Dvadesetčetvorogodišnja Milica je završila studije stranih jezika. Nikada nije putovala van granica bivše Jugoslavije. Imala je svega sedam godina kada su građanima SR Jugoslavije uvedene vize. Tadašnja Evropska ekonomska zajednica je 1. juna 1992. godine, kroz sankcije, a na osnovu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a uvela građanima SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) obavezu posjedovanja viza. Kada je odluka donijeta na vlasti u Crnoj Gori su bili Milo Đukanović, Svetozar Marović, Momir Bulatović. Milica kaže da nije imala novca za odlazak u inostranstvo. ,,Pamtim da nismo imali ni za džeparac, bile su restrikcije struje, o inostranstvu nije niko ni razmišljao. Ostali smo svega željni”.

Put do Beograda, gdje su se građanima Crne Gore godinama izdavale vize, noći provedene u ograđenim redovima, neljubazni službenici ambasada, gomila dokumenata… bili su prvi korak za izlazak iz zemlje. Kada bi sve išlo kako treba, samo za prelazak granice, trebalo je najmanje 500 eura. Crna Gora se 2006. godine osamostalila, ali su joj vize ostale. Doduše, od 2007. godine viza za većinu evropskih zemalja se mogla dobiti u novootvorenom Aplikativnom centru; donijeta je i odluka o viznim olakšicama. Svejedno, građani su i dalje morali da prolaze ponižavajuću proceduru provjera, a odluka o olakšicama nikada nije u postupnosti primijenjena. I dalje je za izlazak iz zemlje trebalo bar nekoliko stotina eura.

Sada, kada je Evropska unija donijela odluku da građani Crne Gore mogu putovati bez viza u zemlje šengen zone, Milica razmišlja kako da se domogne Zapada. Za Monitor objašnjava da je za nju turističko putovanje i obilazak svjetskih metropola i dalje nedostižan san. „Odakle mi novac za to? Nemam posao, za pripravnike nigdje nema mjesta. Turističko putovanje ne dolazi u obzir, ali pokušaću ipak da se nekako domognem Zapada, da probam da nađem posao”.

Stavljanje na bijelu šengen listu, međutim, ne znači i mogućnost da u zemljama šengen zone možete raditi. Za to je potrebna radna viza i dodatna dokumentacija.

Bijeli šengen tipa „C” omogućava građanima da putuju u 25 evropskih zemalja, potpisnica Šengenskog sporazuma. Vize neće biti potrebne ni za Švajcarsku, Island i Norvešku, koje nisu članice EU, ali su prihvatile šengenska pravila o ukidanju granica. Slobodno će se putovati i u Bugarsku, Rumuniju i na Kipar, zemlje koje takođe poštuju Šengenski sporazum, ali i u Lihtenštajn, koji je izrazio želju da se priključi šengenskom prostoru. Bez viza se ne može u Veliku Britaniju i Irsku, koje, iako članice Evropske unije, nijesu potpisnice dijela Šengenskog sporazuma.

Boravak na šengenskom prostoru biće ograničen na 90 dana tokom šest mjeseci. Ko poželi da duže od tri mjeseca ostane u inostranstvu, moraće da zatraži boravišnu vizu. Takođe, bijeli šengen tip „C”, ne omogućava da neko ide u inostranstvo da studira ili radi. Svi koji žele da se tamo školuju ili zaposle, biće u obavezi da zatraže vizu tipa „D”.

Kada vize budu ukinute, i dalje će biti potrebno da oni koji kolima odlaze u inostranstvo posjeduju zeleni karton i međunarodnu dozvolu, a zdravstveno osiguranje biće poželjno, ali ne i obavezno. Ukidanjem viza ne ukida se i kontrola pri ulasku u EU.

„Može se očekivati pitanje: ‘Gdje se ide? Kod koga? Iz kog razloga?’ i da se provjeri da li putnik ima dovoljno sredstava za deklarisanu namjeru putovanja. Dakle, postoje uobičajene mjere granične kontrole na spoljnim granica EU, dok na unutrašnjim nema kontrole,” saopšteno je iz crnogorskog Ministarstva inostranih poslova.

Najviši crnogorski zvaničnici, koji su ukidanje viza, pripisali dobroj vladinoj politici u evropskim integracijama, kažu da je takva odluka EU pokazala da Crna Gora ima svoje mjesto u EU i da Crna Gora ide dobrim putem ka punopravnom članstvu.

,,To je uspjeh vladine i državne politike jer se efekti ukidanja viza odnose na kvalitet života svih crnogorskih građana koji će moći bez maltretiranja, slobodno da putuju izvan Crne Gore, da uživaju pogodnosti korišćenja iskustva, posebno razvijenih evropskih država”, poručio je premijer Milo Đukanović. Đukanović je bio na čelu vlade i kada je donijeta odluka o uvođenju viza.

Niko u ovoj zemlji nema tačne podatke koliko će Crna Gora profitirati od ukidanja viza. Procjenjuje se da je izdavanje viza građane i privredu koštalo oko milion eura godišnje. Ekonomista Vasilije Kostić kaže da je ukidanje viza dobra vijest za crnogorsku ekonomiju, ali dodaje da to nije dovoljno: „Niko razuman ne misli da će se samim ukidanjem viza povećati standard građana i da će doći do rasta ekonomije. To je samo jedan od preduslova”. Ekonomisti ukazuju i da je moguće da će u prvih šest mjeseci sljedeće godine domaći trgovci smanjiti marže i pojeftiniti proizvode, jer će građani moći slobodno da idu u šoping van Crne Gore.

Kostić procjenjuje da će građani, poslije ukidanja viza, ipak više putovati: „Upravo zato što građani dugo nisu mogli da putuju u zemlje EU bez mukotrpnog posla dobijanja viza, mislim da će se u prvom trenutku povećati broj ljudi koji putuju. Vrlo brzo će, međutim, taj entuzijazam splasnuti”.

Stručnjaci ukazuju da je efekat bijelog šengena prije svega na psihološkom nivou, a da će ekonomsku korist imati oni koji su i do sada imali novca i mogli da putuju.

„Ne vjerujem da će sada doći do ogromne migracije stanovništva u druge zemlje u šoping, prosto zbog toga što kriza još traje, ljudi se uzdržavaju od kupovine, a nijesu ni toliko platežno sposobni. Onaj ko je mogao da kupuje i da odlazi u inostranstvo u šoping, njega ni vize u tome nijesu naročito sprečavale jer su postojale i godišnje vize”, kaže Biljana Stepanović iz beogradske Biznis info grupe. Slično je i sa čisto turističkim putovanjima.

U turističkim agencijama u Crnoj Gori kažu da cijene aranžmana nijesu manje zbog ukidanja viza, jer se njihovo izdavanje ionako plaćalo posebno. Petodnevni polupansion u Rimu i Parizu košta oko 600 eura, Pragu 400. Nakon što je objavljena odluka da će građani moći da putuju bez viza, srpski JAT je uveo promotivne cijene letova za neka od mjesta u Evropi. Tako, ko ima sreće pa nađe promotivnu kartu, do Berlina, Pariza ili Rima može putovati i za 19 eura u jednom pravcu.

Crnogorci uveliko predaju zahtjeve za izdavanje novih biometrijskih pasoša. Broj zahtjeva je nekoliko puta povećan, kazao je ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. U MUP-u je Monitoru rečeno da mnogi samo predaju zahtjev, ali za pasoše ne dolaze.

EU je ukinula vize i za građane Srbije i Makedonije. Za one koji imaju kosovski i bosanski pasoš, vize su i dalje potrebne. Kosovo se nalazi tek na početku procesa ukidanja viznog režima. Moraju da ispune još nekoliko uslova – usvoje neke zakone, unaprijede upravljanje granicama, pogotovo na mjestima gdje postoji mogućnost ilegalnog prelaska, da se bore protiv organizovanog kriminala, da uvedu biometrijske pasoše. Vize nijesu ukinute ni Bosni i Hercegovini. Toj zemlji, prema posljednjoj procjeni Evropske komisije, preostao je još mali broj stvari koje bi trebalo da riješi do ispunjavanja uslova za stavljanje zemlje na „bijeli šengen”.

Dobro upućeni ukazuju da će od ukidanja viza, ipak, najviše koristi imati kriminalci sa ovih prostora, jer im se otvara prostor Zapadne Evrope. Stručnjaci upozoravaju da će biti vrlo teško evidentirati njihovo kretanje, jer su do sada, kada su vize bile obavezne, morali da daju fotografiju, potpise, dokumentaciju i garantna pisma.

„Sada kada turistički mogu da borave u zemljama EU, olakšaće im se kretanje i spajanje sa drugim kriminalnim grupama u Zapadnoj Evropi. Policije će morati mnogo više da sarađuju i sa policijama Zapadne Evrope jer vizni režim i falsifikovana dokumenta više ne mogu biti izgovor”, kaže policijski stručnjak Marko Nicović. Poznato je kako je naša policija i do sada lijepo sarađivala sa kolegama iz regiona. U svim većim akcijama u kojima hapse crnogorske kriminalce našu su policiju kolege zaobilazile.

Milica, sa početka teksta, u jednu od zemalja EU kod rođaka putuje početkom januara. Ovih dana pokušava da sakupi potreban novac. Kaže da, ako već ne bude mogla tamo da upiše postdiplomske i da počne negdje da radi, uvijek može ovdje da se vrati. Biro rada i pripravničko volontiranje joj neće pobjeći. Odluka o ukidanju viza joj je pružila nadu da možda može bolje. Prethodnih osamnaest generacija nijesu imale ni to.

Vesna RAJKOVIĆ