Povežite se sa nama

Izdvojeno

SOLAR GRADNJA VS VALERIJA SAVELJIĆ: Sistem koga nema

Objavljeno prije

na

Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što je za sada ponuđeno u slučaju Saveljić. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike

 

 

Odbor direktora EPCG Solar gradnje sa Marinom Jočić na čelu i bivša izvršna direktorica te firme Valerija Saveljić razmijenili su, prethodnih dana, ozbiljne međusobne optužbe koje se tiču zajedničkog upravljanja ćerkom firmom Elektroprivrede Crne Gore. Pitanje je da li će se priča na tome završiti.

Prvo su iz Odbora direktora riješili da argumentuju avgustovsku odluku, kada je Saveljić razriješena bez riječi obrazloženja – nenajavljeno i suprotno prethodno postignutom dogovru sa resornim ministrom energetike, Sašom Mujovićem. “Naš usmeni dogovor je bio da se o radu bilo kog kandidata ne raspravlja prije završetka godišnjih odmora, krajem mejseca avgusta. Zahtijevao sam da sve kompanije dostave svoj izvještaj o poslovanju”, rekao je Mujović nakon što je obaviješten, može biti i preko medija, o smjeni Valerije Saveljić. Zato je istog dana od Odbora direktora EPCG, krovne kompanije u sistemu u kome posluje i Solar gradnja, zatražio da pokrene postupak smjene Odbora direktora ćerke firme.

Milutin Đukanović i njegove kolege iz borda EPCG nijesu žurili sa ispunjenjem tog zahtjeva, već su od kolega iz Solara zatražili dodatna obrazloženja. Ona su stigla prošle nedjelje. Iz Informacije o razlozima smjene izvršne direktorice saznajemo, na početku, da je avgustovska odluka ostala bez obrazloženja „u cilju zaštite njenog i ugleda kompanije“.  Zatim se pojedinačno elaboriraju navodni grijesi Valerije Saveljić, podijeljeni po poglavljima:   neodgovorno upravljanje kompanijom, nepotrebna racionalizacija, nepoštovanje odluka osnivača, nasavjesno raspolaganje novcem, odsustvovanje s posla, uvođenje nelegalnog video nadzora, loša saradnja s odborom direktora… „Čelo kompanije je izvršna direktorica napustila ne ostavljajući pozitivno stanje, kako je informisala javnost i resornog ministra,  već je ostavila dug od 346.228 eura“, zaključuje se u Informaciji, uz konstataciju da je Saveljić nastavila sa odsustvom sa posla i nakon razrješenja sa mjesta izvršnog direktora i postavljenja, kažu na njen zahtjev, na mjesto komercijalnog direktora Solar gradnje.

Potom je Saveljić ponudila svoju verziju istih događaja i novčanih tokova između ćerke i majke firme. Demantujući, stavku po stavku, navode njihovog Izvještaja, Saveljić Odboru direktora Solar gradnje spočitava „unaprijed isplaniran loš odnos prema izvršnom direktoru i njenom menadžmentu (izuzimam bivšeg tehničkog direktora a sadašnjeg vd izvršnog direktora Milutina Marojevića, preko koga je Oodbor direktora uspio da zadovolji neke od svojih interesa, ali ne i interese Solar gradnje), koji su svojim znanjem, radom i humanošću, od firme koju smo zatekli u jako lošem stanju, od organizacije do finansija, doveli do firme organizaciono sređene sa novom sistematizacijom od 439 zaposlenih, dok je prethodna brojala 1.867 zaposlenih“.

Može li biti da je u pitanju slovna greška? Ili je Solar gradnja, kompanija osnovana krajem 2021. godine, zaista dočekala imenovanje Valerije Saveljić na mjesto izvršnog direktora (septembar prošle godine) sa pomenutih, 1.867 zapošljenih po raznim osnovama (određeno, neodređeno, ugovori o djelu, angažovani preko agencija…)?

U nastavku svog obraćanja javnosti, odboru direktora EPCG i ministru Mujoviću Saveljić precizira: „Zatekla sam svega pedesetak zaposlenih na neodređeno, dok ih je preko 500 bilo sa ugovorima na određeno, ugovorima o djelu, preko agencije itd… A ostavila sam firmu sa 430 zaposlenih na neodređeno i potpisanim Kolektivnim ugovorom“.

Izgleda da je to ozbiljan grijeh koji joj aktuelni Odbor direktora Solara otvoreno stavlja na teret. Dok je predsjednik borda majke firme (EPCG), Milutin Đukanović to uradio početkom godine, na nešto indirektniji način. Objašnjavajući mjesto koje Solar gradnja ima u razvojnim planovima EPCG Đukanović je kazao: „da bismo to uradili (instaliranje šest do sedam megavata solarne energije mjesečno – prim. Monitora) u Solar gradnji mora biti od 800 do 1.000 ljudi“. Da bi se potom osvrnuo i na primjedbe o partijskom zapošljavanju. “Biće ponovo raspisani konkursi i zaposlićemo još više ljudi. Suština Solar gradnje je da zaposlimo što više građana. Ima ljudi koji nisu radili po 20 godina i vrijeme je da dobiju šansu. Kako može neko partijski da se zaposli, a penje se na krov? Gubici su zanemarljivi, s obzirom na profit koji ostvarujemo”, ustvrdio je prvi čovjek EPCG pokušavajući da ospori očigledno.

Sada se Saveljić, izgleda, nadovezuje i na tu priču, pa se članovima borda Solar gradnje obraća i pitanjem kako su, nakon njene smjene, zaposlili četrdesetak novih zaposlenih: „Jeste li raspisali konkurs, ili po babu i stričevima?”

Previše zanimljivo pitanje da bi ostalo bez odgovora. Kao i mnoga druga koja su pokrenuta u razmjeni vatre između odbora direktora i, ako smo dobro razumjeli, aktuelne komercijalne direktorke Solar gradnje. Za to imenovanje, kako se čini, odbor direktora Solara nije vidio ni jednu prepreku o svemu onome što je javno spočitao bivšoj izvršnoj direktorici!?

Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što nam je za sada ponuđeno. A ne bi bio prvi put da se sličan sukob zataška i uvede u dio međupartijskih pogodbi i ispunjenja njihovih interesnih kvota. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike.

Ministar Mujović djeluje kao čovjek koji još uvijek nije potpuno vičan igri koja se igra u njegovom resoru, a koja nema puno veze sa meritornošću, strukom i naukom, gdje je on kompetentan.  A ponajmanje se tiče javno proklamovane potrebe da se energetski sektor unaprijedi, na zadovoljstvo potrošača i suštinskih vlasnika najznačajnijeg preduzeća (poslovne grupe) u vlasništvu države Crne Gore. Što prije to ministar shvati, svima će biti bolje. Preciznije, skoro svima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo