Povežite se sa nama

Izdvojeno

 ŠPELA ROZIN, LJUBLJANA, RIM, SARAJEVO…: Plavetnilo koje traje

Objavljeno prije

na

I dalje Špela Rozin  gleda onim čarobnim plavim pogledom.  „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija. Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču

 

Opisivali su je kao  najljepšu ženu jugoslovenskog filma. I danas, iako na pragu osme decenije,  njeno lice je lijepo.  Veselo, odrješito i energično, a onda, za tren i bez najave, preplavi ga tuga i melanholija. I dalje Špela Rozin  gleda onim čarobnim plavim pogledom.  „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u, prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija.

Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču. Dok je sa drugaricom šetala ulicama rodne Ljubljane zaustavilo je pitanje nepoznatog muškarca: ” Djevojko, da li bi voljela igrati u fimu?”. Predstavio se kao Žarko Petan i objasnio da radi kao pomoćnik režisera. ” Ma nemoj,  bogati. Ajd, zdravo”, odgovorila je mlada Špela. Srećom Petan je bio uporan. ” Sa Žarkom, koji me doveo na film, ostala sam prijatelj…” kaže danas velika glumica.

Debitovala je 1958, kratkim nastupom u filmu  On i njegovi.  Režiser Mirko Globler je u petnaestogodišnoj Špeli,  prepoznao glumicu. Angažovaće je i godinu kasnije za film  Noćni izlet. I Špela i film imaće veliki uspjeh.

Okušala se i u pozorištu. Ulogu Julije u predstavi  Žarka Petana  Romeo Julija i tama  ljubljanskog Mladinskog gledališća  igrala je 1960/1961.Pozorište je nije privuklo. Svira klavir i razmišlja o studiju solo pjevanja, ali na upis mora čekati još dvije godine do punoljetstva. Odustaje i od studija na Pozorišnoj akademiji da  ne bi „ pokvarila fimsku glumu” . Uz to,  studentima je zabranjen rad na filmu ili pozorištu tokom studija, a ponude mladoj Špeli stižu sa svih strana. U Rimu će kasnije privatno nastaviti studij glume.  „Ali,  neću naučiti mnogo novog. Najbolja škola je bio rad na filmu”. A radila je mnogo. „Voljela sam film, a glumiti je bio lijepo…”

U Beogradu snima film  Pesme u režiji Radoša Novakovića. Talentom uspijeva da se probije u prvu ligu jugoslovenskih glumica. Bila je to 1961. doba kada su  počinjale i Milena Dravić, Beba Lončar i Dušica Žegarac. ” Milena je igrala seljančice, a Beba gradske djevojke. Sa njima sam se najviše družila, a Dušica, koja je tada glumila partizanke i ilegalke, bila je nekako po strani”, sjeće se Špela.

U Beogradu se održava Prvi skup nesvrstanih na vrhu. Jovan Živanović priprema snimanje  filma  Čudna djevojka u Avala fimu. U ulozi glavnog lika, djevojke Minje, režiser Živanović i pisac scenarija Jug Grizelj vide Špelu Rozin. Direktor Avala filma Ratko Dražević  ovu ulogu  želi za Bebu Lončar, već poznatu nakon uloge u filmu  Ljubav i moda.” Vjerovala sam da će ona tu ulogu i dobiti i potpisala sam ugovor za  ulogu u filmu Lejdi Magbet u režiji tadašnje poljske zvijezde,  Andžeja Vajde. Ali, Živanović i Grizelj ne odustaju. Ponovljeno je probno snimanje za uži izbor glumice. ” Dobijam ulogu. Termini snimanja poklapaju se sa Vajdinim filmom. Objasnila sam mu situaciju i Vajda me savjetuje da prihvatim ulogu Minje. Ratko Dražević je poludio jer sam raskinula ugovor za  Lejdi Magbet. Odbija da mi da  ugovor za  Neobičnu djevojku.  Nikad nisam saznala, ali mislim da je tek Mihiz ( Borislav Mihajlović) tada umjetnički direktor Avale,  uspio  smiriti Draževića.”

Film  Neobična djevojka doživio je nevjerovatan uspjeh. I danas nije rijetkost da ga televizijske kuće emituju, a prodaje se i na kasetama i diskovima. Te 1962. publika u Pulskoj areni,  oduševljena filmom,  na rukama je nosila Špelu Rozin do hotela Rivijera u kojem je odsjela. Zlatnu arenu za ulogu Minje nije dobila jer je nadsinhronizirala Mira Stupica. Uloga Minje donijela joj je nagradu publike.

Špela Rozin najpopularnija je jugoslovenska glumica. Na ulici je zaustavljaju riječima ” Pa ti si lijepa Minja”, a ona grubo odgovara: „ Otkači. ” Nije svjesna popularnosti. „ Bila su druga vremena. Nije bilo televizije, štampalo se malo novina. Kino je bilo velika zabava, a ja nikad nisam išla gledati svoje filmove. U Ljubljani nisam imala pojma za tu anketu novina  Sport i svet, i kad su me zvali da mi saopšte da sam najpopularnija od iznenadjenja zamalo nisam pala sa stolice…”, sjeća se Špela.

Sa Boštjanom Hladnikom  1961. snima u Ljubljani  Peščani grad. ” Rekao mi je da sam previše popularna te ću zato teško dobiti dovoljno posla u Sloveniji. Hladnik me želio za glavnu ulogu, ali se neko nije sa tim složio. Producent, distributer? Nikad nisam saznala. Imao je pravo.U Sloveniji nisam snimala sve do 1974.  kada mi je ulogu ponudio Igor Prah u tv seriji  Smeška.

Poljski režiser Jan Rutkievič, a na preporuku kolege Vajda, angažuje mladu Špelu za glavnu ulogu u filmu Julija. U početku smo se sporazumijevali na francuskom, ali tokom snimanja u malom selu na Visli ubrzo sam morala progovoriti poljski. Nakon mjesec dana snimanja sa producentom sam ljutita razgovarala telefonom. Na kraju razgovora rekao je: „Bravo, nijedne greške, odlično ste naučili jezik.“

Snimanje je završeno, bliži se Nova 1962. Špela putuje za Rim. Na par dana, misli, ali uskoro mijenja plan. Upisuje studij glume u filijali američkog Actors Studia. Primaju samo već ostvarene glumce uz visoke iznose školarine. Glumi kako bi zaradila novac za usavršavanje.U Italiji je snimila dvadesetak filmova. Igrala je bez dublera. I u scenama kad puca iz pištolja, skače sa konja na konja, ispada iz automobila koji jure, ili svira klavir. Talijanska štampa objavljuje niz njenih fotografija. Pozira najboljima, Benecanu Luiđiju, Angelu Frontoni i Čiari Samugeu .

Italiju će napustiti sedamdesetih i vratiti se u Jugoslaviju. Ostalo je zabilježeno   da je  u Italiji 1964. godine nagradjena kao najbolja inostrana glumica. Ali i da je  na kongresu talijanskih kritičara dobila nagradu  Coopola Pinetamare  za glavnu ulogu u filmu  Izbor Enrika Maria Salerna. Za ulogu  u filmu Slatke noći nagradjena je 1969. godine  sa Gran simpatico, po rangu trećom nagradom u italijanskom filmu.

Na poziv Veljka Bulajića,  koji je okupio brojne slavne glumce, dolazi da snima u Jugoslaviji  Bitku na Neretvi.  „Bićeš angažovana na filmu ako se dopadneš Julu Brineru , jer je on osjetljiv na partnerice“ , objasnio joj je Bulajić. Oštro mu je odgovorila ” Znaš šta, ako mene zoveš zato da vidiš hoću li se svidjeti njemu ili neću, odoh ja na avion i natrag u Rim”.

Na snimanju filma  19 djevojaka i mornar  u Ljubljani upoznala je scenografa filma, slikara Ismara Mujezinovića. Ljubav. Sele za Sarajevo jer su Ismara pozvali da pomogne osnivanje sarajevske Akademije likovnih umjetnosti . Tih godina pjeva u emisiji  Na Ti. Emisiji koju je lansirala Neda Ukraden, a pjevali Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković… Periodično je do 1991. i na filmu.  Derviš i smrt,  Miris dunja,  Bal na vodi, Neke nedelje,  Bio jednom jedan sneško,  Vanbračna putovanja, Azra,  Žena sa krajolikom, Praznik u Sarajevu,Bračna putovanja, a onda sve do 2009. godine  nestaje sa filmskog platna. Na velikom platnu ponovo je u filmu  Osobni prtljag. Uloga Lidije, koju je igrala, nagradjena je posebnim priznanjem na Festivalu slovenačkog filma u Portorožu 2009.

Špela Rozin je i u zemlji u kojoj je 1943. godine rođena, 2018, dobila  nagradu  BERT, priznanje koje dodjeljuju slovenački režiseri. I slovenački glumci na tradicionalnom festivalu  Kraft dodijeli su joj 2023.godine. nagradu Ita Rina za životni rad.  Kinoteka Slovenije štampala joj je  monografiju 2012. ” Lijepo je dobiti priznanje od kolega”, kaže.

Radi i dalje.”Upravo sam snimila film  Protagonistica, dokumentarno igrani film o meni. Ovo je inače treći film koji radim sa  režiserom Žigom Virc.”

Špela Rozin, plavetnilo koje traje.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo