Sada je jasno: berba soli u Ulcinju će kasniti najmanje dvije sedmice. „Za sve je kriv ljudski faktor. Rijetko je kada kao ove godine so dobro ‘rodila'”, kaže za Monitor predsjednik sindikata jedine crnogorske fabrike slanih kristala Marko-Maki Miranović. On tvrdi da je solarima sve išlo na ruku: dugi sušni period sa mnogo sunca i vjetra, što je dovelo do ogromnog isparavanja, odnosno do idealnih uslova da se u bazenima lako kristalizuje kvalitetna so. Ako i u naredne dvije sedmice bude lijepo vrijeme, poznavaoci prilika na Solani smatraju da se može sakupiti oko 20 hiljada tona soli. Ta količina je dovoljna za potrebe građana Crne Gore, posipanje crnogorskih drumova tokom zime, ali i za izvoz. No, jedina fabrika soli i nesuđeni crnogorski brend još nemaju nacionalni značaj, iako je so vjekovima u čitavom svijetu bila monopolski proizvod. Neoliberalna Crna Gora neštedimice uvozi so i ubija svoju fabriku sa tradicijom dugom gotovo osam decenija. Ona je čak oduzela koncesiju na eksploataciju morske vode tom preduzeću stvarajući alibi Eurofondu tajkuna Veselina Barovića da više ne proizvodi so!? Ali, snažan pritisak javnosti i evropskih institucija doveli su nedavno do odluke Skupštine Crne Gore da se tom jedinstvenom području od 15 miliona metara kvadratnih ponovo vrati status zaštićenog, nakon što je Prostornim planom države iz 2008. godine Solana volšebno pretvorena u gradsko-građevinsko zemljište! Većinski vlasnik te fabrike je najavio žalbu Ustavnom sudu, te krivičnu prijavu protiv predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, čiji je SDP takođe podržao zaštitu Solane. No, male su šanse Barovića i kompanije da se u tom pogledu nešto izmijeni i Solana proda. Čak je i Vlada premijera Igora Lukšića bila primorana da početkom aprila donese zaključak kojim se ne dozvoljava preimenovanje tog područja u građevinsko.
„Pošto će takva namjena za Solanu biti i u Prostornom planu Ulcinja, koji je u izradi, smatram da je to jasna poruka svim eventualno zainteresovanim za kupovinu tog prostora, a koji bi htjeli tamo da grade turističke komplekse”, kaže za Monitor izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.
Opština Ulcinj je podržala izradu Studije o zaštiti biodiverziteta Solane što će uraditi podgorički Centar za proučavanje i razvoj ptica (CZIP), dok će lokalni parlament donijeti posebne zaključke o valorizaciji tog prostora. Zbog svih ovih činjenica u MANS-u, koji je bio posebno angažovan oko zaštite Solane, vjeruju da je priča o ulcinjskim solilima završena što se tiče građevinskih apetita Barovića.
,,Slučajevi Valdanos i Solana predstavljaju i dokaz da pritisak i pružanje otpora tajkunima i sa njima povezanim funkcionerima u Vladi i ostalim državnim institucijama daje rezultate i da može dovesti do konkretne promjene u javnom interesu”, kaže zamjenik direktora MANS-a Dejan Milovac, dok su iz CZIP-a pozvali nadležne institucije da sada kada je to i zakonski moguće preduzmu dalje korake sa ciljem proglašenja Solane spomenikom prirode koje ovo mjesto, kako navode, po nivou biodiverziteta nesporno zaslužuje.
,,Solana je od osnivanja, davne 1934. godine, bila simbol ne samo Ulcinja, već i cijele Crne Gore”, kaže amabasador životne sredine Dželal Hodžić. On napominje da je ona ogroman resurs ne samo za proizvodnju slanih kristala, već da odlično može da posluži i kao prostor za posmatranje preko 130 zaštićenih vrsta ptica i za uzgoj raznih vrsta ribe, a da se u medicini koristi ljekovito blato (peloid) sa Solane. ,,Da neka evropska mediteranska zemlja, đe je so uvijek bila svetinja, ima ovakav živući spomenik od soli sa ovakvim ekonomskim potencijalima za 21. vijek tamo bi cvao cvijet od soli”, dodaje on.
I zaista: cvijet od soli je izuzetno cijenjena stvar u svijetu minerala, stvoren na površini salamure, koji vrijedi do sto eura! A u ulcinjskoj Solani se može proizvesti stotinak tona cvjetne soli. Po ugledu na ostale solane na Jadranu, i Ulcinj bi, kako ističe Hodžić, mogao imati svoj muzej soli. ,,Bila bi to nesumnjivo atrakcija, jer bi bila istorijsko svjedočanstvo perioda od nastanka Solane pa do naših dana. Taj projekat bi trebalo da podrže država, opština i turistička organizacija”, zaključuje on. Inače, na najtanjem ledu u Solani su preostali radnici, njih 70-tak. To je čak pet puta manje nego u najboljim danima tog preduzeća. Više ni ne pitaju za plate, koje nijesu primili već devet mjeseci. Jedino im je važno da se u Ulcinju proizvodi so. Jer, kako smatraju, to predstavlja privilegiju za ovu državu i ovaj grad. U svakom slučaju, ono što desetljećima opstaje, neće dokrajčiti ni perverzna crnogorska tranzicija. Pokazuje se da će prije so nagristi sve one koji joj se nađu na putu opstanka.
Pod upitnikom berba 2013.
Žalosno stanje mehanizacije i neuspješne prodaje tog preduzeća pokazuju da trenutnim vlasnicima nije nikada bilo do proizvodnje soli. Već gotovo mjesec dana ne rade crpne pumpe u Đeranama, pa bi padavine mogle da ugroze dobru berbu soli.
„Najgore je što ne ostavljamo usoljene vode za narednu godinu, što znači da već sada dovodimo u pitanje berbu 2013″, kaže Marko Miranović.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice