Najveći uspjesi crnogorskih boksera na međunarodnoj sceni ostvareni su posljednjih godina posredstvom Crnogorske profesionalne bokserske federacije. Nakon što je predsjednika ove Federacije Miodraga Mija Martinovića pretukla četa SAJ-ovaca, primjetno je da nema osude ovog čina od strane sportske javnosti.
,,Poslije onako brutalnog prebijanja, ja bih rekao ubijanja Mija Martinovića, prvi koji su morali da mu stanu u javnu zaštitu su trebali biti sportski savezi i organizacije, prije svega Bokserski savez. Međutim, niko od njih se nije ni bar stidno oglasio – da sam ja bar čuo”, javno je saopštio bloger Omer Šarkić, koji je kao osnivač i predsjednik vindsurf kluba Pelikan osudio torturu nad Martinovićem.
Odgovor na to zašto nema osude i od strane sportista, čina koji je zgrozio cjelokupnu javnost, možda leži u tome što u upravama sportskih saveza i organizacija sjede uglavnom kadrovi kojima su bliža partijska od sportskih pravila. Manji dio njih su bivši sportisti, a više je onih koji vole da gledaju i razumiju se u sport ili im je to nedosanjani san.
Predsjednik prozvanog Bokserskog saveza CG je duže od deceniju (od novembra 2004) bivši karatista Božidar Vuksanović. Teško bi od Vuksanovića, po partijskoj i karijernoj liniji, bilo očekivati da osudi prebijanje kolege. Član je Glavnog odbora DPS-a, trenutno je direktor Uprave carina, a kalio se kao direktor zatvora u Spužu i v.d. direktora Uprave policije. A počeo je kao predsjednik Upravnog odbora Dječijeg saveza Podgorica. Prije tri godine, Vuksanović je javno saopštio da je razmišljao da se povuče sa mjesta predsjednika Bokserskog saveza. Ali, eto, osta.
Osuda sigurno nije mogla doći od predsjednika Košarkaškog saveza Mila Đukanovića. Poznato je da je pored politike i biznisa premijer slab na satove i košarku. Ovaj savez je krajem oktobra proslavio 60 godina postojanja na glamuroznoj svečanosti u Crnogorskom narodnom pozorištu. Koliko je Đukanović tačno na čelu Košarkašog saveza nema preciznih podataka. Za državu se zna – 27 godina.
Đukanoviću u Predsjedništvu KSCG društvo prave kolege iz politike i biznisa: Veselin Barović, Danilo Mirović, Miroslav Ivanišević, Radoš Šućur, Vladimir Kavarić… Predsjednik Nadzornog odbora Saveza je Milorad Katnić, a komesar svih muških liga Miomir M. Mugoša.
I tenis je na cijeni kod novobogataša. Pa su u upravnom odboru Teniskog saveza Crne Gore i građevinski biznismen Blagota Baća Radović, predsjednik Skupštine Glavnog grada dr Đorđe Suhih, bivši gradonačelnik Ulcinja Nazif Cungu…
Kadrovski je jak i jedan od najtrofejnijih crnogorskih sportova – rukomet. Ministar prosvjete Predrag Bošković je od kraja 2006. na čelu Ženskog rukometnog kluba Budućnost, a od 2011. je predsjednik Rukometnog saveza CG. Potpredsjednica RSCG je ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević. Kovačevićeva je i potpredsjednica Crnogorskog olimpijskog komiteta. Cijela Vlada – reprezentacija.
U aprilu ove godine održana je međunarodna konferencija Sportska dostignuća. Premijer je tada izjavio da je ,,Sport najprestižnija djelatnost u zemlji”. Pored brojnih DPS funkcionera, koji upravljaju sportskim savezima, u Odboru konferencije bili su i rektorka Radmila Vojvodić, ministarska nauke Sanja Vlahović, gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović…
Iako u crnogorskom vaterpolu ne manjka sportskih stručnjaka, a pojedini su i angažovani u upravi Vaterpolo saveza, čelno mjesto zauzima Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG i član DPS-ove Komisije za održivi razvoj. Njegov potpredsjednik je Aleksandar Tičić, savjetnik premijera za preduzetništvo i strana ulaganja. Nedavno je podnio ostvaku zbog budvanske afere.
Da od DPS kadrovika nema boljih za upravljanje sportskim savezima pokazuju i primjeri Odbojkaškog saveza CG – predsjednika Dragana Marovića, nakon sudske presude, zamijenio je Cvetko Pajković, sekretar Sekretarijata za investicije Opštine Budva; predsjednik Atletskog saveza CG je Milorad Vuletić, poslanik DPS-a u Skupštini CG; Predsjednik Planinarskog saveza CG je Darko Brajušković, bivši DPS gradonačelnik Kolašina, koji je ovu funkciju dobio nakon što je njegova partija izgubila opštinsku vlast… Iznimka je predsjednica Crnogorskog skijaškog saveza Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore.
Pored Skijaškog, jedan od rijetkih saveza na čijem čelu nije deklarisani DPS-ovac je i Fudbalski savez CG. O tome da je Dejan Savićević, predsjednik FSCG, pomogao Đukanoviću da uspostavi veze sa italijanskim investitorima, prije svega Berluskonijem, Monitor je već pisao. Đukanović je uoči izbora Savićevića za prvog čovjeka Saveza, naglasio: ,,Sve da je i šešeljevac, a ne to što jeste, Savićević će – svidjelo se to vama ili ne – biti predsjednik”.
Savićeviću društvo u upravi FSCG prave partijski poznavaoci fudbala: potpredsjednici Boro Lazović, prvi čovjek budvanskog DPS-a; Vladan Vučelić, šef DPS-a Podgorice; Vojislav Došljak, sekretar Opštinskog odbora DPS – Berane, i Milenko Maraš, predsjednik Skupštine GO Golubovci. U Izvršnom odboru su i: Kemal Đečević, direktor Fonda rada i predsjednik Nadzornog odbora DPS-a, poslanik DPS-a i član Predsjedništva te partije Melvudin Nuhodžić, Mihailo Đurović, direktor JP Morsko dobro i predsjednik Opštinskog odbora SDP-a Budva…
U statutima većine sportskih saveza piše da su nepolitičke i nestranačke organizacije ili da su neutralni po političkim pitanjima. U praksi, na predizbornim skupovima, kada se visokom funkcioneru partije, ministru i predsjedniku Saveza Predragu Boškoviću pomute tokom govora funkcije, to zvuči ovako: ,,Okupili smo se večeras ovdje da svi zajedno kažemo jedno veliko Naprijed Crna Goro. Kao što su to uradile naše rukometašice, naši košarkaši, naši vaterpolisti i svi oni sportisti Crne Gore koji su ove godine i prethodnih godina pronosili slavu Crne Gore…”.
Poput političkih mitinga, u sportskoj i ostalim državnim slavljima, sve češće, mogu uživati samo odabrani, jer je, kako premijer izjavi, sport postao ,,najprestižnija djelatnost”. Postala je praksa da se za važne, reprezentativne ili klupske utakmice ulaznice dijele ,,ispod ruke” preduzećima, ustanovama, članovima partije. Pa se i sportske manifestacije, uz obaveznu asistenciju policije, pretvaraju u privatno-političke performanse.
Većini sportista to ne smeta, kao ni zloupotreba njihovih rezultata tokom predizbornih ili drugih kampanja vlasti. S druge strane, kada treba stati u odbranu kolega kojima je ta ista vlast prebila rebra – ćute. Znaju dobro da je važno učestvovati, ali je još važnije biti uz vlast.
Predrag NIKOLIĆ