Da bismo izgradili društvo socijalne pravde i društvenog blagostanja egzistencijalna pitanja kao što su pitanje zapošljavanja, zarada, uslova rada, zdravstvene zaštite, penzione politike, socijalne politike… moraju nam biti prioritet nad prioritetima. Kako stvari stoje moraće da prođu još neke generacije dok shvatimo da u kapitalizmu nema emocija (pogotovu ne u neoliberalnom)
MONITOR: Nedavno ste govorili o velikom broju radnika koji primaju plate ispod minimalne od 450 eura. Imate li podatke o kojem broju se radi i što je razlog tome?
KEKOVIĆ: Prema podacima sa kojima raspolaže USSCG, preko 61.000 zaposlenih prima iznos minimalne zarade 450€, 15 − 20.000 prima zaradu ispod tog iznosa, dok oko 60.000 zaposlenih prima zaradu u rasponu od 450€ do iznosa prosječne zarade koja je u avgustu o.g. iznosila 718€. Ako znamo da je minimalna potrošačka korpa za četvoročlano domaćinstvo u avgustu iznosila 766€, te da prema nekim pokazateljima u četvoročlanom domaćinstvu zaradu prima 1,2 lica, dolazimo do poražavajuće slike o veoma teškom egzistencijalnom položaju brojnih domaćinstava. Inače, slika bi bila još poraznija da Monstat nije, prije nekoliko godina, revidirao minimalnu potrošačku korpu tako što je sa 130 namirnica sveo na 92 neophodne namirnice i što je iz nje isključio imputiranu rentu (troškove stanovanja). Da se to nije desilo minimalna potrošačka korpa bi danas premašila iznos od 1.000€. USSCG je zahtijevala objašnjenje razloga zbog kojih je minimalna potrošačka korpa revidirana na nevedeni način, te pred Socijalnim savjetom pokrenula postupak preispitivanja takve odluke Monstata.
MONITOR: Bilo je dosta polemike oko Programa Evropa sad a ona još traje. Šta je ovaj program donio radnicima i kako je uticao na broj zaposlenih?
KEKOVIĆ: Kao što znate, USSCG je snažno podržala Program Evropa sad. Naravno da smo kao odgovorna organizacija vodili računa o svim aspektima tog programa, ali naša podrška je bila neupitna jer se taj program dominantno zasniva na brojnim mjerama za koje se USSCG godinama zalagala i predlagala ih vladama. One su se odnosile na povećanje minimalne zarade, povećanje poreza na dobit pravnih lica, progresivno oporezivanje zarada, smanje troškova rada, dodatno oporezivanje luksuza, oduzimanje nezakonito stečene imovine u korist budžeta i socijalnih fondova, domaćinsko upravljanje raspoloživim resursima i trošenje budžeta… Program Evropa sad je najviše popravio položaj naših kolega/ca koji su primali minimalnu zaradu donedavno 250€, a sada 450€ ili 80 odsto veću, ali i većini zaposlenih čija zarada je u prosjeku povećana za 17 odsto. Međutim, ako hoćemo da gradimo državu socijalne pravde i društvenog blagostanja, što je inače strateški cilj USSCG, tada je neophodno da dodatno povećamo standard najugroženijim kategorijama stanovništva na teret onih koji imaju više, a Crna Gora to može da dostigne imajući u vidu da je zemlja sa malim brojem stanovnika i brojnim resursima koji se daju mnogo bolje valorizovati nego što je to trenutno situacija
MONITOR: Da li je i kako promjena vlasti uticala na sindikat, kako je uticala na prava radnika, da li su ona bolja ili lošija?
KEKOVIĆ: Što se tiče USSCG, iskreno ću reći da smo mi očekivali šire otvorena vrata socijalnog dijaloga nakon uspostavljanja tzv. Vlade diskontinuiteta poslije izbora sprovedenih u avgustu 2020. g. Međutim to se nije desilo, tadašnji premijer nas čak nije ni primio na razgovor. Na drugoj strani mi na to prosto nijesmo mogli adekvatno reagovati, jer je to od početka bila Vlada koja nije imala povjerenje u Skupštini, koju su više napadali oni koji su je izabrali od same opozicije, a opet koji nijesu htjeli da je smijene, a mi nijesmo htjeli da na bilo ko kaže da smo mi neko ko koči dugo očekivane reforme. Nakon kratkog perioda došla je Vlada gospodina Abazovića koja je smijenjena gotovo u prvih 100 dana, tako da mi u prethodnom periodu u Vladi nijesmo ni imali partnera za vođenje socijalnog dijaloga i rješavanje nagomilanih pitanja sa kojima se naše članstvo i zaposleni susrijeću. Na žalost, od očekivanih reformi se malo toga desilo, a mi smo i danas taoci zamršene političke situacije, čije razrješenje nije ni na vidiku. Ako izuzmemo Program Evropa sad koji je poboljšao ekonomski položaj zaposlenih, na polju poboljšanja prava radnika ništa se značajnije nije desilo. Navešću samo jedan primjer na čijem je rješavanju USSCG insistirala i kod reformskih vlada, a to je stvaranje dostojanstvenih uslova rada brojnim zaposlenima koje Vlada i državne institucije zapošljavaju po ugovoru o djelu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, agencijskim ugovorima, ugovoru na određeno vrijeme… Sve te naše kolege/ce zbog nestabilnih ugovora o zaposlenju ne mogu da planiraju svoju egzistenciju, a država ih drži u prekarnom položaju iako za njihovim zaposlenjem postoji kontinuirana potreba, što dokazuje i činjenicama da neki od njih na poslovima koje obavljaju rade i po 10 godina.
MONITOR: Podaci govore da je posljednje godine primjetan trend većeg učlanjena u sindikate.
KEKOVIĆ: Činjenica je da mi u USSCG bilježimo stalni priliv novog članstva kroz osnivanje novih sindikalnih organizacija. Međutim, sindikalno organizovanje još uvijek nije na očekivanom i neophodnom nivou ako želimo da budemo još snažniji partner prema poslodavcima i Vladi u kreiranju ambijenta za zaposlene i njihove porodice, pa i sve građane/ke. Lično negdje to pravdam činjenicom da smo doživljeli ,,šok” sa promjenom socijalističkog u kapitalistički politički sistem, da smo prošli i još uvijek prilazimo traumatičan tranzicioni period u kojem su politička, identitetska i vjerska pitanja imala i još uvijek imaju primat nad egzistencijalnim. Da bi izgradili društvo socijalne pravde i društvenog blagostanja egzistencijalna pitanja kao što su pitanje zapošljavanja, zarada, uslova rada, zdravstvene zaštite, penzione politike, socijalne politike i dr., moraju nam biti prioritet nad prioritetima. Kako sada stvari stoje moraće da prođu još neke generacije dok shvatimo da u kapitalizmu nema emocija (pogotovu ne u neoliberalnom), da dobijete samo ono za što se izborite, a da bi se izborili tada se morate udružiti. To je formula na koju nam ukazuje činjenica da najbolji standard imaju zaposleni u evropskim zemljama u kojima se organizovanost zaposlenih u sindikate kreće u stopama preko 50 do 60 odsto.
MONITOR: Kako se i kako će se na zaposlene odraziti sve veća Inflacija i najave ekonomski neizvjesne budućnosti?
KEKOVIĆ: Svaka inflacija ide na štetu standarda zaposlenih, tako da bi svi odgovorni subjekti morali maksimalno da se posvete preduzimanju i kreiranju mjera na zaustavljanju daljeg rasta inflacije koji realno prijeti da se desi. Međutim, kao što sam već rekao, mi imamo zamršenu političku situaciju u kojoj su donosioci odluka potpuno okrenuti borbi za što bolje pozicioniranje na političkoj sceni. Interesi zaposlenih i građana su po strani i to hitno mora da se promjeni, kojim pitanjem će se kroz posebnu Rezoluciju baviti i delegati na predstojećem IV Kongresu USSCG. Prema tome, ako pođemo od poznate premise da nestabilna politička situacija uzrokuje i nestabilnu ekonomsku situaciju, jasno je da nam je budućnost prilično neizvjesna.
MONITOR: Imamo mnogo nezaposlenih a sve je veći nedostatak radne snage za sada u turizamu, ugostiteljstvu, građevinarstvu – što je razlog tome?
KEKOVIĆ: Crna Gora bilježi zabrinjavajući trend odlaska radne snage u druge zemlje, što će tek da dođe do izražaja našim pristupanjem u Evropsku uniju, pri čemu je stopa nataliteta u drastičnom padu jer se mladi ljudi sve kasnije odlučuju na zanivanje porodice zbog nemanja posla ili nestabilnih zaposlenja. Potreba za radnom snagom u zapadnim zemljama je sve veća, jer tamo vlada deficit radne snage za brojna zanimanja, tako da poslodavci radnike bukvalnu vuku za rukave. Pri tom, tamo su zarade značajno veće i, što je posebno važno istaći, neuporedivo su bolji uslovi rada. Neka naša istraživanja su pokazala da bi se mnogi odlučili da ostanu u zemlji kada bi uslovi rada bili dostojanstveni, što podrazumijeva uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života kao. To podrazumijeva poštovanje prava na 40-satnu radnu sedmicu, pravo na vikend odmor, godišnji odmor i slobodan dan u dane praznika, adekvatnu zaštitu na radu i adekvatna sredstva za rad, zdravu radnu sredinu… Dakle, nije sve u samoj zaradi. Ipak, mi u USSCG ne vidimo da naši poslodavci prepoznaju alarmantnost ovog trenutka, te da uskoro neće imati ko da radi i stvara novu vrijednost za društvo, a za poslodavca profit. Najbolji primjer tome je Opšti kolektivni ugovor čije zaključivanje je već nekoliko godina na čekanju jer poslodavci neće da prihvate uvođenje pravnog instituta uvećanja zarade za zaposlene koje angažuju da rade nedjeljom, dakle na dan porodičnog odmora, što mora da ima svoju cijenu. To pokazuje i floskula ,,ako nećeš ti da radiš, ima ko će”, koja je donedavno odražavala odnose na tržištu rada, a koja prema priči samih poslodavaca danas sve manje važi.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA4 sedmice