Povežite se sa nama

INTERVJU

Srđan Majstorović, predsednik Upravnog odbora Centra za evropske politike: Istinski lideri bi trebalo da imaju širu viziju regiona

Objavljeno prije

2 godine

na

Stav SPC će uticati i na raspoloženje javnosti prema mogućem dogovoru sa Prištinom, a time i na dalje Vučićeve poteze

 

MONITOR: Burna dva dana u Skupštini Srbije, gdje je Aleksandar Vučić predstavljao Vladin izvještaj o pregovorima o Kosovu, završena su kako se i moglo očekivati – usvajanjem Izvještaja. Vučić je nešto šturo rekao o francusko-njemačkom prijedlogu. Da li je tajnost prijedloga način da se on prilagodi dinamici pregovora i „stanju na terenu“?

MAJSTOROVIĆ: Prilikom vođenja ovako složenih pregovora uobičajeno je da postoji doza tajnosti kako bi se učesnici oslobodili neposrednog pritiska javnosti i lakše fokusirali na kompromisna rešenja. Međutim, i u takvim situacijama postoje načini da se uključe i informišu predstavnici građana.  To se  ni ovoga puta nije desilo. Srpska javnost danas ne zna šta je sadržina evropskog predloga, izuzev onoga što su preneli mediji. Objavljivanje predloga u javnosti na način kako je to učinjeno ima isključivo svrhu sondaže raspoloženja javnog mnjenja. Da li je ta verzija predloga relevantna i verodostojna, možemo samo da nagađamo što otvara mogućnost za manipulaciju javnim mnjenjem. Imajući u vidu poruke koje vlasti šalju putem strogo kontrolisanih medija prethodnih deset godina, kao i kontinuirano promovisanje atmosfere straha, javno mnjenje u Srbiji i ne može biti drugačije do skeptično.

MONITOR: Albin Kurti je ovih dana zaoštrio poziciju. Prethodno je tražio da Kosovo prizna pet država EU i termin kada će se reagovati na zahtjev Kosova za prijem u EU i NATO. Ponovo, međutim, zahtjev Kosova za prijem u Savjet Evrope nije stavljen na dnevni red. Kako razumijete zahtjeve premijera Kosova?

MAJSTOROVIĆ: A. Kurti ima maksimalistički pristup pregovorima i želi da iskoristi širi kontekst, rat u Ukrajini, kako bi ostvario svoje ciljeve. Njegovi rigidni stavovi, nerealni zahtevi u vezi sa garancijama priznanja i neispunjavanje prethodno dogovorenih obaveza u vezi sa formiranjem ZSO, ne idu mu u prilog. Prvi put u poslednjih 20-ak godina, utisak je da među većinom zapadnih zemalja trenutno postoji više razumevanja za stavove Beograda, dok se na Prištinu gleda kao na nepredvidivog partnera. Stavovi  Kurtija su zasnovani na platformi koja mu je donela pobedu na izborima, i činjenici da Kosovo u ovom trenutku nema mnogo da izgubi s obzirom na nedostatak jasne evropske perspektive. Međutim, izbor nije komplikovan – ili će se krenuti sa pragmatičnim „omekšavanjem“ stavova, ili će se insistirati na „tvrdim“ zahtevima čime će i srpska strana biti demotivisana za nastavak pregovora.  Kurti bi trebalo da pokaže neophodnu dozu strateškog strpljenja i proces postepene normalizacije sagleda u širem okviru integracije regiona u EU. Naravno, to je lakše reći nego pretočiti u politiku koju će podržati javnost, ali istinski lideri bi trebalo da imaju širu viziju regiona i gledaju u narednih 20 godina.

MONITOR: Sulejman Ugljaninom i Šaip Kamberi su od Kurtija tražili da se založi za reciprotitet prava bošnjačke i albanske manjine u Srbiji. Može li odugovlačenje i  uslovljavanja oko sporazuma Beograda i Prištine, otvoriti balkansku Pandorinu kutiju, a da francusko-njemački prijedlog ne doživi uspjeh?

MAJSTOROVIĆ: Širenje straha je moćno oružje u rukama manipulativnih političara u regionu. Tvrditi da ne postoji rizik od nove eskalacije u regionu bilo bi neoprezno i naivno. Mogući su pojedinačni incidenti manjih razmera, koji su takođe opasni po mir i stabilnost regiona, međutim nije realno očekivati eskalaciju širih razmera. Prvo, EU je 90-ih godina prošlog veka naučila lekciju u vezi  sa prevencijom brzim reagovanjem na krize u njenom predsoblju, i upravo iz te perspektive potrebno je posmatrati evropski predlog za normalizaciju odnosa Srbije i Kosova. Drugo, najveći deo zemalja šireg regiona danas su članice NATO čije su snage prisutne i na Kosovu. Srbija takođe ima brojne kontakte, redovne zajedničke vežbe i uređenu saradnju sa ovim savezom. Treće, iako ekstremisti postoje na svim stranama i predstavljaju realnu opasnost po mir, oni su i dalje u manjini. Konačno, demografska struktura društava u regionu uzrokovana niskom stopom nataliteta, starenjem populacije i emigracijom građana ne dozvoljava široku društvenu mobilizaciju te je u toliko i kapacitet za sukobe i rizik značajno manji.

MONITOR: U Srbiji je skladna veza „trona i oltara“ i sve veći uticaj SPC-a na unutrašnju a još više, čini se, spoljnu politiku države Srbije. Tu su – kako način na koji je SPC prisutna u državama regiona i akutne teme najnovijeg prijedloga sporazuma za Kosovo kao i pitanje uvođenja sankcija „pravoslavnoj Rusiji“. U ovom unutarpolitičkom i globalnom momentumu, međutim, kao da nije izvjesno da će tako i ostati?

MAJSTOROVIĆ: Srpske vlasti su tokom prethodne tri decenije pažljivo osluškivale stavove SPC-a po brojnim pitanjima zbog tradicionalno visokog ugleda koji crkva uživa u javnost. Svaka vlast iz krajnje populističkih razloga želi da u ključnim trenucima ima crkveni „blagoslov“ uprkos činjenici da je Ustav jasan po pitanju odvojenosti države i crkve. Ono što je interesantno u ovom trenutku je da još uvek nema zvanične reakcije vrha SPC-a o evropskom predlogu iako se dobar deo odredbi predloga sporazuma upravo odnosi na status SPC-a i garancije njene imovine na Kosovu. Stav SPC-a će svakako uticati i na raspoloženje javnosti prema mogućem dogovoru sa Prištinom, a time i na dalje poteze A. Vučića. Za budućnost Srbije, regiona, ali i SPC, bilo bi blagotvorno vratiti odnose države i crkve u okvire Ustavom definisanih pravila.

MONITOR: EU nije ušla u recesiju, očekuje se da se to neće ni desiti. Međutim, rat u Ukrajini se nastavlja. Ako EU ekonomski ide ka stabilizaciji, kakva je njena politička budućnost, ne samo kada se radi o autoritetu briselskih institucija EU već i s obzirom na njen globalni geopolitički uticaj i značaj?

MAJSTOROVIĆ: Istorija nastanka i razvoja EU koincidira sa istorijom evropskih kriza. Svaka kriza je doprinosila snažnijoj integraciji članica, pa tako i danas. Nakon napada Rusije, više od 50 milijardi evra pomoći je upućeno Ukrajini, uključujući vojnu pomoć što predstavlja presedan za EU. Dakle, EU ima kapacitete da se nosi sa raznovrsnim krizama. Međutim, EU nikada neće biti vojna svetska sila, to joj uostalom nikada nije bio cilj. Njena snaga na međunarodnoj sceni se meri kvalitetom demokratije, ekonomskim standardom i snagom njenih pravila koja utiču i na najveće sile što je čini prvom svetskom normativnom silom. EU će u budućnosti mnogo više ulagati u zajedničke odbrambene kapacitete, istovremeno nastavljajući saradnju sa NATO-om; uložiće mnogo više u reindustrijalizaciju i realokaciju lanaca proizvodnje i snabdevanja bliže svom tržištu, i raditi na snaženju energetske nezavisnosti. Racionalno sagledavanje dugoročnih strateških interesa EU uključuje svakako i njen odnos prema Zapadnog Balkanu. Taj odnos je u ovom trenutku vrlo jasan – bez integracije Zapadnog Balkana, EU nije kompletna, a njena strateška autonomija u odnosu na velike sile nije realna.

