Niko ne zna koliku podršku ima Šmit od strane pojedinih zemalja (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija), ali i Rusije, Kine i Turske. Od toga će u velikoj mjeri zavistiti moć Kristijana Šmita. Ipak stiče se utisak da je Šmit došao da sredi neke stvari u BiH, ali nisam siguran da će Dodik biti jedina stvar kojom će se baviti. I neki drugi političari mogli bi snositi posljedice za svoje (ne)djelovanje u proteklim godinama
MONITOR: U Bosni i Hercegovini je stupio na dužnost novi visoki predstavnik, Krisitijan Šmit. U Republici Srpskoj gdje Vi živite označen je kao nepoželjan, Milorad Dodik ga je nazvao „neizabranim“ jer njegov izbor nije potvrđen u SB UN. Šta bi, po Vama, Šmit mogao da uradi da BiH bude funkcionalnija država?
PUHALO: Niko ne zna tačno šta će biti potezi Šmita, ali je Šmit trenutno kao Roršahova mrlja, svi vide ono što žele i misle da je to istina. U stvari niko ne zna koliku podršku ima Šmit od strane pojedinih zemalja (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija), ali i Rusije, Kine i Turske. Od toga će u velikoj mjeri zavistiti moć Kristijana Šmita. BiH nikada i nije bila fukcionalna država u onoj mjeri u kojoj bi građani imali koristi od nje, ona je bila toliko funkcionalna koliko je odgovaralo domaćim političarima i nečemu što zovemo međunarodna zajednica. Ipak stiče se utisak da je Šmit došao da sredi neke stvari u BiH, ali nisam siguran da će Dodik biti jedina stvar kojom će se baviti. I neki drugi političari mogli bi snositi posljedice za svoje (ne)djelovanje u proteklim godinama.
MONITOR: Njegov prethodnik, Valentin Incko, koji je na položaju visokog predstavnika bio od 2009. godine, nekoliko dana prije isteka mandata upotrebio je Bonska ovlašćenja i izmjenama i dopunama Krivičnog zakona zabranio i učinio kažnjivim negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Neki su njegov tajming za to ocijenili kao zakasnio ili pogrešan, a drugi ga pozdravljaju. Da li je tajming bio bitan?
PUHALO: Odmah da raščistimo, Inckovom zakonu se raduju Bošnjaci, Srbi se protive, a Hrvati mudro ćute. Bilo kakvo nametanje zakona ne priliči nijednoj pristojnoj zemlji, ali je isto tako važno napomenuti da se domaći političari oko donošenja tog zakona nikada nisu složili i pitanje je da li bi se ikada i složili, dok se istovremeno veličaju zločinci iz Drugog svejtskog rata, kao i poslednjeg rata. Kada se govori o negiranju presuda iz Haga – to je sveprisutno u BiH, mada se u tome najviše ističu vlasti iz Republike Srpske. Vjerujem da je tajming tako izabran da se sve u vezi tog zakona svali na Incka, koji je otišao, i da novi visoki predstavnik nema to opterećenje na početku svog mandata.
MONITOR: Skupština RS je ubrzo donijela zakonske „protivmjere“. Ipak Milorad Dodik sad kaže da će učestvovati na nekim sjednicama Predsjedništva BiH. Peticiju koju je on inicirao potpisalo je mnogo manje građana RS-a nego što se moglo pretpostaviti. Da li je Dodikova politika postala „predinamična“ za građane RS-a?
PUHALO: Ima tu više faktora koji utiču na ovakvu situaciju. Mi u Republici Srpskoj, a nije mnogo drugačije ni kod Bošnaka i Hrvata u BiH, već dugo godina politiku doživljavamo kao pitanje života ili smrti, opstanka ili nestanka i to dovodi do „zamora materijala“. Jednostavno ne možete toliko dugo biti pod adrenalinom i to iscrpljuje običnog čovjeka. Kao u onoj priči Evo vuka umorisli smo se od lažnih uzbuna. S druge strane „mali“ čovjek sve manje vjeruje da njegov glas, potpis ili akcija može da utiče na bilo šta u društvu, a to vodi ka pasivnosti i sklanjanja od politike. Moramo imati na umu da je među političarima i partijama postignut konsenzus oko ovoga i da to svakako čini potpisvanje peticije manje atraktivnim. Na kraju krajeva, ova peticija se opaža kao akcija SNSD-a, što svakako odbija neke ljude da je potpišu.
MONITOR: U Republici Srpskoj, gledano politički i donekle ideološki, kao da nema razlike između opozicije i vlasti. Ipak one se oko nje bore. Ima li na političkoj scjeni ili u društvu, ikakve malo jače alternative?
PUHALO: Nije baš tako, sve zavisi o kojoj temi se radi. Inckov zakon je ujedinio vlast i opoziciju, ali je pitanje šta stoji iza toga. Vlast želi da sačuva svoje pozicije, ali opoziija koristi priliku da sebe prikaže kao moćnu, patriotsku i nekoga ko se zalaže za demokratiju. Opoziciji je ovo važno, jer upravo Dodik i njegovi koalicioni partneri ih svakodnevno optužuju da su izdajnici. Neke stvari iz prošlosti opozicija u RS-u mora da prećuti jer im se to više isplati kada dođu izbori, ali s druge strane – ona obećava vladavinu prava, borbu protiv korupcije i sl. Znači više su usmjereni na sadašnjost nego na prošlost.
MONITOR: Nedavno su se sastali gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić i gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković. Poslije srdačnosti, nastupilo je zahlađenje jer je Stanivuković kritikovao Inckovu odluku. Ako pretpostavimo da su njih dvoje donekle i predstavnici mladih, posleratnih generacija, da li se nešto bitno mijenja u političkim i društvenim odnosima na nivou BiH, što se nagoveštavalo njihovim izborom?
PUHALO: Ovo je potpuno očekivano jer danas ne postoji bazični konsenzus o nekim važnim pitanjima iz prošlosti (karakter BiH rata, da li je bio genocid u Srebrenici ili nije, ko je heroj, a ko zločinac, da li je RS država ili nije) i mladi ljudi u BiH su odrasli na potpuno različitim narativima oko toga. Takođe, nijedan političar nema hrabrosti da dovede u pitanje etničke istine, koje imamo tri u BiH, i na taj način rizikuje da ga proglase izdajnikom, jer glasači ne vole izdajnike. Oni idu niz dlaku narodu, jer je izborni sistem u BiH takav da svako bira svoje, da bi se zaštitio od drugih. Da bi glasali za tebe, moraš ubjediti svoj narod da si ti taj koji će ga moći zaštititi od druga dva naroda, pa se zbog toga ekstremizam i radikalizam veoma cijene. To sprečava mlade političare da naprave iskorak u politici.
MONITOR: Željko Komšić je dva puta izabran za člana Predsjedništva BiH i to, kako se tvrdilo, ne glasovima Hrvata već Bošnjaka. Očigledno da „fenomen Komšić“ nije u suprotnosti sa zakonom, ali izaziva prilično nezadovoljstva među Hrvatima u BiH. Pretpostavljam da Komšić nije izabran samo zbog svoje politike „lijevog centra“?
PUHALO: Naravno, Komšića nisu izabrali ljevičari, već Bošnjaci. To jeste po zakonu, ali su time Hrvati u BiH nezadovoljni. S jedne strane Hrvati su u pravu, ali s druge strane i HDZ BiH to odlično koristi da bi prikazao Hrvate kao neravnopravne u BiH i to politički kapitalizovao i tamo gdje ta neravnopravnost ne postoji. Upravo zbog te „ugroženosti“ Hrvata u BiH ne postoji opozicija HDZ BiH i on kao ekskluzivni predstavnik tog naroda veoma lako vlada tamo gdje su Hrvati u većini i dobija izbore sa malim brojem glasova Hrvata. Ipak, pozadina toga je mnogo veće pitanje – da li BiH treba da bude etnička ili građanska i to je pitanje svih pitanja.
MONITOR: Lokalni izbori u Mostaru, iz decembra 2020, dali su gotovo preslikan etničko-politički plan odnosno stanje koje je gotovo isto kao što je „zaustavljeno“ 12 godina ranije. Da li su sjećanja na rat i ono što je on izazvao u Mostaru i BiH i dalje toliko snažni da postoje tri zajednice i nešto malo drugačijih oko njih?
PUHALO: Mostar se ni na koji način ne razlikuje od BiH i to nije ništa novo. Zašto očekivati građansku opciju u Mostaru, gdje imamo direktan politički sukob dvije najače etničke partije Bošnjaka i Hrvata. Na kraju krajeva Mostar je bio jedan od rijetkih gradova koji je tokom rata bio etnički podijeljen i u kojem su se direktno sukobile dvije vojske. Građanska opcija ima mnogo veće šanse u monoetničkim sredinama, gdje se ne može manipulisati sa etničkim strahovima, a to su Sarajevo, Tuzla, Banjaluka, gdje su prioriteti malo promijenjeni tj. gdje su životna pitanja važnija od etničke pripadnosti.
MONITOR: Poigravate se etiketom da ste autošovinista. Vi, međutim, kritikujete prilično bespoštedno sve strane. S obzirom na to da ste doktor psihologije, kako sa Vaše uže stručne strane razumijete tu vrstu etikete?
PUHALO: Za mene je pojam autošovinizma potpuno besmislen jer se ne pronalazim u svim tim epitetima koje „krase“ jednog autošovinistu. Takođe taj pojam je toliko fluidan da ni oni koji ga koriste ne mogu da se dogovore međusobno ko jeste, a ko nije autošovinista. Ipak, on je odličan da se neistomišljenici etiketiraju, optuže za izdaju i na taj način sklone iz javnosti. Vlasti to mnogo koriste da bi svoje kritičare ućutkali i njihove stavove obezvrijedili.
Nastasja RADOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice