Snimak špijunskog djelovanja ruskih službi u Srbiji je nametnuo pitanje budućih odnosa Srbije sa Rusijom. Vučić uvjerava javnost da se ti odnosi neće mijenjati i da Srbija ne želi “novu 1948.”. No, neki anlitičari ukazuju da su odnosi Beograda I Moskve ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini
Nova špijunska afera trese Srbiju. Aferi Krušik, fabrike iz namjenske industrije Srbije, navodnoj prodaji srpskog oružja Ukrajini, pridružio se snimak objavljen na Youtube prema kojem ruski obavještajac razmjenjuje sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije plastične kese nalik onima iz samoposluga. Potonji potom u automobilu prebira pare koje je, izgleda, dobio od stranog obavještajca.
Srpske vlasti se ne odlikuju transparentnošću kada su ovakvi slučajevi u pitanju, pa je iznenađujuća brzina kojom je potvrđena autentičnost snimka i još otkriven identitet ruskog obavještajca. „Snimak je autentičan i na njemu se nalazi ruski obavještajac Georgij Kleban“, kazao je medijima Relja Željski, načelnik analitike Bezbednosno informativne agencije (BIA).
Upitan o uticaju špijunske afere na odnose Srbije i Rusije, predsjednik Aleksandar Vučić, koji treba da se 4. decembra sretne u Moskvi sa Vladimirom Putinom je rekao kako mu nije jasna logika u čitavom špijunskom događanju. Naveo je da Srbija ničim nije ugrozila ruske interese i da se nada kako šef ruske države nije bio obavješten o tom djelovanju. „Sve će nas ovo natjerati da još snažnije radimo na vojnoj neutralnosti Srbije, i Srbija se neće okretati ka NATO“, naglasio je Vučić. Javnost je uvjeravao da se odnosi sa Rusijom neće mijenjati i da Srbija ne želi „novu 1948”.
Mnogo je buke ali mnogi detalji o aferi nijesu poznati ni nakon Vučićevog obraćanja. Kako je primjetio Predrag Petrović, izvršni direktor nevladinog Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ne zna se čak ni da li je i šta je dato za novac koji ruski obavještajac na snimku daje penzionisanom potpukovniku Vojske Srbije Z.K.
Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, kolumnista portala Peščanik, smatra kako snimak ostavlja upečatljiv utisak o špijunskom amaterizmu. „Zašto bi ti ljudi, upleteni u naivni dramolet, uopšte nosili kese? Zbog čega bi potpukovnik u kolima brojao pare?” upitao se Stojadinović. On smatra da je tek neozbiljno ukoliko je srpski potpuknovnik predao papire koji bi mogli da budu dio ratnog plana. Nije vjerovatno da postoji bilo šta iz te oblasti što Rusi ne znaju, a i ako postoji, takvi papiri se mijenjaju istog trenutka kad se sazna da više nijesu tajna.
Predrag Petrović postavlja i pitanje zašto se čekalo gotovo godinu da snimak bude objavljen i zašto je Savet za nacionalnu bezbednost zasijedao četiri dana po objavljivanju snimka. „Meni to sve izgleda kao odlična prilika da afere koje pogađaju Srpsku naprednu stranku, pokušaju da se skrajnu i zataškaju – afera Krušik, plagirani doktorat Siniše Malog …”, rekao je Petrović.
Vučić je aferu stavio i u kontekst napada na srpsku namjensku industriju. Kako je fabrika Krušik važan dio te industrije, najnovija afera tvrdi on, dio je koordinisanih napora stranih službi da u Srbiji bude uništena proizvodnja naoružanja.
Petrović je podsjetio kako su se na račun Krušika bogatile privatne firme, prije svega GIM, koja je u vezi sa Brankom Stefanovićem, ocem ministra policije Nebojše Stefanovića. „Ukoliko moramo da razmišljamo o nasrtajima na namjensku industriju, onda su to korupcija i kriminal unutar Srbije, a ne niko spolja“, naglašava Petrović.
Petrović ne vjeruje da bi afera, sudeći po dostupnim inormacijama mogla uzdrmati odnose Moskve i Beograda. „Odnose Rusije i Srbije može da poremeti izbor – da li Srbija želi da se približava Zapadu ili Rusiji. Ukoliko je strateški interes Srbije da ulazi u EU i da pripada zajednici zapadnih država, onda će morati i da na drugačiji način reguliše odnose i interese sa Ruskom Federacijom”, navodi Petrović.
Vučić je ruskom ambasadoru u Beogradu, uputio pitanje – „Zašto?” Upitan da li će to isto pitati i Putina, Vučić je uzvratio „Šta ću da razgovaram sa predsednikom Putinom, to je za nas dvojicu. U četiri oka ćemo da razgovaramo.”
U Kremlju vjeruju da ništa neće baciti sijenku na Vučićevu posjetu, izjavio je portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov. „Svjesni smo činjenice da postoje određene strane koje bi voljele unaprijed da prekinu tu posjetu i ubijeđeni smo da to neće moći da učine”.
Marija Zaharova, portparolka Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, objavljivanje snimka je nazvala „provokacijom uoči sastanka na najvišem nivou”. No, istovremeno je rekla i da „ne razumije saopštenje srpske vlade da je situacija veoma ozbiljna”.
Novinar iz Moskve Roman Dobrokhotov ukazuje pak da GU, Glavna uprava Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije ne može da izvodi operacije bez znanja vrhovnog komandanta, u ovom slučaju Putina. „Specijalne službe Srbije ponijele su se profesionalno, a političko rukovodstvo je uplašeno… Vučiću je glavni zadatak bio da pokuša da nekako riješi situaciju, a da se ne svađa sa Moskvom”, ocijenio je Dobrokhotov.
Dobrokhotov, urednik ruskog sajta Insajder koji je uradio više istraživanja vezanih za GU, smatra da Rusija odavno i otvoreno u balkanskim zemljama vodi „informacioni rat”. Ona želi da oduzme suverenitet Srbiji i drugim balkanskim zemljama i da učini sve kako ne bi dospjele pod okrilje NATO.
Othon Anastasakis, britanski ekspert za jugoistočnu Evropu, smatra da je Srbija jedna od zemalja gdje se odvija takmičenje obaveštajnih službi – istočnih i zapadnih – u geopolitičkim igrama. „Podjele unutar zemlje olakšavaju tu vrstu takmičenja obavještajnih sektora Istoka i Zapada na tlu Srbije.” On ukazuje da Moskva izaziva unutrašnje podjele u državama-kandidatima za članstvo u EU koje su najranjivije, kako bi imala saveznika. „Srbija je u tom smislu najpogodnija, zato što postoji podrška u srpskom narodu za Rusiju, kao i za Putina lično.”
Relativno skromna špijunska afera mogla bi da bude iskorišćena za niz još teško čitljivih političkih poteza. U Srbiji najavljuju donošenje deklaracije o „političkoj nezavisnosti i vojnoj neutralnosti“. Puštanje u opticaj „političke nezavisnosti“ za vojno-političkog komentatora Aleksandra Radića je povezano sa izborima. „Ukoliko nemate neke velike uspjehe kojima možete da se pohvalite pred građanima Srbije, onda dobro zvuči da je Srbija drugačija od ostalih zemalja, i da smo samostalni u odnosu na sve ostale. Nakon loših vijesti koje su stigle iz EU, čini mi se da Vučić prepoznaje momenat da ponudi naciji sliku neke alternative. To je donekle i poruka EU: „učinite nešto oko ubrzanja evropskog puta Srbije ili ćemo biti prinuđeni da tražimo neki drugi put“, kaže Radić.
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić je za Dojče vele kazao kako smatra da su odnosi sa Rusijom ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini”. Vučića čeka veoma težak razgovor sa Putinom i mislim da Rusija neće lako odustati od Srbije kao posljednjeg uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu“.
Aleksandar Radić procjenjuje da će afera neminovno umanjiti autoritet ruskog političkog i vojnog uticaja u Srbiji. On zaključuje: „Stvorena je slika o tome da saradnja nije toliko iskrena s ruske strane. Bar ne onoliko iskrena koliko to očekuje veći dio srpskog javnog mnjenja“.
Zabrinutost Stejt departmenta
U prvoj reakciji, Stejt department je izrazio zabrinutost zbog izveštaja o ruskom uplitanju u Srbiji. „Sjedinjene Države podržavaju napore Srbije da istraži ovaj incident i podstiču Vladu da odgovorne za ove nezakonite aktivnosti smatra odgovornim, u skladu sa vladavinom zakona”, rekao je portparol Stejt departmenta.
RFE je imao uvid u izvještaj Ministarstva odbrane SAD od maja ove godine prema kome je na Zapadnom Balkanu Srbija najpopustljivije okruženje za ruski uticaj. Navodi se da su bilateralni odnosi Srbije i Rusije bili na znatno nižem nivou prije dolaska na vlast SNS, na čelu sa Vučićem 2012. Ministarstvo ocjenjuje da je ta saradnja rezultirala potpisivanjem ugovora o strateškoj saradnji u novembru 2013, kao i da jedino Srbija na Zapadnom Balkanu ima potpisane ugovore o saradnji u oblasti bezbjednosti. Naglašava se da jedino Srbija učestvuje u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom, najmanje dva puta godišnje od 2014, kao i da blagonaklono gleda na pomoć prilikom nabavke vojne opreme.
Navodi se da Srbija odbija da ide ka članstvu u NATO-u, ali je članica programa Partnerstva za mir i da su SAD njen najaktivniji vojni partner. „Srbija ima više nego dvostruki broj angažmana sa SAD-om nego s bilo kojom drugom državom. Međutim, manjak transparentnosti u strateškim i operativnim prioritetima Srbije komplikuje saradnju u oblasti odbrane”, navodi se u izvještaju.
Ministarstvo navodi kako postoje dokazi da Rusija podržava separatistički pokret bosanskih Srba, na čelu s Miloradom Dodikom, s ciljem da spriječi ulazak BiH u NATO i EU.
Američko ministarstvo odbrane smatra da je Rusija na Zapadnom Balkanu odlučna da odbije uticaj Evropske unije i SAD i umanji djelovanje NATO. SAD i EU ne mogu sebi priuštiti ambivalentnost na Zapadnom Balkanu, jer takav pristup otvara vrata „ruskom malignom uticaju”, zaključuje Ministarstvo odbrane SAD.
Kosovo i ostale igre
Rusija Srbiji neće biti toliko privlačna kada bude riješeno pitanje Kosova, smatra Maksim Samorukov, zamjenik glavnog urednika moskovskog Karnegi centra. Zato Rusija smatra kako je njen interes da pitanje Kosova ne bude riješeno, tvrdi ovaj analitičar. Po Samorukovu Srbiji je potrebna Rusija na međunarodnom nivou i njena moć u UN kako bi spriječila potpuno priznanje Kosova.
„Zapadni Balkan nije prioritet za Rusiju i ona nije spremna da u region uloži mnogo novca ili napora, ali ne želi ni Zapad na Balkanu,” kaže Samorukov. „Geopolitički limbo u kome se region trenutno nalazi je idealan za Rusiju. Ni potpuna stabilizacija, ni potpuna destabilizaciju, već nešto između. Rusija ne želi da zamrznuti konflikti na Balkanu budu riješeni, jer oni drže Zapadni Balkan dalje od NATO i EU. No, Rusija ne želi ni da ti konflikti postanu aktivni, jer i ona ima svoju crvenu liniju.”
Samorukov ilustruje: „Rusija želi da Milorad Dodik uspori saradnju Bosne i Hercegovine sa NATO i EU. No, ne i da Dodik proglasi nezavisnost RS, jer bi to Rusiju stavilo u veoma neugodan položaj da mora da bira – da li da nastavi da podržava Dodika ili ne, te da postane aktivnija u regionu.”
Samorukov smatra kako Srbija ne zauzima tako važno mjesto u Rusiji, kao što Rusija zauzima u Srbiji. No on misli a da je vladajuća elita u Srbiji, uprkos iskazivanju prijateljstva sa Rusijom, ipak prozapadna. „Niko više u Srbiji nije spreman da se bori za Kosovo, ono je za njih adut u pregovorima sa EU. Mislim da je glavni prioritet aktuelne vladajuće elite u Srbiji prozapadna orijentacija, koja treba da im pomogne u drugom prioritetu – da ostanu na vlasti što je duže moguće.”
Milan BOŠKOVIĆ
FELJTON3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU2 sedmice