INTERVJU
SRĐAN PERIĆ, PROFESOR KNJIŽEVNOSTI, BIVŠI POSLANIK: Afirmišimo rješenja

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Kada bi značajan dio opozicije pokazao maštovitost i entuzijazam koji ima u međusobnim obračunima i tu energiju usmjerio ka vlasti, promjene bi mogle doći u iznenađujuće kratkom roku
MONITOR: Brojne afere dale su pečat ovoj godini od Koverte do Stanova. Komentar na afere i činjenicu da su bjelodano razobličene brojne privilegije u kojima godinama uživaju državni službenici, te sudije i
tužioci?
PERIĆ: Većina građana zna da smo društvo koje je sasvim uronilo u klijentelizam i korupciju. Ta spoznaja se objašnjava ili opravdava sa različitih aspekata: političkog, ekonomskog, klijentelističkog… ali niko ozbiljan je neće osporiti. Pravo je pitanje šta ćemo mi sa tom istinom? Ili korak dalje, zašto nedovoljno ili gotovo ništa ne preduzimamo u vezi sa njenim neprijatnim sadržajem? Dio odgovora leži u činjenici da onaj segment zajednice koji je zadovoljan svojim „dijelom kolača“ to vidi kao neminovnost i kao jedini mogući model funkcionisanja društva. To su ljudi koji razumiju da stanje nije dobro, ali koji imaju čitav arsenal izgovora i opravdanja – od toga da nigdje nije drugačije i da to tako mora, pa sve do čuvene rečenice „čuvaj taj posao“.
Drugi, uvjeren sam mnogo veći dio zajednice postojeće stanje doživljava kao tjeskobnu nepravdu i pravo je pitanje zašto ta većina ne uspijeva, odnosno ne čini dovoljno da promijeni svoj veoma nepovoljan položaj.
Nažalost, mi kao zajednica nismo pokazali sposobnost da izgradimo intelektualno jezgro ili elitu koja bi odlučno ukazivala na ove anomalije i nudila modele borbe, koja bi davalo putokaze kuda se trebamo kretati. Bez tih putokaza svako društvo luta, mi nismo izuzetak.
Bez hrabrosti, znanja i strategije koji bi neki nazvali i vizijom ništa se nikad i nigdje ne mijenja. Promjena se događa kada čovjek zna da nema drugog puta do borbe za promjenu statusa quo. Koliko god to moglo zazvučati cinično, očito značajan broj ljudi misli da imaju još što izgubiti iako je suštinski, po mom dubokom uvjerenju, taj prag davno pređen.
MONITOR: Koliko je iznenađenje to što iz takvog društa želi da pobjegne 70 odsto mladih?
PERIĆ: Na činjenicu da se Crna Gora zaokružuje kao zajednica kojom dominiraju nepravda i nefunkcionalnost dominantno mlada populacija reaguje njenim napuštanjem – sada i doslovno. Za posebnu brigu je činjenica da se struktura onih koji odlaze značajno izmijenila – došao je red na ljekare, inžinjere, mlade preduzetnike… I sve one koji su nam najpotrebniji. To je kadar koji bismo čak morali i da uvozimo kada bismo nekim čarobnim štapićem riješili sve ekonomske probleme.
Kada je čovjek sveden na ime na listi sigurnih partijskih glasova, tada oni koji smatraju da su iznad toga imaju potrebu da napuste taj spisak – a to često znači i zemlju. Vladajuće strukture tako odbacuju ljude za koje procjenjuju da ih ne mogu kontrolisati – kod kojih proizvode reakciju koja se okončava napuštanjem zemlje.
Ova situacija dugoročno pomaže vlasti, jer oni koji sada odlaze su uglavnom kritički orijentisani prema njenim ,,dometima”. Ne treba ispustiti iz vida da ljudi ne napuštaju zemlju samo zbog veće plate. Prirodna je potreba da se čovjek ,,izmjeri” koliko vrijedi – u nauci, kulturi, u privredi – a to mu ovaj sistem u kontinuitetu ne dozvoljava.
Dakle, dugoročno po vlast – iseljavanje je sjajan trend, a za Crnu Goru veoma loš. Tako ulazimo u zonu da se interes vlasti i države na vrlo jasan način razdvajaju. Ukoliko se nešto ne promijeni – ili vlast ili trendovi, naša država će se naći u ozbiljnom problemu koji bi mogao ugroziti ne samo njenu održivost, već i opstanak.
MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore vlasti i opozicije oko izbora koji su planirani za narednu godinu, da li su mogući ,,fer i pošteni izbori” u ovakvoj društveno-političkoj klimi?
PERIĆ:Ono što smo do sada vidjeli u radu skupštinskog odbora meni ne uliva ni minimum povjerenja da ćemo imati aktivniju poziciju za promjene. Vrijeme se troši i suštinski se, svjesno ili ne, vladajućoj strukturi zaista olakšava posao. Volio bih da me vrijeme demantuje.
Vlast koja je bila u ozbiljnom problemu na početku godine sada se savim konsolidovala i čak nameće vremenski okvir političkih dešavanja koji njoj odgovora. Posljedica političke neinventivnosti, ne samo odsustva koordinacije – već i bilo kakve saradnje, sa dominatnim naporom da se neko profiliše u najjači subjekat unutar opozicije se sada plaća pozicijom koja ne obećava uspjeh.
Ako bi na sceni onog dijela političke javnosti koji se predstavlja alternativom, bilo koordinacije, strategije i inovativnosti, trenutna situcija bi se u par mjeseci mogla promijeniti i u prvi plan izbaciti sve slabosti vladajućih struktura – koje bi, uprkos sadašnjem rasporedu snaga, mogle biti na ivici poraza. Nažalost, nisam optimista u pogledu koordinisanog djelovanja opozicije i to nas dovodi u pat poziciju u kojoj se smjenjuju najjače strukture u opoziciji, ali ne i vlast. Kada bi značajan dio opozicije pokazao maštovitost i entuzijazam koji ima u međusobnim obračunima i tu energiju usmjerio ka vlasti, promjene bi mogle doći u iznenađujuće kratkom roku.
Politički sistem u Crnoj Gori je kreiran tako da ljude koji odlučuju ne motiviše na akciju već ih uljuljkava u neku vrstu prividne sigurnosti. Nikako ne stavljam znak jednakosti niti dijelim odgovornost za posljedice na oba pola političkog spektra, ali kao što veća davanja i visoke plate funkcionerima vlasti nisu sistem napravili efikasnijim, tako ni značajne državne dotacije partijama nisu dale za rezultat promjenu vlasti. Ovo su provjerljive činjenice.
Opozicija koja ne umije, ne može ili neće da iskoristi sve afere da bi poentirala, ili koja je, da pođem i korak dalje, spremna da za izostanak promjena optuži građane – ne može do pobjede. Ako se ovaj pristup preokrene – sve je moguće, ali sa postojećim okvirom, ovo nije sistem koji može da ,,izbaci” domet bilo koje ozbiljnije promjene, pa ni one koja bi značila smjenu vlasti.
MONITOR: Građanski protesti su pred gašenjem, a najavljeni su opozicioni. Koliko je taj vid pritiska na ovakvu vlast djelotvoran?
PERIĆ:Protesti su ne samo legitiman već i u najrazvijenijim demokratijama poželjan mehanizam iskazivanja nezadovoljstva građanina. To je prirodna reakcija na nefunkcionalnost i nepravdu sistema.
Građani Crne Gore su pokazali da su spremni za proteste. Međutim, problem nastaje kada treba osmisliti strategiju, napraviti organizaciju i promovisati ideju koja bi jednako motivisala i integrisala građane. Na sve je to nužno dodati spremnost da se bude istrajan i nepokolebljiv.
Ne zaboravimo da su Volter i Ruso na filozofskoj ravni pripremili teren za, po mom razumijevanju, najveću suštinsku promjenu koju je svijet do tada vidio: Francusku buržoasku revoluciju. Dakle, događaj koji omeđava civilizaciju je pripremljen na filozofskoj ravni.
Nasuprot tome, naša inteligencija ne želi da uzme ulogu koja joj pripada – da daje snažne impulse promjenama. Razlog tome je nespremnost da se preuzme odgovornost za posljedice svog djelovanja, ali jednako tako i strah od gubitka kakve-takve sigurnosti i udobnosti. Na taj način ona je sebe većinski deklarisala za neodgovornu i ne baš hrabru.
MONITOR: Jedan ste od rijetkih koji je iz principijelnih razloga napustio Skupštinu. Kako komentarišete grčevitu borbu političara iz vlasti i opozicije, direktora, sudija, tužilaca da po svaku cijenu ostanu na funkcijama iako iza njih često, najblaže rečeno, ne stoje nikakvi rezultati?
PERIĆ: Svako treba da živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Problemi po zajednicu nastaju onda kada ljudi na pozicijama koje uključuju podnošenje odgovornosti to ne čine. Kada se prihvatite posla sudije, ministra, direktora javnog preduzeća… i kada vaše odluke mogu uzrokovati velike, a nekad čak i nenadoknadive štete – od vas se očekuje da podnosite odgovornost, a da – ako kršite zakon – i odgovarate pred sudom. Ovo su postulati funkcionalnog društva.
Kod nas do visokih upravljačkih pozicija po pravilu ne dolaze ljudi zbog vizije koju imaju već zbog broja glasova koje menadžerišu između dva izborna ciklusa. Oni i ne razmišljaju o tome da podnesu bilo kakvu odgovornost u bilo kakvoj situaciji. Umjesto toga većinu svojih ,,napora” usmjeravaju ka partijskom radu i rješavanju nekog ličnog interesa – od obezbjeđivanja dodatnih primanja i sinekura za sebe i članove svoje porodice i prijatelja – pa sve do uvećavanja stambenog prostora na teret građana. U tim okolnostima nije ni realno očekivati razvijanje koncepta odgovornosti.
Čak i kada neko pokaže odvažnost i podnese odgovornost, po pravilu se stavlja u koš ,,sumnjivog lica” – zbog kojih je to motiva učinila ili učinio. Tako se perfidno afirmiše stigmatizacija procesa podnošenja odgovornost. Odgovornost za ovo imaju oba pola crnogorskog društva – i onaj u vlasti i onaj blizak alternativi.
MONITOR:Pored dugotrajne političke i svake druge krize, građane kao da je zahvatila apatija, svjest o besperktivnosti. Vidite li neki izlaz iz te pomirenosti sa mišlju da u dogledno vrijeme teško može biti bolje?
PERIĆ:Uvijek postoji izlaz. Sama činjenica da se ujutro probudite i možete započeti novi dan je veličanstvena jer znači da imate mnogo mogućnosti pred sobom.
Mi kao zajednica bismo trebali da afrimišemo rješenja i da insistiramo na njima. Nije dovoljno biti protiv nečega. Ako je to jedina strategija, doseg je ograničen. On ima određenu snagu, ali nikad dovoljnu za promjenu. I to ne samo ovdje – nego bilo gdje. Ako želite do pobjede, morate saopštiti zašto tražiti podršku, okupljati ljude na vrijednostima koje dijelite, raditi na sebi i razvijati potencijale svakog pojedinca – a time i zajednice.
Pred nama je duga borba za normalan život i održivu zajednicu, ona traži ljude od vizije spremne za bitku koja njima neće donijeti nikakvu opipljivu korist, već izvjesno veliku žrtvu. Zajednica koja ima takve pojedince traje – sve ostale prije ili kasnije propadaju.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POLICIJA I SDT RAZRIJEŠILI TRI UBISTVA ZA ŠEST DANA: Fale samo ubice
-
BIJELO POLJE, EKOLOŠKI INCIDENT NA LIMU: Misteriozni zagađivač
-
Dođem do zaključka, pa hoću nazad
-
SLUČAJ PROFESORICE MILKE OBRADOVIĆ: Nakon nagrade za kvalitet, dobila otkaz
-
NEIZVJESTAN OPSTANAK KATUNA VARNJAK NA BJELASICI: Sređivanje urbanističkog haosa ili uklanjanje konkurencije?
-
SARA PRELEVIĆ, AKTIVISTKINJA ZA PRAVA DJECE SA DAUNOVIM SINDROMOM: Ljubav za ljubav
INTERVJU
BORIS MARIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Društvo zaboravljenih reformi

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, iako je, kao i mi, svjesna da država i njene institucije nijesu na potrebnom nivou za punopravno članstvo u EU
MONITOR: Nakon lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom, kakve pouke može izvući vlast, a kakve opozicija na državnom nivou?
MARIĆ: Lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom imaju svoje specifičnosti. Herceg Novi posjeduje potencijal da se građanske liste nametnu kao važni politički činioci na lokalnom nivou. Čak i najjača lista iza koje je stajala Demokratska Crna Gora brendirana je isključivo imenom aktuelnog predsjednika opštine gospodina Katića. Svojim karakterom je imala sve elemente građanske lokalne liste.
Nikšićki lokalni izbori očekivano su poslužili kao poligon za demonstraciju snage dva krajnje polarizovana politička subjekta DPS-a i ZBCG-a. Građanskim listama u toj rovovskoj političkoj borbi nije ostavljeno mnogo prostora. Ovi izbori u Nikšiću definisali su dvije političke tendencije. Prva je da DPS i dalje ima veliki problem sa koalicionim kapacitetom, a druga da odnos u vladajućoj koaliciji postaje sve komplikovaniji i da ZBCG u kontinuitetu jača poziciju i uticaj kako na ukupnoj političkoj sceni tako i u vladajućoj koaliciji.
MONITOR: Može li se govoriti o različitom raspoloženju glasača u Novom i Nikšiću, ili je suština da su dosadašnje lokalne vlasti potvrdile dominantnu poziciju?
MARIĆ: Činjenica je da postoji različito raspoloženje glasača u ove dvije opštine kada pričamo o lokalnim izborima i da Herceg Novi, kao lokalna politička scena, ima izgrađenu autentičnu mikro političku klimu. Sa druge strane, glasači u Nikšiću su i lokalne izbore dominantno posmatrali kroz prizmu odnosa političkih subjekata i političkih ponuda, a posebno ukrštanja identitetskih pitanja, na državnom nivou.
Činjenica je da je i polarizacija izraženija u Nikšiću nego u Herceg Novom, te da su pitanja karaktera države i njene sadržine samim tim mnogo prisutnija i naglašenija. U tako postavljenom kontekstu partije koje nedvosmisleno u centar svoje politike stavljaju identitetska pitanja lakše dolaze do glasača.
MONITOR: Da li se biračko tijelo vraća u raspoloženje prije avgusta 2020. koje je obilježila dominantna podrška DPS-u i tadašnjem DF-u, (danas ZBCG) i šta to može da znaći za političke procese u Crnoj Gori?
MARIĆ: Izbori u Nikšiću, pa jednim dijelom i u Podgorici, nagovještavaju povratak DPS-a i ZBCG na pozicije iz 2020. godine na državnom nivou.
U ova dva grada te dvije strukture kontrolišu od 50 do preko 60 procenata glasova. Znači da ovaj trend nagovještava mogućnost da DPS i ZBCG obuhvate preko 50 sa mogućnošću da idu i na 60 procenata biračkog tijela. Time će jedna od ove dvije strukture, sve i da nema premijera, biti stožer vlasti, a ona koja ne bude vlast biće stožer opozicije.
MONITOR: Jesmo li, nakon izbora 2020., prerano zaključili da je pred nama era lako smjenjivih vlasti?
MARIĆ: Mi smo od izbora 2020. godine imali tri Vlade. Imali smo različite većine koje su ih birale. Pa opet nijesmo kao društvo dobili očekivan demokratski napredak.
Sama promjena vlasti nije dovoljna za tako nešto. Premnogo je loših kompromisa među političkim subjektima koji koaliraju, ostalo je previše zloupotrebe državnih resursa, izostaju suštinski reformski procesi u ključnim javnim politikama. Samo ponovno jačanje DPS-a i ZBCG nam govori da su oni uspjeli da očuvaju politički značaj identitetskih pitanja i da ih koriste kao siguran štit za održavanje podrške i legitimiteta sa jedne strane, a sa druge kao efikasno sredstvo za razvodnjavanje reforme institucija države.
Tako da se postavlja pitanje šta znači i sama smjenjivost vlasti bez reformske suštine.
MONITOR: U tom kontekstu, kako izgleda budućnost PES, Demokrata, URA, pa i Evropskog saveza?
MARIĆ: Teško je proreći budućnost ovih političkih subjekata.
Ono što sada vidimo, PES-u i Demokratama vladajuća koalicija ne donosi očekivane benefite. Preuzimanje ključne odgovornosti, prvenstveno za bezbjednosni sektor i ekonomsku politiku očigledno je mač sa dvije oštrice. U tom slučaju često ste odgovorni za loše vijesti i izloženi sumnjama u postojanje korupcije, propusta, raznih vidova zloupotrebe.
Demokrate imaju neprijatno preklapanje biračkog tijela sa ZBCG što im dodatno otežava poziciju, a PES još uvijek traži noseću politiku i ima deficit partijske infrastrukture.
Evropski savez je opravdao cilj formiranja i svi indikatori govore da ima siguran parlamentarni status. Sa druge strane mogući rast podrške ovoj strukturi za sada je limitiran, a dodatno je otežan jačanjem DPS-a.
URA je partija koja se odlučila na donošenje nekoliko teških odluka u kratkom vremenskom intervalu sa slabim partijskim kapacitetima i još slabijom logistikom, što je imalo visoku cijenu. Insistiranje na liderskom profilu partije dodatno je otežalo položaj URE, posebno na lokalnim izborima. Trenutno se od nabrojanih političkih subjekata nalazi u najtežoj poziciji i pred velikim izazovom kako da se pozicionira u perspektivi.
MONITOR: Premijer Spajić je „rekonstruisao“ Vladu i nastavio priču o velikim investitorima i investicijama. Na čemu se temelji ta priča i gdje vidite prostor za djelovanje novoformiranog Ministarstva javnih radova?
MARIĆ: Mogli bi reći da se prije radi o faznom prilagođavanju političkim potrebama konstituenata vlasti i samog kabineta premijera, nego o rekonstrukciji.
Prva intervencija je imala za cilj održavanje stabilne većine u parlamentu, a ova druga centralizovanje javnih radova, šta god to značilo, u resor koji će suštinski biti dio kabineta premijera. Kabinetu je očigledno prioritet da centralizuje nadležnosti kada je izgradnja velikih infrastrukturnih projekata u pitanju ili praćenje i servisiranje eventualnih investicija.
Za sada su ti virtuelni projekti u najavi, bez potrebne procedure i dokumentacije, sa mogućim isključivanjem obaveze primjene pojedinih zakona na potencijalne investiture, najčvršća tačka spajanja koalicionih partnera vlasti. Uz, za sada, rezervisani DNP.
MONITOR: Evropske integracije, osim EU zastavica u parlamentu i premijerovog pozivanja na Barometar 26, kao da su pale u drugi plan?
MARIĆ: Reforme su u drugom planu, a bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Zvučim sada populistički, ali to jeste poenta. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, i da je to jedina mogućnost da postanemo dio evropske porodice. Vlast je, kao i mi, svjesna da sama Crna Gora i njene institucije nijesu na nivou potrebnom za punopravno članstvo u EU. Nada umire poslednja, a Crna Gora i dalje ima realne šanse da postane članica u narednih pet godina.
To bi bio i dovoljan period da se popravimo kao društvo u mnogim oblastima, da li će se to i desiti zavisi, primarno, od ozbiljnosti političkih subjekata.
MONITOR: Šta je sa obećanim reformama?
MARIĆ: Mislim da je nedostatak reformi najvećim dijelom posljedica inercije loših praksi od kojih je najrazornija partijsko kadriranje, gdje god se stigne. Odavno sam stava da je najveća ekonomska reforma u reformi državne uprave. A bez reforme državne uprave sve ostale reforme gube na intenzitetu.
MONITOR: Od Trampa, preko Dodika, Orbana, Vučića… Kome aktuelni politički trenutak ide na ruku u Crnoj Gori?
MARIĆ: Regionalna i globalna scena idu na ruku identitetskim, desnim politikama. Svijet se mijenja i ide u smjeru imperijalne podjele zona uticaja. Sama EU je na prekretnici i pred ogromnim izazovima. Mislim da je izvjesna redefinicija EU, interesi nacionalnih država jačaju, što će zahtjevati preispitivanje odnosa unutar Unije. Crna Gora je dio evropske priče i mislim da treba pratiti trendove u EU.
Crnogorsko društvo ima svoje specifičnosti, ima svoj dualni karakter. Zato je neophodno jačati društveni dijalog, svuda i na svakom mjestu. Insistirati da se odluke donose u propisanim procedurama i nakon iscrpnih javnih debata.
Mi smo društvo koje je naučilo da živi u krizi, tako da globalna previranja mogu biti i šansa da dodatno demokratski i ekonomski napredujemo, ako do kraja shvatimo vrijednost debate i opasnost skrivenih dilova.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Neophodno je da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera. Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje. Ako već znamo da SEEIIST može da spasi pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?
Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope ( SEEIIST), projekat koji je inicirala Sanja Damjanović, naučnica i bivša ministarka nauke, u potpunosti je spreman, za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, ali se čeka Crna Gora da bi se finalizovao.
„SEEIIST je projekat koji istovremeno spašava živote i najbrže razvija ekonomiju i društvo, stvarajući ambijent za mlade ljude. Njegova dvostruka misija – 50 odsto vremena za liječenje pacijenata hadronskom terapijom i 50 odsto za istraživanje – čini ga jedinstvenim i po društvenoj i po ekonomskoj vrijednosti“, objašnjava naša sagovornica.
MONITOR:Šta bi pacijenti u Crnoj Gori i regionu dobili otvaranjem ovog centra?
DAMJANOVIĆ: Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu. Podsjetimo da je kancer danas drugi najveći uzročnik smrtnosti u svijetu, da je svake godine 10 miliona života izgubljeno usred kancera, od kojih su pola miliona djece.
U Evropi postoje samo četiri ovakva centra, u svijetu svega trinaest.
Za pacijente iz Crne Gore i regiona, liječenje u ovim centrima je uglavnom finansijski nedostupno – troškovi su tri do četiri puta veći za međunarodne pacijente, a zdravstvena osiguranja ih ne pokrivaju.
Za razliku od konvencionalne radioterapije, koja oštećuje zdravo tkivo, hadronska terapija koristi jonske zrake (npr. ugljenikove jone) koji precizno ciljaju tumor bez oštećenja okolnih zdravih ćelija.
Ova metoda je posebno efikasna za tumore u blizini osjetljivih organa i pokazuje znatno bolje rezultate – preživljavanje nakon pet godina je i do 80–90 odsto, a i 100 odsto kod mladih ljudi, u poređenju sa 10–20 odsto kod konvencionalne radioterapije.
MONITOR: Šta tačno znači da je projekat spreman?
DAMJANOVIĆ: SEEIIST predstavlja jedini veliki ekonomski i tehnološki projekat koji može odmah da uđe u fazu konstrukcije. Riječ je o investiciji vrijednoj 250 miliona eura, od čega čak 200 miliona može biti obezbijeđeno iz EU fondova — što je 80 odsto ukupne vrijednosti projekta.
Tako visoko učešće evropskih sredstava moguće je zbog pan-evropskog značaja projekta: SEEIIST je atraktivan za cijelu Evropu, a najveći dio investicija će biti apsorbovan kroz evropsku industriju. Za razliku od klasičnih/grubih infrastrukturnih projekata, poput autoputeva, kod kojih učešće EU fondova rijetko prelazi 10-15 odsto, SEEIIST se izdvaja kao jedinstvena prilika koju Crna Gora ne smije propustiti.
MONITOR: Zašto je do sada propuštala?
DAMJANOVIĆ: Razlog nije tehnički ni finansijski – već isključivo politički. Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije.Crna Gora je do 2021. godine imala jasan politički okvir i podršku za strateške projekte poput SEEIIST-a. Međutim, nakon toga je došlo do gubitka političke koherentnosti i nedostatka kontinuiranog strateškog vođstva koje je neophodno za projekte ove veličine i značaja.
Iako postoji volja i deklarativna podrška, nema operativne političke koordinacije koja bi omogućila da SEEIIST bude sistematski praćen, promovisan i ugrađen u sve relevantne domaće i međunarodne agende. Projekti ovakvog karaktera i značaja — koji imaju pan-evropsku dimenziju i status potencijalnog flagship projekta u kontekstu proširenja EU — moraju biti vođeni direktno iz kabineta premijera.
Bez jasnog političkog fokusa i centralizovane odgovornosti, SEEIIST — iako tehnički spreman — ostaje politički zapostavljen i to u trenutku kada bi mogao biti ključni razvojni iskorak ne samo za Crnu Goru, već i cijeli region.
MONITOR: Koji bi bili ekonomski benefiti izgradnje tog centra?
DAMJANOVIĆ:SEEIIST nije samo zdravstveni projekat – on gradi čitav industrijski grad – često čujemo termin pametni grad bez objašnjenja, a on nije moguć bez jezgra tenološke infrastrukture: privlači svakodnevno preko 1000 istraživača iz Evrope i svijeta; u njegovu realizaciju će biti uključeno oko 600 kompanija, uključujući prestižna imena poput Siemensa…
To je generator današnje ekonomije :pokreće industriju, ojačava regionalnu saradnju i evropske integracije,a u svojoj suštini – spašava živote pacijenata oboljelih od kancera.
MONITOR: Kakve perspektive za budućnost bi Crnoj Gori otvorilo otvaranje ovakvog istraživačkog centra, posebno za mlade?
DAMJANOVIĆ: IzgradnjaSEEIISTa predstavljala bi strateški iskorak Crne Gore ka održivoj, visoko-tehnološkoj ekonomiji. Ovo nije samo tehnološki i medicinski projekat – to je nacionalna investicija u budućnost, u novu ekonomiju znanja, u jasno mjerljivu ekonomsku dobit i društvenu vrijednost.
Za mlade ljude, SEEIIST ne znači milostinju u vidu grantova ili stipendija – već infrastrukturu koju mogu da koriste, vode i razvijaju. Koja omogućava da ostanu u Crnoj Gori i žive od svog znanja, kreativnosti i rada.
Kroz već razvijen biznis plan, planirane su plate u rangu od 4.000 do 7.000 eura, čime SEEIIST ne samo da zadržava mlade, već postaje magnet za povratnike i strane stručnjake.
Pored toga, nudi: zapošljavanje u visoko-tehnološkom i međunarodnom okruženju; karijere u oblastima poput medicine, inženjeringa, IT-ja, biomedicine, fizike, vještačke inteligencije; povratak mladih iz inostranstva uz uslove i izazove koji u Crnoj Gori do sada nijesu postojali; učešće u globalnim naučnim i industrijskim projektima bez napuštanja zemlje; pristup Horizon Europe i budućim FP programima, kroz povećanu konkurentnost crnogorskih timova; učešće oko 600 evropskih kompanija u izgradnji i operacijama centra – nivo međunarodne saradnje koju Crna Gora do sada nije imala.
SEEIIST bi pozicionirao Crnu Goru kao lidera u regionu i ključnog igrača na evropskoj naučno-tehnološkoj mapi. Ovo je projekat koji pravi razliku — ne samo u ekonomiji, već i u mentalitetu društva.
MONITOR: Projekat bi se većinski finansirao iz EU, kakva je ekonomska računica države Crne Gore u ovom projektu?
DAMJANOVIĆ: Izuzetno povoljna. Teško je naći primjer slične investicije sa tako jasnim, mjerljivim povratom.
Ukupna investicija iznosi oko 250 miliona eura, od čega je čak 200 miliona (80 odsto) već potencijalno dostupno iz EU fondova. To znači da bi Crna Gora trebalo da obezbijedi svega 20 odsto ukupne investicije, ali ne u jednoj godini, vec razvučeno na period od pet godina. Procijenjeni trošak za Crnu Goru je oko 50 miliona eura u periodu od najmanje pet godina po evropskoj tržišnoj vrjednosti, što je znatno manje ako se uključe lokalne cijene i zemljište (npr. Ćemovsko polje ili Ulcinj – obje lokacije već prepoznate kao idealne).
Cijeli master plan je već završen – što znači da bi se kroz EU fondove ulagalo na tehnologije, a Crna Gora bi trebala da uloži samo u grubu infrastrukturu – zgrade, obezbijedi zemljište, energetsku mrežu….
Ukoliko bi se sada donijela politička odluka i započela pripremna faza, centar bi mogao biti završen do 2030.
SEEIIST nije trošak – to je ekonomski motor. Već nakon četiri godine rada, investicija Crne Gore mogla bi biti potpuno vraćena pokrivajući operativne troškove, kroz: prihode od liječenja pacijenata – oko 25 miliona eura godišnje (cilj je da centar bude međunarodni za liječenje pacijenata, jedna cijena za region, druga za ostale međunarodne pacijente); korišćenje infrastrukture od strane evropske industrije– dodatnih 20+ miliona eura godišnje; učešće u evropskim istraživačkim programima (Horizon, FP itd.) – dodatnih 10–20 miliona eura godišnje; boravak i potrošnja više od 1000 naučnika i stručnjaka, koji u svakom trenutku rade i žive u Crnoj Gori, stvarajući efekat lokalnog ekonomskog rasta.
U poređenju sa drugim velikim infrastrukturnim projektima – poput auto-puta ili luksuznih turističkih zona – ovaj projekat koji donosi brz, održiv i višedimenzionalan povrat investicije, generiše dinamiku i širenje – pametni grad ili inovativni distrikt – bez ekološkog pritiska i uz zadržavanje mladih ljudi u zemlji. Ovakve prilike se ne propuštaju.
MONITOR: SEEIIST je uvršten u Vladinu Reformsku agendu 2024–2027. Da li se nakon toga nešto konkretno uradilo?
DAMJANOVIĆ: Uvrštavanje SEEIIST-a u Reformsku agendu Crne Gore predstavlja značajan korak i jasno priznanje njegovog strateškog značaja za državu i region. Ipak, od formalnog uključivanja do stvarne realizacije postoji veliki korak – a on trenutno izostaje. Važno je istaći da je kroz Novi plan rasta za Zapadni Balkan za period od 2024. do 2027. godine izdvojeno šest milijardi eura, od čega je do sada iskorišćeno svega 50 odsto, a samo dvije godine su preostale za realizaciju ovih sredstava.
Zasad ne postoji operativna politička struktura koja bi koordinisala realizaciju projekta, pratila dinamiku, inicirala razgovore sa EU partnerima i obezbijedila stratešku vidljivost na svim relevantnim nivoima.
Zbog toga je neophodno da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera. Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje.
Ništa nije vrijednije od života ljudi – a ako već znamo da SEEIIST može da spasi pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?
Upravo to pitanje razotkriva suštinu problema. SEEIIST nije u zastoju zbog nedostatka znanja, tehnologije ili međunarodne podrške. Sve to već imamo. Ono što nedostaje jeste odlučnost, politička koordinacija i institucionalna odgovornost.
Ovakvi projekti ne mogu biti prepušteni entuzijazmu pojedinaca – moraju biti strateški vođeni sa najvišeg nivoa države, jer je riječ o projektu koji mijenja sudbinu zdravstva, nauke i ekonomije u Crnoj Gori.
Bez jasne političke komande i spremnosti da se SEEIIST pozicionira kao prioritet – ne samo na papiru, već kroz konkretno djelovanje– projekat ostaje tačka velikog potencijala, ali i propuštene šanse.A svaka propuštena šansa znači pet života manje – svakog dana.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLA: U BiH se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Kao građaninu BiH jako mi je bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH
MONITOR: Pri svom nedavnom boravku u Sarajevu, Kaja Kalas-visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku, obratila se misiji EUFOR-Altea riječima da je upravo u toj misiji rođena bezbjednosna i odbrambena politika EU. Kako razumijete ovu izjavu?
ŠEHIĆ: Posjeta Bosni i Hercegovini od strane visokih dužnosnika Evropske komisije, vezana je za političku situaciju u BiH, a imajući u vidu činjenicu da su u BiH stacionirane trupe EUFOR-a koje imaju osnovni zadatak da obezbjeđuju mir. Obzirom na poziciju Kaje Kallas koja je zadužena za spoljnju i bezbjednosnu politiku EU, bilo je i logično da se sastane sa misijom EUFOR-a – ALTEA. Zbog izbijanja političke krize u BiH povećan je broj pripadnika EUFOR-a, a naročito nakon suspenzije Zakona o Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, Zakona o VSTV kao i nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH, o čemu je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku, što je dodatno pogoršalo političku situaciju, te je izazvan strah kod građana BiH da eventualno može doći do određenih sukoba. Sve to je uzrokovalo pojačano prisustvo zvaničnika u BiH, a i u regionu radi čega je izvršen snažan pritisak na aktere političkog života u BiH za bezbjednosnu i političku stabilizaciju trenutne situacije.
MONITOR: Malo po izbijanju krize u BiH, boravio je Mark Rute, generalni sekretar NATO. Poslije razgovora sa članovima Predsjedništva BiH, Rute je rekao da sada nije 1992. i da NATO neće dozvoliti bezbjednosni vakuum u BiH. Može li ta izjava da ulije više sigurnosti ljudima u BiH?
ŠEHIĆ: Sigurno da je jako značajna i posjeta generalnog sekretara NATO-a Majka Rutea, te sastanci koje je obavio sa članovima Predsjedništva BiH i poruka koju je poslao da NATO neće dozvoliti bilo kakav bezbjednosni rizik u BiH što je imalo veliki značaj i među građanima BiH i ulilo više sigurnosti da NATO neće dozvoliti bilo koji vid narušavanja mira i bezbjednosti u državi. Moram napomenuti da jedine države u regionu koje nisu članice NATO saveza su BiH i Srbija. I u narednom periodu se očekuje posjeta visokih evropskih zvaničnika jer je Zapadni Balkan jedna od neuralgičnih tačaka u Evropi. Ni EU ni NATO neće dozvoliti da se otvara neki novi sukob u srcu Evrope, jer je njihov prioritet -u ovom trenutku, zaustavljanje rata u Ukrajini. Očekujem da i države potpisnice Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH-Republika Hrvatska i Republika Srbija, doprinesu-shodno svojim obavezama, političkoj i sigurnosnoj situaciji u BiH. Meni je kao građaninu BiH jako bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH. Radi toga mi je i želja da BiH ima najbolje odnose u prvom redu sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, jer mislim da je to interes svih nas.
MONITOR: Milorad Dodik i Nenad Stevandić poslije odbijanja Interpola da za njima raspiše crvenu potjernicu, slobodni su kada su van granica BiH… Da li je za vas odluka Interpola bila iznenađenje?
ŠEHIĆ: Kada je u pitanju odbijanje Interpola da po pozivu Suda BiH raspiše crvenu potjernicu za Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem, to za mene nije neko veliko iznenađenje. Podsjetio bih na slučaj Španije-odnosno pokušaja proglašenja nezavisnosti Katalonije, kada je lider Katalonije Pučdemon napustio Španiju i od tada boravi u Briselu. Interpol takođe nije raspisao crvenu potjernicu i on već godinama živi i djeluje u Belgiji. Da je Interpol eventualno donio odluku o raspisivanju crvene potjernice pitanje je da li bi sve države-članice Interpola poštovale tu odluku. Iako je obaveza država-članica Interpola da provode takve odluke, ali mnoge države ne poštuju ni potjernice koje je raspisao Međunarodni krvični sud za ratne zločine u Haagu. Nakon ovakve odluke Interpola isključiva nadležnost za postupanje po potjernici koju je raspisao Sud BiH je u nadležnosti domaćih agencija.
MONITOR: Interesantna je kombinatorika u raspodjeli političke moći u BiH. Iako je Trojka raskinula sporazum sa Dodikovim SNSD, ne uspijeva im da u Domu naroda PS BiH potvde smjenu dvojice ministra iz SNSD i nekoliko zamjenika ministara- jer SNSD blokira rad Doma naroda. S tim u vezi predlaže se čak i promjena Ustava?
ŠEHIĆ: Politička kriza koja dugo traje u BiH kulminirala je propašču koalicije, jer je trojka (SDP BiH, Naša stranka i NIP) zajedno sa HDZ BiH raskinula sporazum sa SNSD-om te se otvorio prostor da buduću vlast u BiH čine i opozicione stranke iz Republike Srpske. Međutim, na putu za konstituisanje nove koalicije na državnom nivou stoje prepreke koje proističu iz Ustava BiH, gdje za razrješenje određenih ministara ulogu sem Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH ima i Dom naroda čije je sjednice nemoguće održati zbog činjenice da Dom naroda može raditi i donositi odluke samo ukoliko je sjednici prisutno najmanje po tri delegata iz svakog kluba naroda. A kako su u klubu Srba tri delegata iz SNSD-a, oni imaju mogućnost da blokiraju rad Doma naroda. Interesantno je-da kod imenovanja ministara i njihovih zamjenika Dom naroda nema nikakvu nadležnost, tako da u ovakvoj situaciji mogao bi se imenovati samo jedan ministar i to ministar sigurnosti-jer je raniji ministar podnio ostavku.
MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković je u Mostaru rekao da očekuje da EU neće zabraniti kretanje Dodiku. S tim se slaže i Dragan Čović-šef HDZ BiH. Govori se o obnavljanju savezništva Dodik-Čović i spekuliše šta bi nezadovoljni HDZ očekivao za uzvrat-nove intervencije u Izbornom zakonu ili čak izmjene Ustava BiH?
ŠEHIĆ: Kada živite u BiH pa i zemljama u regionu, ništa nas ne smije iznenaditi. Tako treba razumijevati i izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da EU neće zabraniti kretanje Dodiku jer je jasan stav Mađarske i njenog premijera Orbana da neće glasati za takvu odluku, a ovakve odluke se donose konsenzusom svih članica Evropske unije ali se dozvoljava da države članice EU mogu samostalno donositi odluke o zabrani kretanja i ulaska u pojedine države, što su već učinile i Njemačka i Austrija a očekuje se da i neke druge države donesu ovakvu odluku. Hrvatski premijer je stao u zaštitu cjelovitosti BiH s čime se složio i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Za političku stabilnost u BiH pogubna je formula 2:1, jer u takvom slučaju nikome nije dobro, a u konkretnom slučaju mislim na obnavljanje savezništva Dodik-Čović. Moram napomenuti da je bilo i savezništva između SDA i HDZ BiH što se takođe pokazalo neuspješnim i neprihvatljivim. Ovdje se valja izboriti za ravnopravnost, jednakopravnost svih građana BiH jer u ovoj državi niko ne bi trebalo da se osjeća ugroženim. Zato je najveća odgovornost ne samo na političkim strankama koje trenutno čine vlast nego i na opozicionim, da svojim konstruktivnim djelovanjem doprinesu političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i sigurnosnoj stabilnosti u BiH. Do izmjena Izbornog zakona BiH a u jednom dijelu i izmjena Ustava BiH mora doći jer se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura kao i odluka Ustavnog suda BiH jer to je jasno naglašeno u prvom prioritetu koji BiH mora ispuniti na putu prema EU.
MONITOR: Bilo je i ideja da se u Savjet ministara BiH uvede i neko iz opozicije u RS. Pominjalo se ime Nebojše Vukanovića sa liste Za pravdu i red, na upražnjeno mjesto ministra bezbjednosti. Šta se zna o tome?
ŠEHIĆ: Mnogo se špekulisalo da se u Vijeće ministara BiH na mjesto ministra sigurnosti imenuje neko iz opozicije iz RS-a a konkretno se spominjalo ime Nebojše Vukanovića. U posljednje vrijeme o tome se mnogo ne govori, a imajući u vidu činjenicu da Nebojša Vukanović doživljava neprijatnosti kao političar (zapaljen automobil) a da mu je i majka umrla, nisam siguran da bi on to prihvatio. A tome treba dodati i činjenicu da se sljedeće godine u BiH održavaju opšti izbori te bi mu mandat trajao vrko kratko.
MONITOR: Dodik je srdačno primljen od Vladimira Putina, dok su mu Njemačka i Austrija, nakon što je njemačka ministarka Ana Lurman u RS proglašena nepoželjnom, uvele zabranu ulaska. Sudeći po izjavi Marka Rubia-državnog sekretara SAD, izostala je ( priželjkivana a možda i očekivana), podrška SAD?
ŠEHIĆ: Nesporna je činjenica da Milorad Dodik vrlo često putuje u Moskvu i Budimpeštu gdje se uvijek primi na najvišem nivou. To nije ništa novo. Nakon donošenja odluke Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu (prema Krivičnom zakonu BiH Milorad može kaznu zatvora ukoliko je izrečena do godinu dana platiti novčanim iznosom kojim se svaki dan zatvora plaća 100KM) i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja, glasnogovornica State Departmenta je podržala takvu odluku Suda, što je kasnije potvrdio i državni sekretar SAD-a. Tako da je iz toga jasan stav američke administracije u konkretnom slučaju.
SAD imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH
MONITOR: U Sarajevu se smatra da bi hapšenje Milorada Dodika bio bezbjednsni rizik. Neki BiH analitičari smatraju i to da su odlazak Bajdenove administracije i ambasadora Majkla Marfija, oslabili poziciju VP Kristijana Šmita. Da li će situacija biti jasnija poslije pravosnažne presude Miloradu Dodiku?
ŠEHIĆ: Kada je u pitanju privođenje Milorada Dodika po naredbi Suda BiH tada su određene bezbjednosne agencije procijenile da bi to eventualno mogao biti bezbjednosni rizik. Ali se očekuje da institucije države BiH-posebno nakon odluke Interpola, moraju postupiti po potjernici koja je raspisana od strane domaćih vlasti, a kada će to biti, to je jako teško procijeniti. Svjedoci smo da i Milorad Dodik kao i Stevandić slobodno prelaze granicu BiH i Srbije, a odgovor na tu činjenicu može dati jedino granična policija.
SAD imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH iz razloga što su oni tvorci kako Wašingtonskog kao i Dejtonskog sporazuma kojim je okončan sukob u BiH. Sa te strane imaju jednu vrstu obaveze da svojom politikom doprinesu izgradnji normalne demokratske države uređene na principima parlamentarizma, poštovanju ljudskih i građanskih prava kao i funkcionisanju vladavine prava. Ako analiziramo koliko se vlasti promijenilo u SAD od 1995. i bez obzira da li su na vlasti bili demokrati ili republikanci, njihova politika prema BiH je konstanta. Politika je ostala ista što se vidi iz stavova nove administracije, te se neće ni promijeniti pozicija Visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Naša
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Peticija
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Podvala o “srećnim” i “nesrećnim” narodima
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Ostroga mi, baš evropski
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Dvojka
Zoran Radulović

Novi broj


O Filipu Davidu, prosvjetitelju

IN MEMORIAM – MARIO VARGAS LJOSA: Božanski talentovani pripovjedač

SAFET SIJARIĆ “LJUBAV NA MILJACKI”: Roman o ljubavi koja prkosi smrti i pamćenju koje pobjeđuje zaborav
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
FOKUS3 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje