ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Dva dana kasnije Pobjeda je objavila i Bemaxovu verziju priče. „Dok je vlasnicima ŽRK Budućnost ‘Bemax davao’, a nije pitao za šta i đe pare idu, sve je bilo u redu. Problem je nastao kada su željeli da znaju đe i kod koga ide novac. Vlasnicima kluba je ‘na fino’ skretana pažnja na visinu zakupa stanova, visinu novca koja se izdvaja za ishranu igračica… i papirološki i dokumentovano pokazivano na jeftinije varijante za istu, čak i bolju uslugu ili proizvod. No, u klubu su te i takve zahtjeve ignorisali. Kada je dara prevršila mjeru, kada su shvatili da niko iz kluba i ne pokušava da objasni ili razjasni na ukazane probleme, dotok novca je stopiran. A onda, gle čuda – nastali su problemi. A glavni krivac je, ko drugi nego Bemax. Zašto – zato što ne želi više novac da daje na neviđeno i ako izdvoji određenu sumu želi da zna kako je i na koga utrošena. Od vlasničke strukture kluba su samo traženi papiri za utrošena sredstva“, objavljeno je u „Pobjedi“.

Maja Bulatović je u istom tekstu dodala da „koliko je ona upoznata Bemax nije želio da prihvati da Opština bude vlasnik 51 odsto dionica kluba“.

Onda se oglasila i Opština Podgorica. Zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević, kazao je da „se ne smije dozvoliti gašenje ŽRK Budućnost, jer je to naša moralna i sportska obaveza, pa će Glavni grad učiniti sve da održi kolektiv i pokušati da riješi bar dio nagomilanih problema“.

Tri dana kasnije, održan je sastanak u kabinetu gradonačelnice. „Kako je konstatovano tokom sastanka, situacija u klubu je veoma ozbiljna i do rješenja je teško doći, ali će Glavni grad u narednim danima posvetiti pažnju kako bi se razmotrile sve mogućnosti”, navodi se u saopštenju objavljenom na sajtu Glavnog grada. Problem je što Glavni grad nije u vlasničkoj strukturi kluba.

Za dobre poznavaoce prilika u i oko ŽRK Budućnost ovo nije neočekivano. Zapravo, bilo je samo pitanje vremena. Klub, koji je nekada bio društvena organizacija, raznim je zakonima i aktima mijenjao organizacione forme zadržavajući isti PIB. Tako je svojevremeno bio NVO (sa osnivačima Radem Đurđićem i Darkom Šukovićem), pa sportska organizacija… Posljednjom registracijom u Ministarstvu sporta kojim je rukovodio Nikola Janović, za osnivače i vlasnike upisani su zaposleni u klubu: Marijana Maja Bulatović, Tatjana Jeraminok, Dragoslava Pođanin, Savo Laković i Srđan Markoč. A oni nijesu u stanju da obezbijede nastavak funkcionisanja kluba.

Do 2020. godine, dok je DPS vršio apsolutnu vlast, predsjednici kluba. od Miška Ivanovića do Predraga Boškovića, obezbjeđivali su sredstva za funkcionisanje na vrhunskom nivou. Dvije titule prvaka Evrope i dva Kupa pobjednika kupova od 2006. do 2015. dokaz su kvaliteta i renomea koji su lavice imale u rukometnom svijetu. Posljednjih godina saznali smo i koliko je to zadovoljstvo koštalo građane Crne Gore, ali i stekli uvid u virtuozno umijeće DPS-a kad su u pitanju novčane transakcije sa raznih računa prema ovom klubu…

Kompanija Bemax je potpisala ugovor kojim je postala generalni sponzor kluba uoči sezone 2021/ 22. Ugovor je bio oročen na tri godine. Istekao je 1. jula ove godine. Uz Bemax, sponzorski pul činilo je više firmi koje su poslovno vezane za građevinskog giganta…

Prema onome što je potpisniku ovih redova rečeno iz Bemaxa, kompanija je sve svoje obaveze prema klubu, zaključno sa 1. julom izvršila. Štaviše, uplatili su novac za komplet pripreme koje su trebale da se održe na Jahorini u avgustu. Samim tim demantovali su navode direktorice kluba da „su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igrača koji su trebalo da dođu“.

Demantovali su i da se sa Bemaxom ikada razgovaralo o vlasničkoj strukturi, odnosno, tvrde da se generalni sponzor nije izjašnjavao o ulasku Glavnog grada u vlasničku strukturu, jer na to nije imao pravo.

Takođe je rečeno da je Bemax napravio plan prema kojem je klub ove godine trebao da „napadne“ fajnalfor Lige šampiona, a već sljedeće i da se bori za pehar prvaka Evrope. Katarina Bulatović je angažovana da bude tim- menadžer (pro bono). Vraćene su nekadašnje rukometašice –reprezentativke, a Katarina je svojim autoritetom uspjela da ubijedi vrhunska pojačanja da obuku plavo – bijeli dres. Ponovljeno je i da sponzorski ugovor nije produžen isključivo iz razloga koji se odnose na način na koji zaposleni vode klub.

U modernoj istoriji sporta dešavalo se da poznatiji i bogatiji klubovi proglase bankrot/ stečaj, da prestanu da postoje… ali i da se vrate i opet zablistaju. ŽRK Budućnost je, bez obzira na način finansiranja, sportski gigant, svrstavan među najbolje evropske klubove. Plavo-bijeli dres nosila su značajna rukomenta imena, od kojih su neke svojevremeno bile i najbolje igračice Evrope (samim tim i svijeta). Budućnost je, kao miljenik i eksponent vladajuće partije, logično, imala i mnogo hejtera u Crnoj Gori, prije svega zbog političke opredijeljenosti za jednu opciju.

ŽRK Budućnost je, kao i KK Budućnost skup projekat. Igrati na tom nivou, u jakim takmičenjima iziskuje ozbiljan igrački i stručni potencijal. A to sve košta. Zato je epilog ove priče još uvijek – nenapisan…

Milivoje KOVAČEVIĆ