Povežite se sa nama

Izdvojeno

SOLAR GRADNJA VS VALERIJA SAVELJIĆ: Sistem koga nema

Objavljeno prije

na

Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što je za sada ponuđeno u slučaju Saveljić. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike

 

 

Odbor direktora EPCG Solar gradnje sa Marinom Jočić na čelu i bivša izvršna direktorica te firme Valerija Saveljić razmijenili su, prethodnih dana, ozbiljne međusobne optužbe koje se tiču zajedničkog upravljanja ćerkom firmom Elektroprivrede Crne Gore. Pitanje je da li će se priča na tome završiti.

Prvo su iz Odbora direktora riješili da argumentuju avgustovsku odluku, kada je Saveljić razriješena bez riječi obrazloženja – nenajavljeno i suprotno prethodno postignutom dogovru sa resornim ministrom energetike, Sašom Mujovićem. “Naš usmeni dogovor je bio da se o radu bilo kog kandidata ne raspravlja prije završetka godišnjih odmora, krajem mejseca avgusta. Zahtijevao sam da sve kompanije dostave svoj izvještaj o poslovanju”, rekao je Mujović nakon što je obaviješten, može biti i preko medija, o smjeni Valerije Saveljić. Zato je istog dana od Odbora direktora EPCG, krovne kompanije u sistemu u kome posluje i Solar gradnja, zatražio da pokrene postupak smjene Odbora direktora ćerke firme.

Milutin Đukanović i njegove kolege iz borda EPCG nijesu žurili sa ispunjenjem tog zahtjeva, već su od kolega iz Solara zatražili dodatna obrazloženja. Ona su stigla prošle nedjelje. Iz Informacije o razlozima smjene izvršne direktorice saznajemo, na početku, da je avgustovska odluka ostala bez obrazloženja „u cilju zaštite njenog i ugleda kompanije“.  Zatim se pojedinačno elaboriraju navodni grijesi Valerije Saveljić, podijeljeni po poglavljima:   neodgovorno upravljanje kompanijom, nepotrebna racionalizacija, nepoštovanje odluka osnivača, nasavjesno raspolaganje novcem, odsustvovanje s posla, uvođenje nelegalnog video nadzora, loša saradnja s odborom direktora… „Čelo kompanije je izvršna direktorica napustila ne ostavljajući pozitivno stanje, kako je informisala javnost i resornog ministra,  već je ostavila dug od 346.228 eura“, zaključuje se u Informaciji, uz konstataciju da je Saveljić nastavila sa odsustvom sa posla i nakon razrješenja sa mjesta izvršnog direktora i postavljenja, kažu na njen zahtjev, na mjesto komercijalnog direktora Solar gradnje.

Potom je Saveljić ponudila svoju verziju istih događaja i novčanih tokova između ćerke i majke firme. Demantujući, stavku po stavku, navode njihovog Izvještaja, Saveljić Odboru direktora Solar gradnje spočitava „unaprijed isplaniran loš odnos prema izvršnom direktoru i njenom menadžmentu (izuzimam bivšeg tehničkog direktora a sadašnjeg vd izvršnog direktora Milutina Marojevića, preko koga je Oodbor direktora uspio da zadovolji neke od svojih interesa, ali ne i interese Solar gradnje), koji su svojim znanjem, radom i humanošću, od firme koju smo zatekli u jako lošem stanju, od organizacije do finansija, doveli do firme organizaciono sređene sa novom sistematizacijom od 439 zaposlenih, dok je prethodna brojala 1.867 zaposlenih“.

Može li biti da je u pitanju slovna greška? Ili je Solar gradnja, kompanija osnovana krajem 2021. godine, zaista dočekala imenovanje Valerije Saveljić na mjesto izvršnog direktora (septembar prošle godine) sa pomenutih, 1.867 zapošljenih po raznim osnovama (određeno, neodređeno, ugovori o djelu, angažovani preko agencija…)?

U nastavku svog obraćanja javnosti, odboru direktora EPCG i ministru Mujoviću Saveljić precizira: „Zatekla sam svega pedesetak zaposlenih na neodređeno, dok ih je preko 500 bilo sa ugovorima na određeno, ugovorima o djelu, preko agencije itd… A ostavila sam firmu sa 430 zaposlenih na neodređeno i potpisanim Kolektivnim ugovorom“.

Izgleda da je to ozbiljan grijeh koji joj aktuelni Odbor direktora Solara otvoreno stavlja na teret. Dok je predsjednik borda majke firme (EPCG), Milutin Đukanović to uradio početkom godine, na nešto indirektniji način. Objašnjavajući mjesto koje Solar gradnja ima u razvojnim planovima EPCG Đukanović je kazao: „da bismo to uradili (instaliranje šest do sedam megavata solarne energije mjesečno – prim. Monitora) u Solar gradnji mora biti od 800 do 1.000 ljudi“. Da bi se potom osvrnuo i na primjedbe o partijskom zapošljavanju. “Biće ponovo raspisani konkursi i zaposlićemo još više ljudi. Suština Solar gradnje je da zaposlimo što više građana. Ima ljudi koji nisu radili po 20 godina i vrijeme je da dobiju šansu. Kako može neko partijski da se zaposli, a penje se na krov? Gubici su zanemarljivi, s obzirom na profit koji ostvarujemo”, ustvrdio je prvi čovjek EPCG pokušavajući da ospori očigledno.

Sada se Saveljić, izgleda, nadovezuje i na tu priču, pa se članovima borda Solar gradnje obraća i pitanjem kako su, nakon njene smjene, zaposlili četrdesetak novih zaposlenih: „Jeste li raspisali konkurs, ili po babu i stričevima?”

Previše zanimljivo pitanje da bi ostalo bez odgovora. Kao i mnoga druga koja su pokrenuta u razmjeni vatre između odbora direktora i, ako smo dobro razumjeli, aktuelne komercijalne direktorke Solar gradnje. Za to imenovanje, kako se čini, odbor direktora Solara nije vidio ni jednu prepreku o svemu onome što je javno spočitao bivšoj izvršnoj direktorici!?

Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što nam je za sada ponuđeno. A ne bi bio prvi put da se sličan sukob zataška i uvede u dio međupartijskih pogodbi i ispunjenja njihovih interesnih kvota. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike.

Ministar Mujović djeluje kao čovjek koji još uvijek nije potpuno vičan igri koja se igra u njegovom resoru, a koja nema puno veze sa meritornošću, strukom i naukom, gdje je on kompetentan.  A ponajmanje se tiče javno proklamovane potrebe da se energetski sektor unaprijedi, na zadovoljstvo potrošača i suštinskih vlasnika najznačajnijeg preduzeća (poslovne grupe) u vlasništvu države Crne Gore. Što prije to ministar shvati, svima će biti bolje. Preciznije, skoro svima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo