Povežite se sa nama

Izdvojeno

SRBIJA I RS POČINJU GRADNJU BUK BIJELE, NE PITAJUĆI BIH i CRNU GORU: Taru niko ne brani

Objavljeno prije

na

Premijeri Srbije i Republike Srpske položili su kamen temeljac za gradnju HE Buk Bijela. Crnu Goru i BiH nijesu ništa pitali. Kako će se gradnja HE odraziti na Taru, naši zvaničnici još ne znaju, a u političke igre i moguće ugrožavanje interesa države se za sada ne miješaju

 

Ove nedjelje je u u skupštinsku proceduru Socijaldemokratska partija (SDP) predala deklaraciju o potvrđivanju Rezolucije Skupštine Crne Gore o zaštiti rijeke Tare, kako bi preduprijedili nastupanje štete. Strah je pojačan  nakon što su 17. maja premijerka Srbije Ana Brnabić i premijer Republike Srpske Radovan Višković položili kamen temeljac za gradnju Hidroelektrane Buk Bijela na rijeci Drini. Ovo je dio sistema od tri HE na Drini koji je vrijedan preko 680 miliona dolara, a planirano je da gradnja Buk Bijele traje četiri godine. Temeljac je postavljen bez konsultacija sa Crnom Gorom i Federacijom BiH, kojih se ovaj projekat itekako tiče.

SDP sada traži da se potvrdi Deklaracije o zaštiti Tare iz 2004, kojom su nakon velike pobjede javne akcije Neću baru, hoću Taru, zabranjeni svi radovi u kanjonu pod zaštitom UNESCO.

Podsjećanje: Vlade RS i Crne Gore bile su se dogovorile  oko zajedničke gradnje HE Buk Bijela. Crna Gora se obavezala da dio svoje teritorije u dužini od 16 do 18 kilometara potopi na najatraktivnijem dijelu Tare, da bi zauzvrat dobila pravo preče kupovine električne energije iz te HE po tržišnim cijenama. Zbog velikog javnog negodovanja, odustalo se od ovog projekta i usvojena je Deklaracija o zaštiti. Crna Gora je ispala iz igre, ali je u međuvremenu uskočila Srbija.

Da gradnja ove HE predstavlja ozbiljnu prijetnju i rizik za izazivanje nesagledivih ekoloških posljedica po Crnu Goru, smatraju u SDP-u.  Ističu i da je gradnja bez prethodno dobijene saglasnosti od crnogorske države suprotna Konvenciji UN o procjeni uticaja na životnu sredinu preko državnih granica, čije su potpisnice i naša zemlja i BiH. Smatraju da radove potrebno pod hitno zaustaviti, da Vlada Crne Gore mora naći način da ovo pitanje riješi sa susjednom BiH – „kako ne bi dolazili u situaciju da ekološke i ekonomske interese naše države branimo prema međunarodnim institucijama“.

Danilo Mrdak, državni sekretar za ekologiju u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, kazao je Pobjedi da je ranije usvojena Deklaracija i dalje obavezujuća te da ne moramo donositi istu ili sličnu.

Kao i kod prošle vlasti i kod ove je evidentno nesnalaženje i nejasna strategija oko rješavanja ovog problema. Premijer Zdravko Krivokapić je krajem maja, nakon što je postavljen kamen temeljac za HE, u Skupštini izjavio da je u svakom razgovoru sa predstavnicima BiH i RS ukazivao na goruća pitanja, a to je Buk Bijela. Dodao je da postoje brojni problemi koji nijesu jednostavni za razrješenje, i obećao da će Vlada biti predana tome da se Tara sačuva.

Ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić u Skupštini je izjavio da je njegovo ministarstvo dobilo informaciju o početku izgradnje, i to od  Ambasade Crne Gore u BiH. „Nadležni organ BiH ima obavezu da sprovede prekogranične konsultacije sa nadležnim organima Crne Gore, što ćemo i zahtijevati“. Naveo je da je bio u Trebinju i razgovarao sa čelnicima njihovog Ministarstva energetike. „I dalje je neizvjesno da li će se graditi ta hidrocentrala tamo, da ne ulazim u unutrašnje stvari BiH. Ukoliko je prelivna tačka eventualnog budućeg jezera niža nego što je posljednja tačka Tare u Crnoj Gori, oni smatraju da to neće imati loš uticaj na Taru, naprotiv, za razliku od, recimo, malih hidrocentrala na Cijevni u Albaniji koje bi mogle poprilično da naprave problem ribljem fondu Cijevne. Pratimo i jednu i drugu situacija, nažalost bez dovoljno informacija ni po pitanju Cijevne ni po pitanju Tare“, rekao je Bojanić.

Manjak informacija je problem na koji ukazuju ekolozi. „Ako planirana akumulacija i kota uspora normalnih voda doseže 434 mnv, a granična kota sa Crnom Gorom je na 432,37 mnv, ovo bi značilo da ona prodire na teritoriju Crne Gore ili da one nisu tačno izračunate. Pri tom nisu procijenjeni uticaji na Crnu Goru u pogledu mogućih akcidenata (velika klizišta, odroni, indukovani zemljotresi dejstvom vodene mase, prelivanje voda drugih hidroelektrana, kvarovi ustava) i drugi kumulativni uticaji npr. posljedica klimatskih promjena, ekstremnih voda itd.“, upozorila je Nataša Kovačević, izvršna direktorica Green Home.

Mrdak je kazao da što se tiče same izgradnje Buk Bijele, stav Ministarstva ekologije je – da sve dok je konstruisan na takav način da ni prilikom najvećih vodostaja buduće vještačko jezero ne ulazi u državnu teritoriju Crne Gore, taj resor nema nikakvih primjedbi.

Primjedbi nema ni predsjednik Odbora Elektroprivrede CG Milutin Đukanović koji je za CIN CG izjavio da u potpunosti podržava izgradnju ovih hidrocentrala i da je u pitanju odličan projekat. „Taj ko misli da će izgradnja ovih HE naškoditi rijeci Tari ili životnoj sredini nema pojma o ovom projektu, ja mislim da će to samo da uljepša životnu sredinu. Mislim da je ovaj projekat vrlo korektan, a razlozi protivljenja tome mogu da budu isključivo političke prirode”, ocijenio je Đukanović.

Nevladine organizacije i ekološka udruženja u BiH, Srbiji i Crnoj Gori već godinama osporavaju gradnju ove hidroelektrane. Jedan od glavnih razloga je negativni uticaj na zaštićeni kanjon Tare u Crnoj Gori, koji je se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine i dio je Nacionalnog parka Durmitor. Nevladine organizacije iz BiH – Centar za životnu sredinu i Aarhus centar, te Green Home i Ozon iz Crne Gore podnijeli su prošle godine žalbu Sekretarijatu UN-ove ESPOO konvencije o procjeni uticaja na životnu sredinu preko državnih granica.

UNESCO je još ranije zahtijevao da Bosna i Hercegovina i Crna Gora zajednički urade procjenu uticaja HE na životnu sredinu. A početkom prošlog mjeseca je direktorica UNESCO Centra za kulturnu baštinu Mehtild Resler zatražila od bosanskohercegovačkih institucija da se odrede „u vezi sa informacijama o postavljanju kamena temeljca za izgradnju brane na Drini nizvodno od nacionalnog parka (NP) Durmitor u Crnoj Gori“.

Ministarka vanjskih poslova BiH Bisera Turković najavila je da će njena zemlja preduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti: „BiH mora poštovati međunarodne obaveze i ovo je još jedan pokazatelj da se ovakvi projekti ne mogu realizirati bez saglasnosti državnih institucija“, navela je Turković.

Na kritike zvaničnog Sarajeva, premijer RS Višković je kazao da izgradnja i izdavanje koncesije nije u nadležnosti BiH, već isključivo Republike Srpske. U odnose na relaciji Sarajevo – Banja Luka, umješala se i premijerka Srbije Brnabić izjavom da ne vidi nijedan racionalan razlog za protivljenje vlasti sa nivoa BiH izgradnji hidroelektrane.

Izgradnju HE Buk Bijela, prema ugovoru od novembra prošle godine, zajedno će finansirati Elektroprivreda Srbije i Elektroprivreda Republike Srpske u iznosu od oko 220 miliona eura. U zajedničkom preduzeću, Hidroenergetski sistem Gornja Drina Elektroprivreda Srbije imaće udio od 51 odsto, a Elektroprivreda Republike Srpske 49 odsto. Pored HE Buk Bijela, u gornjem toku Drine planirane su još dvije HE Foča i Paunci.

Branu treba da gradi kineska firma China National Aero-technology International Engineering Corporation (AVIC ENG), sa kojom su Vlasti RS 2017. potpisale memorandum. Predsjednik SAD Džo Bajden je nedavno ovu kinesku kompaniju stavio na crnu listu zabranjenih firmi u toj zemlji iz bezbjednosnih razloga.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH je ranije uputilo i notu Srbiji, čija je kompanija investitor u najavljenom projektu zajedno sa kompanijom u vlasništvu jednog od entiteta u BiH. Izgradnja Buk Bijele je pred Ustavnim sudom BiH nakon što su krajem prošle godine 24 parlamentarca pokrenula postupak, tražeći od te pravosudne institucije da stavi van snage odluku Republike Srpske o davanju koncesije za izgradnju hidroelektrana na Gornjoj Drini. U apelaciji je navedeno kako odluke u vezi s državnom imovinom poput rijeka na međunarodnim granicama mogu biti donijete isključivo na nivou BiH.

„Nije uobičajno da jedna država u drugoj državi može planirati korišćenje prirodnih resursa bez međusobnih ugovora i odluka države na čijoj teritoriji se to događa“, izjavio je za Antenu M Rektor Sarajevskog univerziteta Rifat Škrijelj. Objašnjava da je to vlasništvo države BiH, a ne entiteta: „Crna Gora je suverena država, BiH je suverena država i sada imamo pokušaj gradnje HE u dogovoru između jednog entiteta i susjedne države BiH. To su paradoksi kojima treba da se pozabave zvaničnici koji vode Crnu Goru i BiH ali i šira međunarodna zajednica, jer takvo postupanje nije uobičajno u evropskoj praksi“.

Zvaničnici Crne Gore izgleda još uvijek čekaju da dobiju sve ekološke i političke informacije, pa da zauzmu stav. Sve se nadajući da će međunarodna zajednica morati da rješava i ovo pitanje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo