I dalje Špela Rozin gleda onim čarobnim plavim pogledom. „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija. Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču
Opisivali su je kao najljepšu ženu jugoslovenskog filma. I danas, iako na pragu osme decenije, njeno lice je lijepo. Veselo, odrješito i energično, a onda, za tren i bez najave, preplavi ga tuga i melanholija. I dalje Špela Rozin gleda onim čarobnim plavim pogledom. „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u, prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija.
Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču. Dok je sa drugaricom šetala ulicama rodne Ljubljane zaustavilo je pitanje nepoznatog muškarca: ” Djevojko, da li bi voljela igrati u fimu?”. Predstavio se kao Žarko Petan i objasnio da radi kao pomoćnik režisera. ” Ma nemoj, bogati. Ajd, zdravo”, odgovorila je mlada Špela. Srećom Petan je bio uporan. ” Sa Žarkom, koji me doveo na film, ostala sam prijatelj…” kaže danas velika glumica.
Debitovala je 1958, kratkim nastupom u filmu On i njegovi. Režiser Mirko Globler je u petnaestogodišnoj Špeli, prepoznao glumicu. Angažovaće je i godinu kasnije za film Noćni izlet. I Špela i film imaće veliki uspjeh.
Okušala se i u pozorištu. Ulogu Julije u predstavi Žarka Petana Romeo Julija i tama ljubljanskog Mladinskog gledališća igrala je 1960/1961.Pozorište je nije privuklo. Svira klavir i razmišlja o studiju solo pjevanja, ali na upis mora čekati još dvije godine do punoljetstva. Odustaje i od studija na Pozorišnoj akademiji da ne bi „ pokvarila fimsku glumu” . Uz to, studentima je zabranjen rad na filmu ili pozorištu tokom studija, a ponude mladoj Špeli stižu sa svih strana. U Rimu će kasnije privatno nastaviti studij glume. „Ali, neću naučiti mnogo novog. Najbolja škola je bio rad na filmu”. A radila je mnogo. „Voljela sam film, a glumiti je bio lijepo…”
U Beogradu snima film Pesme u režiji Radoša Novakovića. Talentom uspijeva da se probije u prvu ligu jugoslovenskih glumica. Bila je to 1961. doba kada su počinjale i Milena Dravić, Beba Lončar i Dušica Žegarac. ” Milena je igrala seljančice, a Beba gradske djevojke. Sa njima sam se najviše družila, a Dušica, koja je tada glumila partizanke i ilegalke, bila je nekako po strani”, sjeće se Špela.
U Beogradu se održava Prvi skup nesvrstanih na vrhu. Jovan Živanović priprema snimanje filma Čudna djevojka u Avala fimu. U ulozi glavnog lika, djevojke Minje, režiser Živanović i pisac scenarija Jug Grizelj vide Špelu Rozin. Direktor Avala filma Ratko Dražević ovu ulogu želi za Bebu Lončar, već poznatu nakon uloge u filmu Ljubav i moda.” Vjerovala sam da će ona tu ulogu i dobiti i potpisala sam ugovor za ulogu u filmu Lejdi Magbet u režiji tadašnje poljske zvijezde, Andžeja Vajde. Ali, Živanović i Grizelj ne odustaju. Ponovljeno je probno snimanje za uži izbor glumice. ” Dobijam ulogu. Termini snimanja poklapaju se sa Vajdinim filmom. Objasnila sam mu situaciju i Vajda me savjetuje da prihvatim ulogu Minje. Ratko Dražević je poludio jer sam raskinula ugovor za Lejdi Magbet. Odbija da mi da ugovor za Neobičnu djevojku. Nikad nisam saznala, ali mislim da je tek Mihiz ( Borislav Mihajlović) tada umjetnički direktor Avale, uspio smiriti Draževića.”
Film Neobična djevojka doživio je nevjerovatan uspjeh. I danas nije rijetkost da ga televizijske kuće emituju, a prodaje se i na kasetama i diskovima. Te 1962. publika u Pulskoj areni, oduševljena filmom, na rukama je nosila Špelu Rozin do hotela Rivijera u kojem je odsjela. Zlatnu arenu za ulogu Minje nije dobila jer je nadsinhronizirala Mira Stupica. Uloga Minje donijela joj je nagradu publike.
Špela Rozin najpopularnija je jugoslovenska glumica. Na ulici je zaustavljaju riječima ” Pa ti si lijepa Minja”, a ona grubo odgovara: „ Otkači. ” Nije svjesna popularnosti. „ Bila su druga vremena. Nije bilo televizije, štampalo se malo novina. Kino je bilo velika zabava, a ja nikad nisam išla gledati svoje filmove. U Ljubljani nisam imala pojma za tu anketu novina Sport i svet, i kad su me zvali da mi saopšte da sam najpopularnija od iznenadjenja zamalo nisam pala sa stolice…”, sjeća se Špela.
Sa Boštjanom Hladnikom 1961. snima u Ljubljani Peščani grad. ” Rekao mi je da sam previše popularna te ću zato teško dobiti dovoljno posla u Sloveniji. Hladnik me želio za glavnu ulogu, ali se neko nije sa tim složio. Producent, distributer? Nikad nisam saznala. Imao je pravo.U Sloveniji nisam snimala sve do 1974. kada mi je ulogu ponudio Igor Prah u tv seriji Smeška.
Poljski režiser Jan Rutkievič, a na preporuku kolege Vajda, angažuje mladu Špelu za glavnu ulogu u filmu Julija. U početku smo se sporazumijevali na francuskom, ali tokom snimanja u malom selu na Visli ubrzo sam morala progovoriti poljski. Nakon mjesec dana snimanja sa producentom sam ljutita razgovarala telefonom. Na kraju razgovora rekao je: „Bravo, nijedne greške, odlično ste naučili jezik.“
Snimanje je završeno, bliži se Nova 1962. Špela putuje za Rim. Na par dana, misli, ali uskoro mijenja plan. Upisuje studij glume u filijali američkog Actors Studia. Primaju samo već ostvarene glumce uz visoke iznose školarine. Glumi kako bi zaradila novac za usavršavanje.U Italiji je snimila dvadesetak filmova. Igrala je bez dublera. I u scenama kad puca iz pištolja, skače sa konja na konja, ispada iz automobila koji jure, ili svira klavir. Talijanska štampa objavljuje niz njenih fotografija. Pozira najboljima, Benecanu Luiđiju, Angelu Frontoni i Čiari Samugeu .
Italiju će napustiti sedamdesetih i vratiti se u Jugoslaviju. Ostalo je zabilježeno da je u Italiji 1964. godine nagradjena kao najbolja inostrana glumica. Ali i da je na kongresu talijanskih kritičara dobila nagradu Coopola Pinetamare za glavnu ulogu u filmu Izbor Enrika Maria Salerna. Za ulogu u filmu Slatke noći nagradjena je 1969. godine sa Gran simpatico, po rangu trećom nagradom u italijanskom filmu.
Na poziv Veljka Bulajića, koji je okupio brojne slavne glumce, dolazi da snima u Jugoslaviji Bitku na Neretvi. „Bićeš angažovana na filmu ako se dopadneš Julu Brineru , jer je on osjetljiv na partnerice“ , objasnio joj je Bulajić. Oštro mu je odgovorila ” Znaš šta, ako mene zoveš zato da vidiš hoću li se svidjeti njemu ili neću, odoh ja na avion i natrag u Rim”.
Na snimanju filma 19 djevojaka i mornar u Ljubljani upoznala je scenografa filma, slikara Ismara Mujezinovića. Ljubav. Sele za Sarajevo jer su Ismara pozvali da pomogne osnivanje sarajevske Akademije likovnih umjetnosti . Tih godina pjeva u emisiji Na Ti. Emisiji koju je lansirala Neda Ukraden, a pjevali Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković… Periodično je do 1991. i na filmu. Derviš i smrt, Miris dunja, Bal na vodi, Neke nedelje, Bio jednom jedan sneško, Vanbračna putovanja, Azra, Žena sa krajolikom, Praznik u Sarajevu,Bračna putovanja, a onda sve do 2009. godine nestaje sa filmskog platna. Na velikom platnu ponovo je u filmu Osobni prtljag. Uloga Lidije, koju je igrala, nagradjena je posebnim priznanjem na Festivalu slovenačkog filma u Portorožu 2009.
Špela Rozin je i u zemlji u kojoj je 1943. godine rođena, 2018, dobila nagradu BERT, priznanje koje dodjeljuju slovenački režiseri. I slovenački glumci na tradicionalnom festivalu Kraft dodijeli su joj 2023.godine. nagradu Ita Rina za životni rad. Kinoteka Slovenije štampala joj je monografiju 2012. ” Lijepo je dobiti priznanje od kolega”, kaže.
Radi i dalje.”Upravo sam snimila film Protagonistica, dokumentarno igrani film o meni. Ovo je inače treći film koji radim sa režiserom Žigom Virc.”
Špela Rozin, plavetnilo koje traje.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice