Bitka za opstanak Solane je nakon teške višegodišnje borbe dobijena. Sada kreće period njezine obnove. Sa izvjesnim ishodom
Punih sedam godina trebalo je graditeljima Solane da u neposrednom zaleđu Velike plaže, na močvarnom području, izgrade Solanu. Bilo je to vrijeme ogromnog entuzijazma, jer se vjerovalo da taj projekat može preporoditi jednu zapuštenu kasabu.
I zaista: za potrebe Solane dovedena je voda i struja u grad, nekoliko stotina ljudi zapošljeno je u tom velikom preduzeću, a Ulcinj je sredinom 30-tih godina prošlog vijeka krenuo u privredni procvat. Od tada, Solana se nazivala hraniteljicom Ulcinja, a ta firma je uz Hotelsko-turističko preduzeće „Ulcinjska rivijera“ decenijama bila ponos ovdašnjih građana.
Da se pokrene jedan takav projekat bili su potrebni vizija i velika pomoć države. Da se pretvori more u so, uz pomoć vjetra i sunca, a Solanu u uspješnu firmu, treba i dosta soli u glavi. Dakle, formula je bila jednostavna: prirodnost, marljivost i strpljivost. Ta kombinacija daje dobre rezultate.
Danas, 85 godina kasnije, sa tim uspomenama i ranama u duši zbog razarajuće privatizacije, opet je nužna vizija, mukotrpan rad i velika sredstva.
Čini se da su toga napokon svjesni u crnogorskoj Vladi. Na taj se način može objasniti njihova ekspresna reakcija da nakon što je u Skupštini opštine Ulcinj Solana proglašena Parkom prirode, oni odmah predaju aplikaciju za upis Solane na Ramsar listu međunarodnih močvarnih područja. Na taj potez se godinama čekalo, iako Solana, kako ističe ministarodrživog razvoja i turizma Pavle Radulović, ispunjava šest od devet uslova za upis na ovu prestižnu listu.
„Ovim smo otprilike stavili tačku na administrativni dio, a sada prelazimo na operativni dio“, rekao je on.
Konstatujući da je država pogriješila kada je privatizovala Solanu, član savjeta Udruženja manjinskih akcionara Tripko Krgović smatra da sada treba ispraviti grešku i otkupiti akcije tog strateški važnog preduzeća.
Predsjednik Ulcinja Ljoro Nrekić kaže za Monitor da će Opština uskoro formirati privredno društvo koje će upravljati Solanom i da već kreće u nalaženje investitora. “Taj posao ćemo obaviti u saradnji sa Vladom Crne Gore, koja je iskazala punu spremnost da nam pomogne. Mi, nažalost, zbog nedostatka finansijskih sredstava u opštinskom budžetu još uvijek sami ne možemo da obavimo taj veliki posao“, ocjenjuje ulcinjski gradonačelnik.
Spremnost da učestvuju u obnovi Solane, posebno nakon što ona dospije na Ramsarsku listu, već su iskazali diplomatski predstavnici Njemačke, kao i Evropska unija. “Ulcinjska solana je dio ne samo crnogorskog, nego i evropskog prirodnog bogatstva, i mi treba da uradimo sve što možemo da je sačuvamo”, kaže ambasador EU u Podgorici Aivo Orav.
On naglašava da je upravo Evropska komisija sa 300.000 eura finansirala izradu studije koja je poslužila kao osnov za njezinu zaštitu, a koja je ukazala i na modalitete obnove Solane kao profitabilnog privrednog preduzeća.
Iskustva solana u regionu, ali i decenijska tradicija, te posebno resursi ovog jedinstvenog prostora, dovoljni su pokazatelj da ulcinjska solana može da bude uspješna kompanija. Preduslov svega je obnova infrastrukture i pokretanje proizvodnje soli kako bi se uspostavilo “primirje sa prirodom“ i povratio narušeni biodiverzitet.
Tek nakon toga „najveći aerodrom za ptice u Evropi“ ponovo će raditi punom parom i privući na desetine hiljade njihovih poklonika iz cijelog svijeta. Solanski bazeni su živahna staništa za preko 250 vrsta ptica, uključujući flamingose i dalmatinskog pelikana.
Poznati turistički vodič Ismet Karamanaga kaže da u svijetu ima više desetina miliona, a u državama EU oko šest miliona posmatrača ptica. “Smatra se da je to najbrže rastuća oblast turizma, a oko 130 specijalizovanih turističkih kompanija nudi putovanja za posmatrače ptica u razne države i krajolike svijeta“, ističe on. „Samo solanu u Ninu, u Hrvatskoj, koja je gotovo 30 puta manja od ulcinjske, prošle godine posjetilo gotovo 100.000 turista“, podsjeća Karamanaga. .
Prema njegovim riječima, izuzetno je značajno što se radi o turistima koji su među najvećim potrošačima. “Ako se zna da je krenula obnova hotelskih kapaciteta na ulcinjskoj rivijeri, a da je na Solani najatraktivnije od aprila do novembra, onda bi obnova Solane obogatila našu ponudu, a ovi turisti bi nam produžili špic sezone“, smatra Karamanaga.
Na Solani ima peloida, odnosno ljekovitog blata, pa je moguće izgraditi wellness centar, kao što je to slučaj u Parku prirode Sečoveljske soline u Sloveniji. Takođe, navedena studija je potvrdila da je moguće napraviti ribnjake, uzgajalište školjki, muzej soli…
“Solana je brend sama za sebe“, tvrdi ekolog Darko Saveljić. I pojašanjava: “Ulcinjska so bi morala biti brendirana, ona ne smije da se prosipa po putevima. Trebalo bi da se prodaje u avionima Montenegroerlajnsa i fri šopovima, kao poklon iz Crne Gore, a ne da kao brend prodajemo pršut koji je od holandskih prasića. Ulcinjska so je izvorno crnogorski proizvod”.
Iz sličnih razloga (proizvodnja čiste, zdrave i ekološki prihvatljive soli) grad Nin je prije nekoliko godina proglašen destinacijom evropske izvrsnosti. So sa ostrva Pag („Paška sol“) lani uvrštena u registar zaštićenih oznaka izvornosti i geografskog porijekla, čime je postala zaštićena na području cijele EU.
“To je ono što Ulcinju treba da vrati stari sjaj. A i more i sunce i vjetar su vječni i nema te sile koja ih može ugasiti. Zato je i sudbina Solana izvjesna. Uz, malo ‘slanih kristala’ i u našim mozgovima“, zaključuje Karamanaga.
Ovo će biti šesta godina zaredom da se na bazenima Solane ne beru slani kristali. Najnovije odluke ulivaju sigurnost da će se iz ovog grada, možda već od 2020., ponovo širiti znani ukus soli.
Mustafa CANKA