 

Javnost nije pripremljena za pomake oko Kosova

MONITOR: Poslije dolaska „petorke“ je, prvi put bilo ozbiljnih uslovljavanja oko rješenja za Kosovo. Kako Vi vidite izlaz iz pritisaka ove „šatl diplomatije“ kombinovane sa Vučićevom stabilokratskom politikom i populizmom kojim se do sada odlikovao svaki njegov potez i javni nastup?

MAJSTOROVIĆ: Novi pokušaj ubrzavanja procesa normalizacije odnosa Srbije i Kosova zasnovan je na širem geopolitičkom kontekstu. Nakon ruske invazije na Ukrajinu EU želi da obezbedi mir u regionu koji u ovom trenutku predstavlja potencijalnu tačku značajnijeg remetilačkog Putinovog uticaja u Evropi. Izvesno je da su dve strane i dalje daleko od postizanja konačnog sporazuma o normalizaciji, kao i da se realizacija postignutih dogovora odvija u atmosferi obostranog nepoverenja. Zapadni akteri su shvatili da je potrebno prevenirati ponovnu eskalaciju i ponuditi okvir za postepeno približavanje dveju strana. Od lidera se zahteva da iskorače iz uskih okvira nacionalne politike i preuzmu odgovornost za važne odluke ukoliko žele  napredak dveju zemalja. Utisak je da uprkos načelnom prihvatanju koncepta predloga u Beogradu i Prištini, ne postoji preterani entuzijazam za naredne korake. Obojica lidera se suočavaju sa otporom opozicije i činjenicom da javnost nije pripremljena za pomake. Pominje se i mogućnost vanrednih izbora kao oprobane taktike kupovine vremena i odricanja od odgovornosti. U ovakvim istorijskim trenucima potrebno je prosvećeno liderstvo. Postizanje sporazuma i njegova iskrena primena bila bi šansa za izgradnju poverenja između dva naroda. Neophodno je da obe strane rade mnogo više na upoznavanju građana sa prednostima sporazuma i pokušaju da obezbede širu podršku javnosti bez koje ne može biti pune normalizacije odnosa.

 

Proširenje EU na Zapadni Balkan je strateška neminnovnost

MONITOR: Nezvanično se pominje da bi  sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno, mogle ući u EU 2030. godine. Da li je to realno?

MAJSTOROVIĆ: Proširenje EU na Zapadni Balkan je strateška neminovnost – za obe strane. Integraciju regiona u EU potrebno je posmatrati iz perspektive trenutnih i budućih odnosa Unije sa Rusijom. Činjenica je da je politika proširenja EU dobila ubrzanje nakon napada Rusije na Ukrajinu – otpočeli su pregovori sa Albanijom i Severnom Makedonijom; BiH je dobila status kandidata za članstvo, kao i Ukrajina i Moldavija (i uslovno Gruzija). Sada je potrebno vratiti poverenje i verodostojnost procesu i učiniti ga opipljivijim za građane. Centar za evropske politike je predložio kako da se uspešni kandidati nakon ispunjavanja uslova brže integrišu u politike i institucije EU i dobiju pristup značajnijim sredstvima neophodnim za strukturne reforme na putu do konačnog članstva u Uniji – tzv. metod faznog pristupanja. Međutim, i najbolji metodi i strategije ostaju slovo na papiru ukoliko nema jasne i nedvosmislene političke volje država članica EU i kandidata, da razreše sva otvorena pitanja i dovrše strateško proširenje Unije.

Ove godine obeležava se 20 godina od kako je u Solunu održan prvi samit između EU i zemalja Zapadnog Balkana na kojem je definisana evropska budućnost regiona. Vreme je da se izađe iz začaranog kruga koji se pokazao neefikasnim i pribegne inovativnim rešenjima. EU i zemlje kandidati bi trebalo da postignu novi konsenzus i usvoje Zajednički plan integracije Evrope do 2030. koji bi trebalo da definiše strateški nedvosmislenu budućnosti Evrope. Važno je napomenuti da navođenje godine ne bi trebalo shvatiti kao definisanje konkretnog datuma pristupanja kandidata Uniji, već kao okvir za rešavanje otvorenih pitanja unutar Unije kako bi se stvorili uslovi za prijem novih članica, i za završetak svih neophodnih priprema kandidata za pristupanje Uniji, uključujući rešavanje bilateralnih sporova.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

MONITOR: Kako gledate na inicijativu o rehabilitaciji golootočkih žrtava?

PEPIĆ: Inicijativa o rehabilitaciji golotočkih žrtava u suštini nije loša. Naprotiv. U suštini ovaj i ovakav potez predsjednika Milatovića je i konkretan i korektan. Ali postavlja se pitanje  zašto  to nije urađeno do sada.  Naročito ako se zna da su ostale Republike bivše Jugoslavije donijele neke vrste rehabilitacije.

Ako se uz to zna da je u ovom zloglasnom koncentracionom zatvoru, bio veliki broj zatvorenika i žrtava iz Crne Gore, koji su sredinom prošlog vijeka zbog Rezolucije IB, slati da u više nego nehumanim uslovima, budu zatvarani, zlostavljani, prebijani, maltretirani, ubijani… Ko ih je tamo slao, pa najvećim dijelom  Crnogorci? Njihovi ratni drugovi, komšije, braća…

Možda nam i primjer Golog otoka  najbolje govori o tome kako se i mi većinski ponašamo prema istoriji. Kao prema samoposluzi. Iz nje uzimamo samo što nam treba, tj.samo ono što nam odgovara.

Prošlost trebamo da prihvatimo bez šminkanja i uljepšavanja. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo na valjan način ukazati na ono što je bilo dobro, a i što je bilo loše.

MONITOR: U Skupštini je formiran Anketni odbor za crne trojke. Najavljeno je rješavanje mnogih do sada nerasvijetljenih ubistava i napada. Koliki su dometi ovog odbora?

PEPIĆ: Ko zna, možda se držeći i one stare  – ako nešto nećeš da riješiš, ili ako hoćeš da nešto prolongiraš, formiraj komisiju.

Naravno da je formiranje odbora od strane Skupštine, koja će se baviti osvjetljavanjem nekih teških događaja iz naše nedavne prošlosti  legitimno. No, istovremeno, tako se i priznaje da su mnoge naše institucije slabe, ili da ih nema.

Da smo imali institucije, ovaj odbor nam i ne bi trebao. Ali, moram da primijetim,  ni ,,ovi” nakon avgusta 2020. nijesu praktično ništa ni uradili da one ojačaju.

Zato imam pravo na sumnju, koliko ovaj odbor može da doprinese. Uz sve to, veliku sumnju kod mene izaziva najava da predsjednik ovog odbora, može biti neko iz DPS-a!? Da li se  ovakvom tematikom na valjan način može,  i prije svega da li hoće, da se bavi neko ko je bio vlast  kada se to događalo?

MONITOR: Krize ni u regionu ne nedostaje, a dio političara svako malo ide do Beograda, sada i u Banja Luku da daju pomoć Vučiću, Dodiku. Da li takva praksa i koliko opterećuje političku scenu u Crnoj Gori?

PEPIĆ:  Svi su izgledi da Vučićev režim, bez obzira na sva činjenja i nečinjenja, nema adekvatan način da se suprotstavi protestima koje predvode studenti u Srbiji, koji su mu dobrano uzdrmali vlast.

Da bi mu pomogli, i da bi skrenuli pažnju sa onoga što traže studenti,a to je njegov politički odlazak,  Vučiću su u pomoć ,,priskočili” njemu više nego ,,odani Srbi ” iz regiona. Prije svega Milorad Dodik, predsjednik RS- a, kao i crnogorski političari iz  prosrpskih partija.

Naravno da to opterećuje i crnogorsku političku scenu. Dobro se zna da je Balkan počesto zbog nečijih ličnih interesa, znao da upadne u veliko nevolje i zlo! Ipak, ne očekujem neke velike nestabilnosti kod nas. Vjerujem da su se građani, poučeni nedavnom prošlošću, većinski ,,opametili”.

MONITOR: Vidite li izlaz i rješenje političke krize u Crnoj Gori i mogući dogovor vlasti i opozicije?

PEPIĆ: Što se tiče sukoba pozicije i opozicije u parlamentu, rekao bih –  ništa novo. Ništa što već nije viđeno. Bilo je i ranije bojkota i opstrukcije rada parlamenta.

Mislim da  razlog koji je naveo DPS, a kojem se priključila URA, da je to zbog navodnog kršenja Ustava od strane Ustavnog odbora, zbog slanja jedne sutkinje Ustavnog suda u penziju, ne stoji. Nije to toliko zbog ustavnosti, koliko zbog toga ko je poslat u penziju.

Vidim mogućnost dogovora opozicije i pozicije oko daljeg i nesmetanog rada i djelovanja parlamenta. Ne zato što je DPS ponudio svojeg kandidata za mjesto predsjednika Anketnog odbora. Već zbog  pritiska međunarodnog faktora. Prije svega ambasadora KVINTE.  Za  ,,pomirenje i saradnju”  koji će, čini se, ubrzo uslijediti, od domaćeg  veće zasluge imaće međunarodni faktor.

Građani će i dalje biti u ,,vrzinom kolu”. Zbog uspostavljenog partitokratskog sistema, gdje poslanici i odbornici nemaju odgovornost prema građanima, već isključivo prema svojim partijskim šefovima. Zato nam i trebaju otvorene izborne liste, da znamo i koga i ko nas bira.

MONITOR: Kako biste kao istoričar analizirali trenutno stanje u svijetu. Nakon  genocida u Gazi, rata u Ukrajini, moguće je  novo pregrupisavanje velikih sila. Ima li sličnosti sa istorijskim događajima u prošlosti?

PEPIĆ:  Opet bih reko –  već viđeno.

Nova američka administracija promijenila  je retoriku i odnos prema ratu u  Ukrajini. Razlog vidim u tome što taj rat sve duže traje i što ukrajinski režim nije baš ,,trčke” pristao na ponudu pragmatičnog i bahatog ekonomiste Trampa, da mu potpiše ,,blanko” korištenje prirodnih ukrajinskih bogatstava. Ljudi poput Trampa i ne pomišljaju da nešto, bez obzira na cilj i situaciju, rade džaba!

Odnosi Amerike i Rusije, za očekivati je da će biti na nekoj većoj ili bolje rečeno, pristojnoj razini. Ali ostaje pitanje šta će biti sa EU.

Svijet će naravno i dalje biti nepravedan. Naročito je nepravedan u odnosu prema onome što je radio i što radi izraelski režim koji sprovodi zločine i genocid nad Palestincima.  Tramp čak iznosi i ,,genijalno”, krajnje nehumano rješenje o iseljavanju Palestinaca iz Gaze. O tome skoro pa čitav ,,miroljubiv i pravedan” svijet, pa i naši političari i mnogobrojni ,,vajni” borci za ljudska prava i slobode ćute. To je  sramno i licemjerno!

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo