Povežite se sa nama

OKO NAS

SPORTSKI USPJEH JEDANAESTOGODIŠNEG SEIDA ADROVIĆA: Naš Maradona u kampu FK Real Madrida

Objavljeno prije

na

Jedanaestogodišnji Seid Adrović, dječak iz Podgorice, pozvan je da početkom sljedeće godine učestvuje na petodnevnom kampu FK Real Madrida u Španiji, gdje će ga procijeniti treneri prvog tima ovog velikog evropskog kluba. Jedanaestogodišnjak je pozvan u Španiju nakon što je na Realovom kampu održanom ljetos u Podgorici, u velikoj konkurenciji, proglašen za najboljeg igrača svoje generacije.

Seid je učenik OŠ Božidar Vuković – Podgoričanin na Koniku, a fudbal već šest godina trenira u omladinskom fudbalskom klubu Karioke na Zabjelu.

Seidov omiljeni fudbalski klub je, kako kaže, upravo Real Madrid, čiji će uskoro biti gost.

Omiljeni fudbaler mu je Kristijano Ronaldo. ,,Portugalac – ne Brazilac. Često ih miješaju”, dodaje dječak. Kod Ronalda mu se, objašnjava, dopada to što je brz i ima dobar šut. Ali i zbog toga što pomaže ljudima. ,,Dao je veliku sumu novca za liječenje dječaka koji je teško bolestan. To pokazuje da je plemenit i da misli na druge, da želi da podijeli to što ima sa drugima. A taj dječak nije iz njegove porodice. Samo je njegov navijač”, kaže Seid.

,,Kao mali sam se stalno igrao sa loptom. Mama kaže da je to bila moja jedina igračka i da se nisam odvajao od nje. Volio sam da šutiram, trčim, driblam sa tatom i drugarima. Kad imaš loptu nikad ne moraš da se igraš sam. Otac i trener su se poznavali, vidjeli me kako igram i odlučili da počnem da dolazim na treninge”, priča Seid.

On je među saigračima i drugarima poznat pod nadimkom Maradona. ,,Sejo je jedan od posebno talentovanih dječaka, koji je zbog svojih postignuća i velikog potencijala dobio nadimak Maradona. Vjerujem da će i ubuduće nastaviti da bude primjeran dječak i odličan đak, a u fudbalu uz dozu neizbježne sreće može u budućnosti postati poznato ime evropske fudbalske scene”, kaže njegov trener Zoran Mijović.

Seid još od 2013. godine učestvuje u Đetić ligi. Tokom tog perioda je bio najbolji strijelac ekipe FK Karioke za svoju generaciju. Trener Mijović naglašava da onima koji se istaknu vanserijskim talentom treba omogućiti dalji nesmetan napredak u sportskoj karijeri.

Vanserijski talenat treba ispratiti ljubavlju, podrškom, ali i novcem. Odricanja se podrazumijevaju, postaju dio svakodnevice. Seid ustaje u pet ujutro da bi sve postigao: uradio domaći, učio, stigao u školu, plus svakodnevni trosatni treninzi tokom radne nedjelje i utakmice vikendom.

Ovaj jedanaestogodišnjak je odlikaš, koji u slobodno vrijeme najviše voli da čita. Najomiljenija knjiga mi je Robinson Kruso. ,,Dopada mi se zbog toga što je bio snalažljiv, hrabar, što se nije predao. Do zadnjeg daha se borio. Bio je strpljiv. Jeste se načekao, ali spas je došao jer nije odustajao”, priča Sead o Robinzonu. Podsjeća ga kaže na njegovu majku. ,,Oni su oboje uporni i ne predaju se.” Kada zaradi dovoljno novca, kaže Sejo, prvo će svojoj majci da kupi mašinu za pranje suđa, da ne bi više tanjire prala hladnom vodom.

Majka Denisa Adrović se prisjeća da se njen dječak prvi put pojavio u novinama sa sedam godina jer je tada zahvaljujući Seidu, njegov klub pobijedio na nekoj važnoj utakmici. Ona objašnjaca da su o dječakovoj želji predali biografiju i dva snimka sa njegovih utakmica na Realov petodnevni kamp, koji se krajem avgusta održao u Podgorici. ,,Konkurencija je bila velika, bilo je puno vršnjaka iz regiona, a primili su samo 150 djece”. Kada se završio kamp, od ljudi iz Reala su dobili poziv da dječak ode u Madrid 7. januara 2017. godine. „Rekli su nam da je izabran za najboljeg igrača svoje generacije”, zaključuje Denisa.

Naglašava da su poslije kampa mediji i nadležne institucije ostale nijeme za uspjehe njenog i drugih dječaka koji su postigli dobre rezultate. Smatra da talente, posebno djecu, treba promovisati. ,,Njima treba podrška uvijek, a mi smo dužni kao roditelji i društvo da je pružimo.”

Roditelji su naknadno saznali da će sami morati da finansiraju dječakov put i učešće na kampu u Madridu. Učešće na madridskom kampu su, objašnjava Denisa, otplatili u nekoliko rata, a pomoć nisu tražili ,,jer postoje ljudi kojima je pomoć potrebnija”.

Trener i majka su sigurni da će Seid u Madridu ostaviti dobar utisak, da će biti zapažen. ,,Ovo je za Seida samo početak. Uslijediće pozivi od drugih klubova i njihovih stručnjaka za regrutaciju i pronalaženje mladih nada “, priča Denisa. U bliskoj budućnosti će trebati dodatna ulaganja u razvijanje Seidovog talenta. ,,Tada bismo apelovali na nadležne institucije da ga proprate koliko mogu”, kaže Denisa.

,,Kad postanem fudbaler prvo ću pomoći svojim najbližima a onda i nekom drugom”, zaključuje ovaj mali-veliki talentovani dječak.

Pratićemo Seidove uspjehe.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo