Globalni događaji, kao što je bila Olimpijada u Londonu, u svim zemljama svijeta izazivaju emotivna pražnjenja i reakcije, od ushićenja do očaja. Ni naša država nije bila izuzetak. Veličanstven uspjeh crnogorskih rukometašica, osvajačica prve olimpijske medalje u istoriji Crne Gore, bacio je u zasjenak priču o uslovima u kojima žive i treniraju sportisti, o katastrofalno praznim kasama klubova, o načinu na koji su mnogi od olimpijaca otišli na najveću svjetsku sportsku smotru… Tako je bilo i prilikom dočeka crnogorskog olimpijskog tima u Podgorici. Na Trgu Republike olimpijce su dočekale hiljade građana iz svih krajeva Crne Gore. Oduševljeni i ponosni, uz navijačke i druge pjesme, baklje, zastave … veselili su se uspjesima naših sportista. Sasvim opravdano. Naše rukometašice osvojile su – nebo.
Ali, i ovog puta pokazalo se da je sport ogledalo društva. Za uspjeh rukometašica, po običaju, nakačila se bulumenta političara, stranačkih aktivista i javnih radnika. Prednjačila je vlast, odnosno koalicija DPSDP, s namjerom da uknjiži kao svoju zaslugu sve ono što su naši olimpijci postigli u Londonu.
No, medalja ima dvije strane. U to se na svečanom dočeku olimpijskog tima uvjerio i predsjednik Crne Gore i potpredsjednik DPS-a Filip Vujanović. Čim je najavljeno da će pozdraviti olimpijce, podgoričkim trgom razlegli su se zvižduci i povici ,,Ua”. Takav dekor pratio je cijelo Vujanovićevo obraćanje. ,,Čemu se Vujanović drugom i nadao. Uništili su nam i živote i državu, pa bi još i da im zapjevamo”, prokomentarisao je zvižduke građana upućene Vujanoviću posjetilac jednog internet sajta.
Indikativno je da je te večeri na podgoričkom trgu najviše bilo omladine – vršnjakinja i vršnjaka dvodecenijske DPS-ove vlasti.
Sjutradan je premijer Igor Lukšić sportistima obećao svakakva čuda, uključujući i jačanje sportske infrastukture. Premijerova obećanja povod su više da se podsjetimo na ranije slične bajkovite priče crnogorskih političara. No, prije toga valja se zapitati odakle osiromašenoj Crnoj Gori novac za ,,jačanje sportske infrastrukture”. Hoće li to Lukšićeva vlada podići još koji kredit, koji će vraćati naši unuci?
Upućeni tvrde da se u sport ulaže malo i da država nema strategiju razvoja sporta, pa mnogi nekad uspješni klubovi jedva životare kao, recimo, vaterpolo klub Primorac, rukometni i košarkaški klubovi na Cetinju, rukomentni klub u Beranama, ili fudbalski klubovi u Nikšiću. Nije isključeno da će takva sudbina zadesiti i ove koje danas slavimo. Reprezentativci imaju bijedne dnevnice koje se neredovno isplaćuju. Sportisti se uglavnom pripremaju u neadekvatnim uslovima. Podsjetimo, Mišelu Platiniju, predsjedniku UEFA, prije dvije godine, dok je boravio u posjeti Fudbalskom savezu Crne Gore, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša predstavio je idejno rješenje za istočnu tribinu fudbalskog stadiona u Podgorici, uz obećanje da će biti završena ove godine. Nije. Platini je prije svega došao u Podgoricu da bi popričao o sportskoj infrastrukturi sa državnim vrhom Crne Gore. Primio ga je i Filip Vujanović. Podgorica nema ni atletsku stazu.
Političari majstorski koriste sport za sopstvenu promociju. I Savjet mladih Demokratske partije socijalista Podgorice vidio je šansu da se glasne povodom uspjeha crnogorskih olimpijaca. Uputio je zahtjev Miomiru Mugoši da se dio Cetinjskog puta od kružnog toka kod spomenika Sv. Petru Cetinjskom do raskrsnice sa Nikšićkim putem i Ulicom Vojislavljevića nazove Bulevar Zlatnih lavica.
,,Molimo cjelokupnu crnogorsku javnost da ovaj gest ne shvati nikako drugačije od gesta čiste ljubavi prema našoj domovini koju DPS kao državotvorni politički subjekat nikad nije morala dokazivati”, dao je na znanje Savjet mladih DPS-a Glavnog grada. Koliko nas košta ta DPS-ova ,,čista ljubav prema našoj domovini” uvjeravamo se svakodnevno.
Poput Crne Gore, i ostale su države slavile svoje sportske heroje. Olimpijske igre su, kao i svaki put do sada, iznjedrile fenomene i zvijezde o kojima će se dugo pričati. Da li će tako biti i sa našim olimpijcima? Hoće li ih se sjetiti premijer Lukšić, Vujanović, mladi depeesovci nakon oktobarskih izbora. Ili će i dalje organizovati prigodna slavlja na kojima će sve da pršti od velikih obećanja i namjenskog rodoljublja i već sjutradan na njih zaboraviti? A možda su oni što su zviždali na podgoričkom trgu nešto važno za oktobar poručili dugovječnim vladaocima.
Uspjeh za istoriju
Naše ,,zlatne lavice” i ostali članovi crnogorskog olimpijskog tima, zaslužile su veličanstven doček u Podgorici.
Rukometašice su odigrale kako je trebalo. Izgubile su u finalu iako bi priča bila drugačija da nisu izgubile toliko lopti na početku meča, kada su mogle samljeti Norvežanke.
Sportska Crna Gora od osamostaljivanja ne pamti veće razočarenje od onog iz utakmice za bronzu na vaterpolo olimpijskom turniru. Vjerovatno ni sami akteri ne znaju kako objasniti činjenicu da neko šest minuta prije kraja vodi 11:8 protiv grogiranog protivnika, koji ima veliki broj isključenja igrača i trenera, pa opet izgubi utakmicu sa 12:11. Srbija se digla iz pepela i potpuno je zaslužila bronzanu medalju.
Naš barjaktar na Olimpijskim igrama Srđan Mrvaljević, realno, nije ni trebalo da ide na OI zbog narušenog zdravlja. Rezultat toga bio je poraz u drugom kolu, iako smo se nadali da bi mogao i do trona.
U atletici su nas predstavljali bacač diska Danijel Furtula, evropski juniorski vicešampion i maratonka iz Nikšića Slađana Perunović. Furtula ima samo 19 godina i bio je najmlađi među kolegama na Olimpijskim igrama u Londonu. To je vezalo ruke perspektivnom atletičaru da ne uđe u finale.
Slađana Perunović je najavila da želi da na olimpijskom maratonu u Londonu popravi nacionalni rekord i to je postigla. Stara je izreka da su svi koje završe maraton i pobjednici, pa je tako pobjednica i Slađana, jer je bila među 107 koji su prošli kroz ciljnu ravninu, nakon nešto više od 42 kilometra trčanja. Završila je na 77. poziciji u vremenu 2:39:07, popravila lični i nacionalni rekord i istrčala rezultat koji je joj garantuje učešće na Svjetskom prvenstvu u atletici iduće godine u Moskvi.
Jedriličar Milivoj Dukić posljednji je ušao na spisak učesnika za OI, ali je najduže nastupao na olimpijskim borilištima. Najmlađi od crnogorskih olimpijaca, još junior, nekoliko dana se borio sa mnogo starijim i iskusnijim takmičarima, i dokazao da će biti velika nada za neke naredne globalne sportske susrete. Osvajanje 30. mjesta u konkurenciji 49 takmičara u klasi „laser” je, s obzirom na to kakvo je stanje našeg jedrenja u odnosu na ostale zemlje-učesnice, uspjeh ravan podvigu.
Ostala dva crnogorska olimpijca bokser Boško Drašković i strijelac Nikola Šaranović mogu se svesti pod Kubertenovu -Važno je učestvovati. Bez imalo ironije.
Veseljko KOPRIVICA – Željko MILOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice