Zatvorena za posjetioce, spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića u Beranama podsjeća na vrijeme kada je prvi crnogorski ministar inostarnih poslova u vladi kralja Nikole, provodio u njoj posljednje dane i pisao memoare
Vojvoda Gavro Vuković je kuću u strogom centru Berana podigao između 1890. i 1900. godine. Koliko se zna, prvi crnogorski diplomata koristio je za tu namjenu kredit skopske Hipotekarne banke, i po tom osnovu se prije Drugog svjetskog rata u njoj i nalazila filijala te banke. Kuća je površine je 250 kvadrata. Zidana je od kamena.
Turistička tabla ispred kuće onima koji ne znaju previše o vojvodi Gavru, priča priču o njegovom istorijskom značaju, ali i intimne detalje iz vojvodinog privatnog života. Tu je podsjećanje da je vojvoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih poslova Knjaževine Crne Gore, jedna od najznačajnih ličnosti crnogorske istorije.
„Rođen je 1852. godine u selu Lopate, u Lijevoj Rijeci, u poznatoj vojvodskoj porodici crnogorskog glavara, junaka i senatora Miljana Vukova Vešovića. Školovanje je započeo u manastiru Đurđevi stupovi, a nastavio na Cetinju, Nici i Beogradu gdje je diplomirao pravo na Velikoj školi i tako postao prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore. Po povratku u zemlju zauzima visoke položaje i povjeravaju mu se značajni državni poslovi. Na mjestu ministra inostranih poslova bio je šesnaest godina (od 1889. do 1905.). Bio je predsjednik Državnog savjeta od 1906. do 1914. godine. Za svoje zasluge 1892. godine dobija zvanje vojvode, koje je imao i njegov otac“ – prisjeća nas, ili edukuje, promotivni tekst.
Vrijeme u kojem se vojvoda Gavro Vuković bavio diplomatijom, smatra se jednim od najkomlikovanijih u crnogorskoj istoriji. „Poslije višedecenijskog vojevanja i borbi za oslobođenje, sve probleme sada je trebalo rješavati diplomatskim putem. Razgraničiti se sa Turskom, održati dobre odnose sa Rusijom, popraviti odnose sa Srbijom i uklanjati sve izvore konfrontacija sa novim susjedom, Austrougraskom. Najteže je bilo u pregovorima sa Osmanskim carstvom kada je poslije Berlinskog kongresa trebalo izvršiti razgraničenje teritorija. Upravo Gavro Vuković postavljen je za otpravnika poslova Knjaževine Crne Gore u Carigradu, gdje je boravio sa prekidima od 1879. do 1884. godine“, ostalo je zapisano.
O tom periodu u svojim memoarima vojvoda Gavro piše: „Ni pomoćnika ni dragomana ni kaveza pa ni sluge nijesam imao. A morao sam raditi najteži posao, pregovarati sa nemogućim Turcima dan i noć. Sa očajničkim strpljenjem izdržao sam cijelu godinu dana boreći se i sa materijalnim oskudicama. Sam, takoreći iskrpio sam, pitanje političkih granica“.
Navodi se kako se vojvoda Gavro Vuković posljednjih godina života povukao u ovu kuću u Beranama i potpuno posvetio pisanju svojih memoara. Kroz to obimno štivo, koje u rukopisu broji preko hiljadu strana, želio je da napravi prikaz spoljne politike Crne Gore sa kraja 19. i početka 20. vijeka, utemeljen na originalnim dokumentima iz lične arhive. U Beranama je i umro, 29. jula 1928. godine, a sahranjen je kod manastira Đurđevi stupovi koji je, kažu, pred kraj života svakodnevno posjećivao.
Milovan Đilas u svom djelu Besudna zemlja Gavra Vukovića opisuje iz vremena kada je vojvoda pisao memoare, a Đilas pohađao čuvenu beransku Gimnaziju. „Bio je niskog, srednjeg rasta, već star i oslabio, tih i mio čovjek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni sa djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju, bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog. Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se na njemu da je iz glavarskih kuća“.
Spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića, obnovljena je 2001. godine, po projektu arhitekte Slobodana Slovinića i sačuvala je umnogome svoju osobenu arhitekturu sa baroknim elementima. Prema mišljenu stručnjaka, ova kuća predstavlja i jedini profani spomenik sa odlikama secesije u Gornjem Polimlju. Njen prvobitni arhitekta ostao je nepoznat.
U prizemlju kuće nalazi se galerijski prostor i nekadašnja radna soba sa bibliotekom. Namještena po uzoru na kuće tog vremena, u radnoj sobi se čuvaju lične stvari vovjode Gavra, među kojima i njegova sablja i brojni rukopisi.
Ispred kuće je postavljena vojvodina bista, rad vajara Mitana Vučeljića. U čast najznačajnijeg crnogorskog diplomate, 2003. godine osnovana je Diplomatska akademija Gavro Vuković, koja svakog ljeta započinje u njegovoj Spomen-kući.
Prije nekoliko godina za kuću se zainteresovao i princ Nikola Petrović, kada je posjetio i najavio neke sadržaje u cilju njene bolje kulturno-istorijske pa i turističke valorizacije. Spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića je, uostalom, simbol kraljevske porodice u Beranama. Kao relativno mlad grad, Berane u užem jezgru nema previše starih građevinskih zdanja. A ovakvo zdanje, kao što je kuća vojvode Gavra, svaki grad bi poželio da ima.
Ali ne zaključano i nepristupačno, kako Berancima, tako i turistima koji dođu u Berane i traže kulturne znamenitosti kojih nema mnogo. Ova kuća bi morala biti otvorena dvadeset i četiri sata, uz domaćine koji bi dočekivali goste sa pričom o vojvodi, njegovom značaju za istoriju Crne Gore, i njegovom životu u Beranama gdje je proveo staračke dane, napisao memoare i preminuo.
Tufik SOFTIĆ