Situacija je dramatična i mijenja se iz časa u čas. Kosa crta bije bitku sa crtom kojoj podršku daje crtica, s leđa ih napadaju kako zasebne, tako i združene snage tačke i zareza. Ratna industrija je u punom pogonu. Vlada, predsjedništva, glavni odbori, izvršni odbori čine sve kako bi osnažili svoje postrojbe. U pozadini, spremni čekaju navodnici, zagrade, zvjezdice; ko zna, možda i kakvo tajno oružje. Pravopisni znaci kojima ćemo razmeđiti službeni i jezike u službenoj upotrebi, a da pritom uvažimo da je jedan od jezika u službenoj upotrebi većinski, što, samim tim službeni – nije, već danima su glavna vijest u ovoj zemlji. DPS predlaže crnogorski/srpski, bosanski, hrvatski. Opozicija predlaže crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski. Posljednji predlog je, javljaju pouzdani izvori, crnogorski; srpski, bosanski hrvatski. U međuvremenu je vlast odbila maternji. Jedna od varijanti bila je i crnogorski,srpski/maternji jezik i književnost.

Premijer Igor Lukšić i predstavnici opozicionih stranaka, osim albanskih, održali su više sastanaka na temu kako će se u Crnoj Gori zvati nastavni predmet zadužen za izučavanje maternjeg jezika i književnosti. Nijesu se dogovorili. Opšte je prihvaćeno mišljenje da se cijela stvar pretvara u sprdnju.

Da se ne zaboravi. Ime nastavnog predmeta važno je zato što od toga zavisi da li će Socijalistička narodna partija, Nova i Pokret za promjene u parlamentu podržati izmjene izbornog zakona. Za usvajanje tog propisa potrebna je dvotrećinska većina, inače bi DPS lako. Izborni zakon nam treba kao prvi od sedam uslova koje Crna Gora treba da ispuni kako bi dobila datum početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.

Pregovori traju, parlament je u pripravnosti. Svaki dan pomalo popričaju, pa odu kući da čekaju rezultate pregovora.

,,U srijedu popodne smo sa premijerom Lukšićem postigli dogovor o političkom sporazumu, uključujući detalje o tome kako ćemo nadgledati njegovu primjenu. Nastavni predmet zvao bi se crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski. Ostalo je bukvalno da potpišemo i da idemo u Skupštinu na glasanje o izbornom zakonu. Onda je Lukšić dobio telefonske instrukcije da ne pristane”, objašnjava u izjavi za Monitor lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. ,,Stiče se utisak – šta god da smo se dogovorili Milo i Ranko bi to minirali”.

Medojević smatra da ,,opasni virus dogovora” minira predsjednik DPS-a Milo Đukanović: ,,Đukanović zna da povjerenje između opozicije i premijera i konsenzus oko evropskih integracija za njega mogu da budu veoma opasni”.

Poslanik Nove Goran Danilović u parlamentu je ocijenio da insistiranje na tačkama, zapetama i kosim crtama govori da vlast zapravo ne želi dogovor. „Šta će nam izborni zakon ako moje dijete nije ravnopravno sa vašim… NOVA ne želi da vas nadigra oko jezika, mi želimo da spasimo dostojanstvo. Ovo je jedina zemlja u Evropi u kojoj najbrojniji jezik nije službeni”, rekao je Danilović.

Predstavnici partija na vlasti drže se omiljenog metoda da sve što im se ne dopada proglase neustavnim. Kao da postoji pravni stručnjak koji bi kvalifikovano mogao da objasni u čemu je razlika između službenog i jezika u službenoj upotrebi. Ustavom se, uostalom, ne može propisati sve, zakoni su štiva kojima se precizira ono što je Ustav propisao. Osnovni princip po kojem se kod nas to preciziranje odvija je gola sila nadglasavanja, a moguće je, kao u tekućem slučaju, pravljenje ludnice. Sve i da je Ustav Sveto pismo, sa ovakvim apostolima – neka je zdravo.

Tokom rasprave u parlamentu predstavnici opozicije više puta su pomenuli kako je dogovor sa premijerom Lukšićem moguć, ali da konce na kraju uvijek povuče predsjednik DPS-a Milo Đukanović.

,,Neko sjedi u nekoj hladovini, pije viski i vrši pritisak”, bio je slikovit Medojević.

Ko je imao živaca da u haosu oko kosih i položenih crta pažljivo čita šta je ko rekao, mogao je zapaziti da dogovor sa premijerom nije bio nemoguć. Samo ima iznad popa pop.

Kad je, na primjer, opozicija predložila da se nastavni predmet zove maternji jezik i književnost Lukšić je ocijenio da takvo rješenje ,,ima prednosti”, ali da treba provjeriti da li je takav model u skladu sa Ustavom. ,,Ako se uzme u cjelini kontekst koji naglašava okolnosti da je time predviđeno izučavanje crnogorskog jezika, što je i najtvrdokorniji dio opozicije prihvatio, da se kroz nastavni plan izučavaju i specifičnosti crnogorskog jezika, da ta ocjena treba, potpuno neutralna i oslobođena bilo kakvog nacionalnog predznaka, da potvrdi i znanje i službenog jezika, crnogorskog sa jedne strane i sa druge maternjeg, ukoliko nije crnogorski, zaista ima određene kvalitete”, analizirao je Lukšić.

Koliko sjutra je zasjelo Predsjedništvo njegove partije i premijer je uočio prednosti drugog rješenja: ,,Predlog Demokratske partije socijalista da se nastavni predmet zove crnogorski/srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost neutralna je opcija i u skladu sa Ustavom”. U skladu sa tim premijer Lukšić je informisao predsjednike SNP-a, Nove i PZP-a da je predsjedništvo DPS-a odbilo zajednički predlog tih partija da se nastavni predmet u školama nazove maternji jezik i književnost.

Ako se u cijeloj priči može uočiti nešto dobro, izgleda da niko ne spori rješenje prema kojem će se, kako je objasnio premijer, nastava dominantno oslanjati na dosadašnju nastavu maternjeg jezika i književnosti, pri čemu bi sadržaj bio dopunjen specifičnostima maternjih jezika.

Prema objašnjenju Nebojše Medojevića i posljednji dogovor je značio da će se nastavni program oslanjati na maternji koji je dosad važio u školama. ,,Koristili bi se prošlogodišnji udžbenici, a specifičnosti pojedinih jezika, uključujući i ‘Čirgićevu kodifikaciju’ izučavali bi se na malom broju časova. Bilo je predviđeno da potpisnici jednom u tri mjeseca provjere kako se sporazum implementira”.

Desetak dana od početka školske godine, djeca još ne znaju koji jezik uče, prazne su rubrike u kojima treba da piše ime jezika. Učiteljice se snalaze, uglavnom se oslanjajući na jezik koji se učio lani. Strogo im je zabranjeno da komuniciraju sa medijima. Kad je Đukanović, ondašnji premijer, sada predsjednik DPS-a postavio Slavoljuba Miga Stijepovića za ministra, izgledalo je da veću sprdnju sa prosvjetom i njoj pripadajućom djecom, nije moguće napraviti. Način kodifikacije jezika i način imenovanja nastavnog predmeta govore da ni nebo nije Đukanovićeva granica. Ono drugo znali smo i prije rasprave o jeziku: Lukšićev kabinet nije vlada već samo izvršno vijeće Partije i druga – Mila.

Kosara BEGOVIĆ

DVOSATNI SEMINAR
Šćahu kroza šumu

Nastavnici i profesori jezika i književnosti posljednjih mjeseci pohađali su seminar Crnogorski jezik u nastavi. Cilj dvosatnog seminara, u organizaciji Ministarstva prosvjete i sporta i Zavoda za školstvo, je da uputi buduće predavače crnogorskog jezika u novine koje su stupile na snagu novim pravopisom i da riješi nedoumice ukoliko ih ima. Kako su prvi seminari često bili na granici izvodljivosti zbog ogromnog broja pitanja, zbunjenosti i straha od novina budućih predavača, nadležni su odlučili da seminare organizuju po principu – da mi ispredajemo što imamo pa ako imate pitanja dostavite ih mejlom.

Na početku seminara je naglašeno da je potrebno objasniti učenicima u nastavi da su ,,standardizacijom crnogorskog jezika obuhvaćene jezičke osobine zajedničke na cijeloj crnogorskoj teritoriji, koje upotrebljavamo svi – bez obzira na nacionalnu pripadnost”.

Budućim predavačima crnogorskog jezika prvo je prezentiran Razvoj crnogorskog jezika: Dukljanski period, Zetski period, Period pisanog jezika, Period nekodifikovanog književnog jezika, Prelazni period i Vukovski period (od Prvog svjetskog rata do naših dana). Objašnjeno je da ,,kako je Vukov model jezika bio namijenjen prostoru čiji je Crna Gora bila samo neznatni dio, on je vremenom napuštao tipične crnogorske odlike”. Piše da je Vuk Karadžić 1818. konstatovao postojanje glasova ś i ź, ali da ih, s obzirom na ograničenu upotrebu, samo na crnogorskom prostoru, nije uvrstio u model standardnog jezika. Iz istih razloga 1839. odustaje i od upotrebe ć i đ kao produkata jekavske jotacije (đevojka, ćerati).

Nakon što su nastavnicima i profesorima prezentirana dva nova slova, objašnjeno je da je standardnojezičkom normom obuhvaćena jekavska jotacija, koja je do sada tretirana kao dijalekatska pojava. Te da su u upotrebi ravnopravni jotovani i nejotovani oblici: đed/djed, viđeti/vidjeti, ćerati/tjerati, śever/sjever, iźelica/izjelica. Navedeno je i da je ,,jekavska jotacija labijala b, p, m i v prisutna samo u pojedinim crnogorskim govorima. Stoga oblici kao što su obljesiti, blježati, pljesma, trpljeti, mljera, vljera, življeti, predstavljaju dijalektizme”. Umjesto njih koristiće se nejotovani oblici.

Komparacija pridjeva visok – viši – najviši i strog – stroži – najstroži, od sada će kao dubletsku varijantu imati i mogućnost visočiji – najvisočiji i strožiji – najstrožiji. Do sada je ovo bilo nepravilno.

Nastavnici su obaviješteni i o posebnoj alternaciji pod imenom umetnuto a. Uglavnom treba naučiti pravila da je dopušteno: kroza selo, uza stranu, niza stube, uza zid, kroza zube. Dopušteno je kroza šumu i kroz šumu, dok je u ostalim slučajevima, kao i do sada – kroz maglu, uz brdo…

Novina je i kod pomoćnog glagola htjeti, on se sada može koristiti i u varijanti šćeti; prezent: šćednem, šćedneš…; imperfekt: šćah, šćaše…; aorist: šćedoh, šćede, šćedosmo, šćedoste, šćedoše.

Iz ovog proizilazi potencijal imperfekta: hoćah/šćah viđeti… hoćahu/šćahu viđeti. Napomenuto je da se hoćah/šćah javlja u razgovornom stilu, pa da nije obavezan za ostale stilove crnogorskog jezika: naučni, književnoumjetnički…

Od novina još je objašnjeno da nisam, nisi nije odlika crnogorskog standardnog jezika te da se trebaju koristiti samo oblici nijesam, nijesi, nijesmo… Kod interpukcije je precizirano da se : i … nazivaju dvotačka i trotačka, a ne dvije tačke i tri tačke.

Nije rađena anketa koliko su budući predavači crnogorskog jezika nakon čitava dva sata obuke spremni da stručno i kvalitetno objasne djeci novine. Tek, svi će dobiti diplome da su se prekvalifikovali i za crnogorski jezik.

P. NIKOLIĆ