Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

6 mjeseci

na

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Ključna razlika između vladinog modela i modela koji preferira USSCG je što bi po našem modelu (očuvanjem doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje) budžet Fonda PIO bio održiv i sa stabilnim izvorom finansiranja, i što bi cca 400.000.000 eura koje ćemo ubuduće izdvajati iz državnog Budžeta za pokrivanje deficita Fonda PIO (što je procjena deficita koju smo dobili iz te ustanove) mogli da iskoristimo u druge korisne svrhe i kapitalne investicije, koje bi donosile nove prihode i unaprijedile životni standard zaposlenih i građana. Iz tih sredstava, po modelu koji je predložila USSCG, kreirale bi se mjere za subvencionisanje mikro preduzeća i preduzeća koja posluju na sjeveru, a koja bi imala stvarnu potrebu za finansijskom podrškom u implementaciji ovog modela.

U konačnom, USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme.

MONITOR: Kako tumačite uvođenje dvije minimalne zarade?

KEKOVIĆ: Osim što će uvesti konfuziju u pogledu primjene i biti osnov za diskriminaciju, ovakav predlog nije u saglasju sa duhom i prirodom samog instituta minimalne zarade. Naime, minimalna zarada, kao zaštitna kategorija, po svojoj definiciji, podrazumijeva primanje koje je neophodno svakom zaposlenom da obezbijedi životne uslove i održi biološki minimum. Dakle, minimalni uslovi života podjednako su potrebni, kako zaposlenom sa srednjom i nižom stručnom spremom, tako i zaposlenom sa visokom stručnom spremom, zato smo ih pozvali da ne ruše taj princip, jer cilj uvijek ne opravdava sredstva.

MONITOR: Navedeno je da će novi program doprinijeti suzbijanju sive ekonomije, vjerujete li u to? 

KEKOVIĆ: U prethodnom periodu više je puta isticano da je Program Evropa sad 1, koji je USSCG podržala, značajno doprinio smanjenju sive ekonomije, što se negdje može potvrditi i praćenjem punjenja Budžeta kroz naplatu poreza i doprinosa na obavezno socijalno osiguranje. Vjerujemo da je koncept koji USSCG predlaže, a koji podrazumijeva povećanje osnovne zarade kroz povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta, u pogledu suzbijanja sive ekonomije, učinkovitiji od modela koji predlaže Vlada.

U svakom slučaju, suzbijanje sive ekonomije u prvom redu zavisi od profesionalnog i posvećenog postupanja državnih organa.

MONITOR: Hoće li i u kojoj mjeri ovaj program ojačati standard građana? 

KEKOVIĆ: Svaki program koji je, ma koliko, usmjeren na povećanje zarada nužno doprinosi unapređenju socio-ekonomskog položaja zaposlenih i građana/ki Crne Gore. U fokusu su naročito građani/ke sa najnižim primanjima bilo da govorimo o zaradama, bilo da govorimo o penzijama. Na poslednjem sastanku sa predsjednikom Vlade istakli smo nužnost kreiranja paralelnih mjera kojima će se promptno reagovati na svaku anomaliju koju tržište proizvede nakon povećanja zarada. Jer iskustvo i svakodnevica ukazuju da će cijene roba i usluga biti značajno uvećane povećanjem zarada, što će usloviti obesmišljavanje planiranog uvećanja.

Napominjemo, da je ukupna vrijednost Sindikalne potrošačke korpe, koju obračunava Centar za edukaciju, informisanje i sindikalno istraživanje USSCG, za drugi kvartal 2024., iznosila 1.870,00 eura. Dakle, najosnovnije životne potrebe četvoročlane porodice ne mogu, u ovom trenutku, zadovoljiti ni dvije prosječne zarade od 1000 eura.

Prema tome, životni standard građana/ki biće unaprijeđen ukoliko trka za sticanjem profita ne bude imala prevagu nad mjerama koje će Vlada preventivno kreirati i preduzimati, kao što je slučaj sa najnovijom odlukom Vlade da se marže na osnovne životne namirnice (brašno, šećer, suncokretovo ulje i so) ograniče u trgovini na veliko i malo odmah po najavi očekivanog poskupljenja.

MONITOR: Vidite li da Vlada ima neku strategiju u rješavanju brojnih problema radnika, kao i sve većeg nedostatka radne snage u Crnoj Gori?

KEKOVIĆ: U Nacrtu fiskalne strategije naznačeno je da je jedan od ključnih ciljeva strategije postizanje pune zaposlenosti i otvaranje novih radnih mjesta, te garantovanje dostojanstvenih zarada, čime će se uticati na zaustavljanje daljeg odliva radne snage.

Bez otvaranja novih radnih mjesta, dostojanstvenih zarada i naročito dostojanstvenih uslova rada Crna Gora će biti osuđena na dalji odliv radne snage, koji će prerasti u egzodus nakon otvaranja naših granica ulaskom u EU.

Da bi benefite javnih politika koji za cilj imaju unapređenje socio-ekonomskog i radnog okruženja imali svi zaposleni i građani/ke Crne Gore, paralelno sa implementacijom takvih politika nužno je i neophodno osigurati primjenu istih na sve građane/ke u podjednakom obimu. Ovo prije svega podrazumijeva nužnost transformacije nesigurnih, odnosno nestabilnih ugovora o radnom angažmanu (ugovori o djelu, ugovori o privremenim i povremenim poslovima,, agencijski ugovori…) u stabilne ugovore o radu, posebno u javnom sektoru gdje se država pojavljuje kao poslodavac.

Armija naših građana/ki koji rade pod ovakvim vrstama radnog angažmana nije uživala benefite Programa ES1, a neći uživati ni benefite Programa ES2. Isto važi i za konačno izjednačavanje srazmjernih penzionera sa ostalim penzionerima u pogledu usklađivanja i povećanja penzija.

Jednak tretman i pravednost u sistemu osiguraće se i usvajanjem od USSCG predloženih izmjena i dopuna Zakona o Fondu rada, kojim će se ispraviti nepravda prema svim onim zaposelenima čiji su poslodavci prestali da postoje a da prethodno, uz naklonost Države, nijesu izmirili svoje obaveze prema zaposlenima i budžetu u pogledu uplate doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. I koji, usljed takvih okolnosti, nikada neće steći uslove za penziju ili će njihova penzija biti značajno niža od one koju bi stvarno imali da su doprinosi bili uplaćeni.

Uvjereni smo da samo iskren i na ravnopravnim osnovama postavljen socijalni dijalog može doprinijeti unaprjeđenju položaja zaposlenih, pri čemu pod dijalogom ne podrazumijevamo puko informisanje, već stvarno konsultovanje i uključiivanje u procese donošenja odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

3 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

3 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo