Ovo je bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

MONITOR: Za kraj sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, zakazane su sjednice parlamenta na kojima će se raspravljati o skraćenju mandata Skupštini Crne Gore i nepovjerenju Vladi Crne Gore. Kako vidite moguću sudbinu tih inicijativa?  Dijelite li stav sa onima koji smatraju da je to kraj ove vlade?

PERIĆ: Izjave svih parlamentranih subjekata u odnosu na inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi su jasne, tako da je njen pad sasvim izvjestan – a što bi bilo zapravo zaokruživanje procesa o kome možemo zaključiti da je u simboličkoj ravni doveo do toga da nismo dobili 31. avgust. Ona je dočekana sa velikim entuzijazmom i očekivanjem građana, čini se da su njeni dužnosnici davali još veća obećanja, ali na kraju možemo konstatovati da je ovo bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

Kada govorimo o mogućnosti skraćenja mandata Skupštine, malo je vjerovatno da će se u ovom trenutku ići sa tom opcijom, jer je već ima dovoljno naznaka da postoji većina za formiranje nove Vlade. Bez obzira na izjave koje smo čuli iz partija da su izbori najčistije rješenje ipak će o njihovom datumu odlučivati procjena onih koji imaju moć da skrate mandat Skupštini, odnosno koji mogu da bezbijede većinu za tu odluku, a čini se da je ta procjena da sada nije pravi momenat.

MONITOR:  Prema ocjenama zvaničnika, nema informacija da će odlučivanje o tim inicijativama uticati na bezbjednosnu situaciju. Kako vi vidite stanje u kom se Crna Gora danas nalazi, u kontekstu podignutih tenzija?

PERIĆ: Mislim da je cio bezbjednosni sektor koji je predstavljen maltene kao perfektan zapravo u velikom problemu jer u operativnom smislu uticaj prethodne vlasti u njemu je i dalje više nego značajan. Signal koji se mogao pokazati da se želi snažan otklon od prethodnih praksi jeste recimo bilo stvaranje zakonskih pretpostavki, a potom i objavljivanje dosijea koji se odnose na više nego izvjesne veze ANB-a sa ljudima iz javne poltike. Zašto to nova vlast nije htjela da učini – više je mogućih odgovora, ali moguće najuvjerljivijim se čini onaj da se zapravo kroz taj kompromis – po meni sasvim nepotreban i nezdrav – kupovao “tranzicioni mir”. Nova vlast nije razumjela da ona treba da reformiše sistem. Novo rukovodstvo je imalo doživljaj da će zamjena ljudi na određenim ključnim funkcijama i zapošljavanja svojih ljudi na operativnim pozicijama samo po sebi promijeniti ambijent – a naravno da neće. Potrebno je da mijenjate pristup i da radite sve ono što ste obećavali dok ste bili opozicija: punu javnost u radu, stalno promovisanje ljudi od nespornog znanja, nuđenje strukturnih reformi… Za sve to je trebalo znanja i odlučnosti – izostalo je oboje, i sada smo na polju inercije dešavanja u kome se sistem ponovo šije po mjeri oportunizma.

MONITOR:  Kako vidite ideju manjinske vlade koju je predložila URA?

Svaki politički subjekt ima pravo na svoja promišljanja. Jednako je tako tačno i da je ova ideja promjena retorike i strategije djelovanja u odnosu na ono što je obećavano u predizbornoj kampanji. Sada od njih treba ne samo tražiti, već i insistirati na tome da nam daju indiktore uspješnosti Vlade i period u kome to namjerava postići, i da se najšira javnost može blagovremeno odrediti s tim u vezi. Oni moraju da razumiju da je Crna Gora svih nas i  da oni sada ključno žele da upravljaju našim resursima – saglasno tome, treba da pokažu punu otvorenost i odgovornost.

Podsjetiću da je ideja tzv. ekspertske Vlade ideja koja je proistekla iz koalicije Crno na bijelo i da sada iza njenih ukupnih dometa niko nije spreman da stane. Dakle, u nekom trenutku ipak morate položiti političke garancije za modela koje promovišete, a ne da gradite startešku poziciju u kojoj nećete preuzimati odgovornost.

MONITOR:  Koje je po vama najbolje rješenje iz aktuelne političke krize?

PERIĆ: Nema uzaludnijeg posla od dijeljenja savjeta onom ko ga ne traži. Mjesecima smo upozoravali na manjkavosti u radu ove Vlade koja je gotovo svaku kritiku doživljavala dramatičnom i sa indignacijom je odbijala – obije njene struje, a sada u razmjenama optužbi oni ne samo da potvrđuju te uglavnom veoma odmjerene kritike, već ih pojačavaju do granice neukusa sa optužbama za koje bi, ukoliko su tačne, neko trebalo i krivično da odgovora. Oni su nam javno govorili da harmonično funkcionišu do unazad nekoliko sedmica, pa ne bi trebalo sada odgovornost za promašene poteze adresirati samo jednoj od suprostavljenih strana. To je odgovornost cijele Vlade.

Ipak, da Vama pružim odgovor na pitanje šta mislim da je nabolje rješenje. On staje u jednu riječ: demokratija. Demokratija je vladavina većine, učenje na greškama i preuzimanje odgovornosti. Ako se u većini zbog ideoloških razlika ne može postići dogovor može se uzajamno pružati manjinska podrška uz jasno i mjerljive postavljene indikatore uspješnosti, ali nije po građane dobro da se odgovornost stalno izmješta, da se greške ne priznaju i još gore da se iz njih ne uči. Ujedno, bez velike pompe trebamo vidjeti kakvu kadrovsku bazu imamo kako bismo mogli konačno ovu zemlju da okrenemo ka reformama – a ne ka, po pravilu, ispraznim partijskim polemikama.

MONITOR:  Kako komentarišete to da  u okolnostima političke krize, te moguće preraspodjele funkcija,  aktuelni lideri govore o Temeljnom ugovoru sa SPC, te odlaze na razgovore sa vrhom te crkve? Kakva je uloga SPC u političkoj zbilji Crne Gore?

PERIĆ: Nama su potrebna rješenja koja integrišu zajednicu. To postojeća politička elita nije u stanju da obezbijedi. Poslušajte samo koje su optužbe tu padale. izdajnik, uhljeb, član narko kartela… a sa druge strane prisjetimo se kojim smo infasntilnostima svjedočili: od promjena odluka na dnevnom nivou pa sve do hvaljenja visokih funkcionera koji su svoju “demokratsku širinu” dokazivali detaljima svojeg intimnog života.

Sa ovim pristupom politici nije moguće rješavati ozbiljne i dugotrajuće probleme, jer je ovo praksa hiperprodukcije partijskih kadrova koji su “podešeni” da prave probleme na osnovu kojih će zaposijedati busije, a ne da nude rješenja za koja je potrebno i iskustvo i znanje –  a u oboma smo u velikom deficitu. U tom ambijentu svaka diksusija se pretvara u neku vrstu nadgalasavanja i galame koja je sve bliža rijalitiju.

MONITOR: A gdje smo na geopolitičkoj karti?

PERIĆ: Na toj karti mi smo uvijek bili maleni, tačno onoliko kolika je i naša ekonomska i vojna snaga. U konačnom, u svijetu stvari tako i funkcionišu. Da ta pozicija po nas ne bi bila zastrašujuća, gradili smo odgovarajuća savezništva koja su refleks jedne od rijetkih odluka u našoj politici koja je postavljena na solidnim temeljima. Međutim, naša politička elita nije razumjela da savezništvo ne znači utrkivanje  u sticanju političkog kredibiliteta onamo gdje se to ne čini. Dakle, stičete ga na izborima i sa njima produbljujete savezništva – ne obratno. Ili korak dalje: ne koristite saveznike da biste diskvalifikovali ljude za koje smatrate da vam mogu biti politička konkurencija već činite sve što možete da integrišete zajednicu. Trebaće dosta vremena dok se ta praksa ispravi jer je ona sada doživljena kao normalnost. Dakle, saveznštva se njeguju, preuzete međunarodne obaveze se poštuju a zajednica se integriše – to bi trebalo da bude recept za uspostavlajnje funkcionalne zajednice.

MONITOR: Kazali ste da se slobodno danas može reći da od demontaže Demokratske partije socijalista nema ništa. Zašto je to tako?

PERIĆ: Da budem još precizniji: od demontaže sistema upravljanja koji je uspostavio DPS nema ništa. Nova vlast je prigrlila sve instrumente koje je prethodna vlast koristila da bi vladala – od partijskog zapošljavanja i namještenja, pa sve do verbalnih napada na neistomišljenike i odbijanja pokretanja istinskog dijaloga.

Koruptivni sistem je bilo nužno demontirati, a on je ostao gotovo netaknut a onaj njegov klijentelistički dio je još i nadograđen. I da ne zaboravimo, ako smo tokom vlasti DPS-a imali makar otklon na deklartivnoj ravni da se radi o nepoželjnim praksama, nova vlast ih je etablirala kao neminovnost.

Notirajmo i da je značajan broj istaknutih kadrova prethodne vlasti kojima bi se imalo šta prigovoriti na njihov “minuli rad” vrlo visoko pozicioniran i u novoj i da je dodatno čak dobio, u nemalom broju slučajeva, epitet “eskpert”, čime se sasvim relativizovala, po meni opravdana kritika iz predizborne kampanje da bez partijskog amina niste mogli značajnije napredovati.

Sve ovo uz zadnja dešavanja na političkoj sceni u kojoj se promoviše logika da ćete uz glasove poslanica i poslanika DPS-a demontirati njihovu praksu me vodilo zaključku sa početka ovog odgovora.

MONITOR: Posljednjih dana često se pominju riječi poput izdaja i izborna volja građana. Ko bi trebalo da se osjeća izdanim, i šta su građani dobili nakon 30 avgusta?

PERIĆ: Vjerujem da je ta retorika sasvim neprimjerena. Politički subjekti, kao što sam već rekao, imaju pravu i na izmjenu svoje retorike i strategije, a o tome sud daju građani na izborima, kad god oni bili. Opet, nemojmo da živimo u zabludi da apsolutno svaki subjekt na političkoj sceni nije prošao u određenoj fazi “toplog zeca” optužbi da je izdajnik i da ga nije i drugom priređivao. Nadajmo se da nešto učimo i da odustajemo od te prakse.

Kada je riječ o iznevjeravanju izborne volje građana, smatram da je ono počelo onog trenutka kada su se prigrlile klijentelističke, nepotističke i kronističke prakse prethodne vlasti, da se to iznevjeravanje nastavilo kroz netransaprentnost, a kulminiralo nekompetencijom, neznanjem i odsustvom pravde, prije svega socijalne – jer je jednu garnituru na čelnim pozicijama promijenila druga, a da se nije dobilo ono što su sve tri vladajuće koalicije tako žusto obećavali tokom predizborne kampanje: nije dobijena pravda.

Tom iznevjerevanju izborne volje je svako doprinio u mjeri u kojoj je svojim činjenjem pojačao ovaj utisak ali i neslavan rezultat prve vlasti nakon DPS-a koja je mogla biti reformatorska, a zapravo je bila personalna promjena na rukovodećim funkcijama.

Milena PEROVIĆ