MONITOR: Gdje je 5,8 miliona eura koji su posljednjih 10 godina naplaćeni penzionerima na osnovu članarine, zašto je u Telekomu ostalo bez posla skoro 600 radnika, kako to da Crna Gora ima preko 3.700 službenih automobila, a Njemačka sa 82 miliona stanovnika oko 1.000 državnih automobila, dok Švedska sa 10 miliona tek desetak… Samo su neka od pitanja koje je organizacija KOD postavila i analizirala preko društvenih mreža. Kažite nam nešto o ovoj organizaciji, ko je sačinjava, koji su vam ciljevi?
PERIĆ: Organizacija KOD predstavlja reakciju na stvarnost. Dominatno je čine mladi ljudi, u postavci gdje nema ,,nepogrešivog vođe”, gdje je jedini lider – primjer.
Borba koju je KOD započeo je velika i izvjesno je da će biti duga. Ona je svakodnevna, tiče se slobode i, kazano riječima jednog mlađeg kolege iz organizacije, ona se odnosi na pravo građanina da mu niko ne zavlači ruku u novčanik, da mu telekomunikaciona kuća ne može mijenjati korisnički ugovor bez njegovog potpisa, da računima za električnu energiju ne plaća energetske tajkune, da se mimo svakog rezona ne otežava rad malim privrednicima…
Bitno je i da se ne ostane samo na problemima. Cilj je da se daju rješenja kako bi se uvidjelo da normalan život nije nešto nedostižno i da za to nisu potrebna stoljeća.
Ako bih morao da u jednoj rečenici dam credo Organizacije KOD to bih učinio ovako: normalan život zavisi samo od nas i za to se moramo izboriti.
Da budem sasvim ličan, prija mi da budem dio kruga slobodnih ljudi koji smisleno promišljaju. Nastojim da, koliko mogu i umijem, doprinesem radu organizacije i da, uz nekoliko starijih kolega koji imaju veliko profesionalno i životno iskustvo, budem dio međugeneracijskog transfera znanja i iskustva – toliko potrebnog a toliko rijetkog u Crnoj Gori – ka mladim ljudima koji čine jezgro Organizacije KOD.
MONITOR: Kakva je sudbina Vaše prijave ASK-u za konflikt interesa u slučaju ,,Prokletije” – kada su firme tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i njegovog brata Aca Đukanovića radile plan Prokletija za Vladu, kao i u slučaju kada je Đukanović kao premijer potpisao odluku o dodjeli koncesije firmi svog sina Blaža Đukanovića?
PERIĆ: ,,Slučaj PPPN NP Prokletije” i ,,Slučaj male hidroelektrane Bistrica” su zapravo dva odvojena zahtjeva za utvrđivanje postojanja konflikta interesa koje smo Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK) podnijeli kolega Budislav Minić i ja.
U najkraćem, postavili smo tri pitanja čiji bi sažetak izgledao ovako: (I) Da li je konflikt interesa kada Vlada da premijerovom sinu koncesiju za malu hidrocentralu? (II) Da li Vlada smije dodijeliti posao firmi premijerovog brata koja će u tom poslu angažovati firmu baš tog premijera? (III) Da li se premijer nakon isteka funkcije smije zaposliti u firmi iz prethodnog pitanja, a da pritom nije prošlo dvije godine?
Od Agencije smo dobili odričan odgovor na sva tri pitanja. Obrazloženje u sažetku: (I) Vlada nije dala premijerovom sinu koncesiju, već je to učinilo Ministarstvo, (II) ASK je nenadležan za poslove prije 1. januara 2016. godine i (III) kada se zaposlio u svojoj firmi koja je radila za bratovu kompaniju, a koju je angažovala Vlada preko resornog Ministarstva, bivši premijer nije ostvarivao korist iz posla čiju je izradu pokrenuo organ vlasti u kojem je bio javni funkcioner. Mislim da ovome ne treba poseban komentar. Postupak je trenutno pred Upravnim sudom Crne Gore.
MONITOR: Pisanje o poslovima njegovog sina, ponovoizabrani predsjednik Đukanović, je tokom kampanje, okarakterisao kao fašizam. Kako to tumačite?
PERIĆ: Uopšte se ne bih osvrtao na to. Nas je zanimalo da li je nešto konflikt interesa ili ne.
Mnogo je bitnije od toga da razumijemo da su razvijena društva postajala takvima onda kada se ustanovila praksa da ljudi sa najviše političke moći podnose račune građanima, a ne obratno. To je model modernog, efikasnog i razvijenog društva.
Čvrsto vjerujem da se ljudi rađaju slobodni, da imaju pravo da žive slobodno i da budu jednaki u pravima. Francuzi su to savladali 1789, mi 229 godina kasnije – nismo. Za to se valja izboriti. To su te zapadne vrijednosti koje su nam potrebne kako bismo postali zajednica u kojoj pojedinac slobodno može ostvariti svoje potencijale.
MONITOR: A kako ocjenjujete najnoviju pobjedu predsjednika DPS-a na predsjedničkim izborima?
PERIĆ: Možda bi bilo životnije pitanje šta će DPS raditi sa tom pobjedom? Biti u poziciji da koristi poluge vlasti kako bi obezbijedio što više glasova za naredne izbore, dok većina građana treba da preživi sa 2 € dnevno, ili dok je na birou 50.000 ljudi?
Pazite, kada pobijedite na izborima, za društvo bi bilo zdravo da se zna šta ste namjerili učiniti sa osvojenom političkom moći i da vas prema tome građani vrednuju na narednim izborima. Mi tu praksu naprosto nemamo. Bitno je osvojiti vlast pošto-poto, a onda se usput nalaze razlozi i opravdanja zašto je to nužno i zašto bi se u suprotnom dogodile društvene kataklizme. To nužno ne znači da opasnosti u političkim dešavanjima ne može biti, ali zajednica će postajati otpornija, a time i funkcionalnija kada prebrodi te izazove i kada u svoj život uključi što više građana.
Čini se da nismo mnogo naučili iz nekih istorijskih epizoda koje su nas uvodile u kolektivne traume čije posljedice i danas živimo. Dugogodišnji kralj koji ne uviđa da će se narodna sirotinja preliti na kraj gdje je za zajednicu najbolnije, masovni odlazak mladih ljudi u pečalbu, dodjeljivanje poslova ljudima bliskim dvoru, politička ostrašćenost… Ovo je Crna Gora vidjela prije nešto više od jednog vijeka.
Uzgred, zanimljvo je da je kao plod predsjedničkih izbora naš jezik političke korektnosti dobio još jedan eufemizam: institucionalna prednost kandidata DPS-a.
MONITOR: Kolike su, nakon poraza na predsjedničkim izborima, šanse opozicije da preuzme vlast u Podgorici? Prošlo je dosta od kada ste napustili aktivnu politiku. Kako Vam izgleda politička arena? Ima li ikakvog napretka?
PERIĆ: Politika je utakmica u kojoj svaki učesnik ima šansu. Mislim da opozicija ima realnu priliku da pobijedi na izborima u Podgorici. No, ne bi bilo prvi put da se ispusti prednost, tako da želi li uspjeh u Glavnom gradu, opozicija mora pokazati ozbiljnost i veliki rad. S druge strane, DPS-u u jedra duvaju dvije činjenice: rezultati pedsjedničkih izbora i obračuni u opoziciji koji vremenom postaju sve oštriji.
Kada govorimo o pozitivnim trendovima: pojavilo se nekoliko zanimljivih lica, ljudi su ozbiljnije shvatili uticaj društvenih mreža, više se radi na terenu, neke iluzije poput one o bezgrešnim političarima su raspršene, ali ukupno uzev, tapkamo u mjestu dok se državni resuri tope.
Napredak se uvijek može pronaći u nekim detaljima, ali je problem što ga mi ne pronalazimo u cjelini.
Međutim, nedostaje nova ideja, suštinski emancipatorska, koja bi bila superiornija u odnosu na postojeće postavke i iza koje bi oni koji je predvode stali bez ostatka i uskostranačkog kalkulusa.
MONITOR: Vidi li se nekakav napredak mimo politike, s obzirom na to da Vaša organizacija tretira široke društvene teme – obrazovanje, zdravstvo…?
PERIĆ: Crna Gora je kao zajednica u velikom problemu. U posljednjih 25 godina je 140.000 ljudi napustilo zemlju, 78,5% zaposlenih ima platu manju od 500 €, ne prima je redovno ili se na nju ne uplaćuju porezi i doprinosi, institucije su neefikasne, mala privreda blokirana brojnim biznis barijerama, uopšteno – ekonomija umrtvljena, politička diskriminacija izuzetno izražena, intelektualni potencijal pasiviziran… Sve u svemu, podijeljeno društvo koje samim tim ne može biti ni efikasno.
Svakako da možemo naći dobre primjere u kulturi, sportu, privredi… ali govorimo o izuzecima – ne o pravilu. Opet, čak i kada imamo izuzetne primjere pregalaštva i hrabrosti mi ih ne promovišemo. Cijenim da mediji tu nose posebnu odgovornost.
Nalazimo se u začaranom krugu u kome bi valjalo da intelektualci budu oni koji drže ključeve za otvaranje zatvorenih vrata. Međutim, to nije slučaj i zato su procesi toliko spori, dok mnogi i nazaduju. Kada sazri spoznaja da zajednica postaje kvalitetnija onda kada je većem broju ljudi stalo do nje, tada ćemo se brže kretati ka nečem što bi se moglo nazvati civilizacijskim napretkom.
Do tada, vrtjećemo se u istom krugu bez kraja i početka. To može biti drugačije, a to zavisi od svakog od nas.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice