, kao bivši vrhunski sportista.
,,Moguće da je to moj propust. Ja sam se skoncentrisao na ovo što radim u organima državne uprave i u Skupštini”, objasnio je Vuksanović razlog svoje zaboravnosti.
Uzgred, u zakonu piše da će se funkcioner kazniti novčanom kaznom od petnaestostrukog do dvadesetostrukog iznosa minimalne cijene rada (825 do 1100 eura), ako Komisiji za konflikt interesa (predsjednik joj je Slobodan Leković) ne prijavi prihode koje je stekao obavljanjem naučne, nastavne, kulturne i sportske djelatnosti. U imovinskom kartonu Vuksanovića piše da kao poslanik i direktor Uprave carina mjesečno prima 1300 eura, a kao član Odbora direktora Pošte Crne Gore 700 eura.
U medijima je istog dana objavljeno da jedna privatna autobuska firma iz Rožaja vozačima duguje 27 plata. Valjda je opet riječ o dugotrajnijoj zaboravnosti, ovog puta vlasnika firme.
Možda su ova dva slučaja na nivou statističke greške, što bi rekao proslavljeni metodolog Miloš Bešić, ali šta ćemo sa onim silnim radničkim štrajkovima i uzaludnim obraćanjima ogorčenih radnika vladi Mila Đukanovića, cvjetanju organizovanog kriminala, armiji nezaposlenih, ogromnom procentu onih koji žive ispod linije siromaštva…
Da ne kvarimo Galupov idilični pejzaž o Crnoj Gori koji je dobro došao režimskim medijima da crnogorskoj javnosti utjeruju nove doze optimizma. Oni su i ljetos, pozivajući se opet na Galupovo istrtaživanje, proglasili Crnu Goru za najsrećniju zemlju u regionu zajedno sa Hrvatskom, previđajući da su ispred nje Kosovo i Slovenija. Ili je region ono što se dogovore ti mediji i vlast?
Veseljko KOPRIVICA