INTERVJU
SRĐA PERIĆ, PREOKRET: Konzerviranje sistema
Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor onlinePolitičke megastrukutre će nastaviti kadrovski juriš na institucije, državna i opštinska preduzeća, jer valja ispunjavati obećanja na kojima su sticali glasove, a koja su se dominantno oslanjala na to ko će gdje biti postavljen u skladu sa tim koliko je ko “glasova donio”. Dobili smo konzerviranje sistema koji je tek trebalo da počne da se suštinski mijenja
MONITOR: Kako vidite buduću vladu i političku scenu nakon 11. juna?
PERIĆ: Činjeni su veliki napori da politička scena dobije korporativni karakter i u tome se uspjelo. Imamo četiri “velike liste”, od kojih su dvije projektovane za novu vlast, dvije za opoziciju uz moguće kompenzacije po “dubini”. U izvedbi te strategije može biti varijacija, ali stvoreni su svi preduslovi za dodatno širenje partitokratije na svim nivoima. Političke megastrukutre će nastaviti kadrovski juriš na institucije, državna i opštinska preduzeća, jer valja ispunjavati obećanja na kojima su sticali glasove, a koja su se dominantno oslanjala na to ko će gdje biti postavljen u skladu sa tim koliko je ko “glasova donio”. Moguće da značajan broj građana to nije uvidio, ali oni su uračunati u ovu kalkulaciju. U najkraćem, dobili smo konzerviranje sistema koji je tek trebalo da počne da se suštinski mijenja.
Narednih mjeseci ćemo gledati pregovore sa peripetijama, ali na kraju vjerujem da će doći do manje-više Vlade koja je projektovana prije izbora.
MONITOR: Kakav je uticaj afere Do Kvon uticao na postizborne kombinatorike i uopšte buduću političku scenu ?
PERIĆ: Da li su navodi iz te afere tačni li ne, trebalo bi da utvrde nadležni organi, a o tome bi trebalo da nas informiše SDT. Međutim, ovaj slučaj je medijski promovisan od strane čelnih ljudi Vlade sa namjerom uticaja na izborni proces. I taj uticaj je izvršen. Izvjesno je da je PES izgubio neki procenat, ali i da je dio javnosti – i to ne mali – percipirao da je besmisleno učestvovati u izbornim procesu “jer su svi isti” i jer se “nema za koga glasati”. Ovu predstavu je upotpunila medijska slika u kojoj su gotovo kao jedina rješenja upravo nuđene četiri “velike liste”, a sve mimo toga kao čist promašaj. Rezultat je rekordno niska izlaznost.
Prisjetimo se scenarija “Slučaja Kvon”. Novinar postavlja pitanje o pismu, vrh vlasti zabrinut za nacionalnu bezbjednost urgentno zasijeda, izražava se bojazan u vezi sa karakterom kripto zajednice, i to čini ista ona vlast čiji su najviši funkcioneri sa tim istim gospodinom Spajićem par sedmica ranije promovisali kripto biznis u Crnoj Gori. Uz to, od prilike do prilike su mijenjani iskazi šta se stvarno nalazi u sada već čuvenom pismu Do Kvona, čovjeka optuženog za prevaru globalnih razmjera, a koji je – ako je vjerovati vlastima – sasvim slučajno par dana pred izbore, pisao o svojoj povezanosti sa liderom PES-a.
Nije mi namjera da nikoga aboliram, inače sam, blago rečeno, oprezan u vezi sa tim šta nam kripto biznis može donijeti, ali neka to bude posao SDT-a, ne političara u kampanji. Ko god je kršio zakon treba da bude procesuiran, ali ne razarajmo institucije za potrebe političkog spektakla kreiranog za odbranu bile čije pozicije.
Građani su očekivali od nove vlasti novi stil upravljanja, a ne da nam se verbalno vitla time što prvi čovjek izvršne vlasti zna sve o svakome, a kada će to reći – odlučiće on. Umjesto takvog pristupa, sve što zna sumnjivo o bilo kome, prvi čovjek izvršne vlasti odmah treba da procesuira ka nadležnim organima, a ne da se razmeće podacima ko je gdje i s kim sjedio i čiji rođak je kome šta pričao….
Ovaj slučaj je imao i za posljedicu čvrsto obećanje PES-a da neće URU u vlasti, ali šta će biti u realnosti – sačekajmo. Ne bi bilo prvi put da optužite nekog za najteža krivična djela, a onda pođete sa njim u koaliciju. Nismo došli do stepena političke kulture da riječ obavezuje.
MONITOR: U najnovijem non paper dokumentu navodi se da je “Crna Gora izgubila fokus na ključnim EU reformama, posebno u oblasti vladavine prava”. Kako vidite te ocjene iz Brisela?
PERIĆ: Možemo nazivati i ulice, škole, domove zdravlja i sportske centre sintagmom “ruka pravde”, ali dok se ovako olako krši Ustav, selektivno primjenjuje zakon i dok se ne počne sa temeljnom i promišljenom reformom pravosuđa – ne može se do pune vladavine prava. Za gotovo tri godine nemamo nijednu, ni prvostepenu presudu u bilo kom “velikom slučaju”. Ljudi koji su optuženi za teška krivična djela i organizovanja kriminalnih grupa su pušteni na slobodu i najavljuju da će tužiti državu – na što, ako su nepravdeno optuženi, imaju pravo.
Cijela priča oko “ruke pravde” se na kraju svodi na tvitove vlasti i ogromna očekivanja koja su “stavljena na leđa” gospodinu Vladimiru Novoviću, a da mu pritom nije data odgovorajuća sistemska podrška.
Dodajmo tome i činjenicu da je ovo sudstvo ono koje je kreirala trodecenijska vlast i da ono nema interes da se desi njegova suštinska reforma. Čast onima koji su branili dignitet struke, a koji su u velikoj manjini. I onamo gdje se u imenovanjima mogao vršiti progres po ovom pitanju, rezultati su, uz nekoliko izuzetaka, daleko od reformskih.
Izostalo je pokretanje sveobuhvatnog dijaloga i kreiranje kadrovske baze oko koje bismo gradili osovinu reforme u pravosuđu. Kada se sve to nasloni na surevnjivost i sujetu vlasti koja sa indignacijom odbacuje ne kritiku, nego čak i savjet – proizvodi ocjene iz Brisela., One su i blage u odnosu na stvarno stanje, jer one imaju namjeru da budu stimulišuće.
Izvjesno je da bismo, da nije potrebe da se evropski prostor konsoliduje u odnosu na posljedice globalne krize uzorkovane ratom u Ukrajini, sada bili u zoni aktiviranja klauzule balansa.
MONITOR: Koliko će evropski put biti važno pitanje prilikom sastavljanja ove vlade?
PERIĆ: Vladajuću političku klasu ne zanima usvajanje konkretnih vrijednosti i ukorijenjivanje praksi koje izviru iz njih. Naš politički sistem je postavljen tako da fingirate stvari da biste “ostali u igri”. Ta vrsta neiskrenosti je očigledna i iz nje izviru izigravanja suštine kojima svjedočimo. Takav je i karakter odnosa vladajuće političke klase u odnosu na evropski put.
Misleći da ćemo prevariti međunarodnu zajednicu, mi zapravo varamo sebe, jer ne znamo na čemu smo utemeljeni i na čemu hoćemo da trajemo.
MONITOR: Šta su bile glavne poruke građana na vanrednim parlamentarnim izborima?
PERIĆ: Građani su dali veliku podršku za četiri “velike liste” i tu prigovora nema. Po strani ambijent koji se ne može okarektrisati kao fer i kršenje normi na koje sve učesnike u izbornom procesu obavezuje zakon, birači su značajnim dijelom izabrali da je projektovani suštinski status quo nešto što je potrebno. Drugi dio nije izašao na izbore i time poslao poruku da ne doživljava dramatičnim taj status quo. Strategija obesmišljavanja u kombinaciji sa limitiranim pristupom medijima je dovelo do toga da se ukorijeni teza da su svi isti. Aktuelna Vlast je kalkulisala sa tim i u njihovim izjavama nakon izbora vidite da su oni prilično zadovoljni time.
Ne dijelim većinski stav iskazan na ovima izborima, ali on je takav da su građani prihvatili nerealistična obećanja i tvrdnje da politika ne može biti drugačija od onog što upravo gledamo. Neko moguće to temelji na entuzijazmu, neko na oportunizmu – ali rezultanta je ista. Cijenu ćemo platiti svi zajedno. I neće biti mala.
MONITOR: Ustavni sud proglasio je ove sedmice neustavnim Zakon o predsjedniku. Kako to komentarišete?
PERIĆ: Taj zakon usvojila je tadašnja većina sa željom da “preskoči” predsjednika države u imenovanaju mandatara. Kada su dobili mandatara, ne ulazim u konkretno personalno rješenje, nisu ga izglasali. To je bio vrhunac neozbiljnosti te većine.
Druga stvar je tu zanimljiva. Da je kojim slučajem Ustavni sud tada bio funkcionalan i proglasio odmah izmjene Zakona neustavnim, odnosno ukinuo sporne odredbe, izvjesno bi nastala politička kriza. Sada, kada su se odnosi promijenili – sve je u redu. Jer, kad “našima” to odgovora, onda je to tačno tako kako treba da bude, ali ako “oni” od toga mogu imati korist – nastaje problem.
Mi moramo jednom nadrasti filozofiju “naši” i “njihovi” i ustanoviti princip istovjetnog postupanja u istim situacijama. To je put do uspostavljana i same vladavine prava, ali i pune integracije zajednice.
MONITOR: Kakva je budućnost Preokreta nakon 11 juna ?
PERIĆ: Preokret nastavlja dalje. Znali smo da neće biti ni brzo ni lako ispuniti zacrtane ciljeve, ali je jednako tačno i da nismo ostvarili parlamentarni status. Kao nosilac liste preuzeo sam odgovornost za rezultat i obavezao se da ću do sredine decembra zajedno sa najužim timom pripremiti odluke u vezi sa organizacionim elementima, te da tada predstavimo ljude koji će ključno nositi dalje priču. Svaka drugačija odluka bi na samom početku političkog života Preokreta bila ishitrena. Unosila bi nesigurnost i efekat nepouzdanosti – i bila neodgovorna prema ljudima koji su nas glasali na izborima.
Preokret je zabilježio rast i na nivou Crne Gore i na nivou Podgorice. U samo pola godine, mi smo u Glavnom gradu sa oko 1,8 posto došli na preko 3,5 posto. U urbanim zonama, gdje smo imali najviše kontakata sa građanima, zabilježili smo rezultat od 7 posto do blizu 9 posto.
Do sredine septembra ćemo zaokružiti analizu dosadašnjeg djelovanja, obići svaki grad, razgovorati sa ljudima kako bismo čuli njihovo mišljenje i krenuti u konkretnije strukturiranje organizacije. Do tada ćemo imati nacrt manifesta daljeg političkog djelovanja i nadogradnju programskih rješenja.
Svjesni smo da ćemo imati iste ili još snažnije opstrukcije i u narednom periodu i da će najviše energije trebati uložiti da ohrabrimo ljude da glas za Preokret „nije bačen“. Svaki od 4.833 građanki i građana, ako to budu i konačni rezultati, je sačuvao ideju da su suštinske promjene moguće – da su one nužno bazirane na borbi protiv partitokratije, te na promociji prinicipa odgovornosti, mjerljivosti, decentralizacije, transparentnosti i stručnosti. To je ono što ljudi znaju, ali što treba dalje širiti.
Vjerujem da je preokret na političkoj sceni sada još potrebniji, ali da bi se on desio u punom zamahu potrebno je mnogo učiti, raditi i biti inventivan. Spremnosti ne fali i pozivam svakog ko želi da bude dio tog napora da nam se pridruži – da preokreće na bolje i sam Preokret. Pobjeda Preokreta, kada god ona da se desi, značiće mogućnost da građani mogu da se samoorganizuju i bez političkih megastruktura i da mogu neposredno uticati na odluke koje se njih tiču.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
INTERVJU
MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Istina će nas zaboljeti
Objavljeno prije
3 danana
20 Decembra, 2024Eurostat kaže da je kupovna moć građana danas manje-više ista kao 2019. godine. Sa druge strane, država i lokalne samouprave su, zbog inflacije i priliva velikog broj migranata, imali rekordne prihode. Kada ostanemo bez tog “goriva”, javne finansije Crne Gore će se suočiti sa bolnom istinom koja će rezultirati “hlađenjem” ekonomije
MONITOR: O prijedlogu zakona o budžetu za 2025. ne govori se mnogo. Da li bi trebalo?
VUKOVIĆ: Predloženi zakon o budžetu za 2025. godinu je rasipnički, nedomaćinski, nedovoljno razvojni i nadasve – nedovoljan da se građanima pruži potpuni servis od javnog interesa.
Evo par zanimljivih činjenica: Zakon o budžetu omogućava Vladi da se zaduži skoro tri milijarde eura ili 40 posto BDP-a. Fondu zdravstva fali 80 miliona eura, što znači da u četvrtom kvartalu 2025. može doći do nestašice ljekova. Resoru poljoprivrede, koji treba da pomogne diverzifikaciju privrede, nisu opredijeljena dovoljna sredstva. Smanjene su subvencije za podsticanje konkurentnosti privrede. Izdaci za materijalno obezbjeđenje porodice su ostali skromni. Povećani su izdaci za konsultantske ugovore i ugovore o djelu (kada se isključe sredstva u 2024. koja su opredijeljena popisu)…
Sa druge strane, zakon predviđa kupovinu aviona za Generalni sekretarijat Vlade od 25 miliona eura, krši se zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti jer tekući budžet raste brže od rasta BDP-a, neproduktivna potrošnja je povećana.
MONITOR: Uporno ukazujete na moguće probleme sa predloženim zakonom o strateškim investicijama. Šta je sporno u tom propisu?
VUKOVIĆ: Nacrt Zakona o strateškim investicijama Crne Gore obiluje formalnim i suštinskim nedostacima koji mogu ugroziti javni interes i zahtijevaju hitnu reviziju i značajno unapređenje.
Zakon nije precizno normirao obaveze postupanja organa koji se bave procjenom uticaja na životnu sredinu niti zaštitu kulturnih dobara, ostavljajući prostor za moguće zloupotrebe i ugrožavanje prirodnog i kulturnog nasljeđa. Predloženi rokovi su kratki za rješavanje kompleksnih pitanja, što ugrožava kvalitet i transparentnost odlučivanja.
Zakon ne predviđa provjeru ugovora od strane VDT-a prije njihovog sklapanja, čime se povećava rizik od pravnih sporova, finansijskih gubitaka i mogućih koruptivnih praksi. Nacrt zakona ne reguliše jasno postupke raspolaganja državnom imovinom, što otvara prostor za netransparentnost i moguće zloupotrebe.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, PROFESORKA FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POSLANICA ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Studentkinje i studenti daju primjer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu
Objavljeno prije
3 danana
20 Decembra, 2024Vlast igra istovremeno dvije igre, smirujući i istovremeno raspirujući krizu. Da bi mogli da kažu da je bilo nekih mrvica odgovornosti, a da nekako ispadne da to nema veze sa njima
MONITOR: Studenti su pred institucije izneli nekoliko zahtjeva, prilično konkretnih i upućenih na određene adrese. Da li bi to moglo da znači da su nove generacije studenata u Srbiji, naučile i neke veštine efikasnijeg političkog djelovanja?
ĐORĐEVIĆ: Jedan deo zahteva je identičan zahtevima koje je odmah nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu iznela opozicija – tu posebno apostrofiram zahtev za objavljivanjem svih tajnih ugovora u vezi sa rekonstrukcijom železnice što se još uvek nije dogodilo. Specifično studentski zahtev je onaj koji se tiče odgovornosti svih onih koji su tukli studente koji su u znak solidarnosti sa žrtvama stajali mirno 15 minuta što je i bio povod za prvu blokadu, blokadu Fakulteta dramskih umetnosti-čije su studente napali, između ostalih, i Milija Koldžić, tadašnji većnik opštine Novi Beograd, iz redova SNS-a. Koldžić je, u međuvremenu, podneo ostavku ali ga je prethodno vladajuća većina na Novom Beogradu zadržala na tom mestu na sednici koju je sazvala opozicija tražeći njegovo razrešenje. Ovde je reč o odbrani sopstvenog dostojanstva a kada to traži omladina i istrajava u tome, to se teško da blatiti kao kad to radi opozicija-čak i ako izgovara iste stvari. Zato mislim da ovde nije reč o preciznosti zahteva, već o spremnosti i solidarnosti studenata da stanu iza njih na novi način.
MONITOR: Posle gromoglasne optužbe da se pobunjeni akademci grabe za nekakav novac koji je stigao za njegovo rušenje, Aleksandar Vučić je, kako tvrdi, ispunio sve studentske zahtjeve, uz raznorazna obećanja o životnim olakšicama. Da li je Vučić shvatio da mu dosadašnji stil rješavanja kriza, ovog puta, ne mora doneti uspijeh?
ĐORĐEVIĆ: Vučić se ne snalazi u ovome jer prvo potcenjuje i vređa studente i studentkinje da su neposobni da misle svojom glavom i da su korumpirani kako bi organizovali blokade-a onda kad shvati da je to greška, pokušava da ih pridobije tako da ih zapravo korumpira ponudama koje treba da nadomeste glavni uzrok njihovog nezadovoljstva. Danas je stigla najava da će i prevoz biti besplatan u Beogradu, pa onda subvencionisanje stanova za mlade… Verujem da će za koju nedelju i kuće biti od čokolade a prozori od marmelade. Naravno, Vučiću je to toliko puta polazilo za rukom da nije čudo što poseže sa istim rešenjima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Hvala Sari
Objavljeno prije
1 sedmicana
13 Decembra, 2024I prije Sare nastavnici su se ”igrali” sa učenicama, ”preigravali” ili ”zabavljali” sa njima, ženili se ponekad nekima od njih. Odmjeravali, komentarisali im izgled, momke, drugarice i privatni život, dobacivali, davali komplimente, dodirivali se, znojili, češkali, pritiskali, raskopčavali i krivili kraj njih. Ima li neko da se ne sjeća sličnih situacija iz svoje srednje škole, bilo kao žrtva ili svjedok? Možda čak i osnovne… Jesmo li ih mi prijavili svojim očevima? Nekom drugom? Znam za sebe – nisam
MONITOR: Javnost je uznemirio slučaj seksualnog uznemiravanja od strane profesora podgoričke Gimnazije. Šta to govori o ovoj često tabu temi?
PETRIČEVIĆ: O javnosti kasnije, ali prije svega: HVALA SARI VUJISIĆ.
Hvala joj na hrabrosti, na brizi o drugim djevojkama, ali joj hvala i na povjerenju.
I prije Sare nastavnici su se ”igrali” sa učenicama, ”preigravali” ili ”zabavljali” sa njima, ženili se ponekad nekima od njih. I prije Sare oni su ih odmjeravali, komentarisali im izgled, momke, drugarice i privatni život, dobacivali, davali komplimente, dodirivali se, znojili, češkali, pritiskali, raskopčavali i krivili kraj njih. Ima li neko da se ne sjeća sličnih situacija iz svoje srednje škole, bilo kao žrtva, bilo kao svjedok? Možda čak i osnovne… Jesmo li ih mi prijavili svojim očevima? Nekom drugom? Znam za sebe – nisam.
O razlozima koji su me razjedali, ali iz kojih mi nije padalo na pamet da prijavim bilo šta i bilo koga, čitala sam mnogo godina kasnije, u feminističkim studijama autorki koje su decenijama radile sa žrtvama seksualnog nasilja i nastojale da se približe neizrecivom – traumi koja održava patrijarhalni poredak – seksualnom nasilju nad ženama koje ima ključnu ulogu u održavanju njihove potčinjenosti. Sve mi dišemo pod tom prijetnjom i sve mi živimo u toj sjeni. I najčešće se pravimo da ne postoje. Da smo veće i jače od njih. Da nas ne plaši mračna prečica, pijani prijatelj ili napaljeni autoritet. Ali znamo – za ženu nema opasnijeg mjesta od onog na kom bi trebalo da je najsigurnija.
Za većinu žena je to dom, za neke je to radno mjesto, omiljeni kafić ili – škola. Na tim mjestima provodimo vrijeme sa onima kojima najviše vjerujemo, ali to su ujedno i mjesta na kojima najviše stradamo. I da naglasim očito – ne moramo biti silovane da bismo bile žrtva kulture silovanja, da bi nam prijetnja tim radikalnim vidom psihofizičkog nasilja određivala ili učestvovala u određivanju našeg životnog puta. Muškarci sa tim ne moraju da žive, i vrijeme je da to ozbiljno i shvate.
MONITOR: Koliko to sada shvataju?
PETRIČEVIĆ: Pogledajte bilo koja istraživanja ili statistike – one su jezive. U studiji urađenoj u Srbiji (AŽC, 2018.) 90 odsto djevojaka navodi da su bile izložene seksualnom uznemiravanju narušavanjem njihovog integriteta seksualizovanim verbalnim ili neverbalnim ponašanjem na javnom mjestu – od mizoginih šala do aluzija, prijetnji, neželjenih poruka ili predloga seksualne prirode.
Istraživanje o percepciji seksualnog nasilja nad djevojkama i ženama koje je par godina kasnije (SŽK, 2021.) rađeno u Crnoj Gori pokazalo je sledeće: ”Skoro polovina (45 odsto) muškaraca misle da ženama prija kada im na poslu poklanjaju seksualnu pažnju.
Više od četvrtine ispitanika/ca vjeruje da su žrtve silovanja zapravo žene koje su imale seksualni odnos, ali su se “predomislile” nakon njega. Četvrtina smatra da žene koje kažu da su doživjele seksualno nasilje izmišljaju ili pretjeruju sa tvrdnjama o zlostavljanju ili silovanju. Četvrtina smatra da silovanje u braku ne postoji. Petina muškaraca smatra da žena i kada kažu “NE” zapravo misle “DA”. Ukoliko je žena silovana, gotovo petina ispitanih vjeruje da je uradila nešto što je dovelo do toga.”
Što nam to govori? Ono što feministkinje ponavljaju decenijama – glavne odlike kulture silovanja su erotizacija nasilja prema ženama, nevjerovanje žrtvi/preživjeloj i njeno okrivljavanje – prebacivanje odgovornosti i krivice na žrtvu. Sve to možemo da prepoznamo i u ovom slučlaju. To su ključni amortizeri koji i dalje osiguravaju opstanak statusa quo. Javnost je s pravom uznemirena i javnost ne treba da se smiri dok se postojeće stanje ne promijeni.
MONITOR: Kako ocjenjujete reakciju institucija i bijes javnosti? Zašto izostaje reakcija prosvjetnih radnika?
PETRIČEVIĆ: Odgovor na ovo pitanje započela bih ponovivši ključnu tezu teksta (”Grmite sestre”) koji sam prije tri godine pisala na istu temu: ”Malo je prostora za tišinu i samo žrtve imaju pravo na nju”. Svi ostali imaju obavezu da govore, na prvom mjestu institucije, zatim osobe iz povezanih struka, prije svega prosvete, prava, društvenih i humanističkih nauka. Naravno, opravdan zahtjev za procesuiranjem slučaja i ostvarivanjem pravde ne smije se pretvoriti ili svesti na dvije stvari – instrument političkog nadgornjavanja naše polupismene političke elite, sa jedne, i senzacionalističko razjarivanje po društvenim mrežama i pozive na linč, sa druge strane. Ne može nas vraćanje ”tradicionalnim vrijednostima” spasiti ili sačuvati od ovakvih nasilnika, niti ”uzimanje pravde u svoje ruke” i odmazde očeva i braće. Mi kao društvo moramo formulisati sistemski odgovor i promijeniti društvenu klimu u kojoj se rodno zasnovano nasilje prema ženama toleriše. Zato je ključan odgovor institucija koji je, makar za sada, u najboljem slučaju u fazi formulisanja. Dosadašnji je uglavnom bio tzv. ”institucionalna izdaja” – koncept koji koristi Jennifer Freyd kada opisuje situaciju u kojoj moćne javne institucije (škole, crkve, vlada, vojska) ne staju na stranu žena koje su unutar njih doživjele seksualno nasilje, nego opravdavaju samu instituciju i na taj način izdaju žene.
MONITOR: Vidite li taj obrazac u ovom slučaju?
PETRIČEVIĆ: U ovom slučaju imamo flagrantan primjer toga na konferenciji za štampu koju je sazvala direktorica škole. Ništa od onoga što je rekla ili učinila ne daje nadu niti djeluje ohrabrujuće, budući da je jedinstvenu priliku da javno zaštiti žrtvu ona iskoristila da prisvoji njenu ulogu. Pa ne može. Nije ovo viktimijada, a malo je odvratnijih stvari od toga da izigravate žrtvu u situaciji u kojoj vam je uloga bila da budete njen branilac. Umjesto da preuzme odgovornost koja joj pripada ona je odlučila da je prebaci na učenicu koja joj se povjerila, optuživši je da slučaj nije htjela prijaviti zbog straha od reakcije vlastitog oca. Ovo, u najboljem slučaju, demonstrira temeljno nerazumijevanje problema seksualnog nasilja.
Mene takođe podsjeća na jednu od prvih lekcija o patrijarhatu koju sam naučila kada sam bila otprilike istih godina kao Sara kada se prvi put obratila direktorici. Početkom studija moja bliska prijatelj
ica doživjela je nasilje, šamar koji nisam vidjela, iako smo skupa izašle te večeri. ”- A da ga prijavimo?” Odgovorila mi je da joj na pamet ne pada ništa slično, jer ne želi ni da zamisli što bi njen otac ili njezini prijatelji uradili da su saznali što joj se desilo te večeri. Oni se ne bi mogli kontrolisati, jednako kao što se nije mogao kontrolisati ni onaj koji ju je udario. Jedina koja se kontrolisala bila je ona – žrtva. Mi tu silnu braću i očeve vučemo na svojim leđima, mi ih čuvamo od pakla u kom i dalje kapitalizuju na svojim rodnim privilegijama.
Ali ima žena koje odbijaju da budu ili ostanu žrtve i koje odbijaju da ćute i hvala im na tome. Hvala Sari na povjerenju, ali hvala i novinarki Đurđi Radulović iz CIN-CG koja je zadobila to povjerenje, zadobila ga za nagluvu i slabovidu crnogorsku javnost, koja sičija, drobi, optužuje i kevće, i koja višestruko reviktimizira žrtve. Hvala Đurđi na tekstu, na interesovanju i istrajnosti da se uhvati u koštac sa ovako teškom i ovako važnom temom. To su mlade žene koje daju nadu. To su mlade žene koja svoja prava poznaju, koriste i proširuju – za sve. Hvala im i u ime generacija koje dolaze.
MONITOR: Da li smo kao društvo spremni da se suočimo sa ovim temama ili se zgražavamo stihijski, od slučaja do slučaja?
PETRIČEVIĆ: Sve ključne karakteristike totalnog ”odomaćenja” i naturalizacije kulture silovanja prepoznajemo i u ovom slučaju koji je u pogledu vidljivosti, raspolućen između Đurđinog istraživačkog teksta i brojnih tekstova na ovu temu objavljenih u crnogorskim medijima do sada, i histerične odmazde koja je pokrenuta na društvenim mrežama i u komentarima na portalima, paralelno sa okrivljivanjem žrtve i pronalaženjem opravdanja za nasilnika, što Kate Manne naziva izrazom ”himpatija” i određuje kao izuzetnu simpatiju koja se u javnosti pokazuje prema muškarcima koji su počinili seksualno nasilje prema ženama. To moramo da demontiramo. Moramo da naučimo što je seksualno nasilje, moramo da umijemo da prepoznamo seksualno uznemiravanje, moramo da pomognemo učenicama i učenicima da ga detektuju i da ga prijave. Naravno nužna je pretpostavka da imaju kome da ga prijave i da imaju povjerenja u to da im se prijava neće ”obiti o glavu”, niti biti gurnuta na dno ladice do njihove mature. Moramo da prestanemo da iskazujemo isključivo negativnu solidarnost i da štitimo kolege kada naprave ovakvu svinjariju.
Bojim se da je stihijska reakcija i slabo pamćenje nešto na što možemo računati kada je crnogorska javnost u pitanju, ali ipak računam i na to da će se neki pomaci desiti, prije svega da će se ova tema otvoriti u svakoj instituciji, a posebno u prosveti na svim nivoima. Neophodno je bez odlaganja istražiti da li je bilo još sličnih slučajeva u podgoričkoj gimnaziji, ali i u svakoj školi u kojoj postoji slična sumnja, budući da uporedna iskustva i na globalnom (”me too”) i na regionalnom nivou (”Nisam tražila”) i svjedočanstva djevojaka i žena na ovu temu govore da počinitelji imaju najčešće trajnu tendenciju ka ovakvom ponašanju, i da su žrtve rijetko usamljeni ili izolovani slučajevi.
Iskoristiću priliku i prostor koji ste mi dali kako bih podsjetila i podržala odličnu inicijativu Centra za ženska prava da se u najskorijem roku formulišu i usvoje precizni protokoli za zaštitu djece i mladih od seksualnog nasilja u obrazovnim ustanovama, kao i da se svi zaposleni ozbiljno upoznaju sa njegovim odredbama. Minimum koji tražimo treba da bude apsolutno nulta tolerancija na seksualno uznemiravanje učenica od strane nastavnika.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Ugled
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Toplomjer
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Poslednji Behemot
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Aporije anti-semitizma
Ferid Muhić
Novi broj
VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi proizvođači haosa
SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže
BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine
Izdvajamo
-
FELJTON3 sedmice
STANKO ROGANOVIĆ: OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE: Odnošenje arheoloških predmeta
-
OKO NAS3 sedmice
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima
-
Izdvojeno3 sedmice
TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje
-
INTERVJU3 sedmice
SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja
-
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
Ritam nerada
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Mutant
-
DRUŠTVO3 sedmice
BUDVA POSLIJE IZBORA: Poslovi ne smiju da stanu
-
INTERVJU2 sedmice
ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi pravosuđe po svojoj mjeri