Medijskom kampanjom, ali i onim što se čulo za skupštinskom govornicom, neke od žrtava zločina u Bukovici kod Pljevalja proglašene su potencijalnim krivcima za zločine počinjene nad Srbima u Republici Srpskoj. Zbog toga se ti ljudi, pogotovo oni nastanjeni u Pljevljima, osjećaju ugroženim. Među njima je i Osman Stovrag. Njegovo ime već se godinama pojavljuje pod sumnjom da je on jedan od onih koji su izvršili pokolj nad civilima u Čajniču. BJESOMUČNA HAJKA: „Taj nepotpisan i neovjeren spisak sa 38 imena, koji je navodno 1993. izdala policija Čajniča, zagorčava nam život. Spisak se pojavio i počeo da osviće zalijepljen na banderama u Pljevljima prije četiri godine. Od tada se osjećamo nesigurnim i nikog nema da nas zaštiti od bjesomučne hajke”, kaže Stovrag.
On i nekoliko njegovih komšija, koji sada žive u Pljevljima, napisali su više pisama svim državnim institucijama sa molbom da ispitaju i „osumnjičene” i njihove hajkače i tako skinu ljagu sa njihovih imena.
„Niko nam nije odgovorio. Jedino me načelnik pljevaljske policije jednom pozvao i kazao da se ne sjekiram zbog tih škrabotina”, kaže Stovrag.
U nevolji poput njega je i Zijo Hodžić. „Muka je kada izađeš u čaršiju i ljudi te gledaju, a ti shvatiš da je to zato što si, iako žrtva progona, zapravo obilježen kao krivac. Tražio sam da me ispitaju nadležni i konačno objave da li smo čisti? A jesmo, ne samo ja, nego svi sa onog spiska, od kojih većinu poznajem”, tvrdi Hodžić.
I predsjednik nevladine organizacije Bukovičana Jakup Durgut kaže da poznaje većinu ljudi sa tog spiska: „Neki od njih žive u Crnoj Gori, ali ih većina samo povremeno dođe u Pljevlja. To su, koliko ih ja znam, časni i pošteni ljudi”.
On tvrdi da je hajka osmišljena kao pritisak da se najavljeni pokušaj povratka Bukovičana u svoje domove spriječi ili oteža.
„Nekome smeta vladina akcija u kojoj se prave kuće Bukovičanima kojima su domovi popaljeni i porušeni. Sa tom idejom i početkom sudskog procesa protiv sedmorice osumnjičenih započela je još jedna ofanziva na nas, ovaj put medijska”, kaže Durgut.
KONTRALUSTRACIJSKA PROPAGANDA: Crna Gora nije spremna da se suoči sa prošlošću, pogotovu kad je riječ o najtežim zločinima koji su činjeli njenih građani takođe nad crnogorskim građanima, inspirisani od njenog rukovodstva i na teritoriji Crne Gore, tvrdi aktivista nevladinog sektora Boris Raonić.
,,Na sceni je kontralustracijska antipropaganda nacionalističkih snaga u Crnoj Gori, koje su u dilu sa takozvanim građanskim snagama kojima odgovara šutnja o zločinima u Bukovici, tako da se može reći da postoji konsenzus da se ovaj zločin zataška i zaboravi”, kaže Raonić.
Njegova nevladina organizacija Nansen dijalog centar je u završnom izvještaju istakla da kampanja za rezultat ima to da se od žrtava medijski prave krivci, relativizujući bukovičke zločine.
Na meti se tako našla i jedna jedina rečenica koja se u udžbeniku istorije tiče bukovičkih zločina: ,,Crnogorske vojne i policijske snage, kao i paravojne snage Republike Srpske, u periodu od 1992. do 1996. godine, upadale su u muslimansko selo Bukovica kod Pljevalja gdje su maltretirali, prebijali, pljačkali, palili i ubili šest ljudi”.
„Medijskom i kontralustracionom pritisku podlegao je i ministar obrazovanja Sreten Škuletić, koji je pozvao autora te rečenice Dragutina Papovića da mu pojasni detalje ionako šturog istorijskog sagledavanja istine o Bukovici. Tako sada istoričar, koji ima dovoljno argumenata, sada mora za ono što je napisao da pojašnjava ministru šta se u Bukovici zaista desilo. To je skandalozno”, kaže Raonić.
PROZIVKA IZ ,,AMNESTIJA”: Na drugoj strani, pljevaljske NVO Organizacija za zaštitu ljudskih prava i međunarodnu saradnju Amnesti i Centar za ljudska prava i demokratiju, nakon objave izvještaja Nansen dijalog centra o Bukovici, pozvali su tu organizaciju da u izvještajima „koristi istinu”.
,,Posebno je neodgovorno i zlonamjerno da NDC prstom upire u Vojsku Jugoslavije i policiju Crne Gore, a da pri tom uporno skriva ubistva koja su počinile paravojne formacije bosanskih muslimana”, navodi se u reagovanju pljevaljskih NVO.
Te organizacije se pitaju i zašto se prave kuće sumnjivim Bukovičanima, naglašavajući: ,,Slažemo se sa NDC u tvrdnji da specijalno odjeljenje za organizovani kriminal i ratne zločine još oklijeva da donese odluku da li će podići optužnicu ili odustati. Ali isti organ odugovlači, punih šesnaest godina, da podigne optužnicu za ratni zločin koji su počinili državljani Crne Gore, ili tačnije stanovnici sela Bukovice, nad srpskim civilima u selima Ponikve, Šapići, Trpinje i Trojan. Sada dolazimo u situaciju da se novcem svih građana Crne Gore zločincima grade kuće”, navodi se u nepotpisanom saopštenju Amnestija.
Boris Raonić kaže da sva ta pisma medijima šalje bivši borac Republike Srpske, osumnjičen za nedjela.
„Izađem na ulicu, presreće me pripit čovjek i prijeti da ću mu platiti za poklanu srpsku djecu. Odem na kiosk i vidim u novinama opet naša imena. Ovo je užas šta nam rade”, kaže Osman Stovrag.
On i njegove komšije ranije su molili poslanicu Bebu Džaković da njihovu peticiju pročita u Skupštini u kojoj iste tvrdnje bez argumenata više puta ponavljaju neki poslanici. „Nije ni riječ kazala. Neće da dignu glas ni ostali iz vladajuće koalicije, a za njih smo glasali svi mi prognanici”, objašnjava Stovrag.
Kako da se nakon svega vrate ljudi u Bukovicu i u kuće koje im grade, pita se Jakup Durgut.
DORAĐIVANJE PREDMETA: Više tužilaštvo u Bijelom Polju u decembru 2007. pokrenulo je istragu protiv sedam osoba zbog sumnje da su izvršili masovni zločin u pljevaljskoj Bukovici ’92’ i ’93. Tada je osam osoba izgubilo život, stotinu kuća je popaljeno, a nekoliko stotina Bošnjaka protjerano iz svojih domova.
Početak istrage proglašen je službenom tajnom, a osumnjičeni su crnogorski državljani, nekadašnji rezervni pripadnici crnogorske policije i Jugoslovenske narodne armije.
Niko iz komandnog kadra vojske i policije nije za sada obuhvaćen istragom.
U proteklih petnaest godina zaboravljeni su pojedini detalji I nestali neki materijalni dokazi o ratnom zločinu u Bukovici. Iskazi saslušanih pedesetak svjedoka u velikom stepenu potvrđuju istinitost sumnji tužilaštva o tom zločinu. Međutim, iskazi osumnjičenih nedovoljni su za objektivnu ocjenu, nedostaju svjedočenja komandnog kadra vojske i policije, ključnih svjedoka zločina, pored žrtava… Istraga nije došla ni do dokumenata koji se nalaze u Vojnom arhivu u Beogradu. Nedostupni su joj i policijski arhivi koji su navodno uništeni u požaru koji je zadesio pljevaljsku policijsku stanicu nakon događaja u Bukovici.
Istraga je na početku povjerena sudiji Višeg suda Milanu Smoloviću koga je nakon jednoipogodišnjeg rada zamijenio sudija Dragan Vojinović. Tužilaštvo u slučaju Bukovica zastupa zamjenik Specijalnog tužioca za ratne zločine Milosav Veličković, koji je predmet Bukovica konstantno vraćao na doradu istražnim sudijama.
Sudija Smolović je taj predmet kao okončan četiri puta predavao tužilaštvu, a Vojinović je to do sada učinio dva puta. Predmet o slučaju Bukovica sada se opet nalazi u tužilaštvu.
Sead SADIKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice