Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije pitanje  napada PES-ovog  bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi  kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju

 

 

MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika  sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici  koja se povezuje sa PES-om,  objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo,  napada njihovog bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti.

Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…

Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je  svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.

Kad se dešavalo  osobi “sa jedne strane”,  oni s druge strane  su navijali.  Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane,  prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.

Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo,  da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi  kao društvo moramo snažno da reagujemo sada,  ne samo sada  kada mene prozivaju,  nego da reagujemo na  svaki  slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju.  Napad na mene, s druge strane,  samo  pokazuje nedostatak argumenata.

MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To potvrđuje  tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast,  i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima  da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.

Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo,  održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.

Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma,  ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.

DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju-  čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.

DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije.  Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.

Šta nam je  još pokazao  ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE?   Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju,  koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast.  Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu.  Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a,  smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.

MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što  suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već  izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.

Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo.  Samo dan nakon usvajanja sporazuma.  Pravili smo  ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo  da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.

MONITOR:  Više inicijativa je bila poslata Briselu  u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu.  Je li  ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Ovo je početak odgovora.

Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno,  pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.

Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.

MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes.  Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.

MONITOR:  Vlastima  su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa

Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.

Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nema pomaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES)

 

 

MONITOR: Da RTCG više nikad ne bude plijen politike već ponos i servis građana, napisao je u nedavnoj objavi generalni direktor RTCG Boris Raonić osvrćući se na skoro četvorogodišnji period od kada su, kako navodi, počele promjene u ovoj instituciji. Koliko je RTCG danas blizu ovom idealu? 

ĐUROVIĆ: Boris Raonić je tipični predstavnik političkih  struktura koje su Crnom Gorom vladale 30 godina u liku DPS-a, a koji sada vladaju u liku PES-a, NSD, DNP, BS i svojim bestidnim objavama pokušavaju da ponize građane i građanke. Jedino se njihovom željom za ponižavanjem može objasniti davanje izjava kojima se građani pokušavaju praviti budalama. Potreba Borisa Raonića i njegovih političkih mentora da stvari prikažu boljim nego što jesu odraz su njihove prolazne moći i uvjerenja da su nedodirljivi.

RTCG je preko 30 godina imala gazdu u liku DPS-a a danas su gazde Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević. Osim onog kratkog perioda, od početka 2017. do juna 2018. godine  kada su RTCG vodili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, medijski javni servis je uvijek bio potčinjen onima koji vrše vlast. Nikakve razlike u odnosu prema RTCG nema između DPS-a i onih koji sada vladaju tj. PES-a, NSD, DNP, BS. Možda samo u tome što se DPS trudio da svoju političku kontrolu nad RTCG sprovodi preko svojih činovnika koji su izabrani u zakonitim procedurama. Aktuelna vlast PES-a, NSD-a, DNP-a, BS-a čak ni to nije sposobna da uradi, da simulira demokratiju i slobodu RTCG.

Brutalnim višestrukim kršenjem zakona Raonić je tri puta biran nezakonito za generalnog direktora uz podršku njegovih političkih mentora koji upravljaju  RTCG preko članova i članica Savjeta. Raonić i predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević  od 2022. godine  ne smiju da sprovedu sopstveno istraživanje javnog mnjenja i  izmjere povjerenje građana u RTCG iako im je to Statutom utvrđena obaveza. Razlog je što znaju da je povjerenje u RTCG malo i što bi rezultati pokazali da se za preko 20 miliona eura ne može ostvariti osnovni cilj svakog javnog servisa-da ima najveće povjerenje građana.

RTCG i danas kao i za vrijeme DPS-a sprovodi cenzuru jer je pojedinim NVO (među kojima je Media centar) i drugim subjektima zabranjeno da dobiju bilo kakav prostor sa svojim aktivnostima ili kritikama na račun rukovodstva RTCG ili vlasti.

Taj „ponos“ građana kako bi rekao nezakonito izabrani Raonić sve radi da se zaborave važni  datumi u istoriji Crne Gore kroz sramotnu emisiju Ljudi i događaji, za koju niko ne može da utvrdi gdje se snima, po čijim instrukcijama. Jedino se zna da je cilj devastiranje istorije i veličanje za građane Crne Gore manje važnih događaja. Taj „ponos“ emituje seriju o Vraneškoj dolini gdje se krivitvore istorijski fakti i pravi spomenik plagijatoru Veselinu Drljeviću, predsjedniku Savjeta, koji od novca svih građana smara građane nebitnim detaljima ko je „opatosio“ neku školu ili sagradio neku česmu u nekom zaseoku.

Taj „ponos“ danima ćuti o ulozi bratanića i člana obezbjeđenja Andrije Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore, u radnjama krivičnog djela pokušaja ubistva u centru Podgorice. Taj „ponos“ skriva sve informacije od javnosti koje se odnose na kritike EU u vezi sa radom RTCG. Taj „ponos“ ne smatra da je vijest da je 103 NVO podnijelo Skupštini incijativu da se ne ide u izmjene medijskih zakona kako bi se ponovo formalizovala politička kontrola nad RTCG od strane aktuelne vlasti. Raonić smatra da je vrhunac profesionalizma RTCG da se svim političkim partijama da prostor u informativnim emisijama da saopšte svoje stavove. To pokazuje njegovo neznanje jer uloga RTCG i svih drugih novinara je da tragaju za istinom i saopštavaju je građanima,  a istina nije uvijek ono što nam plasiraju političke partije.

„Ponos“  Raonića ne smije da kritikuje nijedan segment vlasti na državnom ili lokalnom nivou, da problematizuje odluke onih koji imaju moć jer je naprosto zavistan od političkih mentora.

To što danas imamo bolju sliku nego prije pet godina, imamo ljepši studio, imamo predstavnike partija i omiljenih NVO u informativnom programu, nije dovoljno da sa godišnjom investicijom građana od preko 20 miliona eura možemo smatrati samostalnim i profesionalnim javnim medijskim servisom.

Ali šta o tome zna Raonić. On je 2011. godine na predlog Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika Vlade, imenovan za člana Upravnog odbora tada državne „Pobjede“. Služio je dobro  Đukanoviću a služi dobro i Mandiću i Spajiću. U tom sluganstvu je sav profesionalizam RTCG.

MONITOR: U toku je suđenje pojedinim članovima Savjeta RTCG  zbog nezakonitog imenovanja generalnog direktora RTCG . Na posljednjem ročištu bilo je uočljivo isljeđivanje potpredsjednice Savjeta Marijane Camović. Interpretirano je kao da je ona kriva za sve jer je progovorila o nepravilnostima. Kako to tumačite?

ĐUROVIĆ: Media centar je 2023. godine podnio krivične prijave protiv članova i članica Savjeta koji su svjesno počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja i nepoštovanje sudske presude. Osnovno tužilaštvo je pokrenulo postupak i sada je sudski proces u toku. Tokom sudskog postupka, jednako kao i pred Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT), optuženi članovi i članice Savjeta RTCG se brane ćutanjem. Jedino su bili aktivni na ročištu kada je svjedočila Marijana Camović Veličković i kada su na sve načine pokušali da je uvrijede i svedu njene utemeljene optužbe i činjenice na lični odnos prema Raoniću i navodnom radu za interese komercijalnog medija.

Zamislite kakva je odbrana angažovanih advokata i optuženih članova i članica Savjeta RTCG kada im je jedino preostalo da Marijanu Camović Veličković pokušaju da diskredituju kao neugodnog svedoka. Media centar je podonio dva prigovora Ombudsmanu RTCG žaleći se na način  izvještavanja u vezi sa sudskim postupkom. Jedan prigovor je djelimično prihvaćen ali je urednički tim pod kontrolom Raonića nastavio da pravi iste profesionalne propuste. To nas dovodi do zaključka da je Ombudsman samo još jedan činovnik Raonića i Drljevića koji ne želi da se u skladu sa svojim zakonom utvrđenim nadležnostima bori za veći profesionalizam u RTCG.

Nadam se da će sud imati snage da se odupre medijskom pritisku RTCG i političkom pritisku mentora Raonića i da će konačno kazniti počionioce krivičnog djela, što bi bila jasna poruka svim članovima upravljačkih struktura javnih preduzeća i institucija da se ne mogu sakriti od zakona donošenjem kolektivnih odluka. Ako sud okrene glavu od jasnih činjenica onda je poruka da svi koji nanesu štetu javnim dobrima mogu ostati bezbrižni, jer je sasvim dovoljno da nezakonitu odluku donese većina u kolektivnom upravljačkom tijelu.

MONITOR: Dokle se stiglo i šta je sa izborom članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge? U tom postupku ste, zajedno sa grupom NVO, upozorili na politički pritisak. 

ĐUROVIĆ: U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES).

Andrija Mandić je na osnovu  naručene inicijative jedne NVO koju predvodi Bojana Jokić (Forum LGBT Progres) poništio bez bilo kakvog smislenog obrazloženja konkurs  za izbor članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Novi konkurs je odmah raspisan, a kad je predana dokumentacija istog predstavnika NVO iz oblasti medija, Administrativni odbor je protivno zakonu tumačio da dostavljena dokumentacija kandidata nije potpuna (jer nisu mogli da ustanove koji je upravljački organ NVO i CANU imenovao kandidate).

Ovo je poznata manipulacija koju je još 2014. koristio DPS kada nisu htjeli da dozvole da predstavnik NVO kojeg oni ne kontrolišu uđe u Savjet Agencije za AVM usluge. Da paradoks bude veći, poslanici PES-a, Demokratske Crne Gore i SNP-a su sami usvojili obrazac koji su popunjavali predlagači kandidata za članove Savjeta Agencije za AVM usluge u kojem jednostavno ne postoji mjesto na kojem treba upisati naziv upravljačkog organa NVO ili CANU koji je imenovao kandidata.

Čarapić je kao odbornik u Skupštini Glavnog grada prihvatio kao potpunu dokumentaciju kandidata NVO za člana Savjeta Gradske RTV Podgorica, dok je istu dokumentaciju smatrao nepotpunom kod imenovanja člana Savjeta Agencije za AVM usluge. Jasno je da se radi o politički motivisanoj odluci jer je skupštinska većina shvatila da novi medijski zakoni koji imaju apsolutnu podršku svih medijskih NVO ali i najvećeg broja NVO, dovode do gubitka političke kontrole nad Agencijom ali i RTCG jer je procedura izbora članova/ica Savjeta promijenjena i ne omogućava partijski neprimjerni uticaj na izbor članova savjeta.

MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu i medijske slobode posljednjih godina, da li idemo naprijed ili se vrtimo u krug?

ĐUROVIĆ: Sa velikom frustracijom mogu da konstatujem da nakon 26 godina aktivne borbe na javnoj sceni da Crna Gora bude demokratska država sa profesionalnim institucijama, nema pomaka i da je odnos političkih partija koje su se navodno nekada iz opozicionih klupa zalagale za profesionalne institucije kao i novih političkih subjekata sastavljenih mahom od onih koji se nikada nisu borili ni za šta (PES), isti kao što je bio za vrijeme DPS-a.  Ono što je sigurno, ostaje makar dio NVO koji neće dozvoliti partijama da unište nadu da ova država može biti demokratska i koji će ih podsjećati na njihovu neopisivu nesposobnost i neznanje ali na prolaznost funkcija. Jednom će morati da prošetaju gradom kad ne budu funkcioneri i sagnu glavu pred građanima. Makar onima koji pamte.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA DEMOKRATIZACIJU, BERLIN: Saveznici Mercove vlade biće liberalne države unutar i van EU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Liberalna Evropa -u rekordnom roku, mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period – potrebna bezbjednosna podrška SAD

 

 

MONITOR: Dogovorom oko „velike koalicije“ CSU-SPD obezbijeđena je većina za formiranje vlade. Nije prvi put da se glavni rivali udružuju, ali su okolnosti unutrašnje i globalne dosta složene. AFD tvrdi da je budući kancelar Fridrih Merc „kapitulirao pred socijaldemokratama“. Šta se može očekivati od nove vlade, a šta svakako ne može?

VEBER: Novu vladu treba razumjeti kao rezultat unutrašnjih i spoljnih prijetnji demokratiji, tj. liberalnom poretku u Njemačkoj i Evropi. Unutrašnje –  zbog dramatičnog rasta utradesničarske, antidemokratske AfD – koalicija CDU/CSU-SPD zbog rasta AfD-a na zadnjim izborima, ostala je kao jedina realna opcija za forimiranje građanske većine. Spoljna prijetnja- zbog pojačane opasnosti evropskoj sigurnosti od strane Rusije. Ona je dramatično pojačana približavanjem nove Trumpove administracije Moskvi. To je dovelo do  izvanrednog preokreta CDU/CSU poslije izbora-još prije formiranja vlade ( a u dogovoru-zajedno sa Zelenima), da se promijeni ustavno ugrađena brana protiv zaduživanja, zarad paketa od 500 milijardi evra za infrastrukturne projekte- te skoro duplo više za njemačko učešće u jačanju bezbjednosti u Evropi. To znači transfer glavne odgovornosti od SAD-a na EU i druge evropske drzave. I tu već leži odgovor šta se može očekivati od nove vlade – odlučnu odbrambenu politiku, jačanje njemačke vojske kao dio jačanja vojski u Evropi, te odlučnu podršku za Ukrajinu. A na domaćem planu decenijama propuštani problem saniranja infrastrukture. Nova vlada,  na žalost, čini da  nema snagu  da ozbiljno krene i u druge prijeko potrebne reforme koje su prethodne vlade  decenijama izbjegavale – reformu penzijskog sistema i sistema njege, a i poreznog sistema.

MONITOR: Fridrih Merc je, tvrdi se, bio skrajnut od Angele Merkel. Najavio je prioritete vlade: migracije, ekonomiju i odbranu,  želju da Njemačku vrati u prvi plan evropske politike. Recesija, međutim, još traje. Već je zovu „mercesija“. Može li Mercu pomoći njegovo lično biznis iskustvo i koliko ga podržava njemački krupni kapital?

VEBER: Njemačka privreda pati od više sturkturnih problema: visoke cijene energenata zbog ranijeg dopuštanja ovisnosti od Rusije te naglog preokreta sa ruskom agresijom nad Ukrajinom, kasno uključenje njemačke industrije u svjetske tokove-promjene u industrijskom sektoru. Pogotovo tranzicija auto industrije ka električnim vozilama potpomognuta neodlučnom politikom prethodnih vlada u politici klimatskih promjena-zelene tranzicije privrede, te nedostatak kvalifikovane radne snage zbog negativnog demografskog razvoja. Vjerujem da će dogovoren investicijski paket u infrastrukturu, te neke već usklađene politike nove koalicije, pomoći njemačkoj privredi da izađe iz krize. Ali-na drugoj strani, Trumpova politika podizanja carinskih tarifa ugrožava taj oporavak.

MONITOR: Prema najnovijim anketama, drugoplasirana na izborima u februaru-AFD, konkuriše CDU za prvo mjesto po podršci. S obzirom da najviše glasova dobija u pokrajinama koje su bile u sastavu DDR, koliko je ovaj vrtoglavi uspon stranke osnovane tek 2013., izraz nezadovoljstva napretkom poslije ujedinjenja?

VEBER: Imamo opšti problem Njemačke u usponu ultadesničarske antidemokratske AfD, u zapadnim i istočnim djelovima Njemačke. Dio je to globalnog, evropskog rasta ultradesnice te krize liberalne demokratije. To je-mogli smo to vidjeti u Evropi-a i u Njemačkoj zadnje decenije, više rezultat slabosti liberalne većine, te nedostatka politčkog liderstva nego jačine ultradesnice. Na primjer, pristup u politici azila i migracije gdje liberalna većina u EU iz straha od ultradesnice, sve više popušta pred njenim političkim zahtjevima, pokazao se potpuno kontradiktornim. Dok sve više vlada zastupaju politiku iza koje je 2015-16. godine stao jedino Viktor Orban, rast ultradesnice nije zaustavljen, nego je ona tako  ojačana. U Njemačkoj-u istočnim djelovima, povrh toga još dolaze dugo gajeni animoziteti zbog načina ujedinjenja i šok terapije kao sistemske transformacije, te socijalno iskustvo građana u toj transformaciji-ali iza koje se krije problem ranije autoritarne socijalizacije.

MONITOR: Merc najavljuje nastavak podrške Ukrajini. Olaf Šolc se dosta oslanjao na saradnju sa prethodnom administracijom SAD. Bliski saradnik Donalda Trampa, Ilon Mask, podržao je AFD. Ko će biti glavni saveznici „Mercove Njemačke“?

VEBER: Da, CDU pod Mercom je manje oprezna u podršci Ukrajini. Međutim, ta nova odlučnost pada u dramatičnom trenutku geopolitičkih promjena: raspad transatlantskog saveza sa SAD kao saveznikom broj jedan na kojem se najvećim dijelom bazirala evropska sigurnost. Izazov je taj što liberalna Evropa u rekordnom roku mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period, potrebna bezbjednosna podrška SAD-a. Tako da će novi-stari saveznici biti liberalne države unutar i van EU.

MONITOR: Vlada Olafa Šolca je podržavala Crnu Goru u  ambiciji da bude sljedeća članica EU. Šolc se, krajem svog mandata, veoma „zbližio“ sa Aleksandrom Vučićem, obećavajući dolazak u Srbiju velikih njemačkih kompanija ukoliko se u Jadru otvori rudnik litijuma… Šta se u zemljama Zapadnog Balkana može očekivati sa povratkom sada Mercove CDU?

VEBER: Vlada Šolca  nije imala jasno definisanu, stratešku politiku prema regiji. A politički preokret odnosno obnavljanje-već pod Merkelovom propale politike appeasementa prema Vučićevom režimu zarad geopolitčke trke za rijetkim kritičnim sirovinama, napravio je ogromnu štetu politici EU prema Zapadnom Balkanu. Otvoreno je pitanje koliko nova vlada ima snage za prijeko potreban strateški preokret – kako prema Srbiji tako i prema BiH u odnosu na propali politički dijalog – te da ponovo preuzme vođstvo u EU, da Uniju konačno gura ka strateškoj politici prema regiji. Ili će regija postati žrtva vječitih političkih prioriteta u nekom novom dramatičnom geopolitičkom trenutku.

MONITOR: Odnosi Njemačke sa BiH su postali komplikovani, posebno zbog Republike Srpske koja je već nekoliko godina pod nekim oblicima njemačkih sankcija. Sada je Miloradu Dodiku zabranjen ulazak u Njemačku. Da li će i novoj vladi biti toliko važan „slučaj Dodik“?

VEBER: To ćemo vidjeti. Odlazeća vlada na moje velko iznenađenje zauzela je odlučnu poziciju. Nova koalicija svakako je svjesna teške političke situacije u BiH. Treba vidjeti da li će se ta svijest prevesti u konkretnu, odlučnu politiku.

MONITOR: Sa krizom na Bliskom istoku, u Njemačkoj je porasla osjetljivost na antisemitizam, na podršku Palestincima država ne gleda sa potpunim odobravanjem. Koliko to ima veze sa istorijskim teretom nacizma i holokausta i da li bi Njemačka slijedila zemlje kao što su Francuska i Poljska, koje su najavile da će priznati palestinsku državu?

VEBER: Ima veze za našom njemačkom istorijom. U rascjepu njemačkog društva i države između odgovornosti za državu Izrael i Jevreje na jednoj strani, te suočavanju sa anti-liberalnom vladom Nentanjahua i u potpunosti neprihvaljitvom vojnom reakcijom na napad Hamasa u ratu u Gazi, Njemačka politika nije našla zdravu ravnotežu. Te je ostala nebitan politički faktor unutar EU, svojim direktnim pokušajem političkog uticanja na krizu na Bliskom istoku.

MONITOR: Nedavno je u Parizu predstavljen mirovni plan SAD za Ukrajinu koji-po onome što se zna, nije povoljan za tu zemlju. I sa primirjem teško ide…Da li Putinu uopšte odgovara „brzi mir“?

VEBER: Upravno objavljen „mirovni plan“ Trumpove administracije dakazuje da Trump i njegovi saradnici nijesu nikako na nekakoj mirovnoj misiji, nego Trumpova administracija-napuštajući osnovne liberalno-demokratske virjednosti i principe te odbranu liberalnog svjetskog poretka, hoće Ukrajini nametnuti deal koji je ravan kapitulaciji. To predstavlja ogoromnu sigurnosnu prijetnju Evropi, što bi svakako odgovaralo Putinu. Nezavisno od toga da li Putin zaista hoće taj dogovor ili ga želi iskoristiti za slabljenje Ukrajine, gubitak vojne pomoći od strane SAD-a te nastavak rata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo