Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPECIJALNA PSIHIJATRIJSKA BOLNICA U KOTORU: Osuđenici šetaju, a izliječeni ostaju jer nemaju kud

Objavljeno prije

na

U organizaciji Akcije za ljudska prava i Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA 20. marta je u Podgorici održan skup na kome je predstavljen dokument čija je osnovna preporuka da se usvoji strategija i plan za deinstitucionalizaciju pacijenata iz Specijalne psihijatrijske bolnice u Kotoru. Ovaj izvještaj podsjetio je na manjkavosti i teško stanje u kome se nalazi jedna od najugroženijih kategorija stanovništva.

Rukovodstvo ove bolnice je ranije, u više navrata, predlagalo da Sudsko odjeljenje ostane u njenim okvirima, ali da se bavi samo vještačenjem i psihijatrskim osmatranjem. Lica bi ostajala koliko je potrebno da se da dijagnoza, a zatim bi bila upućena u drugu ustanovu koja bi se specijalizovala za prihvat osoba sa izrečenom sudskom mjerom liječenja.

Ponavljanje istih kriminalnih djela, tj. recidivi poput djela razbojništva, pljačke i nasilja u porodici koja su u najbližoj korelaciji sa duševnim bolestima odlika su jednog dijela pacijenata koji se nalaze na prinudnom liječenju u Kotoru. Liječenje ovih osoba traje dugo, najmanje tri godine. Kapacitet tog odjeljenja od dvadeset kreveta nije dovoljan, tako da dodatnih pedeset pacijenata koji su na sudskom liječenju postaju cimeri hroničnim pacijentima.

Na manjak kvalifikovanog obezbjeđenja i osoblja je, takođe, više puta upozoravano. Slučaj Rizva Babačića, o kom je Monitor više puta pisao, jedan je od najreprezentativnijih primjera nedostataka trenutnog rješenja kad je u pitanju smještaj osuđenika u Dobroti.

Podsjećanje: Babačić je u januaru 1997. ubio rođaka u sopstvenoj kući u bihorskom selu Tucanje. U ispovijesti Vijestima 2001, Babačić svjedoči da je kupio dijagnozu šizofrenije uz dodatak da je opasan po okolinu i neizliječiv. Umjesto u zatvor, završava u duševnoj bolnici u Dobroti. Po sopstvenom priznanju, iz bolnice je izlazio kad je poželio. Za TV Vijesti ponovo svjedoči o tome kako četiri godine nakon ubistva bježi iz Dobrote i Crne Gore. Njemačka policija ga 2003. po crnogorskoj potjernici hapsi. Nakon deportacije Babačića premještaju iz jedne duševne bolnice u drugu – Dobrota, Niš, Beograd. Konačno, u junu 2006. Babačića vraćaju u Bijelo Polje. Čovjeka zvanično bolesnog od neizlječive šizofrenije i opasnog po okolinu, u bjelopoljskom Višem sudu šalju na kućno liječenje. Babačić je potpuno slobodan, uz uslov da za tri godine ne pokaže agresivnost.

Problem predstavlja i član 40 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno obolelih lica kojim se dozvoljava premještanje osoba iz psihijatrijskih ustanova u ustanove socijalne zaštite. Shodno tome, postoji realna opasnost da će „deinstitucionalizacija” Specijalne psihijatrijske bolnice dovesti do povećanja kapaciteta ustanova socijalne zaštite, a ne do povratka ovih osoba u zajednicu. Ne treba opet podsjećati na opasnosti njihovog premještanja u Dom za stare u Bijelom Polju, gdje je prošle godine dospio pacijent Psihijatriske klinike iz Danilovgrada koji je protivpožarnim aparatom pretukao gluvonijemog starca.

To nije jedini problem. U javnosti je odjeknula i činjenica da se veliki broj osoba nalazi u Specijalnoj bolnici bez potrebe za daljom hospitalizacijom, to jest da više od 140 osoba – „predstavljaju glavnu kategoriju pacijenata koje treba uključiti u proces deinstitucionalizacije sa reintegracijom u socijalnu zajednicu”. Oni su u bolnici jer nemaju gdje, a država nema adekvatne institucije koje bi ih podržale u toj reintegraciji.

Autorka Dragana Ćirić-Milovanović predlaže uvođenje zaštićenih stanova, koji bi mogli biti u nadležnosti Centara za socijalni rad, sa različitim nivoima podrške od kućnih posjeta, prijepodnevnog prisustva terapeuta, dnevnog prisustva ili 24-časovno prisustva, što bi u narednim godinama ukinulo potrebu za dugotrajnim hospitalizacijama u psihijatrijskim bolnicama ili za trajnim smještajem mentalno oboljelih osoba u ustanovama socijalne zaštite azilarnog tipa. U finansijskom smislu je takođe znatno isplativije od specijalnih bolnica

Proces deinstitucionalizacije ovih bolesnika započet je u Zapadnoj Evropi tokom sedamdesetih godina. Trebala je proći najmanje jedna decenija da bi se vidjeli i osjetili pozitivn rezultati. Ipak oni su nesporni, ukazuje se u izvještaju.

U jednoj italijanskoj regiji posljednja psihijatrijska bolnica zatvorena 1997. godine, a do toga se došlo izmještanjem pacijenata u manje vanbolničke jedinice i uspostavljanjem mreže psihijatriskih odjeljenja u opštim bolnicama i domovima zdravlja. U španskoj regiji Andaluziji je ova reforma dovela do zatvaranja svih psihijatrskih bolnica i preusmjeravanja na pomoć koja ne bi podrazumijevala odvajanje pacijenata od društva. U Finskoj ovih bolnica više i nema.

Dobra praksa postoji i u komšiluku. U izvještaju se pominje slučaj niške opštine Medijana gdje je formiran prvi srpski Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici. U izvještaju se navodi da je Pilot centar formiran kao posebna jedinica Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti Gornja Toponica uz angažovanje stručnog kadra Bolnice. Centar je alternativa hospitalizaciji.

Obezbjeđujući po prvi put sveobuhvatni i, još važnije, kontinuirani psihijatrijski tretman za oboljele od psihoza koji žive na teritoriji opštine Medijana, vrlo brzo se došlo do toga da skoro svi pacijenti iz ove opštine, koji su bili na dugotrajnoj hospitalizaciji u Gornjoj Toponici, napuste bolnicu i da sada žive u zajednici uz adekvatnu podršku članova multidisciplinarnih timova Centra – navodi se u ovom izvještaju.

Izvještaj podsjeća da je Crna Gora 2009. godine ratifikovala Konvenciju za prava osoba sa invaliditetom i njen Opcioni protokol, čime je preuzela obavezu da shodno odredbama člana 19 Konvencije sprovede proceduru deinstitucionalizacije i svim osobama sa invaliditetom omogući život u zajednici uz odgovarajuću podršku.

Nadajmo se da i ovo neće ostati mrtvo slovo na papiru.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo