Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPOMEN PLOČA U MORINJU I NEMOĆ INSTITUCIJA: Igre oko sjećanja na žrtve

Objavljeno prije

na

Nezakonito  je postavljena i u natpisu se ne pominje odgovornost crnogorskih vlasti za politiku koja je dovela do napada na Dubrovnik i  formiranje logora u Morinju u kojem su mučeni hrvatski zarobljenici.  Uprava za inspekcijske poslove je odmah po postavljanju donijela rješenje o uklanjanju, Opština Kotor duže od godinu to pokušava a Vojska ne da. Ploča je u objektu koji više nije u vlasništvu Ministarstva odbrane

 

Hrvatski ministar vojni Ivan Anušić prilikom nedavne posjete Crnoj Gori nije se sastao sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem, zbog kako je izjavio ,,njegovih izjava o spomen ploči u Morinju i o brodu Jadran”.

Znak sjećanja na mučilište u Morinju, naravno,  treba da postoji. Ali na tabli treba postaviti drugi  tekst, u kome se neće abolirati crnogorska vlast uz čije puno angažovanje se dešavao Rat za mir.  To tvrdi i ministar Krapović, to su tvrdili i predstavnici bivše vlade. Ali izjave treba potvrditi u praksi. Od toga nema ništa.

Iako su bivši vojni ministar Raško Konjević i ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić ploču 10. oktobra 2022. postavili mimo zakona ona, do danas, nije uklonjena.

Monitor je iz Uprave za inspekcijske poslove posredstvom zahtjeva za Slobodni pristup informacijama dobio dokumenta koja se odnose na ovaj predmet i koja govore o nefunkcionisanju državnih institucija.

Tri dana nakon što je ploča postavljena, inspektorka za kulturna dobra Dragana Bošković-Drobnjak posjetila je lokaciju i sačinila izvještaj o inspekcijskom nadzoru. U izvještaju se citiraju odredbe Zakona o spomen obilježjima koji propisuje da odluku o njima donosi skupština opštine, glavnog grada ili prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture. Zakon predviđa i da se spomen-obilježje ne može podići prije isteka roka od 50 godina od kada se događaj zbio, a istaknutoj ličnosti prije istekao 20 godina od dana kada je lice umrlo. Izuzetak je moguć uz saglasnost Vlade.

Da Opština Kotor o namjeri podizanja spomen-obilježja nije bila obaviještena, te da je o tome saznao noć prije postavljanja ploče iz sredstava informisanja, izjavio je inspektorki Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Kotor.

Opština Kotor 18. oktobra 2022. dobija rješenje kojim im Uprava za inspekcijske poslove nalaže da spornu ploču uklone u roku od tri dana. Kao odgovorno lice navodi se predsjednik Opštine Vladimir Jokić. Uz napomenu da žalba ne odlaže izvršenje.

Uprava je tražila pravne akte od ministara Krivokapića i Konjevića na osnovu kojih su izvršili postavljanje spomen obilježja u Morinju.

Krivokapić je 20. oktobra odgovorio Upravi uz konstataciju da je njihovo obraćanje pravno konfuzno. Nije mu bilo jasno kako je inspektorka  uspjela da obiđe spomen ploču – ,,jer je lokacija na kojoj se nalazi zaštićeni prostor Ministarstva odbrane”.

Poručio je da je njegovo ministarstvo sprovodilo vanjsku politiku osvjedočenu u naporima osude ratnih zločina, te da je uređivanje prostora vojnih objekata koje koristi Ministarstvo odbrane u isključivoj nadležnosti tog organa.

Sledećeg dana Upravi za inspekcijske poslove stigao je odgovor i iz Ministarstva odbrane, na čijem čelu je  bio  Konjević. U njemu se navodi da oni nemaju podataka da je na navedenoj lokaciji pristupilo civilno lice, te da im nije jasno kako je inspektorka na licu mjesta utvrdila navedene činjenice. Iz ovog ministarstva terete inspektorku da je neovlašćeno ušla u krug štićenog vojnog objekta, te traže izjašnjenje o tome. Tvrde da je Uprava prekoračila ovlaštenja jer nemaju nadležnost da sprovode inspekcijski nadzor nad Ministarstvom odbrane i Vojskom Crne Gore.

Kada je 24. oktobra 2022. inspektorka konstatovana da u naznačenom roku ploča nije uklonjena, iz Opštine Kotor su joj odgovorili da su u Morinj uputili službu za inspekcijske poslove, komunalce i komunalnu policiju.  Pripadnici Vojske CG im nijesu dozvolili pristup, uz obrazloženje ,,da imaju naredbu od Ministarstva odbrane da ne puštaju nikoga da uđe u dvorište nekadašnjeg sabirnog centra”.

U inspekcijskom izvještaju Uprave se navodi da je predsjednik Opštine Kotor Siniša Kovačević tada izjavio – ,,Uputićemo zahtjev ka premijeru Crne Gore, da naloži Ministarsvu odbrane, da omogući neometano izvršenje rješenja”.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je izjavio da Vlada ništa nije znala o postavljanju ploče. Obećavao je  da će je zamijeniti novom na kojoj će činjenično biti navedeno ko je odgovoran za ratni zločin počinjen na mjestu nekadašnjeg vojnog objekta. To se nije desilo. Abazović je  nakon što je Skupština razriješila ministre Krivokapića i Konjevića, izjavio da su oni počinili krivično djelo iz političkog interesa.

Zbog neizvršenja njihovog rješenja, Uprava izdaje prekršajni nalog kojim se predsjednik Kotora Jokić kažnjava sa trideset eura. Jokić piše žalbu Upravi i Ministarstvu kulture u kojoj navodi da Opština Kotor nije učestvovala u postavljanju spomen ploče, već da su o njoj saznali putem medija, kao i javnost. Preporučuju da Uprava donese akte i sankcioniše one koji su postavili ploču suprotno zakonu.

Sredinom novembra 2022. Uprava odbija Jokićevu žalbu, a u decembru izriče Opštini Kotor kaznu od 500, a odgovornom licu Jokiću novu kaznu od 50 eura, zbog nepostupanja po njihovom rješenju o uklanjanju ploče.

Uprava, krajem 2022, od Uprave prihoda i carina traži prinudnu naplatu  500 eura od Opštine Kotor.

Iz Opštine Kotor traže od Uprave obustavljanje prinudne naplate uz obrazloženje da su zakazali uklanjanje sporne ploče za 31. januar 2023. Mole inspekcijski organ da kod Ministarstva odbrane urgiraju da im se omogući pristup. Kako su u međuvremenu ministri  Konjević i Krivokapić smijenjeni, Opština Kotor se dva puta obraćala tadašnjem rukovodiocu  Ministarstva odbrane Filipu Adžiću uz molbu da im se omogući pristup lokaciji koju čuva Vojska CG. Bezuspješno.

Uprava ne čeka obećano izvršenje već 24. januara 2023. Opštinu Kotor kažnjava sa još 3.000 eura, a Jokića sa 300 eura. Uprava prihoda i carina dostavljaju Upravi za inspekcijske poslove 20. januara dokaze o uplati prethodne kazne od 500 eura Opštine Kotori i 50 eura od strane Jokića.

Početkom februara iz Opštine Kotor obavještavaju Upravu da su i treći put pokušali da uklone ploču, ali da su ih u tome spriječili pripadnici Vojske. Traže da im se omogući dodatni rok za izvršenje Upravinog rješenja od dva mjeseca. Uprava usvaja molbu iz Kotora i i produžava rok za izvršenje do početka aprila.

Kako se bliži novi rok, ponavlja se isti krug. Opština Kotor obavještava Upravu, krajem marta, da su ponovo bezuspješno pisali Adžiću, te da su opet pokušali da uklone spornu ploču, ali da im pristup ni ovog puta nije omogućen. Zanimljivo je da se u u službenoj zabilješci Opštine Kotor navodi da je njihov predstavnik upoznao vojno lice da je Ministasrtvu odbrane upućena urgencija, a predstavnici Vojske su kazali da im je sinoć i jutros rečeno da nikoga ne smiju da puštaju vojnom objektu ukoliko za to nema pisano odobrenje ministra.

Nakon toga, Opština opet traži produženje roka. Iz Uprave im daju novi termin do 26. maja 2023. Pri isteku roka iz Optine Kotor ponovo obavještavaju Upravu da im Vojska nije dozvolila pristup. Uprava produžava rok do jula.

U julu iz Opštine Kotor isto obavještenje uz objašnjenje da im iz Ministrastva odbrane nije izdato pismeno odobrenje za pristup ni nakon četiri urgencije. Mole Upravu da obustavi dalja postupanja prema Opštini jer izvršenje nije moguće sprovesti.

Uprava im četvrti put  daje novi rok do početka septembra 2023. Nakon isteka roka i neizvršenja, i neobraćanja Opštine Kotor za produženje roka, iz Uprave im nalažu da plate kaznu od 3.300 eura. Početkom oktobra od Uprave prihoda i carina Uprava traži da se od Opštine Kotor prinudno naplati 3.000 eura, a od Jokića kao odgovornog lica 300 eura.

Krajem novembra Jokić piše Upravi da su više puta pokušali da izvrše rješenje ali da nijesu mogli jer im Vojska nije dozvolila prstup. Navodi i da su više puta obavještavali Ministarstvo odbrane i Ministarstvo vanjskih poslova, uz čije odobrenje i prisustvo je nesumljivo postavljena ploča, ali da im nikada nije odgovoreno. Predlaže obustavljanje izvršenja da se ne bi nanosila dodatna šteta budžetu Opštine.

,,Od trenutka od kada su pripadnici Vojske CG prisutni na lokaciji koja predstavlja mjesto izvršenja i ne dozvoljavaju pristup istoj, smatram da Opoština Kotor ne može biti stranka koja je u obavezi da izvrši Vaše rješenje, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru odbacilo krivičnu prijavu koju ste podnijeli protiv lica koja su ovu ploču i postavila”, piše Jokić.

,,Obavještavamo Vas da smo Višem državnom tužilaštvu uložili pritužbu na predmetno rješenje ODT-a u Kotoru”, navodi se u odgovoru Uprave Opštini Kotor u kome se tvrdi i da postupak uklanjanja sporne ploče zakonski nije moguće obustaviti.

Prijava je prvobitno podnijeta Specijalnom drzavnom tuzilastvu, dok su Krivokapić i Konjević bili ministri, ali su se oni proglasili nenadležnim pa su je proslijedili ODT  u Kotoru. Nakon što je u Kotoru odbačena prijava, Uprava je uložila žalbu Višem tužilaštvu.

Krivokapić i Konjević su spomen ploću postavili u društvu hrvatskih kolega – ministra vanjskih i evropskih poslova Gorana Grlića Radmana i ministra hrvatskih branitelja Toma Medveda. Tako da ovaj problem ima i spoljno-političku dimenziju.

Rješenje se još ne nazire, a vojnici koji 24 sata dnevno čuvaju zaključanu kapiju na ulazu u kompleks, to čine po usmenoj naredbi koju su dobili od svojih pretpostavljenih. Naredba je izdata dok je Konjević bio ministar, pridržavao je se i Adžić, a očigledno je još uvijek na snazi.

Inače je vojno skladište Morinj kao nepotrebno i neperspektivno, zvanično od strane VCG napušteno još 2006. od kada taj objekat nije u nadležnosti MO, već Ministarstva finansija koje upravlja državnom imovinom.  Naredbe su čudo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo